REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

73. P-2063/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu I. K. Š. u pravnoj stvari prvotutužitelja C. R. d.d. Z.,OIB:,

drugotužitelja M. d.o.o. Z., , OIB:,

trećetužitalja D. B. d.o.o. Z., , OIB:,

četvrtotužitelja A. – R. d.o.o. Z., , OIB: , petotužitelja D. d.o.o. Zagreb, Paromlinska 49/I, OIB: , šestotužitalja H. R. d.o.o. Z., OIB.,

sedmotužitalja S. G. P. d.o.o. Z.,,

OIB:, koje zastupa punomoćnica D. K. Ž., odvjetnica iz

Odvjetničkog društva K. & Partneri d.o.o. Z., , protiv

tuženika I. d.o.o. Z., OIB:, kojeg zastupa

punomoćnica K. D. K., odvjetnica iz Z., J., radi

povrede intelektualnog vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. siječnja 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 17. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Utvrđuje se da je tuženik I. d.o.o. iz Z., , OIB: , smještajem sustava za praćenje emitiranja fonograma P. na

domenu www..eu i omogućavanjem pristupa istoj povrijedio isključiva prava tužitelja reprodukcije njihovih fonograma.

II. Tuženik I. d.o.o. iz Z., OIB: dužan je

platiti tužiteljima iznos od 1 kune na ime naknade za povredu časti i ugleda tužitelja.

III. Tuženik I. d.o.o. iz Z., OIB: je po

pravomoćnosti presude dužan objaviti njenu izreku na 1/8 stranice u V. listu,

J. listu, S. D. i N. L..''

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi: "Tuženiku se nalaže onemogućiti pristup i s web domene www.eu ukloniti sustav za praćenje emitiranja fonograma P. kojime se vrijeđaju prava proizvođača fonograma tužitelja te se zabranjuje svaka danja povreda, kao i uzdržavanje od takve ili slične povrede.", zatim u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženiku da na ime vraćanja stečene koristi isplati tužiteljima iznos čiju će visinu tužitelji odrediti tek nakon što tuženik postupi po rješenju suda o dostavi dokumentacije uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec za 5 postotnih poena.", kao i u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da na ime naknade za neovlašteno korištenje plati tužiteljima iznos čiju će visinu tužitelji odrediti tek nakon što tuženik postupi po rješenju suda o dostavi dokumentacije, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec za 5 postotnih poena.''

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao prijedlog za polaganje računa u dijelu kojim predlažu da se naloži tuženiku u roku od osam dana dostaviti Trgovačkom sudu u Zagrebu i tužiteljima financijske i računovodstvene podatke (knjigovodstveno stanje i/ili knjigovodstvene isprave) iz kojih će biti vidljiv iznos koji je tuženik uprihodio od pružanja usluga putem servisa ”P.” na domeni www.eu u

vremenskom razdoblju od 24. listopada 2014. godine do 31. listopada 2017. godine, kao i da istovremeno s dostavom tih podataka da izjavu kojom potvrđuje da su podaci točni i potpuni.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev za polaganjem računa u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana dostaviti sudu i tužiteljima podatke o svim glazbenim datotekama tužitelja (naziv: Izvođač – Skladba - Album) koje su individualni korisnici uploadali na server tuženika putem web stranice www.eu od 24. listopada 2014. godine pa sve do 31. listopada 2017.

IV. Nalaže se tužiteljima u roku od 8 (osam) dana naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.140,46 EUR/ 8.592,80 kuna[1] .

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog postupka za iznos od 2.840,74 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da su ugledni proizvođači fonograma u Republici Hrvatskoj, a da je tužitelj nositelj web domene www..eu putem koje uz

