Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Povrv-217/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Denisu Krnjaku, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja P. P. d.o.o., S., OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik iz K. K.,protiv tuženika K. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz O. d. H.

& Z. & B. B. j.t.d., iz Z., , radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 6. prosinca 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika J. S. uz direktora tužitelja R. A. i punomoćnika tuženika K. H. uz direktora

tuženika S.D., na ročištu za objavu presude, 20. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik S.J. iz Č., poslovni broj OVRV-393/2021 od 25. lipnja 2021. kojim se nalaže tuženiku K. d.o.o., S.OIB: …, da u roku od 8 dana namiri

tužitelju P. P. d.o.o., S., OIB: …

iznos od 2.389,01 EUR[1] /18.000,00 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

po stopi od 7,89% godišnje u razdoblju od 29. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 10,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

te iznos od 204,06 EUR[1] /1.537,50 HRK na ime nastalih troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

1 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450 HRK

po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 25. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021.,

po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021.,

po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022,

po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.,

po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 982,81 EUR[1] /7.405,00 kn, dok se odbija daljnji zahtjev tužitelja za naknadu troška z iznosu od 456,23 EUR[1] /437,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika S.

J. iz Č., poslovni broj OVRV-393/2021 od 25. lipnja 2021., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.389,01 EUR / 18.000,00 HRK sa ovršnim troškom i zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, osporavajući isto u cijelosti, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-217/2021-2 od 16. kolovoza 2021., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nesporno je među strankama u ovom postupku da je tužitelj kao podizvođač tuženika radio radove montaže dock sheltera na objektu GLS u Stupniku, da je ukupno,

uz sudjelovanje i tuženika, tužitelj montirao 30 dock sheltera, kao i to da je nakon što je tuženik zaprimio sporni račun od tužitelja za navedenu montažu, tuženik putem maila napisao da je dogovor bio da se montaža dock sheltera dijeli na pola od ukupno montiranih 30 komada, te je odobrio tužitelju fakturu za montažu 15 komada dock sheltera, čiju montažu mu je i platio, dok montažu ostalih 15 komada dock sheltera nije platio tužitelju.

4. Sporno je između stranaka jesu li one dogovorile da će tužitelj zajedno sa tuženikom montirati dock sheltere, te da će se cijena montaže dock sheltera stoga,

zbog zajedničke montaže stranaka, između stranaka dijeliti na pola za svaki montirani dock shelter, tako da svaka stranka dobije polovinu od dogovorene cijene sa investitorom. Sporna je i cijena koju su stranke ugovorile za ugradnju jednog dock sheltera.

5. U vezi sa spornim činjenicama tužitelj navodi:

- da je sa tuženikom dogovorio cijenu/zaradu za sebe u iznosu od 1.200,00 kn za montažu dock sheltera po komadu

- ukoliko je tuženik kao izvođač predmetni posao ugradnje mogao učiniti putem svojih zaposlenika nema logičnog razloga zašto bi taj posao u bilo kojem dijelu prepustio tužitelju kao podizvođaču

- osporava da bi tijekom montiranja bilo prisutno dvoje radnika tuženika, tvrdeći da je bila riječ o jednom radniku tuženika koji je poslan jednostrano od strane tuženika bez ikakvog prethodnog dogovora o tome s tužiteljem

- ne osporava da je za izvođenje radova koristio platformu u vlasništvu tuženika, ali isključivo iz razloga što se ista već nalazila na terenu i bila spremna za uporabu

- ne raspolaže potpisanom narudžbenicom niti dostavnicom od strane tuženika, jer je njihov cjelokupni ugovoreni posao izvršen usmeno

- ne postoje okolnosti od značaja da bi tuženik ostvario pravo na zadržavanje iznosa od 50% vrijednosti obavljenih radova.

6. Tuženik u vezi sa spornim činjenicama navodi:

- da je sa tužiteljem dogovorio da će zajedno obaviti posao ugradnje/montaže 30 dock sheltera, pri čemu će obavljeni posao podijeliti na jednake dijelove tako da svakoj stranci ima pripasti 50% ukupno ugovorene cijene/zarade

- da je cijenu izravno dogovorio sa trgovačkim društvom H.H. d.o.o. u iznosu od 36.000,00 kn za posao cjelovite montaže svih 30 dock sheltera (1.200,00 kn po komadu)

- predmetni posao stranke su izvele zajednički; tuženik je osigurao sav potrebni materijal za ugradnju/montažu, sredstva rada, i to radnu platformu, te radnu snagu,

dok je tužitelj sa svoje strane osigurao samo radnu snagu.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun (list 6, 10, 17, 34) e-mail korespondenciju stranaka (list 46-50), dopis Porezne uprave, Ispostava Čakovec od

