Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1278/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. Ž., C., V. d.o.o., N. V., OIB:… kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. V. i p. d.o.o. R., protiv tuženika G. A., OIB:…, iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-62/21-9 od 24. lipnja 2022., 17. veljače 2023,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja i žalba tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-62/21-9 od 24. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. B. I. broj Ovrv-1574/20. od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku G. A. da tužitelju V. i o. Ž., C., V. d.o.o., N. V. isplati iznos od 272,09 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja teče d 24. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. B. I. broj Ovrv- 1574/20. od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku G. A. da tužitelju V. i o. Ž., C., V. d.o.o., N. V. isplati iznos od 672,53 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja prijedloga javnom bilježniku do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tužitelju V. i o. Ž., C., V. d.o.o., N. V. da tuženiku G. A. naknadi troškove postupka u iznosu od 255,20 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena teče od 24. lipnja 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točke II. izreke i odluke o parničnom trošku u točki III. izreke žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na odbijenih 315,91 kn te obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka zajedno s troškom za sastav žalbe.

3. Tuženik se žali protiv presude u točki I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da se tužitelju naloži plaćanje troškove parničnog postupka, zajedno s troškom za sastav žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali pobliže ne navodi koje su bitne povrede doista i počinjene, a tuženik se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku navodeći da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da je nerazumljiva i ne sadrži razloge u odnosu na navode tuženika iznesene u postupku.

5.1. Ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a zbog kojih se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

5.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a zbog koje se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a zbog koje se žali tuženik.

6. Postupak u ovom predmetu započet je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a nastavljen je kao u povodu prigovora protiv platnog naloga radi neplaćene naknade za vodnu uslugu od 947,07 kn.

7. Tužitelj traži od tuženika da za stan u zgradi na adresi P. … u K. podmiri dugovanje od 356,62 kn za srpanj 2019., od 315,91 kn za kolovoz 2019., od 202,31 kn za studeni 2019. te 69,78 kn za siječanj 2020. na ime vodnih usluga.

8. Sud prvog stupnja je u dijelu kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio da je tražbina za srpanj 2019. od 356,62 kn u zastari jer je dospjela 19. kolovoza 2019., a tužitelj je zatražio njenu naplatu nakon isteka jednogodišnjeg zastarnog roka prijedlogom za ovrhu od 24. kolovoza 2020., a za tražbinu od 315,91 kn tužitelj nije dokazao visinu jer se radi o ukupnoj razlici zbroja stanja sekundarnih vodomjera i stanja očitanog na glavnom vodomjeru, a račun je ispostavio samo tuženiku iako se razlika odnosi i na stan čiji je vlasnik I. V., u kojem nije bio postavljen sekundarni vodomjer u kolovozu 2019. pa račun nije ispostavio tuženiku prema članku 42. stavak 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj 66/19.; dalje: ZVU) tako da je svakom korisniku vodnih usluga pojedinačno obračunao vodnu uslugu.

9. Što se tiče tražbine od 202,31 kn za studeni 2019. i tražbine od 69,78 kn za siječanj 2020. sud prvog stupnja utvrdio je da ih je tužitelj obračunao u skladu s Odlukom o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga („Službene novine“ broj 32/12.; dalje: Odluka) kao razliku zbroja stanja na sekundarnim vodomjerima i stanja na glavnom vodomjeru. S tim u vezi, sud prvog stupnja utvrdio je da tuženik nije prihvatio ponudu za ugradnju sekundarnog vodomjera te da je tužitelj za pruženu uslugu tuženiku izdao račun u skladu s člankom 55. stavak 1. Odluke pa je stoga usvojio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati ukupno 272,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku.

10. Na žalbu tužitelja:

Tužitelj se žali protiv presude u dijelu kojim je ukinut platni nalog za traženih 315,91 kn navodeći u bitnom da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 42. stavak 1. ZVU. Smatra da je tuženik kao dotadašnji korisnik vodne usluge ostao u statusu potrošača i obveznika plaćanja vodne usluge sve do kraja tekućeg mjeseca, odnosno obračunskog razdoblja jer nije pravovremeno dostavio vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni korisnika usluge za stan čiji je vlasnik I. V.. Poziva se na članak 37. i 39. ZVU-a i članak 9. stavak 3. Odluke, s obrazloženjem da niti korespondencija i neformalni dogovor tužitelja s gđom. I. V. ne dokazuje da je od tuženika ispravno obaviješten o promjeni korisnika usluge i da je tuženik kao onaj koji nema ugrađeni sekundarni vodomjer jedino taj koji je jedini i isključivi korisnik koji nema ugrađeni sekundarni vodomjer te da je stoga dužan platiti razliku obračuna za isporučenu i potrošenu vodu koja je utvrđena i obračunata prema zakonskim odredbama. Ističe da tuženik nije osporio da je u kolovozu 2019. potrošio vodu i primio novac od gospođe V. za vodu koja otpada na nju.

