Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-341/2021-32.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sutkinji tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužiteljice L. F. iz K., I. 22, OIB:, koju zastupa punomoćnica Maja Tutnjević, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv tuženika R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Stipaničev, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 11. siječnja 2023. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 17. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 045-50-3132319 koji su 8. studenog 2005. godine sklopili tužiteljica L. F., OIB: kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d., OIB: kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: isplatiti tužiteljici L. F., OIB:, novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 782,93 EUR / 5.899,02 kn1 zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to:

-na iznos od 1,10 EUR / 8,30 kn počam od 31.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 2,46 EUR / 18,52 kn počam od 31.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 3,44 EUR / 25,89 kn počam od 31.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,88 EUR / 29,22 kn počam od 28.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,66 EUR / 20,05 kn počam od 31.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,89 EUR/ 21,80 kn počam od 30.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 1,03 EUR / 7,76 kn počam od 31.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 0,02 EUR / 0,18 kn počam od 31.7.2009. pa do isplate,

-na iznos od 0,75 EUR / 5,63 kn počam od 31.8.2009. pa do isplate, -na iznos od 0,68 EUR / 5,15 kn počam od 30.9.2009. pa do isplate,

-na iznos od 1,32 EUR / 9,98 kn počam od 30.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,42 EUR / 18,26 kn počam od 31.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,99 EUR / 30,04 kn počam od 31.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 3,63 EUR / 27,34 kn počam od 28.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 5,75 EUR / 43,33 kn počam od 31.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 5,35 EUR / 40,30 kn počam od 30.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 6,13 EUR / 46,21 kn počam od 31.05.2010.. pa do isplate,

-na iznos od 12,92 EUR / 97,37 kn počam od 30.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 11,52 EUR / 86,84 kn počam od 31.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 15,80 EUR / 119,02 kn počam od 31.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 14,32 EUR / 107,90 kn počam od 31.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 11,95 EUR / 90,02 kn počam od 31.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 16,95 EUR / 127,75 kn počam od 30.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 23,33 EUR / 175,75 kn počam od 31.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 18,81 EUR / 141,76 kn počam od 31.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 20,40 EUR / 153,68 kn počam od 28.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 18,38 EUR / 138,52 kn počam od 31.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 18,74 EUR / 141,24 kn počam od 30.04.2011.. pa do isplate,

-na iznos od 27,29 EUR / 205,59 kn počam od 31.05.2011.. pa do isplate,

-na iznos od 28,12 EUR / 211,86 kn počam od 30.06.2011 pa do isplate,

-na iznos od 35,25 EUR / 265,62 kn počam od 31.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 31,59 EUR / 238,01 kn počam od 31.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 27,58 EUR / 207,78 kn počam od 30.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 27,14 EUR / 204,53 kn počam od 31.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 26,84 EUR / 202,20 kn počam od 30.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 28,75 EUR / 216,62 kn počam od 31.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 30,42 EUR / 229,20 kn počam od 31.01.2012 pa do isplate,