26. srpnja 2022. (list 63), te je saslušao svjedoke T. D. i I. I.,

kao i stranke u svrhu dokazivanje, direktora tužitelja R. A. i direktora tuženika

S. D.. Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge kao nepotrebne, i to dokazne prijedloge tužitelja da se saslušaju svjedoci J.K. i Z. G., radnici tužitelja, te dokazne prijedloge tuženika da se saslušaju svjedoci T. M. i

O. M., radnici tuženika, budući da je nakon provedenog dokaznog postupka i savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19

- dalje u tekstu: ZPP), utvrdio da je činjenično stanje podobno za donošenje zakonite presude.

8. Prvenstveno valja istaknuti da iz podneska Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, Ispostava Čakovec, klasa: 410-19/22-02/0191 od 26. srpnja 2022. godine, proizlazi da je tuženik račun tužitelja broj 784/1/1 od 28. prosinca 2020. iskazao na obrascu PDV-a u koloni II. 4 i III. 4. S tim u vezi sud ocjenjuje da tužitelj opravdano ističe da činjenica da je tuženik iskazao račun u svojim poslovnim knjigama ukazuje na to da je isti iskoristio prijenos porezne obveze, a što bi u situaciji da se radi o negrađevinskim uslugama imalo identičan značaj kao i da se tuženik koristio odbitkom pretporeza. Naime, tuženik je obračunao PDV na osnovicu koju čini naknada za primljenu uslugu (kolona II. 4), te je tako obračunati PDV iskoristio kao svoj pretporez (kolona III. 4.). Sadržaj kolona II.4 i III.4 vidljiv je na web stranici koja sadrži obrazac PDV-a

(https://www.poreznauprava.hr/HR_obrasci/Documents/POREZ%20NA%20DODAN U%20VRIJEDNOST/PDV.pdf). Dakle da bi odbio pretporez, tuženik obračunati PDV nije morao platiti, već je riječ samo o obračunskim kategorijama. Stoga sud utvrđuje da je tuženik kod ovakvog stanja stvari trebao osporiti predmetni račun, te odbiti isti knjižiti u svojim poslovnim knjigama kako bi se ekskulpirao od svoje odgovornosti. Samom činjenicom knjiženja računa, a s obzirom na narav usluga koje su pružene,

naime na računu piše da se isti odnosi na ugradnju 30 komada dock sheltera, po jediničnoj cijeni od 1.200,00 kn, što ukupno iznosi 36.000,00 kn, tuženik je po utvrđenju suda priznao postojeće dugovanje kao takvo. Slijedom navedenog u ovom slučaju vrijedi presumpcija iz čl. 221.b st. 1. ZPP-a prema kojoj ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza (pravo na prijenos porezne obveze), smatra se da tražbina postoji,

osim ako tuženik ne dokaže protivno. Stoga je u daljnjem tijeku postupka tuženik trebao dokazati da tražbina tužitelja ne postoji.

9. Svjedok T. D. u svom je iskazu naveo da je on bio voditelj montaže

kod tuženika na objektu G. u S., te je sa direktorom tužitelja, jer su tuženiku bili ograničeni rokovi i tražio je kooperanta, dogovorio posao. Isti je dogovarao usmeno preko telefona na način da je direktoru tužitelja saopćio da dvojica radnika ne mogu sami raditi navedenu montažu pa će tuženik platiti 1.200,00 kn po dock shelteru ukoliko tužitelj da četiri radnika odnosno polovicu tog iznosa za dvojicu radnika po dock shelteru. Tužitelj je poslao dvojicu radnika, montaža je trajala 4-5 dana, radilo se o 29 do 30 dock sheltera. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio je da je za ugradnju predmetnih dock sheltera potrebna dizalica i potrošni materijal što je sve tuženik osigurao, dok je na pitanje z. punomoćnika tužitelja odgovorio da je tužitelj donio na gradilište bušilicu i skelu.