naplatu javnosti pruža uslugu pod nazivom P. – ''Servis za praćenje izvođenosti glazbenih djela na radiju i TV postajama". Tvrdi da se spomenuta usluga sastoji u automatskom prepoznavanju emitiranja snimki (fonograma) koje budu emitirane u programu radio postaja te nakon prepoznavanja skladbi registrirani korisnici dobivaju izvještaj o emaniranjima pojedinih fonograma. Navodi da se za korištenje spomenute usluge potrebno registrirati i platiti naknadu u visini 15 EUR za 15 kredita, s time da jedan kredit omogućava praćenje emitiranja jedne skladbe tijekom maksimalno tri mjeseca, sve sukladno Općim uvjetima poslovanja ("Plaćanje usluge''), pa da se stoga radi o komercijalnoj usluzi sa svrhom ostvarivanja dobiti. Nadalje tvrdi da je pružatelj usluge društvo A. H. iz K. Š., a da je tuženik pasivno legitimiran kao registrirani nositelj navedene web domene pa je odgovoran za njezin sadržaj. Navodi da se računalni program koji je u pozadini web sučelja koristi za "prepoznavanje" snimki temelji na principu uspoređivanja sadržaja praćenih radio stanica s prikupljenom bazom podataka o snimkama (fonogramima) na koju se naslanja spomenuti računalni program, odnosno da program radi tako da reproducira otprilike desetak sekundi emitiranja skladbe s radio postaje te karakterističan audio zapis s te snimke uspoređuje digitalno s zapisima-digitalnim otiscima iz postojeće baze podataka digitalnih otisaka fonograma. Dakle, računalni program prema tvrdnjama tužitelja nema u svojoj bazi podataka fonograme u audio obliku, već samo njihov karakteristični digitalni otisak (fingerprint) koji je jedinstven za svaki fonogram, tužitelj napominje da je za izradu takvog digitalno otiska prethodno potrebno pribaviti fonogram u digitalnom obliku te iz njega računalnom obradom napraviti digitalni otisak pa da je stoga baza podataka digitalnih otisaka fonograma neizostavan dio. Također tužitelj tvrdi da je servis P. započeo s radom u kolovozu 2012. sklapanjem

Ugovora o korištenju P. usluge praćenja korištenja glazbenih snimki, izrade playlisti i toplisti kojim ugovorom su tužitelji dali odobrenje tuženiku za korištenje svojih fonograma putem udruge institut H. glazbe s trajanjem do kraja 2012., nakon čega je sklopljen novi Ugovor s trajanjem do kraja 2013. da bi konačno tužitelji dopisom od 23. listopada 2014. obavijestili tuženika o prestanku suradnje i pozvali ga da im vrati sve podatke i snimke čime je izgubio odobrenje i pravnu osnovu za korištenje tužiteljevih fonograma. Tvrdi da je tuženik bazu podataka odlučio koristiti i razvijati nelegalno na način da na servisu P. uz registraciju od korisnika traži da mu oni pošalju snimke čije emitiranje bi htjeli pratiti, a čime on u stvari radi svoju bazu podataka digitalnih otisaka. Opisanim načinom rada tužitelji tvrde da se krše prava koja proizvođači fionograma imaju na svojim fonogramima, i to pravo reprodukcije koje je isključivo pravo proizvođača na svojim fonogramima. Tužitelji su u tužbi predložili da sud obveže tuženika da dostavi cjelokupne podatke koji se odnose na sve fonograme u bazi podataka digitalnih otisaka fonograma u sustavu P. navodeći da će tek potom moći specificirati svoj tužbeni zahtjev u pogledu visine. Nadalje tvrde da je tuženik u obavijesti o prestanku pružanja usluge koju je 18. listopada 2016. postavio na svojim web stranicama iznio omalovažavajuće tvrdnje i stavove čime je povrijedio čast i ugled tužitelja pa tako osim utvrđenja da je tužitelj povrijedio isključiva prava tužitelja i reprodukcije njihovih fonograma, zahtijevao da se onemogući pristup i s web domene ukloni sustav za praćenje emitiranja fonograma P. uz zabranu

svake daljnje povrede i uzdržavanje od takve ili slične povrede, kao i da tuženik plati tužiteljima iznos od 1,00 kune na ime povrede časti i ugleda tužitelja, sve uz objavu izreke presude.

2. Tuženik se odgovorom na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno smatra da bi se trebao utvrditi radi li se uopće o povredi prava reproduciranja fonograma počinjenoj smještanjem sustava za praćenje emitiranja fonograma na domenu www..eu i omogućavanjem pristupa istoj, odnosno

radi li se o reproduciranju fonograma. Smatra ako sustav praćenja ne sadrži predmete kojima je povrijeđeno pravo reproduciranja da tada ni smještanje takvog sustava na bilo koju web stranicu ne predstavlja povredu prava reproduciranja. Tuženik ne da je nositelj web domene, ali spori da bi se na domeni www..eu nalazio bilo

kakav sadržaj, a posebno ne usluga koja bi se pružala javnosti uz naplatu. Navodi da je na navedenoj stranici postojala usluga koja je služila nositeljima prava da mogu kontrolirati korištenje svojih predmeta zaštite te da je tu tulugu pružalo društvo A.

