Poslovni broj: 32 UsI-3635/2022-6
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu po sucu Janji Topol te zapisničarki Spomenki Đurđević, u upravnom sporu tužitelja V. Ć. J., OIB…., iz G. D., , kojeg zastupa T. M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva obrane, Vojnostegovnog suda, OIB…., Z., radi stegovnog postupka, 16. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Vojnostegovnog suda, klasa UP/-815-01/22-01/122, ur. broj 512-21-22-12 od 4. studenog 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/-815-01/22-01/122, ur. broj 512- 21-22-12 od 4. studenog 2022. tužitelj je proglašen odgovornim za stegovni prijestup opisan odredbom članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019, dalje Zakon) kao odbijanje testiranja na droge te mu je izrečena stegovna kazna prestanak djelatne službe.
2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da on nije „u potpunosti“ odbio test na droge, odnosno da nije odbio testiranje na droge laboratorijskom analizom krvi i uzorka urina u neovisnoj zdravstvenoj ustanovi (kakvo mu nije niti ponuđeno), već je samo odbio test na droge na način na koji mu je ponuđen (davanje uzorka urina na licu mjesta, u neodgovarajućim uvjetima). Osporava visinu izrečene kazne. Zahtijeva poništavanje osporavanog rješenja.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21, dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.
6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno, jer je tužitelj tijekom upravnog postupka detaljno naveo svoju obranu vezanu za predmetni događaj, a što je i sam ponovio i potvrdio u tužbi. Upitan na ročištu održanom 8. veljače 2023. (list 26) da pojasni svoj dokazni prijedlog, opunomoćenik tužitelja odgovorio je da je točno da je tužitelj detaljno iznio svoju obranu te da bi tužitelj mogao svoj iskaz nadopuniti eventualno u odnosu na navode tuženika iz osporavanog rješenja iz kojih proizlazi da je tužitelju ponuđeno i testiranje "laboratorijskom analizom krvi i uzorka urina u neovisnoj zdravstvenoj ustanovi", jer tužitelj osporava da mu je takva vrsta testiranja uopće ponuđena. Sud je odbio provođenje ovog dokaza, jer iz činjeničnog stanja spisa proizlazi da između stranaka nije bilo sporno da tužitelju predmetnom zgodom nije ponuđeno i testiranje "laboratorijskom analizom krvi i uzorka urina u neovisnoj zdravstvenoj ustanovi“.
7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
8. Na temelju čl. 36. st. 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama RH (NN 91/09 i 73/13) pripadnicima Oružanih snaga je zabranjeno konzumiranje i posjedovanje opojnih droga. Za razliku od konzumiranja alkoholnih pića, konzumiranje opojnih droga je pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno ne samo za vrijeme službe nego i izvan službe.
9. Odredbom članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019, dalje ZSOSRH) propisano je da je stegovni prijestup dovođenje u stanje pod utjecajem droga ili odbijanje testiranja na droge.
Odredbom članka 175. stavka 4. ZSOSRH propisano je da se smatra se da vojna osoba u organizmu ima droga ako se prisutnost droga utvrdi odgovarajućim sredstvima ili uređajima ili liječničkim pregledom ili analizom krvi i urina te se smatra da je vojna osoba koja je odbila testiranje konzumirala opojne droge.
Na temelju čl. 179. st. 4. Zakona za stegovne prijestupe se izriču stegovne kazne, propisane u čl. 181. st. 1. ZSOS-a.
Odredbom članka 179. stavcima 2. i 3. Zakona propisano je da je opća svrha propisivanja, izricanja i primjene stegovnih sankcija da sve vojne osobe poštuju vojnu stegu i da nitko ne krši vojnu stegu te da se počinitelji kršenja vojne stege ubuduće tako ponašaju. Svrha izricanja stegovnih sankcija je da se, uvažavajući opću svrhu stegovnih sankcija, izrazi prijekor zbog počinjenog kršenja vojne stege, utječe na stranku da ubuduće ne krši vojnu stegu, utječe na sve ostale vojne osobe da ne krše vojnu stegu i da se primjenom propisanih sankcija utječe na svijest vojnih osoba o neprihvatljivosti kršenja vojne stege i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Odredbom članka 179. stavka 6. Zakona propisano je da se pri odabiru vrste i mjere stegovne sankcije uzima u obzir vrsta kršenja vojne stege, posljedice kršenja vojne stege, stupanj krivnje osobe protiv koje se vodi postupak, pobude iz kojih je prekršena vojna stega, okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje osobe protiv koje se vodi postupak, narav njezina posla, njezin odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kršenjem vojne stege te druge olakotne i otegotne okolnosti.
