REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-46/2022

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja, Ad 1) S. Š., , D., O.: …, A. 2)

…

Š., ubrovnik, O.: …, A. 3)

S. R., M., O.: …, A. 4)

Ž. Č., S., O.: … i A. 5) S. Đ.,

S., O.: … svi zastupani po odvjetnicima u

O. M. & P. j.t.d. u S. protiv tuženika J.

a.d. u stečaju B., R. S., zastupanog po

stečajnom upravitelju A. za osiguranje depozita, B., R. S.

O.:…, a ovaj po povjerenici S. P., a ova po R. V., odv. u

S., i odvjetnicima OD. i partneri iz Z., radi

utvrđenja postojanja tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja od ad1) do ad5) S. K., odvjetnice u S. i zamjenice punomoćnika tuženika I. I. R.,

odvjetnice u S. i R. V., odvjetnice u S. , po objavi dana 17. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice Ad 1.) S. Š., O.: … prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 3.653,39 €/ 27.526,50 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

II.Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužitelja Ad 2.) T. Š., O.: … prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 2.491,13 €/ 18.769,39 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

III.Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice Ad 3.) S. R.,

O.:… prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 3.653,39 €/ 27.526,50 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

IV.Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice Ad 4.) Ž. Č., O.: … prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 3.155,15 €/

23.772,47 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

V.Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice Ad 5.) S. Đ., O.: … prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 3.653,39 €/

27.526,50 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak (na jednake dijelove) u iznosu od 8.191,49 € / 61.718,75 kn.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Splitu odlučujući po žalbi tuženika donio je Rješenje br. GžR-1335/2021-3 od 20. siječnja 2022. kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu br. Pr-739/2018 od 11. svibnja 2021. i predmet vratio na ponovni postupak. Naime, viši sud navodi kako slijedi:

"11. Pravilno žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio ukazanu bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91,

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) iz članka 354. stavak 2. točke 11. što je rezultat za sada pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Naime, iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu St-35/09 od 24. svibnja 2013. otvoren je u R. H. posebni sekundarni stečajni postupak nad imovinom tuženika J. d.d. u stečaju B., na imovini koja se nalazi u R.

H.. Međutim, prvostupanjski sud zaključuje da se stečajni postupak može voditi jedino protiv pravne osobe tj. stečajnog dužnika što je suprotno utvrđenju tj. rješenju Trgovačkog suda u Splitu.

13. Žalitelj u žalbi ističe da je Trgovački sud u Splitu donio rješenje u kojem su tužitelji trebali postupiti po uputi Trgovačkog suda u Splitu i pokrenuti parnicu radi utvrđivanja svojih navodnih tražbina protiv subjekta naznačenog u rješenju Trgovačkog suda u Splitu, a to je imovina stečajnog dužnika.

14. Naime, prvostupanjski sud ističe da ne može biti pasivno legitimirana imovina stečajnog dužnika u ovoj ili bilo kojoj drugoj parnici jer se stečajni postupak može voditi jedino protiv pravne osobe, tj. stečajnog dužnika u ovom slučaju J.

d.d. B. glavna filijala S. s time da je ista bez pravne osobnosti u sastavu označenog tuženika.

15. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrdio u kakvoj je svezi očitovanje Općinskom sudu u Splitu - dopis Trgovačkog suda u Splitu od 11. srpnja 2016. u kojem je dopisu navedeno u odnosu nad kim se provodi stečajni postupak a odgovor na to pitanje je "u odnosu na imovinu tuženika koji se nalazi u R. H.". Nadalje isto tako nije razjasnio i obrazložio svoj stav koji se stav razlikuje od stava Trgovačkog suda u Splitu kako su imovina J. d.d. u stečaju B. koja se imovina nalazi u

R. H. i ovdje označeni tuženik sa sjedištem u R. S. dva

različita odvojena pravna subjekta.

16. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva ovaj sud smatra da je visina tužbenog zahtjeva za svakog tužitelja pravilno utvrđena.

17. Zbog iznesenog žalba tuženika prihvaćena je kao osnovana, prvostupanjska presuda ukinuta temeljem odredbe članka 369. stavka 1. i 370. ZPP-a i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

18. U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud će se očitovati na navode navedene u ovom drugostupanjskom rješenju posebno u dijelu koji se odnosi na pasivnu legitimaciju tuženika, te utvrditi da li su tužitelji postupili po nalogu Trgovačkog suda u Splitu, tj. da li su trebali pokrenuti parnični postupak nad imovinom stečajnog dužnika ili su legitimno nastavili postupak u ovoj pravnoj stvari ."

2. Tužitelji u nastavku postupka navode kako su u ovoj pravnoj stvari tužitelj od 1. do 5. zajedno sa preostalim tužiteljima, bivšim radnicima, J. d.d., B.,

glavne filijale S., podnijeli su tužbu ovome sudu dana 16. veljače 1995., protiv tuženika označenom kao J. – glavna filijala S. – u likvidaciji poslovanja d.d.

B. radi isplate.

2.1. U tužbi tužitelji navode da su bili djelatnici tuženika J. d.d. B.,

glavna filijala S., kojima je prestao radni odnos temeljem Programa rješavanja viška radnika te odluke da je za radom djelatnika trajno prestala potreba. Radi navedene odluke tužitelji su pred Općinskim sudom u Splitu pokrenuli radni spor radi poništenja takve odluke, koje su pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu iste poništene te naloženo tuženiku vratiti tužitelje na rad i omogućiti im obavljanje poslova koje su obavljali prije donošenja poništene odluke.

2.2. Presudu Općinskog suda u Splitu br. IV P-348/92 od 9. listopada 1992. godine potvrdio je Okružni sud u Splitu presudom br. Gž-3767/92 od 28. svibnja 1993. godine. Tužitelji od 1. rujna 1992. godine pa podnošenja tužbe nisu primili nikakvu naknadu od tuženika. Suviše, tužitelji su tražili izvršenje pravomoćne presude vraćanjem na rad. Zakonom o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J.

d.d. B., koje su poslovale na teritoriju RH, utvrđeno je da likvidaciju glavne filijale u S. obavlja ZB – PB d.d. S..

2.3.Radi navedenog tužitelji su predložili ovome sudu donijeti presudu kojom bi se obvezao tuženik isplatiti tužiteljima plaću za razdoblje od 1. rujna 1992. godine pa nadalje sa zakonskim kamatama, tekućim od dospijeća svake mjesečne plaće pa do isplate u roku od 8 dana kao i naknaditi parnični trošak. Tužitelji su uz tužbu podnijeli prijedlog na izdavanje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženiku raspolaganje novčanim sredstvima koja se vode na žiro računu istoga kod ZPP S. do okončanja postupka.

3.Tužena je na ročištu od 8. ožujka 1999. godine, dala odgovor na tužbu u kojem ista navodi da je tužba neosnovana u cijelosti kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere. U bitnom navodi kako je glavna filijala S. J. d.d. B. prestala postojati temeljem Zakona o načinu likvidacije poslovanje glavnih filijala J.

d.d. B., a koje su osnovale na teritoriju RH (NN.106/99). Nastavno, kako glavna filijala S. J. d.d. više ne postoji, tako je prestala i mogućnost povratka radnika na rad, a time i nemogućnost bilo kakve realizacije prava na naknadu koji isti potražuju ovopredmetnom tužbom. Pored toga tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te ističe kako su tužitelji trebali tužiti Vladu RH jer iz niza donesenih propisa od strane države RH nije preostalo ništa drugo nego donijeti Program rješavanja viška radnika. U odnosu na prijedlog za izdavanje privremene mjere istoj se protivi jer bi određivanjem iste bio onemogućen postupak likvidacije. Radi navedenog, tužena predlaže sudu odbaciti tužbu odnosno odbiti tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere. Tuženik je na tom ročištu od 8. ožujka 1999. godine dostavio punomoć, označavajući se sa J. d.d. B.,

glavna filijala S., u likvidaciji poslovanja, koji postupak likvidacije je kao zakonski zastupnik provodila ZB.– P. B. d.d. S..

