Poslovni broj: 102. Pr-3215/2021-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Parnični odjel, Kralja

Zvonimira 3

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja V. T. iz O., A. H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D.

A., odvjetnik u O., U. kardinala A. S., O., protiv

tuženika Zavoda, Z., A. M., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. A., odvjetnika u O., punomoćnice tuženika M. Ž., pravnice Zavoda, 17. veljače 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavodu

Z., A. M., isplatiti tužitelju V. T., A. H.,

O., iznos od 816,33 EUR (slovima: osam stotina šesnaest eura i trideset tri centi) / 6.150,63 kn (slovima: šest tisuća stotinu pedeset kuna i šezdeset tri lipe)[1] bruto zajedno za zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a koje na svaki pojedinačne mjesečne iznose teku kako slijedi:

- na iznos 526,88 kn od 16.ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate

- na iznos 526,88 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate

- na iznos 354,89 kn od 16. veljače 2017. pa do isplate

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 559,92 eura (slovima: pet stotina pedeset devet eura i devedeset dva centa) / 4.218,75 kn (slovima: četiri tisuće dvije stotine osamnaest kuna i sedamdeset pet lipa)[2] sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućom od 17. veljače 2023. do isplate, u roku 15 dana.

III. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužitelju, sud je odbio kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da kako je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine, broj: 27/01 i 39/09

– dalje u tekstu ZPJS). 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (– dalje u tekstu Sporazum), kojim je ugovoreno uvećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su "Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama" (- dalje u tekstu DS), kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu iz 2008., na iznos od 5.108,84 kune dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. DS-a. 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (– dalje u tekstu IDDS), a koje predstavljaju osnovu ove tužbe. Navedenim izmjenama i dopunama ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Navodi kako je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku RH objavio priopćenje iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% slijedom čega je razvidno kako je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno dva posto, čime su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće na temelju odredaba IDDS. Navodi kako je Vrhovni sud RH svojom odlukom Rev-111/20 od 1. prosinca 2020. potvrdio presudu Općinskog Građanskog suda u Zagrebu u kojoj je jasno navedeno da je poslodavac pogrešno obračunavao osnovicu plaće. Zaključno ističe budući da je tuženik od prosinca 2015. pa nadalje plaću tužitelja obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune umjesto po osnovici 5.415,37 kuna nastao je dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći za sve plaće od prosinca 2015. do siječnja 2017., a na što je potrebno i obračunati zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kako osnovu tako i visinu te pasivnu legitimaciju. Ističe kako se tužitelj u ovoj pravnoj stvari na dvostrano obvezni sporazum obveznih prava te da tuženik ne može biti treća ugovorna strana niti može provoditi odredbe sporazuma između Vlade RH s jedne strane i sindikata s druge strane. Ističe kako Sporazum, DS i IDDS nisu kolektivni ugovori jer sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se mogla izravno primijeniti. Navodi da isti nisu bili na zakonit način sklopljen Kolektivni ugovor prvenstveno jer sklapanje kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori. Tuženik osporava pravnu valjanost, odnosno ističe prigovor ništavnosti IDDS-a te Arbitražne odluke od 7. studenog 2011. s obzirom da je na strani sindikata postojao nedostatak potpisa od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka III. IDDS-a od 26. listopada 2011. budući da je u njima određeno da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Kako je promatrani tromjesečni BDP zabilježio dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. proizlazi da se primjena članka III. IDDS-a treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, što znači da uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama nisu ni nastupili. Ističe da IDDS-u važe pet godina što je isteklo 25. listopada 2016. te je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj istu nije dokazao niti jednim relevantnim dokazom već tek proizvoljnim izračunom.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u e-Spisu i to: Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. lipnja 2012., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. od 4. rujna 2015., Procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. od 4. prosinca 2015., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama od 28. prosinca 2012., Arbitražnu odluku, Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 28. kolovoza 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27. studenog 2015., Presudu VSRH Rev-1111/2020 te platne liste za tužitelja. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike u plaći.

5. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju, nije sporno da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume kako je to naveo tužitelj u tužbi, kao što nije sporno niti da je tuženik obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kune. Nadalje, nije sporna pravilnost tužiteljevog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Međutim, sporna je pravna valjanost te način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Također, a s obzirom na navedeno, sporno je, je li tuženik u utuženom razdoblju trebao obračunavati plaću tužitelju prema osnovici od 5.415,37 kuna ili prema osnovici od 5.108,84 kuna.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuto prigovor promašene pasivne legitimacije koji sud smatra neosnovan. Tuženik nije osporio da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, a s obzirom na tu činjenicu potpuno je jasno da je tuženik bio dužan obračunati i isplatiti zakonitu plaću. Člankom 2. ZOPJS-a propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje predstavlja javnu službu budući da se njihovim djelatnicima plaće isplaćuju iz sredstava državnog proračuna.