10. Direktor tuženika S. D. odgovorio je da se ne razumije u poslovne

knjige i ne zna na koji način je i zašto po računu koji mu je tužitelj ispostavio obračunat u cijelosti PDV na cijeli iznos računa i prikazan za odbitak. Što se tiče dogovora za rad koji je pružio tužitelj poznato mu je ono što je rekao svjedok T.D., odnosno bilo je dogovoreno da će raditi dva radnika tužitelja i dva radnika tuženika i da će po svakom dock shelteru dijeliti cijenu montaže koja je ugovorena u iznosu 1.200,00 kn po komadu. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio je da je binu i potrošni materijal osigurao tuženik, tužitelj je imao alat i skelu međutim sa tuženikovom skelom je lakše raditi. Da se radilo sa običnom skelom postavljenje bi trajalo duplo duže. Ovako je trajalo četiri i pol dana. Naveo je da je tuženik bio u deficitu s vremenom i trebala mu je pomoć tužitelja. Cijena od 1.200,00 kn po dock shelteru nije bila vezana uz to koliko radnika će tužitelj dati, međutim radilo se zajedno, te je dogovoreno da se cijena prepolovi za ukupan broj montiranih dock sheltera.

11. Direktor tužitelja R. A., izjavio je da je sa T. D.

dogovorio posao oko montaže dok sheltera na objektu G. u S. kao ispomoć tuženika i ti na način da će tuženik tužitelju platiti 1.200,00 n po montaži jednog dok sheltera a platit će toliko montaža koliko dok sheltera bude montirano. Iznos od 1.200,00 kn nije bio uvjetovan niti skelom, niti alatom već se odnosio isključivo na rad tužitelja po komadu. Dogovoreno je da tužitelj pošalje dva montera na maksimalno sedam dana. Posao je trajao pet dana. Korištena je bina od tuženika koja je bila eklektična i brža iako je tužitelj imao običnu skelu s kojom dva radnika tužitelja mogu dnevno postaviti četiri dok sheltera. Po završetku radova su mu njegovi radnici rekli da im je pri montaži pomagao i direktor tuženika te do ispostave računa nije čuo za nikakvo umanjenje tog računa od strane tuženika zbog toga što je tužitelju netko pomagao. Dodao je da su na objekt njegovi radnici došli s komplet alatom za montažu i ručnom skelom ali bez zaštitne opreme, te da nije znao da u radu neće biti korištena skela od tužitelja, a skela tuženika kao i dodatni rad je korišten bez znanja tužitelja radi brzine izvođenja posla mimo dogovora stranaka.

12. Nakon analize personalnih dokaza, sud je utvrdio proturječnost iskaza direktora tuženika koji je rekao da cijena po dock shelteru nije bila vezana uz to koliko će radnika tužitelj dati, već je cijena za tužitelja bila dogovorena u polovini iznosa od 1.200,00 kn po montiranom dock shelteru, jer je dogovoreno da stranke rade zajednički i iskaza tuženikovog voditelja montaže T. D. koji je izričito rekao da je u

pregovorima oko posla sa tužiteljem istom rekao da će tuženik platiti tužitelju 1.200,00 kn po dock shelteru ako tužitelj da četiri radnika odnosno polovinu tog iznosa ako tužitelj da dva svoja radnika. Stoga sud nije poklonio vjeru niti jednom od ova dva iskaza, jer se isti dijametralno razlikuju u vezi sa načinom na koji je bila dogovorena naknada za tužitelja. Naime, što se tiče iskaza direktora tuženika, da su stanke dogovorile zajednički rad, pa dakle i naknadu za tužitelja u polovni iznosa od 1.200,00 kn, tada bi odmah i ugovorile iznos od 600,00 kn po komadu montiranog dock sheltera za tužitelja, budući da obveze moraju biti jasno određene i nije bilo razloga da se uopće spominje iznos od 1.200,00 kn u ikakvoj korelaciji sa radom tužitelja. Što pak se tiče iskaza voditelja tuženikove montaže, ukoliko je naknada tužitelju ovisila o broju radnika koji će on dati, nije logično da se naknada za dane radnike definira naknadom određenom za izvršenje jedinice posla, budući da broj radnika ništa ne govori o izvršenju jedinice posla (montaži svakog pojedinog dock sheltera). Da je cijena posla ovisila o broju radnika, onda bi tuženik odredio koliku će naknadu dati tužitelju po pojedinom radniku, što ne bi također impliciralo spominjanje iznosa od 1.200,00 kn, što je u konačnici cijena montaže dock sheltera za koju tuženik tvrdi da ju je dogovorio sa svojim poslovnim partnerom za sebe, dok mu je tužitelj bio samo podizvođač.

