REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Poslovni broj: 60 Povrv-1009/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu mr. sc. Zrinki Tironi, na prijedlog sudske savjetnice Nikoline Mandić, u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o., S.,

R. B. 28, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. R.,

dipl. iur., protiv tuženika J. G., K. S., R. 89, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz S., radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 19. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 17. veljače 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. D. iz S. poslovni broj Ovrv-880/2020 od 23. ožujka 2020. kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 30,25 EUR / 228,00 kn[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 7,96 EUR / 60,00 kn[1] od 1. studenoga 2018.,

- 6,37 EUR / 48,00 kn[1] od 1. siječnja 2019.,

- 7,96 EUR / 60,00 kn[1] od 1. kolovoza 2019.,

- 7,96 EUR / 60,00 kn[1] od 1. rujna 2019.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 23,23 EUR / 175,00 kn[1] , u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 18,25 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem javnog bilježnika H. D. iz S. poslovni broj Ovrv-880/2020

od 23. ožujka 2020. naloženo je tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 228,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, nadoknaditi nastale troškove postupka u iznosu od 93,25 kn sa s pripadajućim zateznim kamatama i predvidive troškove u iznosu od 74,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Zatim je radi prisilne naplate navedenih iznosa na temelju vjerodostojne isprave određena ovrha općenito na imovini tuženika.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio pravodoban prigovor te je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-1009/2021 od 17. lipnja 2021. rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga u sporu male vrijednosti.

3. Tužitelj u podnesku od 17. kolovoza 2021. i u tijeku postupka tvrdi da se tuženik na datume navedene u specifikacijama izdanih dnevnih parkirališnih karata parkirao na javnim parkiralištima s naplatom te je time sklopio s tužiteljem ugovore o korištenju javnog parkirališta pa je bio dužan platiti satnu kartu. Budući da tuženik nije platio satne karte dužan je platiti dnevnu parkirališnu kartu u visini koja ovisi o zoni u kojoj se parkirao.

3.1. Kao dokaze tužitelj predlaže izvršiti uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 4772 sa stanjem duga na dan 12. ožujka 2020. (list 4 spisa), Sporazum o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila od 13. rujna 2016. (list 34-36 spisa), fotografije vozila (list 43-47 spisa), izvod iz evidencije MUP-a (list 48 spisa), specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu (list 49-52 spisa), i analitičku karticu sa stanjem duga na dan 16. kolovoza 2021. (list 53 spisa).

3.2. Osim toga, tužitelj je priložio sudsku praksu, i to presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-150/17-3 od 17. siječnja 2018. (list 37-39 spisa) i presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-6/18- 2 od 6. veljače 2018. (list 40-42 spisa).

3.3. Tužitelj predlaže održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika na snazi u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova tužitelju.

4. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, osporava da bi s tužiteljem bi u bilo kakvom pravnom odnosu te ističe prigovor zastare.

4.1. Tuženik nije imao dokaznih prijedloga te predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ukinuti u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 6. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju je tužitelj predložio kao dokaze te je na temelju svakog dokaza pojedinačno, rezultata cjelokupnog postupka te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dnevnih parkirališnih karata.

8. Sporne su aktivna i pasivna legitimacija, postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka, visina i dospijeće tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara.

9. Prigovor aktivne legitimacije nije osnovan jer je tužitelj na temelju odredbe čl. II Zaključka Gradskog vijeća Grada Splita o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita broj 15. od 1. travnja 2016., dalje Zaključak) pravna osoba koja je ovlaštena obavljati komunalnu djelatnost upravljanja i održavanja javnih parkirališta za osobna vozila pod naplatom na području Grada Splita.

10. Također, ni prigovor pasivne legitimacije nije osnovan.

10.1. Naime, odredbom čl. 31. st. 1. Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita broj 6/10, 24/10. i 13/12., dalje: Odluka) propisano da se korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, prema registarskoj oznaci vozila.

10.2. Prema odredbi čl. 31. st. 2. Odluke u slučaju prisilne naplate dnevne karte, vlasnik vozila kojim je izvršena povreda može se osloboditi plaćanja dnevne karte ako sudu dostavi podatke osobe koja je koristila vozilo.

10.3. Uvidom u izvod iz evidencije MUP-a utvrđeno je da je tuženik vlasnik vozila registarske oznake ST 615-ZZ koje se nalaze na fotografijama pa je stoga upravo tuženik kao vlasnik predmetnog vozila dužan platiti dnevne parkirne karte koje su predmet ovog postupka.

11. Nadalje, uvidom u fotografije i specifikacije dnevnih parkirališnih karata utvrđeno je tuženik svoje vozilo više puta tijekom 2018. i 2019. na javnim parkiralištima pod naplatom, i to protivno odredbi čl. 26. st. 1. Odluke, odnosno bez istaknute parkirne karte s unutranje strane vjetrobranskog stakla.