4. U ovoj pravnoj stvari pod brojem IVP-216/95, rješenjem Općinskog suda u Splitu od 18. lipnja 2004. godine niz u tom rješenju pobrojanih spisa su pripojeni radi zajedničkom raspravljanja i odlučivanja dok je u točki 2.tako pripojen postupak prekinut jer je pregledom rješenja Trgovačkog suda u Beogradu utvrđeno da je nad J. ad. B. otvoren stečajni postupak. Na navedeno rješenje o

pripajanju te prekidu postupka Županijski sud u Splitu postupajući po žalbama pojedinih tužitelja, donio je rješenje broj Gž-2109/06 od 23. lipnja 2006. godine, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu IVP-216/95 od 18. lipnja 2004. godine.

4.1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu br. IVP-216/95 od 19. listopada 2006. godine koje je ispravljeno rješenjem od 20. listopada 2006. godine u pojedinim imenima i prezimenima tužitelja, a u kojem je rješenju tuženik označen kao J. d.d. B. u stečaju, pozvao se stečajni upravitelj tuženika na preuzimanje postupka radi nastavka postupka u ovoj pravnoj stvari.

4.2. Nakon rješenja o nastavku postupka, predmet se nastavio voditi pod brojem IV P-1085/06 te je sud nizom rješenja pozivao tužitelje da urede tužbu na način da odredi tužbeni zahtjev pod prijetnjom odbačaja iste. Po prijedlozima tužitelja rok za uređenje tužbe je sud rješenjima više puta produljivao time da je konačno svojim rješenjem br. IVP-1085/06 od 31. srpnja 2009. godine odbio prijedlog tužitelja za produljenjem roka određenom rješenjem ovog suda od 11. travnja 2007. godine , te je točkom 2. navedenog rješenja smatrao tužbu povučenom.

4.3. Županijski sud u Splitu postupajući po žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Split broj IVP-1085/16 od 31. srpnja 2009. godine, je svojim rješenje Gžp- 989/10 od 23. listopada 2010. godine, uvažio žalbu tužitelja i ukinuo citirano prvostupanjsko rješenje.

4.4. U nastavku postupka, a po ukidnom rješenju Županijskog suda u Splitu predmet se vodio pod brojem Pr-120/11, te je rješenjem pod tim broje Općinski sud u Splitu dana 8. travnja 2011. godine razdvojio postupak po tužbi tužitelja od 1 do 65, tako da je po tužbi tužitelja od 1 do 5 iz uvoda ove presude se nastavljalo raspravljati pod brojem Pr-263/11. Postupak je pod tim poslovnim brojem bio prekinut radi otvaranja stečajnog postupka te se po nastavku vodio pod poslovnim brojem Pr-739/18.

5. U nastavku postupka tužitelj od 1 do 5 navode kako je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem R1-246/16 od 3. studenog 2010. godine priznato rješenje Trgovačkog suda u Beogradu pod brojem St-22/2002. godine od 3. siječnja 2002. godine, kojim je otvoren postupak stečaja nad J. d.d. B. i kojim je određeno da funkciju stečajnog upravitelja vrši agencija za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka. Navedeno rješenje doneseno je u postupku priznavanje strane sudske odluke koje je postalo pravomoćno. Obzirom da po odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, odluka stranog suda koja je priznata odlukom domaćeg suda ima isti pravni učinak kao odluka domaćeg suda, te se ovaj parnični postupak ima voditi protiv J. d.d. u stečaju B., zastupane po uvodno označenom

stečajnom upravitelju.

6. Tužitelji iz ove tužbe su radnici tuženika koji su bili u radnom odnosu u glavnoj filijali S. J. d.d. B., a nad kojom je dana 4. prosinca 1992. godine

temeljem U. koja je stupila na snagu toga dana, otvoren postupak likvidacije time da ta filijala nije prestala postojati i ista nije izbrisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu, već je postupak likvidacije poslovanja još u tijeku. Postupak likvidacije temeljem navedene Uredbe povjereni su ZB –

PB d.d. odnosno njenom pravnom sljedniku ZB d.d. i to

nad poslovanjem glavne filijale u S. J. d.d. B.. U nastavku

podneska tužiteljice ističu pravnu osnovu svog potraživanja, te preciziraju tužbeni zahtjev za razdoblje od rujna 1992. do 4. prosinca 1992. godine , uz prijedlog da se od ZB d.d. zatraži obavijesti o visini plaće za pojedina radna mjesta odgovarajuće stručne spreme tužitelja.

7. Podneskom ZB d.d. od 2. ožujka 2012. godine te dostavljenim prilozima u vidu rješenja Općinskog suda u Split, broj Pr-261/11 od 12. rujna 2011. godine te rješenja Županijskog suda u Splitu Gž-474/03 od 28. ožujka 2003. godine, ista je izvijestila ovaj sud kako nije ovlaštena zastupati tuženika u ovopredmetnom postupku.

8. U nastavku postupka tužena J. a.d. B. u stečaju i nadalje se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Čini nespornim među strankama:

-da je rješenjem Trgovačkom suda u Zagrebu br. R1-246/2010 od 3. studenog 2010. godine priznato rješenje Trgovačkog suda u Beogradu br. St-22/2002 od 3. siječnja 2002. godine kojim je otvoren postupak stečaja nad J. a.d. B.,

- da je nad glavnom filijalom J. d.d. u S. dana 4. prosinca 1992. godine temeljem Uredbe otvoren postupak likvidacije poslovanja,

- da ta F. nije prestala postojati jer nije brisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu i da se nad istom provodi likvidacija poslovanja,

- da su poslovni likvidacije poslovanja glavne filijale J. d.d. u S. povjereni Z.B. d.d..

8.1. Tuženik tijekom postupka ističe kako je pretpostavka otvaranja i provođenja stečajnog postupka iz čl. 326 SZ-a pred Trgovačkim sudom u Splitu, postojanje stečajne mase koju čini imovina stečajnog dužnika, tj. tuženika, a koja se nalazi na području RH. Ako tuženik nema imovine u RH, tada tužitelji kao vjerovnici mogu svoju tražbinu namiriti samo u stranom stečajnom postupku prema pravilima stečajnog prava, u konkretnom slučaju u R. S..

9. Tijekom ovopredmetnog postupka, tužitelji su podneskom od 3. listopada 2012. izvijestili ovaj sud kako je rješenjem Trgovačkog suda u Split broj 14.St-35/09 od 14. rujna 2012. godine otvoren stečajni postupak nad tuženikom i to poseban stečajni postupak radi čega su tužitelji predložili prekid ovopredmetnog postupka.

9.1. Općinski sud u Splitu rješenjem pod brojem 263/11 od 17. listopada 2012. prekinuo je postupak u ovoj pravnoj stvari dok je isti nastavljen na prijedlog tužitelja od 23. listopada 2015. te je isti dobio poslovni broj Pr-739/2018 u kojem predmetu je sud donio presudu 11. svibnja 2021. koja je ukinuta iz razloga što je navedeo u točki 1. ovog obrazloženja.

10. Tužitelji podneskom od 23. listopada 2015. godine obavještavaju ovaj sud kako je rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj 14.St-35/09 od 24. svibnja 2013. godine otvoren u RH poseban sekundarni stečajni postupak nad imovinom predloženika tj tuženika u ovom postupku : J. d.d. u stečaju B., a koje se imovina

nalazi u R. H.. Doneseno rješenje Trgovačkog suda u Splitu je pravomoćno jer je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda RH pod brojem Pž- 5366/13-4 od 12. studenog 2013. godine, a kojim je odbijena žalba dužnika.