13. Nadalje, na netočnost navoda tuženika o podjeli posla i zarade između stranaka ukazuje proturječnost koja se nalazi i u tome da je tuženik na računu koji je vratio tužitelju napisao da je montirano samo 15 komada dock sheltera, a kasnije u pisanim i usmenim navodima izjavio da je montirano 30 komada dock sheltera, međutim da zbog zajedničkog rada stranaka, tužitelj ima pravo na naknadu samo za polovinu montiranih dock sheltera. Daljnja proturječnost se nalazi u tome što tuženik navodi da je posao bio zajednički, a ipak u e-mail komunikaciji prigovara kvaliteti izvedenih radova tužitelja jer da tužitelj nije "pokitao" predmetne dock sheltere.

14. Stoga sud poklanja vjeru iskazu direktora tužitelja i utvrđuje da je cijena za tužitelja bila dogovorena u iznosu od 1.200,00 kn po komadu montiranog dock sheltera. Također utvrđuje da se ovdje može primijeniti i odredba 1128. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) koja se odnosi na nepravo poslovodstvo bez naloga a prema kojoj je onaj tko obavlja tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđi, dužan na zahtjev gospodara posla položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi. Gospodar posla može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje te naknadu štete. Ova je odredba primjenjiva pogotovo stoga jer je nesporno među strankama da je tuženik bio opterećen rokom isporuke dock sheltera investitoru i da je tužitelj sa sobom imao svu potrebnu opremu, pa da je dakle tužitelj radio na običnoj skeli sa samo dva radnika, montaža bi trajala duže, ali bi bila napravljena ista količina posla, odnosno montirano također 30 dock sheltera. Prema tome, sud utvrđuje da su stranke dogovorile cijenu po kriteriju broja montiranih dock sheltera, u iznosu od 1.200,00 kn po komadu montiranog dock sheltera. Zaključno, sud je utvrdio da je tuženik ovdje, nepozvan, samoinicijativno, samo zbog brzine "uskočio" tužitelju u pomoć pri obavljanju posla, ali to nije bilo dogovoreno i stoga nije osnova za smanjenje cijene rada tužitelja.

15. Na temelju svega, sud utvrđuje da su stranke sklopile ugovorom o djelu, definiran čl. 590. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), temeljem kojeg se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Naknadu su stranke ugovorile u iznosu od 36.000,00 kn, a budući da je tuženik tužitelju platio 18.000,00 kn, ostao mu je dužan još 18.000,00 kn. Zatezna kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 114/22 i 156/22, a teče od dospijeća računa odnosno 29. prosinca 2020. Tužbeni je zahtjev usvojen kao pod toč. I. izreke presude.

16. Sud je s obzirom potpuni uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 151. st. 1. ZPP-a, prema kojoj parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka te odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

17. Troškovi koji se priznaju tužitelju su ovršni troškovi u iznosu od 1.537,50 kn (javnobilježnička nagrada u iznosu od 156,25 kn, javnobilježnički trošak u iznosu od 62,50 kn, javnobilježničku obavijest u iznosu od 31,25 kn, sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku u iznosu od 1.250,00 kn i stvarni izdatak odvjetnika u iznosu od 37,50 kn) sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21.), i to čl. 5.-7. i čl. 9., te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), i to Tbr. 11.t.1., Tbr. 42. i Tbr. 44.

18. Nadalje tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u parnici, a odnose se na sastav podneska od 30. kolovoza 2021., 22. kolovoza 2022. i

6. listopada 2022., te zastupanje na ročištima 21. srpnja 2022., za svaku od navedenih radnji u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 9.t.1. i Tbr. 42. Tarife i za zastupanje na ročištu 6. prosinca 2022. u iznosu od 1.875.00 kn sukladno Tbr. 9.t.1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Izmjenama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 126/22.). Tužitelj traži cijeli trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti boda od 15 kn prema Tarifi koja je stupila na snagu 5. studenog 2022., pa se dakle može primijeniti samo na radnje njegovog punomoćnika učinjene od tog datuma, dok se do 5. studenog 2022. na radnje punomoćnika primjenjuje vrijednost boda koja je do tada vrijedila u iznosu od 10,00 kn po bodu. Stoga je neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 2.500,00 kn. Nadalje je nepotreban trošak koji tužitelj traži za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 937,50 kn, jer se presuda objavljuje na e-oglasnoj ploči suda istoga dana kada ju sud objavi na ročištu. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 530,00 kuna, pa stoga ukupno priznati trošak iznosi 7.405,00 kn, a nepriznati 3.437,50 kn. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Varaždinu 20. veljače 2023.

Sudac

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba

se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene

u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

DNA:

- za tužitelja - punomoćnik D. Č., odvjetnik iz K. K.,

- za tuženika – po punomoćniku K. H., odvjetniku iz O.d.H.t & Z. & B. B. j.t.d., iz Z.