9. U dokaznom postupku utvrđeno je kako su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini.

9.1. Nadalje, Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

9.2. Nakon toga, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. IDDS-u, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što tuženik ukazuje u odgovoru na tužbu, kojim Izmjenama su između ostalog izmijenjeni člankom III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim člankom III. utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina.

9.3. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali IDDS od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno kako je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj IDDS-u od 26. listopada 2011.

9.4. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena ZOPJS, koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je i danas u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. gore navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. ZOPJS-a.

9.5. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 126/2016.) kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

9.6. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 84/07, dalje u tekstu - TKU/07) u kojemu je u članku 49. stavku 4. ugovoreno: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9.7. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10, dalje u tekstu - TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“.

9.8. Člankom 51. stavku 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: - dalje u tekstu - TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

9.9. Iz članka 199. stavka 1. ZOR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz članka 139. ZOR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZOR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavka 1. ZOR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3. ZOR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

9.10. Međugodišnji realni tromjesečni BDP rastao je u drugom tromjesečju 2015. 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju 2,8%, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

10. Provodeći dokazni postupak te primjenjujući pravne izvore mjerodavnog materijalnog prava prvenstveno treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi tuženice u kojima ista osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS-a. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS-u. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS-a izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda IDDS predstavljaju valjani kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. ZOPJS-a temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS-a bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je člankom XI. IDDS-a ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje vrijeme je produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZOR-a.

10.1. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDDS-a, jer odredbom članka VIII. IDDS-a nije odgođena primjena članka III. IDDS-a. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u članku IV. i V. IDDS-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020.

10.2. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 % te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDDS-a za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

10.3. Punomoćnik tužitelja je na ročištu 31. siječnja 2023. naveo da za siječanj 2017. umjesto iznosa 539,87 kuna potražuje iznos 354,89 kuna, odnosno ukupno potražuje umjesto iznosa 6.335,55 kuna, iznos 6.150,63 kuna / 816,33 eura. Tuženik je na navedenom ročištu izjavio da tako naznačenu visinu tužbenog zahtjeva ne čini spornom pa je uslijed toga navedena činjenica nesporna te ju sud nije niti utvrđivao.

11. Slijedom svega navedenog sud je tužitelju dosudio u cijelosti razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu 816,33 eura, s mjesečnim iznosima razlike plaće na način kako je to tužitelj naznačio u tužbi i na ročištu 31. siječnja 2023., a kako je navedeno u izreci pod točkom I. ove presude.

12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP) kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Navedeni iznosi iskazani su u bruto iznosu kako u tužbi tako i u izreci presude.

13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice se temelji na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 48/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu ZOO).

14. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom u pogledu glavnog potraživanja, dok je u neznatnom dijelu odbijen sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i iznosa prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, a navedene kamate predstavljaju sporedno potraživanje. Tužitelju su priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora.

14.1. Tako je sud tužitelju priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 23. lipnja 2022. 75 bodova (Tbr. 8.1.) te za zastupanje na ročištu 31. siječnja 2023. 75 bodova (Tbr. 9.1.). Sukladno Tbr. 50. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi 15,00 kuna pa iz toga proizlazi da tužitelju za sastav tužbe pripada iznos 1.125,00 kuna, za sastav obrazloženog podneska 23. lipnja 2022. iznos 1.125,00 kuna te za zastupanje na ročištu 31. siječnja 2023. 1.125,00 kuna što ukupno iznosi 3.375,00 kuna. Tužitelj je za navedene radnje zatražio i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 843,75 kuna, a što mu pripada temeljem Tbr. 42. Odvjetničke tarife. Stoga je tužitelju dosuđen sveukupan iznos parničnog troška 4.218,75 kuna, a što preračunato u eurski iznos iznosi 559,92 eura.

14.2. Sud je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu 75 bodova plus PDV 25% (1.125,00 kuna plus PDV 25 %) na ime sastava podneska od 20. siječnja 2023., obzirom da je predmetni podnesak nepotreban za vođenje parnice i konačnu odluku. Ne postoji obveza tužitelja na samoinicijativno dvojno iskazivanje kako ukupnog tako i pojedinačnih, mjesečnih iznosa potraživanja uslijed čega je navedeni podnesak suvišan.

14.3. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 17. veljače 2023. pa do isplate.

14.4. Tužitelj je zatražio trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu 37,50 bodova plus PDV 25% (562,50 kuna plus PDV 25%), a o istom će sud odlučiti posebnim rješenjem, ovisno o činjenici hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude ili neće.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 17. veljače 2023.

Sutkinja

Dubravka Čapelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštane je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojoj se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Poreznoj upravi nakon pravomoćnosti

Broj zapisa: eb319-bcc4c

Kontrolni broj: 01ccd-459e9-3982e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dubravka Čapelj, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.