HB te da se sustav upotrebljavao i u korist tužitelja i u korist autora i umjetnika izvođača, odnosno za korist svih nositelja prava. Ističe činjenicu da računalni program analizom određenog fonograma radi digitalni identifikator određene snimke analizirajući ju i stvarajući određene karakteristične i jedinstvene podatke za digitalnu obradu, a što nije reproduciranje. Tužitelj tvrdi da digitalni identifikator nije nešto što bi predstavljalo novo stvoreni fonogram jer se ne može slušati s bilo kojeg uređaja, niti se može umnožavati , a niti se može distribuirati kao fonogram. Također iz njega nije moguće dobiti zvuk pa nije niti moguće dobiti niti fonogram kao fiksaciju zvukova. Tuženik tako smatra da konačni rezultat (fingerprint) nije fonogram pa stoga nije niti povrijeđeno pravo reproduciranja fonograma. Također ističe da radnja koja se odvija kod stvaranja samog fingerprinta ne predstavlja nikakvo, a napose ne takvo umnožavanje fonograma kojim bi se naštetilo imovinskom interesu proizvođača fonograma, a niti predstavlja priopćavanje javnosti, tim više što se originalne glazbene datoteke nakon procesuiranja brišu.

3. Tužitelj je na ročištu 11. rujna 2018. povukao prvotnu točku II. tužbenog zahtjeva jer nije sporno da je nakon podnošenja tužbe predmetna domena, kao i sustav, postala nedostupna, pa je slijedom toga u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

4.1. Tužitelj je tijekom postupka više puta postavljao zahtjev za polaganjem računa da bi isti konačno odredio podneskom od 9. prosinca 2020.

4.2. Tužitelj je na ročištu 12. siječnja 2023. povukao prijedlog za polaganjem računa u dijelu kojim zahtijeva financijske i knjigovodstvene podatke iz kojeg će biti vidljiv iznos koji je tuženik uprihodio od pružanja usluga putem servisa P. u razdoblju od 24. listopada 2014. do 31. listopada 2017. pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

5. Tuženik je na ročištu održanom 12. siječnja 2023. povukao prigovor da tužitelj nije određeno naznačio glazbene datoteke pa sud nije smatrao potrebnim donositi rješenje o polaganju računa u dijelu dostave podataka o svim glazbenim datotekama tužitelja (naziv: Izvođač – Skladba - Album) koje su individualni korisnici uploadali na server tuženika putem web stranice www..eu od 24. listopada 2014. godine

pa sve do 31. listopada 2017. godine slijedom čega je zahtjev za polaganjem računa u tom dijelu odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

6. Nadalje, tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev podneskom od 21. rujna 2018., ali je na ročištu održanom 12. siječnja 2023. povukao točke II. i III. tako određenog tužbenog zahtjeva slijedom čega je također u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Tužitelj tako u konačnici tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje da je tuženik smještanjem sustava za praćenja i emitiranja fonograma P. na domenu

www..eu i omogućavanjem pristupa istoj povrijedio isključiva prava tužitelja reprodukcije njihovih fonograma, zatim zahtijeva isplatu iznosa od 0,13 EUR/1,00 kune s osnove naknade štete za povredu časti i ugleda tužitelja, a sve uz objavu na 1/8

stranice izreke presude u dnevnoj tiskovini.

8.1. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u dopis ZAPRAFA od 15. svibnja 2017. (list 9 spisa), ugovor od 1. ožujka 2015. (list 10- 11 spisa), ugovor od 1. ožujka 2015 (list 12-13 spisa), ugovor od 1. siječnja 2013. (list 14-15 spisa), dopis HDU od 23. listopada 2014. (list 16 spisa), dopis HDU od 15. listopada 2015. (list 17 spisa), dopis tuženika od 16. listopada 2015. (list 18 spisa), dopis HDU od 15. listopada 2015. (list 19-20 spisa), uvid u web stranicu www..eu (list 21-22 spisa), CD sa katalogom fonograma (list 31 spisa),