10.1. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog taksativno navedenih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a prema članku 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

10.2. Utvrđeno je da tužitelj potražuje 315,91 kn za vodnu uslugu isporučenu u kolovozu 2019. i da u tuženikovom stanu u kolovozu 2019. nije bio postavljen sekundarni vodomjer niti je sekundarni vodomjer bio postavljen u stanu čiji je vlasnik I. V., a tužitelj je za ukupnu razliku između zbroja stanja sekundarnih vodomjera i stanja očitanog na glavnom vodomjeru račun ispostavio samo tuženiku. Prema članku 42. stavak 1. ZVU-a obveznik plaćanja vodnih usluga je korisnik vodnih usluga pa i po shvaćanju ovog suda tužitelj nije imao zakonsku osnovu da vodnu uslugu za stan koji je koristila I. V. obračuna i naplati tuženiku. Naime, tuženik bi bio dužan platiti razliku obračuna za isporučenu i potrošenu vodu kao jedini i isključivi korisnik koji nema ugrađen sekundarni vodomjer u situaciji da je bio evidentiran kao dotadašnji korisnik stana I. V. i da je stan otuđio, a da nije prijavio promjenu korisnika stana kako to nalaže zakonska odredba iz članka 39. ZVU-a, a tu činjenicu tužitelj u postupku nije iznosio niti dokazivao. Slijedom toga, tijekom obračunskog razdoblja za isporučenu vodnu uslugu u mjesecu kolovozu, tuženik je imao status jedinog i isključivog korisnika i obveznika plaćanja vodne usluge jedino za svoj stan pa je stoga bespredmetno pozivanje tužitelja u žalbi na primjenu članak 37. i 39. ZVU-a te članka 9. stavak 3. Odluke, odnosno na cijenu vodne usluge utvrđenu i obračunatu za sporno razdoblje prema ovim zakonskim odredbama i za stan I. V..

10.3. Dakle, budući da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, obzirom na članak 467. stavak 1. i 2. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te budući da je tužitelj bio dužan svakom korisniku vodnih usluga pojedinačno obračunati vodnu uslugu i za to ispostaviti račun, ovaj sud u cijelosti prihvaća primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje da tužitelj nije dokazao visinu tražbine u iznosu od 315,91 kn. Kako tužitelj žalbom ne dovodi u pitanje dio presude kojom je ukinut platni nalog za iznos od 356,62 kn zbog zastare ovaj sud je u tom dijelu po žalbi tužitelja ispitao presudu u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrđeno da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) kada je utvrdio da je za tražbinu dospjelu 19. kolovoza 2019. nastupila zastara jer je prijedlog za ovrhu podnesen 24. kolovoza 2020.

10.4. Neosnovana je žalba tužitelja protiv točke III. izreke presude kojom je odlučeno o naknadi parničnih troškova jer je u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a. Naime, sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu s 28,73 % iz čega slijedi uspjeh tuženika u omjeru od 71,27 % zbog čega je tužitelj u obvezi tuženiku naknaditi parnične troškove i to u omjeru od 42,54 % (71,27 % – 28,73 %). Visinu troškova sud je pravilno utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

10.5. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točkama II. i III. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Na žalbu tuženika:

Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo da plati tužitelju 272,09 kn (tražbinu od 202,31 kn za studeni 2019. i tražbinu od 69,78 kn za siječanj 2020.) navodeći da tužitelj u obračunskom razdoblju nije dostavljao istinite i provjerljive račune o stanju potrošnje te da uopće nije niti znao na kojem brojilu može provjeriti ispravnost vodomjera. Nadovezuje se da se dosuđeni iznosi odnose na potrošnju u studenom 2019. i siječnju 2020. kada uopće nije koristio stambeni objekt budući da se radi isključivo o kući za odmor i da mu je tužitelj obračunao potrošnju na sekundarnim brojilima drugih korisnika, odnosno da je očitana potrošnja rezultat neispravnosti brojila ili neispravnosti očitanja. Smatra da je tužitelj obračunavanjem potrošnje sa zajedničkog brojila postupio protivno članku 61. ZVU u vezi s člankom 211. Zakona o vodama stoga što u svojoj stambenoj jedinici ima samostalni vodomjer. Tvrdi da u smislu članka 461. ZPP-a tužitelj nije pravovremeno iznio sve činjenice i predložio sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev i da je nastupila prekluzija predlaganja dokaza, odnosno da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj sud u cijelosti prihvaća primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda na utvrđeno činjenično stanje.

11.2. Naime, kako je već rečeno, prema članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog taksativno navedenih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a prema članku 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

11.3. Sud prvog stupnja utvrdio je da tuženik nije prihvatio ponudu tužitelja za ugradnju sekundarnog vodomjera i da ostali stanovi u istoj zgradi imaju sekundarni vodomjer, a to proizlazi iz priložene dokumentacije (list 58, 65-66), između ostalog i iz pripremnog podneska tužitelja od 13. listopada 2021. (list 88-96) na temelju kojeg obrazloženog podneska je sud prvog stupnja održao ročište 22. ožujka 2022. Utvrđeno je da broj vodomjera nije obvezni dio računa i da brojčani iznos na glavnom vodomjeru sam po sebi ne daje uvid u potrošnju tuženika te da nekontroliranog otjecanja vode na glavnom vodomjeru nije bilo. Prema tome, i po ocjeni ovog suda obračunata razlika zbroja stanja na sekundarnim vodomjerima i stanja na glavnom vodomjeru predstavlja razliku utrošenu u stanu tuženika.

11.4. Budući da je tužitelj spornu vodnu uslugu obračunao u skladu s člancima 47. do 54. Odluke (list 210-224) i člancima 16. do 22. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje koji propisuju uvjete mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga (list 168-183) te u skladu s tim propisima izdao tuženiku mjesečni račun koji sadrži količinu pružene usluge, važeću cijenu i način obračuna vode utrošene u stanu tuženika, a koji tuženik nije podmirio, proizlazi da je potraživanje tužitelja na temelju ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga i priloženih računa osnovano za traženih 272,09 kn.

11.5. Slijedom toga, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati 272,09 kn duga za vodnu uslugu u utuženom razdoblju.

12. Iz svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 17. veljače 2023.

Sudac

Tatjana Kučić v. r.