REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž R-25/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv tuženika K.B.D., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku T. R. iz Odvjetničkog društva R. i partneri, odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 9 Pr-2861/2021-20 od 14. studenog 2022., u sjednici vijeća od 17.veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 9 Pr-2861/2021-20 od 14. studenog 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku K. B.D., Z., isplatiti tužitelju S. Ž. iz Z. iznos od

22.531,26

kuna

bruto

lovima:

dvadesetdvijetisućepetstotridesetjednakunadvadesetšestlipa) / 2.990,41 € (slovima:dvijetisućedevetstodevedeseteurčetrdesetjedancent), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 1.027,24 kuna od 16.02.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 913,10 kuna od 16.03.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 937,91 kuna od 16.04.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 917,62 kuna od 16.05.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 875,91 kuna od 16.06.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 766,42 kuna od 16.07.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 344,11 kuna od 16.08.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 418,91 kuna od 16.09.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 437,96 kuna od 16.10.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 458,81 kuna od 16.11.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 437,96 kuna od 16.12.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 446,71 kuna od 16.02.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 491,39 kuna od 16.03.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 427,29 kuna od 16.04.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 493,81 kuna od 16.05.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 322,05 kuna od 16.06.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 336,69 kuna od 16.07.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 470,29 kuna od 16.08.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 437,99 kuna od 16.09.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 479,70 kuna od 16.10.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 457,89 kuna od 16.11.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 467,05 kuna od 16.12.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 366,97 kuna od 16.01.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 446,74 kuna od 16.02.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 513,76 kuna od 16.03.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 467,05 kuna od 16.04.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 245,85 kuna od 16.05.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 112,23 kuna od 16.06.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 245,85 kuna od 16.07.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 234,67 kuna od 16.08.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 129,07 kuna od 16.10.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 224,47 kuna od 16.11.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 234,67 kuna od 16.12.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 245,85 kuna od 16.01.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 231,20 kuna od 16.02.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 265,88 kuna od 16.03.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 506,44 kuna od 16.04.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 485,78 kuna od 16.05.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 116,16 kuna od 16.06.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 267,18 kuna od 16.07.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 348,49 kuna od 16.08.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 364,33 kuna od 16.09.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 162,22 kuna od 16.10.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 592,44 kuna od 16.11.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 648,86 kuna od 16.12.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 619,37 kuna od 16.01.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 604,29 kuna od 16.02.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 694,93 kuna od 16.03.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 789,70 kuna od 16.04.2020. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.187,50 kuna / 1.617,56 € sa zateznim kamatama tekućim od 14. studeni 2022., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana. "

2.

Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu, iz svih žalbenih razloga. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi da nije sporno da je u ovom predmetu ključna odredba čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, međutim tumačenje te odredbe Kolektivnog ugovora je sporno, te žalitelj ističe da prvostupanjski sud pogrešno tumači navedenu odredbu. Također ističe da postoje usaglašena obvezujuća tumačenja zajedničkog Povjerenstva za Kolektivne ugovore, koja upravo ukazuje na ono što je tuženik isticao tijekom postupka, a to je da se svi dodaci i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću i bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Da su tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora obvezujuća, proizlazi iz prakse Vrhovnog suda RH, u odluci Rev-281/2021, u kojoj se navodi da Povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora daje obvezujuća tumačenja odredbi ugovora. Nadalje, samom odredbom Kolektivnog ugovora propisano je kako su tumačenja Povjerenstva obvezna, te se dostavljaju podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, te imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana njegovog stupanja na snagu. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu, u kojem je osporio sve žalbene navode žalitelja. Navodi koje činjenice je prvostupanjski sud utvrdio i da je na isto pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu čl. 47. i 51. Kolektivnog ugovora, te protumačio da se dodaci na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi imaju obračunavati ne samo na osnovnu plaću, nego i na sate ostvarene u prekovremenom radu. Ukazuje da je takav stav zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda RH, na sjednici od 9. prosinca 2019. Stoga predlaže da se žalba žalitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba žalitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćenih dodataka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova odgovornosti za život i zdravlje ljudi, na prekovremeni rad za razdoblje od siječnja 2016. do ožujka 2020.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijalista neurologije, u Zavodu za neurologiju, te da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao dodatak na otežane uvjete rada, niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na nesporno odrađene prekovremene sate. Naime, tuženik je za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.

8. Na temelju nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka R. vještačenja d.o.o., prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelju u utuženom razdoblju nije obračunat i isplaćen dodatak na plaću za otežane uvjete rada u iznosu od 22.531,26 kuna/2.990,41 euro.

9. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 57.i 58. KU i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja utvrdivši da isti ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 47. i čl. 45. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, jer da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. i 58. KU, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada.

10. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer u donošenju presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, u svezi sa čl. 365. st. 2. istog Zakona, pa tako nije ostvarena niti bitna povreda na koju žalitelj ukazuje, iz čl. 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati.

11. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje nije niti bilo sporno među strankama, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe KU, odlučujući o tužbenom zahtjevu, te je za to dao pravilne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Tuženik u žalbi, u bitnome, osporava pravo tužitelja na dodatke, uz obrazloženje da se dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi računa na osnovnu plaću, a u što ne ulazi prekovremeni rad. 13. Taj žalbeni navod nije osnovan jer je Kolektivnim ugovorom (čl. 47/13 i 45/18) propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

14. Prema odredbi čl. 57. i 58. KU radnicima na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, uvećava se osnovana plaća dok zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno 8% od 1.rujna 2019. KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

15. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnom stranke u tom KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije. Već po samoj prirodi stvari kriteriji uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriteriji uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriteriji uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na uvećanje plaće za posebne uvjete rada, i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

16. Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaća s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada jer je osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada tek osnovna plaća.

17. I Zakonom o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19) kao općim propisom o radu (čl. 1.) propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove, koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom, za koji je zakonom određen da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

18. Slijedom iznesenog, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU ukoliko su u prekovremenom radu radili po posebnim uvjetima rada i ukoliko su u prekovremenom radu radili na poslovima s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, imaju pravo pored 50%-tnog uvećanja osnovne plaće na ime uvećanja plaće za prekovremeni rad i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

19. Uostalom i Građanski odjel Vrhovnog suda RH na 8. sjednici održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

20. Iz navedenog razloga žalba žalitelja je odbijena kao neosnovana, i potvrđena prvostupanjska presuda, temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

21. Tužitelju nije dosuđen trošak za odgovor na žalbu tuženika, jer isti nije bio potreban, po čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Puli-Pola 17.veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić, v.r.