- 1 -              Rev 287/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 287/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja, pod 1) N. M., OIB ..., i pod 2) E. M., OIB ..., oboje iz S., i oboje zastupani po pun. P. B., odvjetnici u S. protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB ..., zastupanog po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3221/16-2 od 19. srpnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-10414/15 od 22. veljače 2016. u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom odlukom suđeno je:

„I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) i 2) iznos od 3.339.504,20 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 14. ožujka 2003. g. do isplate i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 14. ožujka 2003. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-od 12% godišnje u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g.,

-od 8,14 % godišnje u periodu od 1. kolovoza 2015. g. pa nadalje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II.Dužan je tuženik na ime troškova postupka isplatiti tužiteljima pod 1) i 2) iznos od 309.947,25 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 22. veljače 2016. g. do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda. Točkom II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju navode iz revizije.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8. Nije osnovana niti revizijska tvrdnja tuženika da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP koja postoji kada sud presudom prekorači tužbeni zahtjev. Pravilno drugostupanjski sud navodi da je tuženik, kao pravni slijednik bivše SFRJ, bio dužan isplaćivati jednom mjesečno i to najkasnije zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, jer je to uobičajeno kad se renta isplaćuje na mjesečnoj osnovi i jer tuženik na takvu tvrdnju nije imao primjedbi.

 

9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

10. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu zatezne kamate propisane zakonom koja teče od dospijeća svakog sa zakašnjenjem plaćenog obroka rente pravnom predniku 1. i 2. tužitelja do podmirenja glavnice sve na temelju sudske nagodbe od 13. listopada 1988.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se prema tekstu nagodbe u predmetu Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj P-45/88 od 13. listopada 1988. pravni prednik tuženika obvezao pravnom predniku 1. i 2. tužitelja plaćati na ime rente mjesečni iznos od 265.676 dinara i to počevši od 1. ožujka 1988. do 30. rujna 1988., a od 1. listopada 1988., pa nadalje mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade u visini razlike između prosječnog osobnog dohotka I. oficira stroja bez deviznog dodatka zaposlenih radnika u J. s. p. i invalidske mirovine prednika tužitelja;

- da je među strankama nesporno da je cjelokupni iznos glavnice za razdoblje od 1. listopada 1988. do smrti prednika tužitelja 9. prosinca 2001. sada pok. M. M. u visini od 1.147.616,63 kn isplaćen njegovim nasljednicima 1. i 2. tužiteljima u ovršnom postupku 2. siječnja 2003.;

- da su se točkom III. nagodbe stranke sporazumjele da svaka stranka snosi troškove parničnog postupka, a tužitelj se odriče sporednog posebnog zahtjeva u pogledu zakonskih kamata,

- da se prednik 1. i 2. tužitelja nije odrekao budućih zateznih kamata već samo dospjelih jer se radilo o nagodbi koja je sanirala postojeće stanje te ugovorila plaćanje rente ubuduće;

- da sudskom nagodbom od 13. listopada 1988. nije određeno dospijeće mjesečne rente koju se pravni prednik tuženika obvezao isplaćivati u iznosu razlike između invalidske mirovine pravnog prednika 1. i 2. tužitelja i osobnog dohotka prvog oficira stroja bez deviznog dodatka zaposlenog kod J. s. p.;

- da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna jer je obračun zatezne kamate izradila FINA Z., a na traženje 1. i 2. tužitelja, a što je zakonski zastupnik tuženika na zadnjem ročištu i potvrdio, pa je sud prvog stupnja ocijenio kako 1. i 2. tužiteljima radi zakašnjenja tuženika s isplatom rente pripada ukupan iznos od 3.339.504,20 kn, a na temelju odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00, 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91.), a koji iznos predstavlja kapitaliziranu zateznu kamatu koju tuženik duguje radi zakašnjenja s isplatama mjesečne rente 1. i 2. tužiteljima, kao i isplatu tzv. procesne kamate iz odredbe čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje u tekstu: ZOO/05).

 

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su sudovi utvrdili osnovanim tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja u visini od 3.339.504,20 kn, a na koji iznos 1. i 2. tužiteljima pripada i zatezna kamata sukladno čl. 279. st. 2. ZOO/05 prema kojoj odredbi na iznos neisplaćene kamate se može zahtijevati zatezna kamata, ali samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

 

13. Sporno je tijekom postupka, a tako i u revizijskom stupnju, da li se prednik tužitelja sudskom nagodbom odrekao potraživanja zakonskih kamata na glavnicu kao i pitanje dospijeća mjesečnih iznosa rente obzirom u sudskoj nagodbi isto nije navedeno.

 

14. Pravilno sudovi navode da se točkom III. Sudske nagodbe prednik tužitelja odrekao samo dospjelih potraživanja kamata na iznos mjesečnih renti dospjelih do 30. rujna 1988. sve sukladno odredbi čl. 277. st. 1. ZOO koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

 

14.1. Iz sadržaja sudske nagodbe proizlazi da stranke istu zaključuju kako bi dogovorile plaćanje rente ubuduće odnosno od dana njenog sklapanja kako u pogledu visine glavnice tako i u pogledu sporednih potraživanja te su stoga pravilno nižestupanjski sudovi obrazložili da se točkom III. nagodbe prednik tužitelja odrekao zahtjeva u pogledu potraživanja samo dospjelih kamata do dana sklapanja nagodbe, a ne i plaćanja sporednih potraživanja koja će dospjeti ubuduće.

 

15. Točkom I sudske nagodbe dogovorena je obveza tužene da rentu predniku tužitelja isplaćuje mjesečno, dakle tuženik je bio dužan isplaćivati dogovoreni iznos jednom mjesečno i to najkasnije zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, jer je to uobičajeno kad se renta isplaćuje na mjesečnoj osnovi, a kako to pravilno navode i nižestupanjski sudovi.

 

16. Slijedom svega navedenog, pravilno su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pa je stoga reviziju tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

17. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 27. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.