10.1. Na ispitnom ročištu održanom pred Trgovačkim sudom u Splitu dana 20. svibnja 2014. godine stečajna upraviteljica tog posebnog stečajnog postupka imenovana D. K. u cijelosti je priznala prijavljene tražbine tužitelja,

međutim koje tražbine je osporila na istom ročištu stečajna upraviteljica glavnog stečajnog dužnika, a koje je imenovana u glavnom stečajnom postupku koji se vodi nad J. d.d. u stečaju u B., R. S., R. D., i to svih

isplatnih redova pa tako i prijavljenih tražbina tužitelja iz ovog postupka.

10.2. Slijedom tog rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. 14.St-35/09 od 14. listopada 2015. godine tužitelji su kao stečajni vjerovnici prvog višeg isplatnog reda,a obzirom da su im tražbine osporene, upućeni u parnicu radi utvrđenja prijavljenih osporenih tražbina. Kao razlog osporavanja stečajna upraviteljica iz glavnog stečajnog postupka je navela kako dužnik nije dao otkaz ugovora o radu tužiteljima, da tuženik nije mogao upravljati pravnim radnjama i poslovanjem glavne filijale u S. u sastavu J. d.d. B., a u kojoj su radili tužitelji i to zbog pravnog osamostaljenja pravnog poretka RH kod kojeg je cjelokupno poslovanje glavnih filijala prebačeno na banke likvidatore poslovanje u konkretnom slučaju na ZB.

10.3. Tužitelji razlog osporavanja strane stečajne upraviteljice drži neosnovanim jer su tužitelji nakon osamostaljenja pravnog poretka RH nastavili radni odnos u glavnoj filijali u S. u sastavu J. d.d. dobili otkaz koji je utvrđen nezakonitim.

Uostalom, tužitelji kao stečajni vjerovnici ne traže namirenje svojih tražbina u glavnom steč. postupku i to onom koji se vodi nad J. d.d. B. u

stečaju, kod Trgovačkog suda u Beogradu, već namirenje tražbina traže u posebnom sekundarnom stečajnom postupku i to nad imovinom koja se nalazi na teritoriju RH. Stoga tužitelji podneskom od 23. listopada 2015. godine kojim tuženika označavaju kao J. d.d. u stečaju B., predlažu nastavak prekinutog ovopredmetnog parničnog postupka u zakonskom roku sukladno odredbom članka 179. SZ-a, a za koji postupak je stvarno i mjesno nadležan naslovni sud temeljem članka 34.st.1 toč.5 ZPP-a.

10.4. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka prema odredbi članka 88 SZ-a u ovoj pravnoj stvari nastupile su nakon pokretanja ovog postupka. Tužitelji kao raniji radnici tuženika tražbinu po osnovu naknade neisplaćenih plaća potražuju temeljem čl. 70 i 71 SZ-a, te članka 278. Zakona o kreditnim institucijama, a koji naknadu su prijavili u steč. postupku kao steč. vjerovnici i koje tražbine su tražbine prvog višeg isplatnog reda. Obzirom da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak to tužitelji nemaju pravo postaviti kondemnatorni tužbeni zakon na isplatu, već deklaratorni tužbeni zahtjev, tj. tražiti utvrđenje postojanja tražbina koje su prijavili, a koje su im osporene radi navedenog tužiteljica pod 1., pod 3. i 5. predlažu sudu donijeti presudu i utvrditi postojanje novčane tražbine prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće, kao tražbine prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 79.296,94 kuna, a tužitelji pod 2.,. u iznosu od 54.863,08 kune, a tužitelj pod 4. u iznosu od 69.473,60 kn kao i da im tuženik naknadi parnični trošak u roku od 8 dana sa zakonskom zateznom kamatom.

11. Tuženik ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, točno je da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, broj St 35/09 od 24. svibnja 2013. godine otvoren u RH poseban sekundarni stečaj postupak nad imovinom J. d.d. u stečaju B., a koja se imovina nalazi u RH. Dakle, tuženik iz ovog postupka koji je označen kao Jugobanka d.d. u stečaju B. čini nespornim da je navedenim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu otvoren stečajni postupak ali nad imovinom J. d.d. u stečaju B. u R..

Posebno ističe da je imovina J. d.d. u stečaju B. u RH poseban

pravni subjekt odvojen od tuženika, J. d.d. u stečaju B..

11.1. Tuženik ističe kako je iz činjeničnih navoda tužitelja u podnesku od 23. listopada 2015. očita intencija tužitelja utužiti imovinu glavne filijale S., a koja se nije smjela povezati sa tuženom u ovom postupku tj. J. d.d. u stečaju

B., već se trebala povezati sa imovinom J. d.d. u stečaju i to u dijelu imovine glavne filijale S. te takvoj imovini tražiti i dodijeliti status osobe koja može stajati pred sudom tj. ius standi in iudicio. Kod takvog stanja stvari bi proizašlo kako tužitelji tijekom postupka mijenjaju osobu tuženika bez priznanja druge strane, a što tužiteljima nije dozvoljeno jer bi se radilo o subjektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva na koju ovaj tuženik označen kao J. d.d. u stečaju B. tijekom postupka

nije pristao a niti će pristati ubuduće. Radi navedenog tuženik predlaže tužbu odbaciti radi promašene pasivne legitimacije. Stoga se tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva u deklaratorni jer ovaj parnični postupak nema izravnu pravnu povezanost sa stečajnim postupkom u vidu stečajnog dužnika. Međutim, ukoliko bi sud nadalje povezivao ovaj postupak izravno sa steč. postupkom broj. St-35/09, iako za to nema pravne osnove jer su pravni subjekti u navedenim pravnim postupcima različiti u tom slučaju tuženik ističe kako u ovom postupku nije dokazana niti pravna osnova, a niti visina tužbenog zahtjeva.

11.2. Naime, tužitelji se u pogledu pravne osnove pozivaju na pravomoćnu i ovršnu predu Općinskog suda u Splitu, br. P-348/92 od 6. listopada 1992. godine koje presudu ovome tuženiku nisu nikada dostavili kao niti program rješavanja viška radnika od dana 29. travnja 1992. godine. Tijekom postupka koji je vođen pod ranije navedenim brojem tužitelji ne tvrde da bi im tuženik uručio otkaze, već se navodi da je otkaze dao „ovlašteni poslodavac“ što tuženik ne zna što znači, time da se tuženiku tijekom postupka ne dostavlja relevantna dokazna građa. Naime, tužena u ovoj pravnoj stvari nije dala nalog glavnoj filijali S. dati otkaze iz razloga što zbog ratnog stanja nije bilo moguće komunicirati sa istom. Tužena u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva drži nejasnim kako su tužitelji došli do upravo utuženih iznosa.

12. Tužitelji navode kako je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan. Točno je da je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog društva u Splitu br. St-35/09 od 24. svibnja 2013. otvoren u RH – poseban sekundarni stečajni postupak nad imovinom J. d.d. u stečaju B., a koja se imovina nalazi u RH. Tim rješenjem je kao stečajni dužnik određena J. d.d. B.. To isto

potvrđeno je i rješenjem VTS RH od 12. studenog 2013. Stoga tužitelji drže da se stečajni postupak vodi nad stečajnim dužnikom J. d.d. u stečaju B. a

koja je označena kao tuženik u ovoj pravnoj stvari.