pravno mišljenje prof. dr. sc. I. G. (list 52-55 spisa), ovjereni prijevod dopisa IFPI s engleskog jezika (list 111-115 spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. I. K. (list 154-163 spisa), ovjereni prijevod dopisa IFPI s engleskog jezika (list 176-186, 192- 200 spisa), stručni članak (list 211-221 spisa), sustav Audio fingerprintova i primjena u praksi (list 245-247 spisa), proveden je dokaz saslušanjem drugo i četvrto tužitelja (iskazi na listovima 64-66 spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika (iskaz na listovima 66-67 spisa) te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za informatiku A. M. (pisani nalaz i mišljenje na listovima 82-96 spisa).

8.2. Sud nije provodio dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu prvotužitelja, trećetužitelja, petotužitelja, šestotužitelja i sedmotužitelja iz razloga što, iako uredno pozvani, nisu pristupili na ročište na kojem su trebali biti saslušani niti su svoj nedolazak opravdali, a niti su predlagali da se ponovo pozovu radi saslušanja.

8.3. Ističe se kako ovaj sud nije vezan mišljenjima naručenim od stranaka mimo ovog parničnog postupka, bilo pravnim bilo tehničkim, već je odluku temeljio na vještačenju određenom u tijeku dokaznog postupka i provedeno po imenovanom stalnom sudskom vještaku.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud došao je do uvjerenja da je konačno određeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

10. Predmet spora je utvrđivanje povrede isključivih prava tužitelja reprodukcije njihovih fonograma smještajem sustava za praćenje emitiranje fonograma "PlayKontrol" na domenu www..eu i omogućavanjem pristupa istoj te isplatu iznosa od 0,13 EUR/1,00 kune s osnove naknade štete za povredu časti i ugleda tužitelja, kao i zahtjev za objavu izreke presude.

11. Između stranaka je sporno je li sustavom za praćenje emitiranja fonograma P. došlo do vrijeđanja tužiteljevih prava reprodukcije te je li tuženik povrijedio njihovu čast i ugled objavom na web stranicama 18. listopada 2016.

12.1. Prvenstveno, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva podnesen s osnove povrede časti i ugleda tužitelja valja istaknuti kako je iz objave na koju se poziva tužitelj (ispis na listu 22 spisa) razvidno da je ista objavljena od strane društva različitog od društva tuženika, odnosno od društva A. H. Š., koje društvo je 2015. i preuzelo

sustav P.. Činjenica da u tom trenu tuženik više nije bio nositelj sustava

P. proizlazi iz P. – ugovor za krajnjeg korisnika, 1.3.2015. (list 10

spisa), koji su sami tužitelji dostavili uz tužbu, i u kojem je navedeno da je upravo društvo A. H. pružatelj servisa. Navedeno nadalje proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika D. M. (iskaz na listu 66 spisa). Iz navedenog

iskaza proizlazi kako on osobno niti itko od zaposlenika tuženika nije napisao objave na koje se pozivaju tužitelji te da je predmetne objave objavilo društvo A. koje je faktički i koristilo domenu. Sud je u tom dijelu prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika jer je u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, a navedeno prema ocjeni ovog suda proizlazi i z same objave na kojoj tužitelji temelje svoj zahtjev. Osim toga, bez obzira što je, kako je to iskazivao zastupnik po zakonu četvrtotužitelja u svom iskazu, tuženik vlasnik domene, iz iste potvrde o korištenju domene razvidno je da tuženik istom ne administrira već to radi društvo različito od tuženika.

12.2. Kako je tako ovaj sud utvrdio da društvo tuženika nije izvršio objavu uslijed koje tužitelji tvrde da je došlo do povrede njihove časti i ugleda, valjalo je u to dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

13.1. Odredbom čl. 133. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (''Narodne novine'' broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13 i 127/14, dalje u tekstu: ZAPSP) propisano je da proizvođač fonograma ima, između ostalog, isključivo pravo reproduciranja svojih fonograma.

13.2. Odredba čl. 19. ZAPSP definira pravo reproduciranja kao isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo reproduciranja uključuje i fiksiranje kojim se pojmom označava utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu. Autorsko djelo se reproducira i fiksira, osobito, grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku, fiksiranjem autorskog djela prenošenog kompjutorskom mrežom na materijalnu podlogu.

