Poslovni broj Gž Ob-62/2023-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. O., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćnici V. A., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. O., OIB: ..., iz Savezne Republike Njemačke, zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-424/2021-33 od 11. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

I. Utvrđuje se da je tužiteljica odustala od žalbe podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-424/2021-33 od 11. siječnja 2023.

 

II. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-424/2021-33 od 11. siječnja 2023. u pobijanoj točki I. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtjevu tužiteljice, koji je postavljen kao protutužba u postupku razvoda braka stranaka, tako da je suđeno:

"I. Nalaže se M. O., OIB: ... iz SR Njemačke na ime uzdržavanja M. O., OIB: .. iz Z., doprinositi iznos od 300 EUR / 2.260,35 kn mjesečno, počevši od pravomoćnosti ove presude do isteka 12 mjeseci od pravomoćnosti, sa dospijećem navedenih iznosa do 5-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun M. O.

II. Odbija se M. O. sa zahtjevom za uzdržavanjem i to sa razlikom dosuđenog i zatraženog uzdržavanja, odnosno sa zahtjevom u visini od 200 EUR mjesečno, kao previsoko postavljenim.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

 

2. Protiv te presude stranke su podnijele žalbe, ali je tužiteljica podneskom od 27. siječnja 2023. izvijestila sud da odustaje od podnesene žalbe, pa je primjenom članka 349. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22; dalje u nastavku: ZPP) riješeno kao u izreci pod I.

 

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu izrijekom u točki I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se u tom dijelu ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba je osnovana zbog slijedećih razloga.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za uzdržavanje od strane tuženika kao sad već bivšeg bračnog druga.

 

7. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, djelomično prihvatio zahtjev tužiteljice, jer je na temelji izvedenih dokaza zaključio kako su za obvezivanje tuženika ispunjene pretpostavke iz članka 295. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 – u nastavku ObZ), ali je pri tome, kod suprotstavljenih iskaza stranaka u tom pravcu (koje iskaze sud prvog stupnja nije ocijenio), propustio utvrditi okolnosti iz članka 295. stavka 2. ObZ, odnosno kakva je bila podjela obiteljskih obveza i dinamika obiteljskih odnosa za vrijeme trajanja braka stranaka, te je li među strankama postojao dogovor po kojem tužiteljica neće tražiti zaposlenje tijekom braka ili je to bila isključivo odluka same tužiteljice.

 

8. U ovoj fazi postupka nisu sporna slijedeća utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da su stranke sklopile brak 25. rujna 1998., a isti je razveden djelomičnom presudom prvostupanjskog suda od 4. svibnja 2022.,

- da je bračna zajednica stranaka prekinuta više godina prije podnošenja tužbe za razvod braka (po tvrdnji tužiteljice 2015.), a tuženik se odjavio sa posljednje zajedničke adrese prebivališta stranaka 2017., s tim da je još od ranije imao uobičajeno boravište u SR Njemačkoj,

- da tužiteljica živi u kući u Z., površine 50 m², koju je naslijedila od roditelja, sa sinovima stranaka, koji su oba punoljetni i zaposleni,

- da je tužiteljica u međuvremenu oboljela, te joj je provedenim vještačenjem nadležnih upravnih tijela utvrđena radna nesposobnost, pa temeljem te osnove prima invalidsku mirovinu i naknadu za tuđu pomoć.

 

9. Tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud, prihvativši djelomično zahtjev tuženice za uzdržavanje, propustio primijeniti odredbu članka 299. ObZ-a, po kojoj sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.

 

10. S tim u vezi, pored okolnosti iz točke 7. obrazloženja ovog rješenja, potrebno je, vodeći računa o pravilima o teretu dokaza, utvrditi kada je tužiteljica postala radno nesposobna, za vrijeme ili nakon faktičkog prestanka braka stranaka (koji se nesporno dogodio znatno prije nego je tuženik pokrenuo postupak za razvod braka), a ovisno o tom utvrđenju i je li tužiteljica prije toga poduzela sve kako bi pronašla posao, pri čemu nije bez značaja utvrditi i je li tuženik unatoč faktičnom prestanku braka stranaka nastavio financijski pomagati tužiteljicu i u kojim iznosima, na što bi upućivali navodi tužiteljice iz odgovora na tužbu za razvod braka koji je dala na ročištu od 13. srpnja 2021. (list 10 spisa), po kojima se toj tužbi protivila "jer ima nezavidnu financijsku situaciju", a potom i postavljeni zahtjev za uzdržavanje "od zaključenja glavne rasprave pa nadalje", odnosno, precizirano podneskom od 2. rujna 2021 (list 76 spisa), "u periodu od dvanaest mjeseci počevši od dana pravomoćnosti presude". Naime, ukoliko je tuženik u tako dugom razdoblju nakon faktičnog prestanka braka novčano pomagao tužiteljicu, a ista je u trenutku prestanka bračne zajednice bila radno sposobna, opravdano se postavlja pitanje pravičnosti odluke kojom bi se prihvatio zahtjev tužiteljice da je tuženik uzdržava i ubuduće. U tom pravcu potrebno je ocijeniti i od kakvog je značaja "Pismeni dogovor" (list 9a spisa) koji je tužiteljica dostavila.

 

11. Potrebno je skrenuti pažnju prvostupanjskom sudu kako je tužiteljica zahtjev za uzdržavanje postavila u roku iz članka 297. ObZ-a, ali u situaciji kada je taj zahtjev postavljen "u periodu od dvanaest mjeseci počevši od dana pravomoćnosti presude", sud treba voditi računa kako je brak stranaka pravomoćno razveden djelomičnom presudom prvostupanjskog suda od 4. svibnja 2022., dok se vrijeme trajanja obveze uzdržavanja iz članka 298. stavka 1. ObZ-a, prema shvaćanju ovog suda, računa od pravomoćnosti odluke o razvodu braka.

 

12. Zbog izloženih razloga, dakle, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, po odredbi članka 370. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku (članak 166. stavak 3. ZPP) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je riješeno kao u izreci pod II.

 

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud sa strankama raspraviti i utvrditi odlučne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, u tom pravcu ponovo izvesti i ocijeniti dokaze koje su stranke predložile, a do potrebe i druge dokaze, te potom donijeti novu odluku o zahtjevu tužiteljice.

 

Split, 4. listopada 2023.