12.1. U odnosu na sekundarni stečajni postupak koji je otvoren prethodno navedenim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, jednako kao i glavni stečajni postupak može biti otvoren samo nad dužnikom koji je pravna osoba time da se stečajni postupak provodi nad imovinom te pravne osobe u određenoj državi a izvan sjedišta te pravne osobe. Ovo sve prema odredbama čl. 301. st. 1. i 302. st. 2. Stečajnog zakona. Stoga, prema stavu 3. SZ-a za provođenje stečajnog postupka iz st. 1. i 2. točka 1. 2 i 3. čl. 301. nadležan je Trgovački sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica dužnika ako dužnik nema poslovne jedinice u RH onda Trgovački sud na čijem se području nalazi imovina dužnika.

12.2. U odnosu na tuženikov navod da bi se radilo o subjektivnoj preinaci tužbe, tužitelji ističu kako do takve preinake nije došlo jer se ovaj postupak vodi protiv tuženika J. d.d. B. u stečaju zastupan po stečajnom upraviteljici

A. za osiguranje depozita iz B.. Ističe, da poslovna jedinica prethodno označena kao glavna filijala u S. koja nema svojstvo pravne osobe. Jasno je da se tužitelji mogu namiriti samo iz stečajne mase koju čini imovina stečajnog dužnika J. d.d. B. koja se nalazi na području RH. Stoga ne stoji prigovor tuženika da bi toj stečajnoj masi tj. imovini trebalo priznati svojstvo prava stajanja pred sudom. U odnosu na navod tuženika kako isti nije kriv niti je dao otkaze tužiteljima stoji činjenica da su glavnoj filijali tj. poslovnoj jedinici tuženika radili tužitelji kojima je nezakonito otkazan ugovor o radu a što je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom.

12.3. Za kazati je da se u ovom postupku nakon što je stečajna upraviteljica glavnog stečajnog postupka R. D. na ispitnom ročištu u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu, br. 14.ST-35/09 osporila tražbine tužitelja, a koje tražbine je priznala stečajna upraviteljica D. K., to je raspravljanje o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja ograničeno samo na razlog osporavanja koja je stečajna upraviteljica glavnog stečajnog postupka R. D. navela. Nastavno, prema odredbi čl. 178. st. 3. SZ-a, ako su osporene tražbine radnika i ranijih radnika stečajnoj dužnika parnica radi utvrđivanja osporene tražbine vodi se po općim odredbama u postupku pred sudovima, te posebnim odredbama za parnice u radnim sporovima. Stoga, prema odredbi čl. 180. SZ-a u parnici se utvrđenje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Visina prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva, a koji se na temelji obavijestima SB d.d. o visini plaća u utuženom razdoblju za pojedina radna mjesta na kojima su radili tužitelji u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, posljedica je pored ostalog što na iznos glavnice koju čini naknada plaće tužitelja, isti kao stečajni vjerovnici imaju pravo obračunati zakonske zatezne kamate od dana dospijeća pa do otvaranja stečajnog postupka.

13. Tuženik ističe, kako imovina tuženika u RH i tuženik u R. S. nisu jedna te ista osoba. Naime, J. d.d. u stečaju B. širi je pojam od imovine

J. d.d. B. a koja se imovina nalazi u RH obzirom da imovina

J. d.d. u stečaju obuhvaća isključivo imovinu u RH te se u odnosu na istu jedino i može voditi tako stečajni postupak tako i parnični postupci koji iz tog proizlaze. Naime, vrlo je važno kod stečaja s međunarodnim elementima razlikovati nad kim se ima i može provesti stečajni postupak obzirom na pravila stečajnog postupka u RH. Tako se nad stranom pravnom osobom a što je tuženik, u RH nikako ne može voditi stečajni postupak. Stečaj s međunarodnim elementom u okolnostima gdje isti već započeo nad stranom pravnom osobom u državi pripadnosti, može se u RH provesti jedino u odnosu na imovinu te strane pravne osobe koja se nalazi u RH i to kao posebni postupak koji sa glavnim stečajnim postupkom ima veze samo utoliko što se radi o imovini te pravne osobe u RH. U tom slučaju strani stečajni upravitelj nema prava i obveze stečajnog upravitelja i u ovom posebnom postupku već se u okviru tog posebnog stečajnog postupka (nad imovinom J. d.d. B. u stečaju) stečajnom dužniku dodjeljuje stečajni upravitelj iz RH te propisana suradnja ta dva stečajna upravitelja. Stoga, sama činjenica da ovdje naznačeni tuženik (J. d.d. B. u stečaju) ima svog stečajnog upravitelja a imovina

tuženika u RH ima svog posebnog postavljenog stečajnoj upravitelja dovoljno govori u prilog da se tu radi o dva različita pravna subjekta. Zaključno, ono što se u RH može voditi i što je i pokrenuto kraj nespornih utvrđenja da je u R. S.

otvoren stečajni postupak nad tuženikom, da je ta odluka stranog suda priznata u RH te da je na temelju toga otvoren i vodi se poseban stečajni postupak ali nad imovinom tuženika i to onom imovinom koja se nalazi u RH. Sve gore navedeno vrlo jasno potvrđuje i dopis Trgovačkog suda u Splitu od 11. srpnja 2016. u kojem se točno navodi stečajni dužnik u tom postupku a to je imovina J. d.d. B. u stečaju. U tom smislu, tužitelji su postavljeni tužbenim zahtjev uperili svoja potraživanja protiv pogrešne pravne osobe jer se protiv ovako označenog tuženika niti mogao voditi postupak pred sudovima RH. Tuženik ponovno ističe kako je postupak koji je osnova za ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja postupak u predmetu br. P-348/92 u kojem je upravo kao tuženik bila označena glavna filijala S. kojoj je za potrebe tog postupka dodijeljeno pravo stajanja pred sudom. Naime, u prilogu prigovora promašene pasivne legitimacije stoji i navod tužitelja kako se žele namiriti samo iz imovine označenog tuženika koji se nalazi u RH.

13.1. Tužitelji su bili dužni a u odnosu na osporavanje prijavljene tražbine te upućeno od strane suda na pokretanje parnice podnijeti tužbu protiv imovine J. d.d. B. u stečaju a koje se nalazi u RH, što one nisu učinile. Radi svega navedenog tuženik i dalje ustraje u prijedlogu sudu odbaciti tužbu odnosno, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Kao potkrjepu navoda o nedostatku pasivne legitimacije ovako označenog tuženika u spis suda se dostavlja dokaz da se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi postupak upisa imovine J. a.d. koja se nalazi u RH kao stečajne mase, a u vezi s čim je zatraženo od PU da se toj masi dodijeli i OIB.

13.2. Tužitelji su podneskom od 8. ožujka 2021. konačno uredili tužbeni zahtjev sukladno vještačenju na način kako glasi u izreci.

14. U postupku sud je izveo dokaze pregledom presude Općinskog suda u Splitu br. IVP-348/92 od 6. listopada 1992., presude Okružnog suda Split br. Gž-3767/92 od 28. svibnja 1993., rješenja Općinskog suda u Splitu br. I-1030/93 od 25. listopada 1994., Županijskog suda u Splitu br. Gž-2977/94 od 23. studenog 1994., rješenja Općinskog suda u Splitu br. I-2/94 od 10. veljače 1999., uredbe o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. d.d. B. koje su poslovale na teritoriju RH od 4. prosinca 1992., odluke o određivanju banaka sa sjedištem u RH koje će obavljati poslove likvidacije poslovanja glavnih filijala J. d.d. B. koje

su poslovale na teritoriju RH od 30. prosinca 1992., zakon o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. d.d. B. koje su poslovale na teritoriju RH

od 18. studenog 1993., dopis NBH ZB PB od 20.

travnja 1994., rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. IV-St-37/05 od 2. ožujka 2006., Rješenje VTSRH br. XII-Pž-2312/06-3 od 24. listopada 2006., rješenje Općinskog suda u Splitu br. Pr-261/11 od 12. rujna 2011. te rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž-474/03 od 28. ožujka 2003., dopis ZB od14. ožujka 2012. o visini bruto plaće za tužitelje, uvjerenje Trgovinskog suda u Beogradu br. XI- FFi.Sl.Br.6294/04 od 1. rujna 2004., izvadak iz registarskog uloška Registarskog suda 1-4502-00-16, oznake broj upisnika suda Fi-871/90, rješenje Okružnog privrednog suda u Beogradu od 22. veljače 1990., te izvadak iz registarskog uloška 1-4502-99-16 iz Registarskog suda Trgovinskog suda u Beogradu, dopis J.

d.d. B., G. filijala Split, u likvidaciji poslovanja zastupana po ZB d.d. Z. od 18. rujna 2007.

Trgovačkom sudu u Splitu, dopis Trgovačkog

suda u Splitu od 1. lipnja 2012. br. 14.St-35/09, rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. St-37/05 od 18. veljače 2008., rješenje VTS RH br. Pž-1556/08-4 od 29. travnja 2009., rješenje VSRH br. Revt-150/09-3 od 24. ožujka 2010., dopis Trgovačkog suda u Splitu od 30. svibnja 2012. pod brojem uloška I-6102-16 OPS Split, oznaka i broj rješenja Fi-7519/90 OPS Split, rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. 14.St-35/09 od 14. rujna 2012., rješenje VTS RH br. 57.Pž-6866/12 -7 od 23. siječnja 2013., rješenje trgovačkog suda u Splitu 14.St-35/09 od 24. svibnja 2013., rješenje VTS RH br. Pž- 5366/13-4 od 12. studenog 2013.g., zapisnik Trgovačkog suda u Splitu sa prvog ispitnog i izvještajnog ročišta vjerovnika br. 14.St-35/09 od 20. svibnja 2014., rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. 14.St-35/09 od 14. listopada 2015.g., prijave tražbina tužitelja od 1. do 5., zapisnik RH M. rada socijalne skrbi i obitelji, Inspekcija rada od 14. svibnja 1992., dopis NBH Z. M. financija RH Z. od 14. travnja 1992. i od 22.

listopada 1992., potvrda HZZ na ime tužitelja, potvrda

HZZO-a na ime tužitelja, pregled presude Trgovačkog suda u Splitu br. XIIP-758/15 od 9. prosinca 2016., dopis stečajne upraviteljice imovine predloženika u RH J. d.d. u stečaju B. registar Trgovačkog suda u Splitu od 22. prosinca 2015. te M.

financija RH, PU S. od 22. prosinca 2015.g., pregled spisa Općinskog suda u Splitu br. IVP-500/93., presude Općinskog suda u Splitu br. IV P-348/92 od 6.10.1992., zapisnika M. rada, socijalne skrbi i obitelji RH od 14.5.1992., dopisa NBH od 22.10.1992., dopisa ZB d.d. od

15.11.2011., 26.7.2012., izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem spisu priložene ostale dokazne dokumentacije te je izveden je i dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po sudskom vještaku D. K., dipl. oec.

15. Osnovano je postojanje novčane tražbine tužitelja od 1. do 5.

16. Među strankama nije sporno:

-da je rješenjem Trgovinskog suda u Beogradu br. St-22/02 od 3. siječnja 2002. otvoren stečajni postupak nad J. a.d. B.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. R1-246/10 od 3. studenog 2010. priznato rješenje Trgovinskog suda u Beogradu gore navedeno a kojim je otvoren stečajni postupak, u predmetu priznanja strane sudske odluke,

- da je glavna filijala S. – dio J. d.d. B. upisana u sudski registar Trgovačkog suda na način da je u registru navedenog suda u ulošku br. I-6102-16 OPS Split pod brojem rješenja Fi-7591/90 OPS S., uložen izvadak iz registra Trgovačkog suda u Beogradu a koji su prispjeli na OPS i zaprimljeni dana 9. ožujka 1990., koji takav upis i nadalje postoji u registru Trgovačkog suda u Splitu,

- da je Općinski sud u Splitu pod br. IVP-348/92 od 9. listopada 1992. u tom predmetu priznao J. d.d. B., G. filijali S. svojstvo stranke u tom postupku, te

u odnosu na tog tuženika u odnosu na tužitelje poništio program rješavanja viška radnika od 29. travnja 1992.g. te je označeni tuženik J. d.d. B., G. filijala

S., bila dužna vratiti tužitelje na rad,

- da je gore navedena presuda potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž- 3767/92 od 28. svibnja 1993.g., dakle, da je navedena presuda pravomoćna i ovršna,

- da su tužitelji iz ove pravne stvari tražili izvršenje gore navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu br. IVP-348/92 a koje izvršenje nije provedeno kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Splitu br. I-1030/93 od 25. listopada 1994. i rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-2977/94 od 23. studenog 1994.,

- da je uredbom, odlukom i zakonom određen način likvidacije glavnih filijala J.

d.d. B. koje su poslovale na teritoriju RH a da je za glavnu filijalu S. J.

d.d. B. za poslove likvidacije poslovanja određena Z.B. – PB d.d. S., odnosno kasniji pravni slijednik ZB d.d. Z.,

- da je po prijedlogu tužitelja kod Trgovačkog suda u Splitu br. XIV St-35/09 doneseno rješenje o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnoj postupka nad J. d.d. B., a koje rješenje je ukinuto rješenjem VTS u Zagrebu br. Pž-1556/08-4 od 29. travnja 2009. time da je rješenje VS RH br. Revt-150/09 od 24. ožujka 2010.g. izjavljena revizija podnositelja prijedloga a tužitelja iz ovog predmeta ista odbijena odnosno, odbačena,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. 14 St-35/09 od 14. rujna 2012. otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu nad J. d.d. B., koje

je rješenjem VTS RH br. 57.Pž-6866/12-7 od 23. siječnja 2013.g. ukinuto,

- da je Trgovački sud u Splitu rješenjem br. 14.St-35/09 od 24. svibnja 2013. otvorio stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika: J. d.d. u stečaju, B.,

koje rješenje je potvrđeno rješenjem VTSRH br. Pž-5366/13-4 od 12. studenog 2013.,

- da su tužitelji od 1. do 5. podnijeli prijave svojih potraživanja kako je to razvidno u iste,

- da su rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. 14.St-35/09 od 14. listopada 2015. prijave potraživanja tužitelja od strane stečajne upraviteljice nad imovinom stečajnog dužnika:

J. a.d. B. u stečaju bile priznate dok su iste osporene od stečajne upraviteljice iz glavnog stečajnog postupka nad J. a.d. B. u stečaju, te

da su tužitelji upućeni pokrenuti parnicu u ostavljenom im roku,

- da su tužitelji podneskom od 23. listopada 2015. po uputi iz gore navedenog rješenja Trgovačkog suda u Splitu dostavili podnesak kojim u ovoj pravnoj stvari predlažu nastavak prekinutog postupka a koji je bio prekinut radi otvorenog stečaja, te mijenjaju tužbeni zahtjev na način da traže utvrđenje postojanja tražbine odnosno, po tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučio u izreci ove presude,

- visina potraživanja tužitelja od 1. do 5.