-na iznos od 30,64 EUR / 230,88 kn počam od 29.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 29,49 EUR / 222,18 kn počam od 31.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 229,18 EUR / 1.726,74 kn počam od 10.04.2012. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. naknaditi tužiteljici L. F. parnične troškove u iznosu od 2.201,30 EUR / 16.585,69 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je navela da je sa tuženikom 8. studenog 2005. zaključila Ugovor o kreditu broj 045-50-3132319 kojim joj je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kao korisniku kredita kredit u iznosu od 10.391,98 CHF i to u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan puštanja kredita. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci i to u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik tužiteljicu nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke u svezi sklapanja ugovora o kreditu. Pozvala se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te presude i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Navela je da su sudovi u tim odlukama utvrdili da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije. Smatra da iz navedenoga proizlazi ništetnost dijela odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Navela je da je izračunom utvrdila da razlike između iznosa koje je uplatila tuženiku na ime porasta tečaja CHF u odnosu na kn tijekom otplate kredita i iznosa koji bi platila da je tečaj CHF u odnosu na kn ostao onakav kakav je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu iznose 6.154,97 kn, odnosno da je taj iznos tuženiku pretplatila temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora o kreditu. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 6. listopada 2022. postavila konačan zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 782,93 EUR / 5.899,02 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na svaki pojedini iznos pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo je da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da je presuda na koju se tužiteljica poziva donesena u postupku zašite kolektivnih interesa potrošača u kojem postupku se pravna zaštita na općenitoj tj. apstraktnoj razini i da u tom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Smatra da se odluke na koje se poziva tužitelj čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, obzirom da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješavanja stambenog pitanja. Nadalje, smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Za valutnu klauzulu tuženik je naveo da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare. Istaknuo je i da je predmetni ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti, a da povrede na koje tužitelj ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja zbog čega se, sukladno članku 326. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ne može isticati. Smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta jer sve i da je predmetni ugovor djelomično ništetan, što osporava, tuženik se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da je tijekom otplate kredita u cijelosti postupao sukladno propisima koje reguliraju njegovo poslovanje i u skladu s regulativom Hrvatske narodne banke. Predložio je tužbene zahtjeve odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u otplatni plan od 14. studenog 2005. (str. 5-9 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice od 6. svibnja 2021. (str. 10-13 spisa), otplatnu tablicu (str. 14-16 spisa), Ugovor o kreditu broj 045-50-3132319 od 8. studenog 2005. (str. 17-23 spisa) i promotivne uvjete (str. 52-54 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo mr.sc. Jasmini Fijačko (str. 117-122 spisa) i saslušanje tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj 045-50-3132319 od 8. studenog 2005. te zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa toga kredita po osnovi stečenog bez osnove u ukupnom iznosu od 782,93 EUR / 5.899,02 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos za razdoblje od listopada 2008. do travnja 2012.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 045-50-3132319 od 8. studenog 2005. i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 10.391,98 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca (članak 4. ugovora), s namjenom kredita za kupnju rabljenih automobila (članak 6. ugovora) te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita te da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (članak 7. ugovora).

7. Među strankama je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetna, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

10. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici. Valja dodati da se presuda donesena u predmetnom kolektivnom sporu primjenjuje ne samo na stambene kredite, kako to tvrdi tuženik, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, dakle i ugovorima s namjenom kupovine automobila.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 045-50-3132319 od 8. studenog 2005. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu članka 7. predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i da je tom odredbom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je utvrđeno da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupovine osobnog automobila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

13. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužiteljice koji je iskazala da je ugovor o kreditu sklopila sa tuženikom 2005. radi kupovine osobnog automobila za osobne potrebe. Automobil je kupila u Autokući Princip u Kutini. U autokući su joj savjetovali da uzme ugovor o kreditu kod tuženika u valuti CHF. Nisu joj rekli zašto joj nude samo taj kredit, nisu joj nudili kredit kod druge banke niti u drugoj valuti. Ne sjeća se da bi joj nešto drugo rekli o kreditu u autokući. Misli da je prvo bila kod javne bilježnice te da je nakon toga išla u banku. Javna bilježnica ju je samo upozorila da ako ne plati jednu ratu kredita da će joj banka oduzeti vozilo. Knjižica vozila ostala je u banci. Ne sjeća se da joj je javna bilježnica rekla nešto drugo o ugovoru. Poslije toga bila je u banci i tamo je potpisala ugovor o kreditu. Ne sjeća se da li su joj u banci govorili što o ugovoru niti da li je mogla pregovarati o odredbama ugovora o kreditu. Rata kredita joj se s početnih 430,00 kn povisila na 960,00 kn. Znala je da joj se rata kredita povećala jer se povećala kamatna stopa. Od banke nije dobivala nikakve obavijesti o tome. Otplatila je kredit u cijelosti, sama ga je plaćala. Ugovor je pročitala prije potpisivanja, nije baš razumjela, nije znala da HNB ne štiti tečaj CHF, da je to znala ne bi podigla kredit u CHF. Ne sjeća se da li je od djelatnika banke tražila kakva pojašnjenja vezano uz ugovor o kreditu. U banci joj nisu nudili ugovor u nekoj drugoj valuti, nije znala odnosno razumjela da je ugovor o kreditu vezan uz valutnu klauzulu. 13. Tuženik je u postupku predložio saslušanje osobnog bankara Venere Matoš Pejić, od kojeg dokaznog prijedlog je naknadno odustao te saslušanje javnog bilježnika Mire Malačić koji dokazni prijedlog je ovaj sud odbio obzirom da postoji ustaljena sudska praksa da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora.

14. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužiteljica već od djelatnika autokuće u kojoj je kupila automobil savjetovana da uzme ugovor o kreditu kod tuženika u valuti CHF, da je u banci potpisala ugovor te da se ne sjeća da li su joj u banci govorili što o ugovoru, ugovor je pročitala prije potpisivanja, nije ga baš razumjela. Tuženik nije dokazao da je se prije zaključenja predmetnog ugovora pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora obzirom da se tužiteljica navedene okolnosti ne sjeća, a tuženik nije dostavio neki drugi dokaz na tu okolnost. Iz iskaza tužiteljice u dijelu u kojem je navela da nije znala da HNB ne štiti tečaj CHF, a da je to znala ne bi podigla kredit u CHF, također proizlazi da ju službenici tuženika nisu obavijestili o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi joj mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka. Tužiteljica kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogla predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bila u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

15. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužitelj i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu pojedinačno pregovaralo, odnosno da je prije sklapanja ugovora neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je zahtjev tužiteljice s osnova utvrđenja ništetnosti odredbe članka 7. predmetnog ugovora ocijenio osnovanim.

16. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

17. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 17. rujna 2022. navela da je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan u cjelokupnom periodu otplate iznosi 4.551,79 kuna, a u utuženom periodu iznosi 5.866,69 kuna, pri čemu se iznos od 5.899,02 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a iznos od 32,33 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita (14.11.2005.).

18. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedene vještakinje kao stručan i obrazložen pri čemu ujedno valja reći je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu pozitivne razlike po utuženoj osnovi dok tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev zbog čega je bespredmetan prigovor tuženika da tužitelj pri preciziranju tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike.

19. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

20. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa zastara nastupa tek 15. lipnja 2023. Predmeta tužba podnesena je 16. prosinca 2021., dakle prije isteka zastarnog roka.

21. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužiteljici je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužiteljica stvarno plaćala i iznosa koje bi plaćala da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 782,93 EUR / 5.899,02 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

22. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 11. ožujka 2022., 5. srpnja 2022., 5. listopada 2022. i 18. listopada 2022. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 7. srpnja 2022. i 11. siječnja 2022. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište održano 8. studenog 2022. 50 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), odnosno ukupno 750 bodova, odnosno 1.493,13 EUR / 11.250,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.866,41 EUR / 14.062,50 kn. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn, trošak pristojbe na tužbu i pristojbe na presudu u ukupnom iznosu od 135,80 EUR / 1.023,19 kn, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 2.201,30 EUR / 16.585,69 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužiteljici priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Tužiteljici nije priznat zatražen trošak pristupa punomoćnika na ročište 6. prosinca 2022. obzirom da je isto odgođeno zbog nepristupanja tužiteljice koja je trebala biti saslušana na tom ročištu, a koja svoj izostanak nije opravdala medicinskom dokumentacijom. Nije priznat niti zatraženi trošak pristupa punomoćnika tužiteljice na objavu presude obzirom da na isto nije pristupio kao niti trošak kopiranja i dokumentacije u iznosu od 40 EUR jer tužiteljica taj trošak nije dokazala.

U Kutini 17. veljače 2023.

S u d a c

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku