Poslovni broj: UsI-490/22-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužiteljica P. S. iz Z., Lj. R. iz N., i J. K. iz Đ., sve zastupane po opunomoćenici Z. Z. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika B.-b. županije, Upravnog odjela za gospodarski razvoj i komunalne djelatnosti, B., radi ovrhe komunalne naknade, dana 17. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje B.-b. županije, Upravnog odjela za gospodarski razvoj i komunalne djelatnosti, KLASA: UP/II-363-03/21-01/11, URBROJ: 2103/1-19-22-2 od 19. siječnja 2022.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljica.
III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljicama troškove upravnog spora u iznosu od 414,76 EUR / 3.125,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja Grada B., Upravnog odjela za financije i javne prihode, Odsjeka za naplatu i pravne poslove, KLASA: UP/I-415-01/21-01/946, URBROJ: 2103/01-08-01/1-21-3 od 23. srpnja 2021., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi, KLASA: UP/I-415-01/21-01/944 od 1. lipnja 2021. u dijelu kojim je tužiteljicama naloženo podmirenje novčane tražbine u iznosu od 3.313,94 kn i djelomično je usvojena njihova žalba od 1. srpnja 2021. te je doneseno rješenje o ovrsi kojim im je naloženo plaćanje iznosa od 2.160,36 kn na ime komunalne naknade za stambeni prostor u F. S. … (stan površine 63 m2), a temeljem ovršne isprave KLASA: UP I-363-03/16- 01/896, URBROJ: 2103/01-06/21-16-1 od 18. siječnja 2016. te KLASA: UP/I-363- 03/19-01/2502, URBROJ: 2103/01-06/15-19-1 od 11. ožujka 2019.
2. Tužiteljice tužbom pobijaju zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da ih se kao vlasnice stana ne treba obvezivati na plaćanje komunalne naknade kada one nisu u mogućnosti koristiti predmetni stan zbog opterećenosti istoga najmoprimcem koji im je nametnut od strane države temeljem Zakona o naknadi. Navode da predmetni stan koristi I. D. temeljem zaključenog Ugovora o najmu stana od 17. kolovoza 1998. te rješenjem Grada B. od 10. lipnja 1998. Ističu da je temeljem članka 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu nužno utvrditi tko je stvarni korisnik predmetnog stana te njega teretiti kao obveznika plaćanja komunalne naknade. Osim toga, ističu da nije vidljivo temeljem koje ovršne isprave se prvostupanjsko rješenje o ovrsi donosi te da li je i kada navedena ovršna isprava postala ovršna/izvršna i pravomoćna, budući da su isticale da navedeno rješenje o utvrđivanju komunalne naknade nikada nisu zaprimile. Također, navode da su tijekom žalbenog postupka isticale i prigovor zastare predmetnog potraživanja jer zakon koji je bio u primjeni nije sadržavao izričitu definiciju komunalne naknade kao novčanog javnog davanja kao što to čini Zakon o komunalnom gospodarstvu te stoga nije niti mogla biti primijenjena odredba članka 2. stavka 8. Općeg poreznog zakona, odnosno upravo tijelo jedinice lokalne samouprave nije se moglo smatrati poreznim tijelom. Stoga ističu da je prigovor zastare u cijelosti osnovan.