14. Tužitelji tijekom postupka ne spore da digitalni otisak nije fonogram, ali tvrde da se za potrebe izrade digitalnog otiska neizbježno mora reproducirati fonogram na predmetnom sustavu. Navedeno je tuženik osporio.

15. Zastupnik po zakonu drugotužitelja B. K. iskazivao je da nema tehničkih saznanja o načinu smještanja sustava P. na domenu tuženika, ali je iskazivao da je nemoguće izraditi digitalni otisak radi praćenja bez da se koristi fonogram. Zastupnik po zakonu četvrtotužitelja također nije imao tehničkih saznanja o načinu smještanja sustava za praćenje P. na domenu tuženika, ima saznanja

da je postojao server na koji su njihovi djelatnici stavljali fonograme, ali ne zna na koji način se izrađuju digitalni otisci. Zastupnik po zakonu tuženika iskazivao je, u bitnome, da digitalni otisci u okviru fukcioniranja sustava nisu izrađivani iz fonograma.

16.1. Radi utvrđivanja sporne činjenice je li u konkretnom slučaju došlo do reproduciranja fonograma, sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku informatičke struke sa zadatkom da vještak opiše tehnički postupak nastanka digitalnog otiska fonograma u sklopu sustava P. te na okolnost je li smještajem sustava na domenu tuženika došlo do reproduciranja fonograma, odnosno je li ''fingerprint'' dobiven navodnim reproduciranjem fonograma. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku za informatiku prof. A. M..

16.2. Vještak je podnio pisani nalaz i mišljenje 31. kolovoza 2020. U okviru nalaza vještak je iznio kratki opis postupka stvaranja digitalnog otiska (fingerprinta), postupak izrade digitalnog otiska fonograma te detaljan opis izrade digitalnog otiska fonograma. vještak je radi jasnog prikaza razlike između originalne datoteke i datoteke digitalnog otiska obje datoteke prikazao u heksadecimalnom editoru te je, nadalje, radi još jasnijeg prikaza razlike originalnu datoteku audio fonogram prikazao u glazbenom playeru te slikovno prikazao frekvencije fonograma koje daje player dok izvodi audio datoteku te nadalje izradio i grafički prikaz datoteke dobivenog digitalnog otiska fonograma. Vještak je slikovno prikazao postupak kreiranja fingerprinta (točka 2.1.4. nalaza). Za potrebe vještačenja vještak je izvršio pretragu računala u vlasništvu tuženika i tom prilikom nije pronašao bazu podataka s datotekama na kojima se nalaze digitalni otisci dok je utvrdio da je i web stranica www..eu ugašena i ne postoji pa niti na njoj ne postoje digitalni otisci fonograma.

16.3. Vještak je nakon detaljne analize iznio mišljenje iz kojeg proizlazi da digitalni otisak fonograma ne vrši nikakvu reprodukciju fonograma, da digitalni otisak fonograma nastaje matematičkom obradom heksadecimalnih vrijednosti fonograma, da se digitalni otisak fonograma u potpunosti razlikuje od originalnog fonograma, kao i da se digitalni otisak fonograma može upotrijebiti samo za prepoznavanje fonograma. Tužitelji su nalazu i mišljenju prigovorili podneskom od 30. rujna 2020.

16.4. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore tužitelja na ročištu održanom 19. listopada 2020.