10. Između stranaka je sporno da li je tužitelju na zakonit i valjan način ponuđeno testiranje na droge, odnosno da li je tužitelj osnovano osporavao ponuđen način testiranja i odbio testiranje.
11. Između stranaka nije bilo sporno da tužitelju nije bio ponuđen test na droge "laboratorijskom analizom krvi i uzorka urina u neovisnoj zdravstvenoj ustanovi“.
12. Odredbom članka 175. stavka 4. ZSOSRH propisano je da se prisutnost droga utvrđuje odgovarajućim sredstvima ili odgovarajućim uređajima ili liječničkim pregledom ili analizom krvi i urina. Dakle, ispitivanje je moguće valjano provesti bilo kojim sredstvom od navedenih te nije bilo odlučno da tužitelju bude ponuđeno testiranje "laboratorijskom analizom krvi i uzorka urina u neovisnoj zdravstvenoj ustanovi“, kako to neosnovano navodi tužitelj. U konkretnom slučaju tužitelju je ponuđeno testiranje uređajem za preliminarno testiranje „DAO MultiGnost 10 Ver. B“.
13. Iz osporavanog rješenja i spisa tuženika proizlazi da se u stegovnoj prijavi tužitelj u bitnom tereti da je dana 9. kolovoza 2022. godine, u vremenu od 18:10 do 18:58 sati, u mjestu P., u neposrednoj blizini ulaza na festival „M. D.“, prijavljeniku ponuđeno preliminarno ispitivanje prisutnosti droga i lijekova u organizmu, a kojom prilikom se isti odbio podvrgnuti ispitivanju na prisutnost droga i lijekova u organizmu.
13.1. Tuženik je obrazložio da je odredbom članka 36. stavka 1. Pravilnika propisano je daje pripadnicima Oružanih zabranjeno konzumiranje i posjedovanje opojnih droga. Upravo stoga je presumpcija konzumiranja droge od strane vojne osobe koja odbije testiranje na droge unijeta u tekst Zakona kako bi sankcionirale i vojne osobe koje su konzumirale droge, a odbijaju dati pristanak za testiranje na droge kako bi se to utvrdilo (a ne samo one vojne osobe koje su se podvrgle testiranju na droge i za koje je testiranjem utvrđeno da imaju u organizmu droga), a sve s ciljem preventivnog djelovanja na buduće počinitelje zlouporabe droga.
13.2. Tužitelj je tijekom upravnog postupka u svojoj obrani u bitnom naveo da nije odbio ponuđeno testiranje na droge, već da je samo izrazio svoje protivljenje vezano za način provođenja istog. Naveo je da su mu ovlaštene osobe rekle da uriniranje obavi na licu mjesta (na parkiralištu), što je njemu bilo neprihvatljivo, tražio je da ga se odvede u za to određenu prostoriju, jer je smatrao da je neprimjereno da ga se testira vani i pred većim brojem civilnih osoba te da bi mu to ugrozilo ugled i dostojanstvo te nije znao gdje bi mogao dati urin vani pored velikog broja ljudi. Naveo je da nije znao da se za vojnu osobu koja je odbila testiranje na drogu smatra kao da je konzumirala opojne droge.
13.3. Iz službene zabilješke Odjela KVP od 10. kolovoza 2022. proizlazi da su dana 9. kolovoza 2022. godine istražitelji navedenog Odjela, u mjestu P. kraj S., u vremenu od 18:10 do 18:58 sati, proveli preliminarno testiranje droga i njihovih metabolita u organizmu tužitelja. Prilikom testiranja isti je odbijao suradnju na način da je nakon upisa OIB-a u izjavi vojne osobe povodom preliminarnog testiranja na prisutnost droga u izjavu odbio upisati ostale podatke. Tijekom cijelog postupanja isti je konstantno odugovlačio te u više navrata pokušao izbjeći testiranje. Tražio je da mu se omogući da obavi jedan poziv i kontaktira određenu osobu u sustavu za koju je tvrdio da će „riješiti" navedenu situaciju, tj. da će utjecati istražitelje Odjela KVP da prestanu sa postupanjem. Kako imenovani nije bio uhićen niti zadržan omogućeno mu je upućivanje poziva. Nakon što mu je pozvana osoba objasnila da neće utjecati na njihovo postupanje tužitelj je od istražitelja Odjela KVP tražio da ga samo puste i da zaborave da su ga vidjeli, a on će im za uzvrat dati određene imena osoba iz sustava konzumiraju drogu i da će u budućnosti davati informacije i „biti njihov čovjek u sredini". Isto tako je predlagao i tražio da netko drugi mokri umjesto njega kako bi na testu bio negativan. Kada svi pokušaji da izbjegne testiranje nisu polučili uspjeh, tužitelj je izjavio kako istražitelji Odjela KVP nemaju nikakav dokaz daje on uopće bio na toj lokaciji i daje nad njim započelo bilo kakvo postupanje, nakon čega je odbio potpisati i preuzeti zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, droga ili lijekova u organizmu, odbio ispuniti i potpisati izjavu vojne osobe povodom preliminarnog testiranja na prisutnost droga te je samovoljno napustio lokaciju testiranja. Tijekom postupanja prema tužitelju, istražitelji su u svrhu prikupljanja dokaza da se samo postupanje provelo, fotografirali imenovanog, kao i njegovu vojnu identifikacijsku iskaznicu.