17. Među strankama je u ovoj pravnoj stvari sporno pitanje istaknuto od strane označenog tuženika J. a.d. B. u stečaju, tj istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije a posebno nakon postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 23. listopada 2015.g. koji podnesak su tužitelji podnijeli po uputi Trgovačkog suda u Splitu a iz otvorenog posebnog i to sekundarnog stečajnog postupka nad imovinom stečajnog dužnika : J. a.d. B. u stečaju, sporno je može li imovina stečajnog dužnika biti pasivno legitimirana u ovom ili bilo kojem postupku, sporna je kako osnova tako i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

18. U ovoj pravnoj stvari tužitelji su podnijetom tužbom od 16. veljače 1995.g. označili tuženika kao „J. glavnu filijalu S. u likvidaciji poslovanja d.d. B..“ U činjeničnim navodima tužbe tužitelji svoje potraživanje utemeljuju na pravomoćnoj i izvršnoj sudskoj odluci presude Općinskog suda u Splitu br. IVP-348/92 od 6. listopada 1992.g. koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-3767/92 od 28. svibnja 1993.g., u kojoj presudi je J. d.d. B. G. filijali S., a kako to proizlazi iz uvida u istu (list 431-443 spisa), priznato svojstvo stranke. Tuženik se u ovoj pravoj stvari upustio u raspravljanje po navedenoj tužbi u ovoj pravnoj stvari te se pri predaji punomoći označio kao J. d.d. B., G. filijala S., u likvidaciji poslovanja. Tijekom postupka a nakon otvaranja stečajnog postupka nad J.

d.d. B. u R. S. tužitelji su označili tuženika kao J. a.d. B. u stečaju, kako se i označio tuženik koji je po otvaranju stečaja zastupan po A. za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka. Dakle, tuženik u ovoj pravnoj stvari je označen kao J. d.d. u stečaju B.. Naime, tuženik i nije mogao biti drugačije niti označen jer je G. filijala sa sjedištem rada u S. bila sastavni dio označenog tuženika kako to proizlazi iz preslike upisa u registar Trgovačkog suda u Splitu, a koja nije imala svojstvo pravne osobe.

19. Uostalom, obzirom da je Trgovački sud u Splitu br. 14.St-35/09 svojim Rješenjem od 24. svibnja 2013.g. otvorio stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika:

J. d.d. u stečaju B., koje rješenje je potvrđeno rješenjem VTSRH br. Pž- 5366/13-4 od 12. studenog 2013.g. i to kao sekundarni stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika: J. d.d. u stečaju, B., a nad kojim je u R. S. u tijeku stečajni postupak otvoren Rješenjem Trgovačkog suda u Beogradu od 03. siječnja 2002.g. br. St-22/02. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Splitu otvoren je posebni sekundarni stečajni postupak proizišao na činjenici priznanja kao strane sudske odluke upravo Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. R1-246/10 od 3. studenog 2010.g. sve temeljem odredbe članka 326.st.1. i 2. Stečajnog zakona ( NN broj 117/08, 74/09, 153/09 – dalje SZ).

19.1. Naime, pretpostavka za otvaranje sekundarnog stečajnog postupka je priznanje strane sudske odluke o otvaranju glavnog stečajnog postupka, jer se nad stečajnim dužnikom može otvoriti i voditi samo jedan stečajni postupak. Kod sekundarnog stečajnog postupka za razliku od partikulanog stečajnog postupka nije potrebno utvrđivati postojanje stečajnih razloga jer priznanjem strane sudske odluke o otvaranju glavnog stečajnog postupka ti stečajni razlozi su već utvrđeni.

19.2. Dakle, Rješenjem VTSRH br. Pž-5366/13-4 od 12. studenog 2013.g. , iz uvoda proizlazi da je taj sud odlučio o žalbi predloženika protiv donesenog rješenja Trgovački sud u Splitu br. 14.St-35/09 od 24. svibnja 2013.g. u postupku radi otvaranja posebnog stečajnog postupka u RH kao posljedicu priznanja strane odluke o otvaranju stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom: J. d.d. u stečaju, B.. Uvidom u

Obrazloženje Rješenja Visokog trgovačkog suda RH- br. Pž-5366/13-4 od 12. studenog 2013. jasno je kako se glavni stečajni postupak otvara na temelju primarne nadležnosti tj. prema središtu poslovnog djelovanja i takav postupak u pravilu obuhvaća cjelokupnu dužnikovu imovinu, a protiv stečajnog dužnika se može voditi samo jedan glavni stečajni postupak. Poseban stečajni postupak koji je otvoren na temelju supsidijarne nadležnosti tj kada stečajni dužnik ima osnovanu podružnicu u tuzemstvu ili samo imovinu izvan zemlje u kojoj ima središte glavnih interesa, i taj postupak obuhvaća samo imovinu u državi u kojoj je takav posebni stečajni postupak otvoren. Za razliku od glavnog stečajnog postupka, protiv jednog stečajnog dužnika moguće je otvoriti više posebnih stečajnih postupka i to partikularni i sekundarni koji je otvoren u odnosu na tuženika. Kod sekundarnog stečajnog postupka pretpostavlja se otvaranje i priznanje stranog glavnog stečajnog postupka, on je u tom postupku ovisan i može se otvoriti tek nakon priznanja stranog glavnog stečajnog postupka. U konkretnom slučaju tužitelji su predložili otvaranje posebnog stečajnog postupka u RH- a kao neposrednog pravnog učinka priznanja strane sudske odluke a koji postupak obuhvaća samo imovinu dužnika koja se nalazi u RH i to njegovu cjelokupnu imovinu u RH-a. Isti sud, navodi kako otvaranje sekundarnog stečajnog postupka podrazumijeva otvaranje tog postupka nad imovinom dužnika: J. d.d. B. jer nije moguće otvoriti još jedna stečajni postupak nad dužnikom nad kojim je već otvoren glavni stečajni postupak. Dakle, otvoreni posebni sekundarni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu pod navedenim brojem je otvoren na temelju supsidijarne nadležnosti odnosno kada stečajni dužnik ima osnovanu podružnicu u tuzemstvu ili samo imovinu izvan zemlje u kojoj ima središte glavnih interesa, temeljem odredbe članka 302. SZ-a Posebni stečajni postupak obuhvaća samo imovinu u državi u kojoj je takav posebni stečajni postupak otvoren. Kako su tužitelji kao predlagatelji otvaranja sekundarnog stečajnog postupka isto predložili na temelju priznate strane sudske odluke taj postupak obuhvaća samo imovinu stečajnog dužnika koja se nalazi u RH-a i to njegovu cjelokupnu imovinu, time da se nad stečajnim dužnikom vodi i može biti otvoren jedan stečajni postupak a ovaj sekundarni stečajni postupak je tkz provedbeni stečajni postupak jer se isti temelji na priznanju strane sudske odluke, tj rješenja o otvaranju stečaja nad stečajnim dužnikom: J. d.d. B. , u kojem postupku se ne utvrđuje postojanje stečajnih razloga jer je to već utvrđeno stranom sudskom odlukom već se taj otvoreni stečaj ima provesti nad cjelokupnom imovinom stečajnog dužnika: J. d.d. B. koja se nalazi na

području cjelokupne RH-a a ne samo u S., gdje je bila filijala S. koja nije imala pravnu osobnost.

19.3. Naime, odredbom članka 302.st.1.SZ-a propisano je da ako sud RH-a nije nadležan prema odredbama članka 301.st. SZ-a ( kojom je propisana isključiva nadležnost) taj sud je nadležan za provedbu stečajnog postupka protiv dužnika ako on ima poslovnu jedinicu bez svojstva pravne osobe u RH-a kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, dok je st.2. istoga članka propisano da kada se u RH-a ne nalazi ni središte poslovnog djelovanja a ni poslovna jedinica dužnika, već samo njegova imovina stečajni postupak u RH-a moguće je otvoriti, kako je to predviđeno t.4.st.2. između ostalog, kada se otvaranje posebnog stečajnog postupka u RH-a predlaže u okviru postupka za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnog postupka, dok je stavkom 4. toga članka propisano da se postupak iz stavka 1. i 2. ovog članka obuhvaća samo imovinu dužnika koja se nalazi u RH-a ( posebni stečajni postupak).

