Poslovni broj: 32 UsI-797/2021-9
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice I. H. B., OIB…., Z., koju zastupa odvjetnik K. K. iz K. i partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB…., Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, 16. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 471-01/20-01/327, ur. broj: 513-04-21-3 od 10. veljače 2021. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor, Službe za mobilne jedinice Z., klasa: UP/I-410-19/20-19/34219, ur. broj: 513-02-3017/19-20-2 od 4. kolovoza 2020.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-471-01/20-01/327, ur. broj: 513- 04-21-3 od 10. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor, Službe za mobilne jedinice Z., klasa: UP/I-410-19/20-19/34219, ur. broj: 513-02-3017/19-20- 2 od 4. kolovoza 2020., kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 23.728,82 kn sa zateznim kamatama, način i rok plaćanja iste, za vozilo marke BMW, serija 3, broj šasije WBA8A110X0K893624, registarskih oznaka Savezne Republike Njemačke (dalje SRNJ) STI421.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je obrazloženje rješenja tuženika nejasno i nepotpuno. Navodi da tužiteljica nije porezni obveznik u smislu Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine br. 15/2013, 108/2013, 115/2016, 127/2017, 121/2019, dalje ZPPMV), budući da predmetno vozilo nije u vlasništvu tužiteljice, niti je tužiteljica isto prenamijenila, niti je nezakonito upotrijebila predmetno vozilo na području Republike Hrvatske. Ukazuje da je predmetno vozilo tužiteljica koristila zbog hitne i nepredviđene situacije na poslu svega 1,5 sati, a da je smisao i intencija zakonodavca prilikom donošenja ZPPMV-a bila da se pod korištenjem vozila smatraju situacije dugotrajnog korištenja istih, pri čemu se poziva na odredbu članka 17. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona. Ističe da joj je naložena nemoguća činidba, jer ona nije u mogućnosti registrirati vozilo u Republici Hrvatskoj.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te je ostao kod argumentacije iznesene u osporavanim odlukama.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.
6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica, kao hrvatska državljanka s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, 2. kolovoza 2020., prilikom vršenja pojačanih mjera nadzora u Z., radi kontrole, zatečena pri upravljanju predmetnog motornog vozila, da je vozilo u vlasništvu njemačkog trgovačkog društva, da je registrirano u SRNJ, da vozilo nikada nije bilo registrirano u evidencijama motornih vozila u Republici Hrvatskoj, da na isto nije bio na propisan način obračunat i plaćen porez na motorna vozila.
7. Između stranaka je sporno predstavlja li i kratkotrajno korištenje takvog vozila u vlasništvu druge osobe osnovu za nastanak predmetne porezne obveze tužiteljici.
8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
9. Iz obrazloženja poreznog rješenja i osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je tužiteljica, kao hrvatska državljanka s prijavljenim prebivalištem na adresi u Republici Hrvatskoj, postupala protivno odredbama članka 8. stavka 2. točke 2. ZPPMV-a, na način da je motorno vozilo marke BMW 320 I, reg. oznaka Savezne Republike Njemačke S TI 421, broja šasije: WBA8A110X0K893624, u vlasništvu tvrtke T.-i. P & P G. S., na koje nije na propisan način obračunat i plaćen posebni porez koristila na cesti u Republici Hrvatskoj, te isto nije u Zakonom propisanom roku prijavila nadležnom Carinskom uredu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, što je protivno članku 29. ZPPMV-a.
Obrazloženo je da su 2. kolovoza 2020., prilikom vršenja pojačanih mjera nadzora u Z. radi kontrole carinski službenici zaustavili predmetno osobno vozilo, kojim je upravlja tužiteljica, a da vozilo nikada nije bilo registrirano u evidencijama motornih vozila u Republici Hrvatskoj te da na isto nije na propisan način obračunat i plaćen porez na motorna vozila. Tužiteljica je obrazložila da je vozilo koristila iznimno, u trajanju od 1.5 sati, radi obavljanja neodgodivog privatnog posla.
10. Odredbom članka 5. ZPPMV-a propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj, a koja se registriraju sukladno posebnim propisima, između ostalog i osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba.
Odredbom članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza (u daljnjem tekstu: porezni obveznik) osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.
Odredbom članka 6. stavka 2. ZPPMV propisano je da, u smislu stavka 1. točke 3. ovoga članka osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra se i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita te osoba koja je odnosno motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je motorno vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske.
Člankom 8. stavak 1. ZPPMV propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ZPPMV nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske.
Nezakonita uporaba motornih vozila je prema članku 4. stavak 1. točka c) ZPPMV svako korištenje, posjedovanje, te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
Odredbom članka 8. stavka 2. točke 2. ZPPMV-a propisano je da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj.
Odredbom članka 16. stavak 1. točka 1. ZPPMV-a propisano je da se ne smatra da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području Republike Hrvatske ako fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici Europske unije koristi na području Republike Hrvatske motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije u razdoblju, kontinuiranom ili ne, od najduže šest mjeseci za svako razdoblje od 12 mjeseci.
Odredbom članka 25.a ZPPMV-a propisano je da se motorna vozila za koja je posebni porez obračunat i plaćen zbog nezakonite uporabe na području Republike Hrvatske moraju se registrirati kod nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj u roku od 30 dana od dana uplate posebnog poreza.
11. Prema stavu ovog suda neosnovan je navod tužiteljice da ista ne može biti obveznik predmetnog poreza budući da nije vlasnica predmetnog vozila, te u slučaju kad se radi o kratkotrajnom korištenju vozila, budući da je citiranim odredbama članka 4. stavka 1. točka c) i članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV-a izričito propisano da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez, te da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo u Republici Hrvatskoj, a da se u konkretnom slučaju evidentno ne radi o iznimci propisanoj citiranim člankom 17. stavka 1. točke 3. ZPPMV-a. Pri tome nije od važnosti niti koji su razlozi radi kojih je tužiteljica koristila predmetno vozilo, niti vremensko razdoblje korištenja.
12. Nadalje, prema stavu ovog suda, točka V izreke prvostupanjskog rješenja nije nezakonita, jer je donesena u skladu s odredbom članka 25.a ZPPMV-a. Nadalje se ističe da ovom točkom izreke tužiteljici nije naloženo da u određenom roku registrira vozilo, već je u istoj navedeno da se takvo vozilo koje se koristi u Republici Hrvatskoj mora registrirati u roku od 15 dana, a ukoliko to ne bude učinjeno, da će se smatrati da je vozilo predmet nezakonite uporabe u Republici Hrvatskoj.
13. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da su upravna tijela pravilno provela postupak, da su ispravno i potpuno utvrdila činjenično stanje te ispravno primijenila materijalno pravo, radi čega sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, te navodi iz tužbe nisu odlučni za drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
14. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu, 16. veljače 2023.
Sudac:
Janja Topol, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).