13.4. Tuženik je u bitnom obrazložio da je tužitelj, kao pripadnik OS RH, morao biti svjestan činjenice da odbijanjem postupanja po nalogu ovlaštenih službenih osoba VP može počiniti kršenje vojne stege, ali je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi ili da to može izbjeći, kao i činjenicu da je kao pripadnik OS RH dužan poštivati načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje te da se u svakoj prilici mora ponašati na dostojan način čuvajući svoje dostojanstvo, a samim tim i ugled pripadnika OS RH. Odbijanje testiranja na prisutnost droga u organizmu ovlaštenim službenim osobama VP, odnosno odugovlačenje i odbijanje testiranja nije ponašanje primjereno jednom pripadniku OS RH, koji svojim osobnim primjerom mora ostavljati pozitivan dojam kako u vojnoj sredini tako i u široj društvenoj zajednici. Pripadnik OS RH dužan je snažiti vojnu stegu, a ne suprotno tome ponašati se na neprimjeren način. Poglavito što mu je poznato, odnosno što mu je moralo biti poznato da svojim ponašanjem mora u svakoj prilici, pa kad nije na dužnosti, pokazati da poštuje propise i da na taj način pozitivno utiče na druge kako se treba ponašati.
13.5. Tuženik je utvrdio da je tužitelj prilikom počinjenja stegovnog prijestupa postupao s izravnom namjerom. Naime, počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan svoga stegovnog prijestupa i hoće njegovo počinjenje. Utvrđuje da je imao svijest o protupravnosti, kažnjivosti i pravnim posljedicama stegovnog prijestupa. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti droga i izjave vojne osobe povodom preliminarnog testiranja na prisutnost droga, koje je imenovani odbio potpisati i izjavu popuniti, proizlazi da se isti putem preliminarnog testa izričito i nedvojbeno odbio podvrgnuti navedenom testiranju, pri čemu je takvim postupanjem na izričiti i nedvojbeni način izrazio svoju volju odbijanja testiranja na droge.
13.6. Tuženik nije prihvatio obranu tužitelja da je spreman bilo kada podvrgnuti se testiranju na droge, iz razloga što ovim nije moguće oboriti zakonsku presumpciju iz članka 175. stavka 4. Zakona o službi u OS RH. Naime, ovu odredbu prema kojoj se smatra da je vojna osoba, koja je odbila testiranje na droge, konzumirala droge, nije moguće tumačiti izvan konteksta trenutka u kojoj je vojna osoba pozvana da se podvrgne testiranju na droge primjenom uređaja ili sredstava, odnosnog preliminarnog testa, bilo liječničkim pregledom ili analizom krvi i urina, to stoga što vojna osoba koja je pozvana da se podvrgne testiranju na droge, odbije takvo testiranje primjenom svih navedenih metoda tada presumpcija prema kojoj se smatra da je ta osoba konzumirala droge, smatra neoborivom zakonskom presumpcijom. Upravo zbog toga, ovakva presumpcija ne može se osporiti naknadnim laboratorijskim pretragama te nalazima krvi i urina, zbog vremenskog odmaka takav nalaz ne može biti dokaz nepostojanja droga u organizmu tužitelja na dan 9. kolovoza 2022.godine u koji dan se odbio podvrgnuti se testiranju, pa okolnost njegovog naknadnog testiranja na droge ne govori u prilog činjenici da na navedeni dan nije bio pod utjecajem droga.