16.5. U odnosu na prigovore tužitelja vještak se očitovao kako nije točno da je tuženik morao prvo snimku unijeti u svoj sustav, već da se u isti unosi digitalna datoteka, a ne snimka u klasičnom obliku, odnosno da se u sustav unosi samo digitalna datoteka, a ne sam fonogram, te računalo radi s digitalnim heksadecimalnim vrijednostima. U konkretnom slučaju stoga prema mišljenju vještaka nema reprodukcije fonograma. Digitalna datoteka se nalazi u radnoj memoriji koja se automatski briše prilikom isključivanja kompjutera te stoga nema fiksiranja jer radna memorija ne može vršiti fiksiranja niti je izvršeno bilo kakvo reproduciranje. Sustav tuženika je prema mišljenju vještaka radio na način da je postupak izrade fingerprinta jedan od načina izrade hash funkcije. Ta funkcija se definira kao digitalni otisak prsta datoteke te od tuda je i došlo do naziva fingerprint. Navedena funkcija potvrđuje autentičnost datoteke, odnosno da na datoteci nije ništa mijenjano. Tako sustav tuženika izrađuje samo hash funkciju datoteke. Vještak je istaknuo da tužitelji na stranici 7. podneska navode da je vještak utvrdio kako digitalni otisak ne vrši nikakvu reprodukciju, ali da je to samo zato što tuženik nije ponudio, odnosno programirao, i tu opciju. Iz navedenog navoda tužitelja vještak ističe da proizlazi upravo ono što je i utvrdio i iznio u svom mišljenu, a to je da se u programu tuženika ne vrši nikakva reprodukcija. Treba također naglasiti kako u sustavu tuženika nema reverzibilnih procesa niti su oni mogući u hash funkciji, a da ta funkcija upravo radi sigurnosti datoteka i postoji. U odnosu na navode tužitelja sa stranice 8. podneska, drugi paragraf, vještak ističe kako se putem sustava tuženika ne dobiva informacija o zvuku nego informacija o datoteci koju je on matematički obradio. Vještak je nadodao da ne radi u zaštiti informacijskog sustava MUP-a, već je tamo zaposlen drugi kolega A. M., različita osoba od njega, a d je on osobno u MUP-

u radio upravo na zaštiti autorskih prava i usko surađivao s kolegama iz ZAMP-a te se za te potrebe i educirao te je pohađao i edukaciju organiziranu od FBI-a i F.

službe za zaštitu autorskih prava.

16.6. Odgovarajući na pitanja stranaka, vještak je iskazivao kako je za potrebe izrade fingerprinta potrebno postojanje bilo kakve datoteke koje on nije vještačio s obzirom istih nije bilo na kompjuteru tuženika, kako je u mišljenju i naveo, međutim, da se pretvaranje iz audio snimki u heksadecimalnu datoteku vrši na kompjuteru korisnika prije dostave takve datoteke u sustav tuženika. Vještak je u nalazu prikazao razlike između originalne datoteke i datoteke fingerprinta te je izradio i grafički prikaz datoteke dobivenog digitalnog otiska fonograma iz čega je jasno vidljivo da se radi o potpuno dvije različite datoteke. Grafički izgled dobivene datoteke digitalnog otiska fonograma ni u jednom dijelu nema sličnosti s grafičkim prikazom audio datoteke. Isto tako, slika heksadecimalne vrijednosti datoteka fonograma i fingeprinta je potpuno različita (stranica 9 i 10 Nalaza i mišljenja). Vještak je nadalje obrazložio da je za potrebe vještačenja koristio tipičnu MP3 datoteku kakva je bila dostavljena tuženiku u njegov sustav te da je MP3 datoteka digitalna datoteka koja prikazuje digitalne vrijednosti nekog audio zapisa te se ista može odslušati, ali sadrži samo heksadecimalne vrijednosti, odnosno to je već heksadecimalna datoteka. Nema vremenskih mogućnosti da sustav tuženika presluša sve tako dostavljene datoteke već ih samo matematički obradi za izradu fingerprinta. Vještak je istaknuo kako tužitelji brkaju razliku između analognog i digitalnog zapisa fonograma te da se radi o dva različita zapisa, odnosno kada se govori o snimci, radi se o analognom zapisu fonograma, dok se u konkretnom slučaju radi o digitalnom zapisu kojeg su u sustav tuženika unosili korisnici, a takav digitalni zapis se nije fiksirao u sustav tuženika niti se reproducirao. Fiksirala se samo dobivena digitalna vrijednost fingerprinta. Vještak je nadalje obrazložio da se po dostavi digitalnog zapisa u sustav tuženika isti matematički obrađuje u radnoj memoriji nakon čega se briše, dok se rezultat obrade trajno bilježi te se upravo radi tog razloga radna memorija zove i hlapljiva memorija.

Vještak se dodatno očitovao da unošenje u sustav u konkretnom slučaju znači davanje na procesuiranje u radnoj memoriji, kao i da se otisak koji je nastao procesuiranjem ne može slušati jer nisu pripremljene za bilo kakav oblik audio prikaza već samo isključivo služe za prepoznavanje određenih audio vrijednosti.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je vještak prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Osim toga vještak se detaljno očitovao na sve prigovore tužitelja te je odgovorio i na sva pitanja, a koje usmeno očitovanje je ovaj sud također prihvatio. Sud stoga nije smatrao potrebnim provoditi novo vještačenje kako su to tužitelji predlagali. Ističe se i kako je prema ocjeni ovog suda imenovani vještak stručna i relevantna osoba za iznošenje mišljenja u konkretnom postupku.