3. Predlažu da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Traže trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za PDV 25% u iznosu od 625,00 kn, ukupno 3.125,00 kn te trošak sudske pristojbe.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da sukladno članku 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18, 110/18 i 32/20) propisano je da komunalnu naknadu prvenstveno plaćaju vlasnici nekretnine, a korisnici samo ako je na njih obveza plaćanja te naknade prenesena ugovorom. Navodi da nije sporno da su tužiteljice vlasnice predmetnog poslovnog prostora, a ničim nisu dokazale da je ta obveza prenesena na najmoprimca. Vezano za prigovor da nije utvrđeno je li ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna te da rješenje o utvrđivanju plaćanja komunalne naknade nikada nisu zaprimile, ističe da je postupak utvrđenja komunalne naknade proveden prema Općem poreznom zakonu, a dostava ovršne isprave sukladno članku 59. stavku 6. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), odnosno rješenje o obvezi iz 2019. godine vraćeno je prvostupanjskom tijelu te se smatra da je osobna dostava izvršena u roku od 15 dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave. Napominje da činjenica nepreuzimanja rješenja o obvezi ne isključuje obvezu plaćanja komunalne naknade. Što se tiče zastare, smatra da treba primijeniti Opći porezni zakon koji definira zastaru u trajanju od 6 godina za sva javna davanja, počevši od nastanka obveze.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Grad B. u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljicama obveza plaćanja utvrđena temeljem članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, budući da su tužiteljice vlasnice predmetne nekretnine. U odnosu na navode kako nisu u mogućnosti koristiti predmetni stan radi opterećenosti istoga najmoprimcem, koji im je nametnut od strane države, odnosno Grada B., ističe kako ugovor o najmu više nije na snazi te su tužiteljice kao vlasnice obveznice plaćanja komunalne naknade, a podatak o promjeni obveznika plaćanja nisu dostavile. Ističe kako citirano rješenje sadrži sve elemente za određivanje ovrhe, a tužiteljice do sada nisu osporavale postojanje novčane tražbine. Smatra da ovršnost ovršne isprave ne treba posebno dokazivati, odnosno ne može se prihvatiti prigovor tužiteljica o nevaljanosti i/ili neosnovanosti svih dijelova rješenja kao ovršne isprave iz razloga što tužiteljice tvrde da nikada nisu zaprimile ta rješenja. Napominju da se postupak ovrhe komunalne naknade provodi prema poreznim propisima i da se u postupku ovrhe ne može osporavati osnovanost ovršne isprave na osnovu koje je ovršni postupak pokrenut već prigovor mogu isticati samo u postupku utvrđenja obveze. Vezano za pitanje zastare, ističe kako se ne primjenjuje Zakon o obveznim odnosima i trogodišnji zastarni rok već odredbe koje reguliraju pitanje zastare za sva javna davanja. Ujedno ističe da je o zastari već odlučeno u žalbi protiv rješenja o ovrsi od 1. lipnja 2021. te se o istom ne može dva puta odlučivati. Opreza radi, budući tužiteljice tužbom traže poništenje i prvostupanjskog rješenja o ovrsi od 23. srpnja 2021., protivi se tako postavljenom tužbenom zahtjevu i predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
10. Prema članku 100. stavku 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18 i 110/18) rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
11.Odredbom članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.
12. Tužiteljice ne osporavaju da dužne iznose komunalne naknade nisu podmirile već tvrde da ih nisu u obvezi platiti, budući da nisu bile stvarne korisnice predmetnog stambenog prostora u spornom razdoblju, te da im nisu uredno dostavljena ovršna rješenja.
13. Prema ocjeni Suda, osporavanim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužiteljica.
14. Naime, spisu predmeta, dostavljenom ovom Sudu uz odgovor na tužbu, ne prileži rješenje o ovrsi, KLASA: UP/I-415-01/21-01/944 od 1. lipnja 2021. pa Sud ne može utvrditi o kojoj ovršnoj ispravi se radi te stoga niti otkloniti prigovor tužiteljica da im rješenje o utvrđenju komunalne naknade koje predstavlja ovršnu ispravu nije dostavljeno te da stoga nije niti postalo ovršno.
15. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.
16. Stoga je tuženik dužan donijeti novo rješenje o žalbi tužiteljica, imajući u vidu pravno shvaćanje suda i primjedbe u pogledu postupka.
17. Valjalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I i II izreke presude.
18. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 79. ZUS-a, a u vezi s Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019. Trošak se sastoji od troška zastupanja tužiteljica po odvjetniku i to sastava tužbe u iznosu u iznosu od 331,81 EUR / 2.500,00 kn, uvećano za PDV 25% u iznosu od 82,95 EUR / 625,00 kn ukupno 414,76 EUR / 3.125,00 kn, sve u vezi sa Tbr. 23, Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa). Trošak sudske pristojbe tužiteljicama nije priznat jer iste nisu niti obvezane na plaćanje sudske pristojbe.
U Zagrebu 17. veljače 2023.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I i II izreke presude žalba nije dopuštena (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima). Protiv točke III žalba je dozvoljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