13.7. Vezano za obranu tužitelja u pogledu ponuđenog načina provođenja testiranja da se isto odvijalo vani i pred većim brojem prisutnih civilnih osoba, da mu je time ugroženo njegovo dostojanstvo i ugled, tuženik istu nije prihvatio jer je utvrdio da je ista usmjerena ka izbjegavanju ili ublažavanju stegovne odgovornosti. To više što je iz dostavljene dokumentacije Odjela KVP te izjave ovlaštenika podnositelja stegovne prijave, poručnika Z. P., koji je i osobno postupao u navedenom slučaju, a što je potvrdila i sama stranka, proizlazi daje stranka od strane ovlaštenih službenih osoba KVP bio više puta bila upozorena da odbijanje testiranja na droge predstavlja stegovni prijestup, a što je i on kroz ovih 6 godina provedenih u službi morao i sam znati, da je isti svojim odbijanjem popunjavanja prve stranice izjave vojne osobe onemogućio ovlaštene službene osobe da ga upoznaju sa načinom provođenja testiranja na droge i njegovim pravima nakon eventualnog pozitivnog rezultata testa, jer da je postupio po traženju i nakon toga izjavio da mu je neugodno te zatražio stručnu pomoć bili bi pozvani pripadnici 2. satnije VP K., koji su se radi ispomoći i nalazili tamo ili bi bio odveden u najbližu zdravstvenu ustanovu.
13.8. Obrazloženo je da činjenica da je tužitelj, po njegovim riječima bio na godišnjem odmoru, ne oslobađa ga odgovornosti za njegovo postupanje, s obzirom da je on djelatna vojna osoba i pripadnik Oružanih snaga sve dok se nalazi u radnom odnosu, odnosno dok mu ne prestane služba u Oružanim snagama.
13.9. Tuženik utvrđuje kako životno nije uvjerljivo da bi netko tko nije konzumirao opojna sredstva, odnosno drogu na sve načine pokušavao izbjeći provođenje testiranja na droge, već bi pristao na isto bez pogovora. Uzgredno, osobe koje su doista motivirane za vojnu službu, ne čine ovakve stegovne prijestupe.
13.10. Prilikom odabira vrste izrečene stegovne kazne za stegovni prijestup uzeta je u obzir težina stegovnog prijestupa i sve okolnosti iz članka 179. stavka 6. Zakona. Dakle, uzete su u obzir olakotne okolnosti koje su postojale na strani tužitelja, ali je utvrđeno da su sve ostale stegovne kazne u konkretnom slučaju nesvrhovite za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije. Prevencija zlouporabe droga značajna je radi postizanja stalne spremnosti propisane člankom 13. Zakona, prema kojem sve djelatne vojne osobe u svakom trenutku moraju biti dostupne za obavljanje dužnosti i poslova. Sve djelatne vojne osobe smatraju se pripadnicima Oružanih snaga RH, bez obzira na mjesto rasporeda. Načelo stalne spremnosti iz članka 13. Zakona i apsolutna zabrana posjedovanja i konzumiranja droga iz članka 36. stavka 1. Pravilnika o službi u OS se primjenjuje na sve djelatne vojne osobe. Zbog toga tuženik obrazlaže kako se u konkretnom slučaju radi o neprihvatljivom kršenju vojne stege zbog kojeg kršenja se svrha izricanja stegovnih sankcija u Oružanim snagama i Ministarstvu obrane RH može ostvariti jedino izricanjem najstrože stegovne kazne stegovno prijavljenoj stranci, pri čemu vijeće drži kako utvrđene olakotne okolnosti na strani tužitelja nisu od utjecaja na izricanje eventualno blaže stegovne kazne prijavljenom tužitelju.
14. Na temelju navedenog sud utvrđuje da je tijekom upravnog postupka dokazano da je tužitelju na zakonit i valjan način ponuđeno testiranje na droge te da je tužitelj neosnovano odbio testiranje, čime je počinio biće stegovnog prijestupa opisanog u odredbi članka 175. stavka 3. točke 9. ZSOSRH. Sud prihvaća stav tuženika da životno nije uvjerljivo da bi netko tko nije konzumirao opojna sredstva pokušao izbjeći provođenje testiranja na droge (a svjestan je posljedica takvog čina), već bi na isto pristao bez pogovora. Dapače, ukoliko mu je navedeno odlučno za karijeru i ostanak u službi, takva osoba bi i sama inzistirala na provođenju testiranja, kako bi otklonila bilo kakve sumnje u pravilnost njegovog ponašanja izvan službe. Sud ocjenjuje iznesen stav tuženika vezan uz odmjeravanje kazne osnovanim i argumentiranim te u skladu s odredbom članka 179. Zakona, odnosno da je odluka donesena na način da se ostvari opća i posebna svrha kažnjavanja te na način da su uzete u obzir okolnosti propisane odredbom članka 179. stavka 6. Zakona.
15. Slijedom svega iznesenog, sud je utvrdio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, da je tuženik pravilno proveo upravni postupak, potpuno i i pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo, radi čega je sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Budući da je sud tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim, tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora na temelju odredbe čl. 79. ZUS-s.
U Zagrebu, 16. veljače 2023.
Sudac:
Janja Topol, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).