18. Tako je nakon provedenih dokaza, posebno nakon provedenog vještačenja i usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, ovaj sud zaključio kako se izradom digitalnog otiska ne vrši reprodukcija fonograma te da digitalni otisak fonograma nastaje matematičkom obradom heksadecimalnih vrijednosti fonograma te se u potpunosti razliku od originalnog fonograma i može se upotrijebiti samo za prepoznavanje fonograma. Također, sud je utvrdio i da se u sustav ne unosi fonogram nego digitalna datoteka koja se nalazi u radnoj memoriji koja se automatski briše prilikom isključivanja kompjutera. Također nema ni fiksiranja jer radna memorija kao takva ne može vršiti fiksiranja. Osim toga, digitalni otisak se ne može slušati kao audio zvuk već služi isključivo za prepoznavanje određenih audio vrijednosti.

19. Kako u konkretnom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da nije došlo do povrede tužiteljevih prava reprodukcije fonograma iz odredbe čl. 133. ZAPSP, valjalo je i u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

20.1. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova temelji na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadom troškova (list 256 spisa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (naznačena po zahtjevima na listu 254 spisa).

20.2. Tuženiku je tako kao potreban priznat slijedeći trošak:

- trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 11. rujna 2018. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 16. siječnja 2019. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna,

- trošak sastava podneska od 13. listopada 2020. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 33,18

EUR/250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 8,30 EUR/62,50 kuna,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 19. listopada 2020. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna,

- trošak sastava podneska od 3. ožujka 2021. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 8,30 EUR/62,50 kuna,

- trošak sastava podneska od 29. travnja 2021. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 8,30 EUR/62,50 kuna,

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 19. svibnja 2022. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 8,30 EUR/62,50 kuna,

- trošak sastava podneska od 4. siječnja 2023. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 49,75 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 12,44 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 12. siječnja 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 199,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 49,75 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 1.140,46 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

21.1. Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 15. siječnja 2019. iz razloga što je taj podnesak predan na ročištu održanom 16.

siječnja 2019. za pristup na koje je tuženiku u cijelosti dosuđena zatražena naknada i na kojem ročištu je tuženik mogao iznijeti sve navode iz navedenog podneska. Nadalje, tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 13. listopada 2020. jer se radi o tzv. "ostalom" podnesku za koji je nagrada propisana Tbr. 8.3. Tarife. Naime, tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje već se tim podneskom očituje na tužiteljeve tvrdnje i prigovore iznesene nakon podnošenja pisanog nalaza i mišljenja. Također, tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podnesaka od 2. ožujka 2021., 29. travnja 2021. i 4. siječnja 2021. jer se ne radi o podnescima kojima se sastavlja odgovor na tužbu niti se radi o obrazloženim podnescima u kojima se odgovara na odgovor na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka pa je tuženiku nagrada dosuđena prema Tbr. 8.3. Tarife koja propisuje sastavljanje ostalih podnesaka, kao i u odnosu na prekomjerno zatraženi trošak zastupanja na ročištu 19.

svibnja 2022. na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari pa je tuženiku nagrada određena u skladu s Tbr. 9.5. Tarife. Tuženik nije u obvezi plaćanja pristojbe na presudu, dok obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu još nije ni nastao ( nastaje tek po pravomoćnom okončanju postupka) pa je i u tom dijelu tuženikov zahtjev ocijenjen neosnovanim. Valja istaknuti kako punomoćnica tuženika nije u spis dostavila dokaz da joj je priznato specijalističko znanje iz konkretnog područja pa da bi imala pravo za uvećanje ukupno priznate naknade za 100% prema Tbr. 37. Tarife slijedom čega je i u tom dijelu zahtjev ocijenjen neosnovanim.

21.2. Stoga je tuženikov zahtjev odbijen za ukupni iznos od 2.840,74 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 17. veljače 2023.

SUDAC

I. K. Š.

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Broj zapisa: eb319-c8bdd

Kontrolni broj: 09455-15506-03117

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVA KARIN ŠIPEK, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.