11.1. Naime, uvidom u fotografije utvrđeno je da je vozilo oznake ST 615-ZZ bilo parkirano bez istaknute parkirne karte s unutarnje strane vjetrobranskog stakla:

- 13. rujna 2018. u 7:30 sati u Splitu, Preradovićevo šetalište u zoni 3,

- 13. studenoga 2018. u 13:08 sati u Splitu, parkiralište u Mikačićevoj ulici u zoni 2,

- 12. lipnja 2019. u 18:09 sati u Splitu, parkiralište u Mikačićevoj ulici u zoni 2,

- 15. srpnja 2019. u 18:21 sati u Splitu, parkiralište u Mikačićevoj ulici u zoni 2.

11.4. Osim toga, iz priloženih fotografija je utvrđeno da je tužitelj na vjetrobranskom staklu vozila tuženika sukladno odredbi čl. 28. st. 1. Odluke ostavio nalog za plaćanje dnevnih parkirnih karata koje su predmet ovoga postupka.

12. Prema odredbi čl. 27. st. 2. Odluke ako korisnik uličnog javnog parkirališta, uz kupljenu parkirnu kartu, prekorači dopušteno vrijeme parkiranja ili koristi parkiralište bez kupljene parkirne karte, smatra se da je sklopio ugovor o parkiranju, uz plaćanje dnevne karte.

12.1. Dakle, kako je vozilo u vlasništvu tuženika bilo parkirano na javnim parkiralištima u više navrata, to se sukladno odredbi čl. 27. st. 2. i 3. Odluke smatra da je tuženik prilikom svakog parkiranja bez istaknute satne parkirne karte sklopio s tužiteljem ugovor o parkiranju uz plaćanje dnevne karte.

13. Visina i dospijeće dnevnih parkirališnih karata utvrđeni su uvidom u specifikacije dnevnih parkirališnih karata, a pri tome je cijena svake pojedine dnevne karte određena sukladno odredbi čl. 27. st. 3. Odluke kao umnožak važećih cijena satne karte sa ukupnim dnevnim satima koji se naplaćuju u pojednoj zoni parkiranja prema odredbi 19. Odluke i Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezervnih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade („Službeni glasnik Grada Splita“ broj 2/00, 11/03, 3/06, 29/11, 34/11, 45/14 i 21/17, dalje Zaključak o zonama).

13.1. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem duga na dan 12. ožujka 2020. i analitičke kartice sa stanjem duga na dan 16. kolovoza 2021. proizlazi da tuženik nije po dospijeću platio izdane dnevne parkirališne karte, i to u iznosu od 60,00 kn sa dospijećem 31. listopada 2018., u iznosu od 48,00 kn sa dospijećem 31. prosinca 2018., u iznosu od 60,00 kn sa dospijećem 31. srpnja 2019. te u iznosu od 60,00 kn sa dospijećem 31. kolovoza 2019., a što u zbroju čini iznos glavnice od 228,00 kn. Dakle, tuženik je u zakašnjenju sa ispunjenjem novčane obveze.

13.2. Prema čl. 183. st 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO) dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO je propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Stoga su tužitelju na temelju čl. 29. st. 1. ZOO dosuđene zatezne kamate tekuće od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

14. Prigovor zastare nije osnovan zato što od sljedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog računa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu koji se sada smatra tužbom (28. listopada 2020.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO.

15. Materijalnu dokumentaciju koju je tužitelj priložio kao dokaze ovaj sud u cijelosti prihvaća kao dokaze budući da je ista sadrži jasne i precizne podatke o vremenu, mjestu i zoni u kojima je izvršeno parkiranje te ista nema nedostataka koji bi dovodili u sumnju njezinu vjerodostojnost. Osim toga, tužitelj raspolaže izvatkom iz poslovnih knjiga koja se prema odredbi čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) smatra vjerodostojnom ispravom, a čiju dokaznu snagu tuženik nije oborio.

16. Slijedom navedenog, održan je na snazi na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 228,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavku I. izreke presude.

17. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici.

17.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP, sukladno vrijednosti predmeta spora od 228,00 kn, priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn i nagrada javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 60,00 kn (čl. 5. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, („Narodne novine“ 9/21) s pripadajućim PDV od 25% u iznosu od 155,00 kn (čl. 9. Pravilnika) odnosno ukupno 23,23 EUR / 175,00 kn[1] .

17.2. Tužitelju se ne priznaje trošak u iznosu od 14,60 kn naveden u troškovniku ovršnih troškova jer ti troškovi nisu nastali s obzirom da nije bilo drugog pokušaja dostave rješenja o ovrsi tuženiku (čl. 6. st. 1. Pravilnika), dok se PDV na taj trošak u iznosu od 3,65 kn niti ne može zaračunati s obzirom da to ne proizlazi iz odredbe čl. 9. Pravilnika.

17.3. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 23,23 EUR / 175,00 kn[1] (stavak II. izreke presude), dok je preko dosuđenog a do zatraženog, a za iznos parničnih troškova od 18,25 kn zahtjev tužitelja odbijen kao djelomično neosnovan (stavak III. izreke presude).

U Splitu 17. veljače 2023.

Sutkinja

mr. sc. Zrinka Tironi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.