20. U ostalom, uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. St 35/09 od 24. svibnja 2013. u točki I. proizlazi da je otvoren u RH-a poseban sekundarni stečajni postupak nad imovinom predloženika: J. d.d. u stečaju, B.,

R. S. – dalje Predloženik, dužnik stečajni dužnik, a koja se imovina nalazi u

RH-a nad kojim je predloženikom u republici Srbiji u tijeku stečajni postupak otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Beogradu od 03. siječnja 2002., br. IVSt-22/2002. Dakle, predloženik je bio i ostala pravna osoba J. d.d. u stečaju, B., ali se sekundarni postupak provodi samo nad imovinom tog predloženika.

20.1. Slijedom svega gore navedenog, ovaj sud drži, kako je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan, jer tužitelji u ovoj pravnoj stvari od utuženja pa sve do upućivanja u nastavak postupka po nalogu stečajnog upravitelja sekundarnog stečajnog postupka koji je proizišao iz priznate strane sudske odluke tj. Rješenja o otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom: J. d.d. u stečaju, B., koji se provodi nad imovinom tog stečajnog dužnika u RH-a , a koji je bio i jeste pravna osoba: stečajni dužnik J. d.d. B. sada u stečaju, jer se stečajni postupak u B. nije otvorio nad imovinom J. d.d. B. već

nad pravnom osobom. Stoga, nikako ne može biti pasivno legitimirana imovina stečajnog dužnika u ovoj ili bilo kojoj drugoj parnici, jer se stečajni postupak može jedino voditi protiv pravne osobe tj stečajnog dužnika. Time, da se posebno ističe kako je ovaj sekundarni stečajni postupak provedbeni postupak a koji se provodi nad imovinom stečjanog dužnika tj. tuženika iz ove pravne stvari, a koja se nalazi na području RH-a.

20.2. Dakle, što se tiče dopisa Trgovačkog suda u Splitu br. St-35/09 od 11. srpnja 2016. u kojem isti stečajni suda koji je donio Rješenje o otvaranju sekundarnog stečajnog postupka od 24. svibnja 2013. i koji je u točki I. označio kao predloženika J. d.d. u stečaju, B., R., time da se taj postupak ima provesti

nad njegovom imovinom, je naveo kako se predmet St-35/09 odnosi na stečajni postupak nad: imovinom J. d.d. u Stečaju, što je pogrešno jer je taj isti sudac donio rješenje br. St 35/09 od 24. svibnja 2013. kojim u točki I. je navedeno da se u RH- a otvara poseban sekundarni stečajni postupak nad imovinom predloženika: J.

d.d. u stečaju, B., R. S. – dalje Predloženik, dužnik

stečajni dužnik, a koja se imovina nalazi u RH-a nad kojim je predloženikom u RS u tijeku stečajni postupak otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Beogradu od 03.

siječnja 2002., br. IVSt-22/2002. Stoga ovaj sud zaključuje, da je predloženik, tj stečajni dužnik: J. d.d. u stečaju, B., a ne imovina stečajnog dužnika, a sve iz razloga gore navedenih.

20.3. Radi svega gore navedenog, a posebno kraj činjenice da je baš stečajna upraviteljica glavnog stečaja koji se vodi u R. S. osporila potraživanja tužitelja od 1 do 5. govori upravo u prilog tome da su tužitelji točno označili tuženika u ovoj pravnoj stvari i da se sekundarni postupak vodi nad imovinom u RH-a stečajnog dužnika: J. d.d. u stečaju B., te su isti postupili u skladu po nalogu

Trgovačkog suda u Splitu br. 35/2009 od 14.10.2015. . Osim toga ne može imovina biti u stečaju već samo i isključivo pravna osoba ( a sada i fizička osoba).

21. Osnova novčanih potraživanja tužitelja od 1. do 5. u ovoj pravnoj stvari proizlaze iz već ranije navedene pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Splitu a kojom presudom je u odnosu na J. d.d. B., G. filijalu S., sada tuženika i stečajnog dužnika, poništen Program zbrinjavanja viška radnika, obavijest o donošenju programa viška radnika te o trajnom prestanku potrebe za radom radnika od 29. travnja 1992.g. kao nezakonit uz nalog za vraćanje na rad. Prigovore tuženika kao i stečajne upraviteljice glavnog stečajnog postupka R. D., kako je G. filijala S.

J. d.d. B., nastavila sa radom a da zbog ratnih zbivanja nije se mogla nastaviti komunikaciju sa središnjicom u B., da su radnici filijale nastavili raditi te da je tkz „ovlaštena osoba“ u istoj donijela odluku o Programu i prestancima radnog odnosa tužitelja, su prigovori takve kvalitete koji su se opravdano mogli isticati u prijedlogu za ponavljanje postupka ili pak u prijedlogu za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, ali ne i u ovom postupku. Dakle, ovaj sud, osnovu novčanog potraživanja tužitelja temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi čiju zakonitost i ispravnost nema zakonskog osnova preispitivati. Stoga, iz navedenih razloga istaknute prigovora tuženika, ovaj sud drži u cijelosti neosnovanim.

21. Dakle, kako je na ispitnom ročištu održanom pred Trgovačkim sudom u Splitu dana 20.5.2014. stečajna upraviteljica tog posebnog stečajnog postupka, imenovana D. K., u cijelosti je priznala prijavljene tražbine tužitelja. Međutim, na istom ispitnom ročištu, stečajna upraviteljica glavnog stečajnog dužnika koja je imenovana u glavnom stečajnom postupku koji se vodi nad J. d.d. u stečaju u

B., R. D., osporila je prijavljene tražbine tužitelja i to, svih isplatnih redova pa tako i prijavljenih tražbina tužitelja iz ovog postupka. Stoga je Trgovački sud u Splitu donio rješenje br. 14.St-35/09 od 14.10.2015. kojim su tužitelji kao stečajni vjerovnici prvog višeg isplatnog reda, a obzirom da su im tražbine osporene, upućeni u parnicu radi utvrđenja prijavljenih osporenih tražbina.

22. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka prema odredbi članka 88. Pr – 739/18 Stečajnog zakona (NN 44/96 do 133/12, dalje: SZ, u vezi s čl. 441. Stečajnog zakona, NN 71/15, dalje SZ/15) u ovoj pravnoj stvari nastupile su nakon pokretanja ovog postupka. Tužitelji kao raniji radnici tuženika, tražbinu po osnovu naknade neisplaćenih plaća potražuju na temelju čl. 70. i 71. SZ-a, te članka 278. Zakona o kreditnim institucijama (NN 117/08 do 54/13., dalje:ZKI/2008.-/2013.), a koju naknadu su prijavili u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnici i koje tražbine su tražbine prvog višeg isplatnog reda. Obzirom da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, to tužitelji nemaju pravo postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu već deklaratorni tužbeni zahtjev tj. imaju pravo tražiti utvrđenje postojanja tražbina koje su prijavili, a koje su im osporene.

