Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-281/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik H.
L., odvjetnik iz O. društva L. i partneri u Z., protiv 1.
tuženika K. L. iz Z., OIB: … i 2.
tuženika V. L. iz Z., OIB: … , koje
zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Z., radi iseljenja,
odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Ps-279/2018-26 od 7. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 1. tuženika K. L. i 2. tuženika V. L.
kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Ps-279/2018-26 od 7. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I/ Nalaže se I-tuženiku K. L. iz Z.,
OIB: … i II-tuženiku V. L. iz Z.,
OIB: … , iseliti iz stana na adresi u Z., koji se
nalazi na III. katu, koji se sastoji od 1 sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, izbe i hodnika, ukupne površine 32,27 m², šifra objekta: 05063582, ID stana 8751, a koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na k.č.br. … k.o. Ž. te isti stan, slobodan od osoba i stvari, predati na raspolaganje tužitelju Gradu Z., na način da tužitelju predaju ključeve stana, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se I i II tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.300,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi po koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijeli 1. tuženik i 2. tuženik (dalje: tuženici) iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Žalitelji ističu da su u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu predmetnog stana, da istog koriste temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 25. veljače 1993., s pok. E. D., kao primateljicom uzdržavanja, te da tužitelj nije dokazao svoj jači pravni temelj posjedovanja. Dodaju da 2. tuženik nije nikada koristio stan u Z., temeljem ugovora o najmu stana
sklopljenog između tužitelja i bivše supruge 2. tuženika kao najmoprimca, s pozivom na iskaz 2. tuženika. Prigovaraju odluci o troškovima postupka i predlažu ukidanje presude u vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.
5. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je izuzetno jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.
6. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.
7. Tužitelj je dokazao da je predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, da navedena stambena zgrada nije upisana u zemljišnoj knjizi, da je ista izgrađena na k.č.br. … k.o. Ž., da je kao posjednik (korisnik) te katastarske čestice evidentiran Grad Z., da je predmetni stan, na adresi u Z., površine 32,27 m2, u posjedu tuženika, bez valjane pravne osnove i
protivno volji tužitelja, odnosno da tuženici odbijaju nekretninu predati u posjed, slobodnu od osoba i svojih stvari, tužitelju, kao predmnjevanom vlasniku nekretnine, sve pobliže opisano u obrazloženju pobijane presude.
8. Tuženici nisu dokazali pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini, odnosno propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a ni po kojoj drugoj pravnoj osnovi. Isti ni po ocjeni ovog suda nisu dokazali potrebnu kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17. – ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst), dalje: ZV), budući da posjed tuženika, čak da je i trajao određeno vrijeme, nije bio pošten jer iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tuženicima bilo i moralo biti poznato da predmetna nekretnina nije u njihovu vlasništvu.
8.1. Isto tako, tuženicima je bilo i moralo biti poznato da predmetna nekretnina nije bila u vlasništvu ni pok. E. D., već je stan dan istoj na korištenje kao nositelju stanarskog prava od pravnog prednika tužitelja. Slijedom toga, ona, kao primateljica uzdržavanja, nije mogla na 1. tuženika, 2. tuženika i L. L., kao davatelje uzdržavanja, prenijeti više prava glede predmetnog stana od prava koja su njoj pripadala na tom stanu.
9. Tuženici nisu dokazali ni svoje jače pravo na posjed predmetnog stana u odnosu na tužitelja.
10. Pravilnom i brižljivom ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da tuženicima ne pripada pravo na stambeno zbrinjavanje temeljem odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17., dalje: Zakon o braniteljima), na koje pravo se pozivaju tuženici. Sve to iz razloga što je 2. tuženik, kao HRVI 60%, trajno stambeno zbrinut dodjelom stambenog kredita za kupnju korištenog stana u vlasništvu Republike Hrvatske u Gradu V., na adresi , koji je prema iskazu samog 2. tuženika prodan 2. tuženiku pod povlaštenim uvjetima (dakle, uz ugovorenu nižu kupoprodajnu cijenu od tržišne), uz obročnu otplatu, dok 1. tuženik nije dokazao da bi imao status HRVI, odnosno pravo na stambeno zbrinjavanje prema odredbama Zakona o braniteljima.
10.1. Utvrđeno je da je 1. tuženik bio vlasnik stana u Z., na adresi veličine 37,97 m2., do 8. travnja 2002., da je stan otuđio, te je njegov
zahtjev za davanje u najam stana koji je predmet ove parnice pravomoćno odbijen kao neosnovan Zaključkom tužiteljevog Povjerenstva za davanje stanova u najam od 23. srpnja 2015. (stranice 11-12 spisa).
11. Nadalje, između tužitelja, kao najmodavca i L. L., kao najmoprimca, sklopljen je 3. ožujka 1999. ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom), površine 57,54 m2, na adresi u Z., u
skladu s člankom 3. Pravilnika o najmu stanova („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 3/98 i 7/98) i Zaključkom G. poglavarstva Grada Z. od 10. veljače 1999., u kojem je kao član obiteljskog domaćinstva bio naveden V. L. (2. tuženik) kao suprug, te djeca A. i I. L.. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme od tri godine, time da će isti biti produžen ukoliko najmoprimac ispunjava uvjete propisane Pravilnikom.
12. U tom smislu prvostupanjska presuda ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, utvrđenje odlučnih činjenica žalba nije uspjela dovesti u sumnju, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u tom dijelu upućuje na razloge pobijane presude.
13. Prema članku 161. stavku 1. ZV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari i to vlasnikovo pravo na zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno (stavak 2. istog članka ZV).
14. Vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 2. ZV), što je tužitelj dokazao u ovoj pravnoj stvari.
15. Tužitelj je nesporno upisan kao posjednik (korisnik) predmetne nekretnine, tuženici nisu dokazali valjanu pravnu osnovu za svoj posjed predmetne nekretnine, te je cijeneći navedeno, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s člankom 221.a ZPP i pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba ZV o stjecanju prava vlasništva i korištenju vlasničkih ovlaštenja, tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, kako je to odlučeno i pobijanom presudom.
16. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/18.) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, br. 35/19., 92/21.), cijeneći vrstu i vrijednost predmeta spora, kao i uspjeh stranaka u sporu.
17. Stoga je žalba tuženika protiv presude odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).
Sisak, 17. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Milina,v.r.