23. Stoga su tužitelji podneskom od 23. listopada 2015. predložili sudu donijeti presudu i utvrditi postojanje novčane tražbine prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće, kao tražbine prvog višeg isplatnog reda u odnosu na tužiteljicu pod 1) u iznosu od 79.296,94 kn, tužitelja pod 2) u iznosu od 54.863,08 kn, tužiteljicu pod 3) u iznosu od 79.296,94 kn, tužiteljicu pod 4) u iznosu od 69.473,60 kn, tužiteljicu pod 5) u iznosu od 79.296,94 kn. Tužitelji su dakle, preinačili tužbeni zahtjev jer je promijenjena istovjetnost zahtjeva (čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Međutim, toj preinaci se tuženik ne može protiviti jer je ona nastupila kao posljedica okolnosti koje su nastale nakon tužbe (čl. 191. st. 2. ZPP). Naime, stečajni postupak nad tuženikom je otvoren za vrijeme trajanja ovoga parničnog postupka pa kako su tražbine tužitelja osporene u stečajnom postupku, tužitelji su predložili nastavak ove parnice radi utvrđivanja osporene tražbine, sve pozivom na čl. 177. st. 3. SZ, u svezi s čl. 178. st. 1., 4. i 6. istoga Zakona.

18. Što se tiče prigovora zastare potraživanja, isti nije osnovan. Naime, „najstariji dio tražbine“ tužitelja koji je zatražen tužbom od 16.2.1995. je zahtjev za isplatu naknade plaće za rujan 1992. Člankom 63. Zakona o radnim odnosima (NN 25/92, dalje ZR) bilo je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez njegove krivnje, ako nije moguće da se radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora u narednih trideset dana nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. Članak 61. istog zakona propisivao je da se plaća isplaćuje dva puta mjesečno, a kolektivnim ugovorom, općim aktom ili ugovorom o zapošljavanju, može se utvrditi isplata i u kraćim vremenskim razmacima. Kako navedeni zakon nema odredbe Pr –739/18 kojima je propisan rok u kojem nastupa zastara, za primijeniti je Zakon o obveznim odnosima. Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91) preuzet je Zakon o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85. i 57/89., dalje ZOO) kao republički zakon. Članak 25. ZOO-a propisuje da se odredbe tog zakona koje se odnose na ugovore, primjenjuju na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno. Članak 372. st. 1. ZOO-a propisuje da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Stavak 2. propisuje da isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Dakle, „najstariji dio tražbine“ tužitelja je dospio 30.9.1992., a tužbom od 16.2.1995. prekinut je tijek zastare pa je tužba podnesena prije isteka zakonom propisanog roka i nije nastupila zastara potraživanja.

19. Nadalje, sud je izvršio uvid i pročitao rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. 14. St- 35/2009 od 14.10.2015. iz kojeg proizlazi da su stečajni vjerovnici, ovdje tužitelji, za osporenu tražbinu upućeni na parnice radi utvrđivanja osporenih tražbina, sve pozivom na čl. 177. st. 3. SZ, u svezi s čl. 178. st. 1. 4. i 6. SZ-a. Navedene tražbine su utvrđene kao tražbine prvog višeg isplatnog reda. Među strankama nije sporno, da su tužitelji prema uputi Trgovačkog suda, predložili nastavak ovog parničnog postupka, u zadanom roku.

20. Tužitelji kao raniji radnici tuženika, tražbinu po osnovu naknade neisplaćenih plaća potražuju na temelju čl. 70. i 71. SZ-a, te članka 278. ZKI/2008.-/2013., a koju naknadu su prijavili u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnici i koje tražbine su tražbine prvog višeg isplatnog reda. Sud je izvršio uvid i pročitao Prijave tražbina od 17.12.2012. iz kojih proizlazi, da su tužitelji postavili deklaratorni tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje postojanja tražbine koje su prijavili i koje su osporene u stečajnom postupku.

21. Što se pak tiče osnove novčanih potraživanja tužitelja u ovoj pravnoj stvari, isti se temelji na već ranije navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, a kojom presudom je u odnosu na J. d.d. B., G. filijalu S., sada tuženika i stečajnog dužnika, poništen kao nezakonit Program zbrinjavanja viška radnika, Obavijest o donošenju programa viška radnika i o trajnom prestanku potrebe za radom radnika od 29.4.1992., te je naloženo vraćanje tužitelja na rad, pa tužitelji imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez njihove krivnje (čl. 63. ZR).

22. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove D. K., čije vještačenje kao stručno, objektivno i argumentirano sud u cijelosti prihvaća, a isto je sačinjeno uvidom u dokumentaciju spisa (prijavu tražbine tužitelja, potvrde HZMO o prijavi tužitelja na mirovinsko osiguranje, dopisa ZABA d.d. od 21.11.2011. i 17.1.2012. sa podacima o visini plaće zaposlenika na raznim radnim mjestima u razdoblju od 1.9.1992. do 4.12.1992.), utvrđeno je da su tužitelji bili u radnom odnosu kod tuženika do 31.8.1992., te da u spornom razdoblju nisu bili u radnom odnosu kod niti jednog poslodavca. Nadalje je utvrđeno da su tužitelji na dan 31.8.1992. radili kod tuženika na radnim mjestima i to S. Š. na radnom mjestu likvidatora,

T. Š. blagajnika, S. R. likvidatora, Ž. Č. likvidatora-šalter

te S. Đ. referenta na kreditima. Vještak je utvrdio visinu primanja koje bi tužitelji ostvarili radeći kod tuženika u spornom razdoblju, polazeći od podataka o radnim mjestima tužitelja. Vještak je u obzir uzeo i obavijesti ZB d.d. o visini plaće za pojedina radna mjesta u spornom razdoblju, pa je tako konačno utvrdio i visinu naknade plaće koju bi tužitelji ostvarili u razdoblju od 1.9.1992. do 4.12.1992. Vještak je utvrdio da bi tužitelji radeći kod tuženika u tome razdoblju ostvarili naknadu plaće u bruto iznosima i to: S. Š. 289,79 kn, T. Š. 197,60 kn, S. R. 289,79 kn, Ž. Č. 250,27 kn te S. Đ. 289,79 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u kolonama br. 5. Tablica 1-5. koje su prilog vještačenja. Vještak je izvršio obračun zateznih kamata na neisplaćene naknade plaća tužitelja za razdoblje od dospijeća svake pojedine novčane tražbine tužitelja do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, odnosno utvrdio ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku po pojedinom tužitelju i to: S. Š. 27.526,50 kn, T. Š. 18.769,39 kn,

S. R. 27.526,50 kn Ž. Č. 23.772,47 kn te S. Đ. 27.526,50

kn odnosno kako je prikazano u Tablicama 6-10. koje su prilog vještačenja. Stoga je tužbene zahtjeve tužitelja koje su isti uskladili s izračunom vještaka, sud kao osnovane u cijelosti prihvatio, kao što je pobliže navedeno pod točkom I. izreke presude.

23. Obzirom da je s ud kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčanih obveza dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H.

("NN" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna, to je valjalo dosuditi u izreci ove presude tužitelju pod 1. S. Š. 3.635,39 € /27.526,50 kn, tužitelju pod 2. T. Š. 2.491,13

€/18.769,39 kn, tužitelju pod 3. S. R. 3.653,39 €/ 27.526,50 kn, tužitelju pod

4. Ž. Č. 3.155,15 €/ 23.772,47 kn te tužitelju pod 5. S. Đ. 3.653,39

€/27.526,50 kn.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,

96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- dalje ZPP). Tužitelju bi tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 , 103/14, 118/14, 107/15, 126/22- dalje Tarife) kako slijedi: za sastav žalbe 52,5 bodova, za sastav 4 podneska od po 35 bodova, za zastupanje na 7 ročišta od po 35 bodova, za sastav podneska od 70 bodova, za sastav 2 podneska i zastupanja na 10 ročišta za svaku radnju po 350 bodova. . Prema vrijednosti boda priznati parnični trošak zajedno sa PDV i nužnim troškovima vještačenja od 2.000,00 kn ukupno iznosi 61.718,75 kn / 8.191,49 € , za koji iznos je valjalo obvezati tuženika na isplatu tužiteljima na jednake dijelove.

U Splitu,17. veljače 2023.

SUDAC

Snježana Cvitanović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis