Poslovni broj: 2 P-749/19-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 , po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja K.J. iz V…. OIB …. zastupan po punomoćniku D.V. odvj. iz V…, protiv tuženika RBA d.d. Z., OIB …., zastupana po punomoćniku J.G. odvj. iz Z.. radi ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 24.siječnja 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja u zamjeni odvj. vježbenika D.DŽ i punomoćnika tuženika u

zamjeni M.S. odvj. iz O… te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 16.veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I./Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 198-50-3598506, od 3. kolovoza 2006. godine sklopljenog između tužitelja K.J. iz V…OIB: i tuženika RBA d.d. (OIB: ovjerenog dana 3.8.2006. g. po javnom

bilježniku M.K. iz V. pod brojem: OU-985/2006 u dijelu u kojem

glase, i to u čl. 1.: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7.:„...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF,...a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita...‟; u čl. 9. glasi: „...Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita...‟.

II. Nalaže se tuženiku RBA d.d. Z.. (OIB:, da tužitelju K.J. iz V.. (OIB:) na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne

odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 657,11 eura/4.950,96 kuna sa zakonskim zateznom kamatama koje teku na iznos od :

4,66 EUR 35,13 kn počevši od 30.11.2007. do isplate 4,64

EUR 34,95 kn počevši od 31.12.2007. do isplate 4,72 EUR 35,58 kn počevši od 31.01.2008. do isplate 4,77 EUR

35,93 kn počevši od 29.02.2008. do isplate 4,85 EUR

36,53 kn počevši od 31.03.2008. do isplate

4,73 EUR 35,63 kn počevši od 30.04.2008. do isplate

7,08 EUR 53,36 kn počevši od 31.05.2008. do isplate

7,17 EUR 54,02 kn počevši od 30.06.2008. do isplate

7,04 EUR 53,05 kn počevši od 31.07.2008. do isplate

7,05 EUR 53,10 kn počevši od 31.08.2008. do isplate

7,12 EUR 53,67 kn počevši od 30.09.2008. do isplate

7,70 EUR 58,04 kn počevši od 31.10.2008. do isplate

7,31 EUR 55,11 kn počevši od 30.11.2008. do isplate

7,81 EUR 58,84 kn počevši od 31.12.2008. do isplate

7,89 EUR 59,41 kn počevši od 31.01.2009. do isplate

7,92 EUR 59,67 kn počevši od 28.02.2009. do isplate

11,94 EUR 89,96 kn počevši od 31.03.2009. do isplate

11,97 EUR 90,16 kn počevši od 30.04.2009. do isplate

11,75 EUR 88,50 kn počevši od 31.05.2009. do isplate

11,58 EUR 87,28 kn počevši od 30.06.2009. do isplate

11,63 EUR 87,60 kn počevši od 31.07.2009. do isplate

11,71 EUR 88,25 kn počevši od 31.08.2009. do isplate

11,70 EUR 88,19 kn počevši od 30.09.2009. do isplate

11,62 EUR 87,54 kn počevši od 31.10.2009. do isplate

11,78 EUR 88,76 kn počevši od 30.11.2009. do isplate

11,91 EUR 89,74 kn počevši od 31.12.2009. do isplate

12,10 EUR 91,14 kn počevši od 31.01.2010. do isplate

12,05 EUR 90,82 kn počevši od 28.02.2010. do isplate

12,30 EUR 92,71 kn počevši od 31.03.2010. do isplate

12,26 EUR 92,35 kn počevši od 30.04.2010. do isplate

12,35 EUR 93,05 kn počevši od 31.05.2010. do isplate

13,16 EUR 99,12 kn počevši od 30.06.2010. do isplate

12,99 EUR 97,87 kn počevši od 31.07.2010. do isplate

13,50 EUR 101,68 kn počevši od 31.08.2010. do isplate

13,32 EUR 100,36 kn počevši od 30.09.2010. do isplate

13,04 EUR 98,24 kn počevši od 31.10.2010. do isplate

13,63 EUR 102,71 kn počevši od 31.11.2010. do isplate

14,39 EUR 108,40 kn počevši od 31.12.2010. do isplate

13,85 EUR 104,37 kn počevši od 31.01.2011. do isplate

14,04 EUR 105,79 kn počevši od 28.02.2011. do isplate

13,80 EUR 103,99 kn počevši od 31.03.2011. do isplate

13,84 EUR 104,31 kn počevši od 30.04.2011. do Isplate

14,86 EUR 111,93 kn počevši od 31.05.2011. do isplate

14,96 EUR 112,68 kn počevši od 30.06.2011. do isplate

15,16 EUR 114,23 kn počevši od 31.07.2011. do isplate

14,74 EUR 111,09 kn počevši od 31.08.2011. do isplate

14,29 EUR 107,65 kn počevši od 30.09.2011. do isplate

12,49 EUR 94,07 kn počevši od 31.10.2011. do isplate

12,45 EUR 93,84 kn počevši od 30.11.2011. do isplate

12,65 EUR 95,28 kn počevši od 31.12.2011. do isplate

12,81 EUR 96,53 kn počevši od 31.01.2012. do isplate

12,83 EUR 96,70 kn počevši od 29.02.2012. do isplate

12,72 EUR 95,83 kn počevši od 31.03.2012. do isplate

12,80 EUR 96,42 kn počevši od 30.04.2012. do isplate 12,85 EUR 96,82 kn počevši od 31.05.2012. do isplate

12,76 EUR 96,14 kn počevši od 30.06.2012. do isplate 12,78

EUR 96,32 kn počevši od 31.07.2012. do isplate 12,72 EUR 95,81 kn počevši od 31.08.2012. do isplate

12,57 EUR 94,72 kn počevši od 30.09.2012. do isplate sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. g., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku RBA d.d. Z…. (OIB:), da tužitelju K.J. iz V…. (OIB: …) na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetneodredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.222,76 eura/16.747,38 kuna sa

zakonskim zateznom kamatama koje teku na iznos od :

1,23 EUR 9,29 kn počevši od 30.09.2006. do isplate 0,95

EUR 7,17 kn počevši od 31.10.2006. do isplate 0,08 EUR

0,61 kn počevši od 30.11.2006. do isplate 0,04 EUR 0,31

kn počevši od 31.03.2008. do isplate

8,69 EUR 65,50 Kn Počevši od 31.10.2008. do isplate

11,16 EUR 84,11 kn počevši od 31.12.2008. do isplate

12,94 EUR 97,47 kn počevši od 31.01.2009. do isplate

13,74 EUR 103,52 kn počevši od 28.02.2009. do isplate

11,53 EUR 86,85 kn počevši od 31.03.2009. do isplate

11,95 EUR 90,04 kn počevši od 30.04.2009. do isplate

8,57 EUR 64,54 kn počevši od 31.05.2009. do isplate

6,07 EUR 45,77 kn počevši od 30.06.2009. do isplate

6,74 EUR 50,76 kn počevši od 31.07.2009. do isplate

8,05 EUR 60,65 kn počevši od 31.08.2009. do isplate

7,94 EUR 59,79 kn počevši od 30.09.2009. do isplate

6,61 EUR 49,79 kn počevši od 31.10.2009. do isplate

9,10 EUR 68,56 kn počevši od 30.11.2009. do isplate

11,10 EUR 83,61 kn počevši od 31.12.2009. do isplate

13,94 EUR 105,02 kn počevši od 31.01.2010. do isplate

13,29 EUR 100,11 kn počevši od 28.02.2010. do isplate

17,14 EUR 129,16 kn počevši od 31.03.2010. do isplate 16,41 EUR 123,65 kn počevši od 30.04.2010. do isplate 17,84 EUR 134,39 kn počevši od 31.05.2010. do isplate 30,18 EUR 227,37 kn počevši od 30.06.2010. do isplate 27,64 EUR 208,23 kn počevši od 31.07.2010. do isplate 35,40 EUR 266,71 kn počevši od 31.08.2010. do isplate 32,72 EUR 246,50 kn počevši od 30.09.2010. do isplate

28,40 EUR 214,00 kn počevši od 31.10.2010. do isplate

37,50 EUR 282,57 kn počevši od 31.11.2010. do isplate 49,08 EUR 369,80 kn počevši od 31.12.2010. do isplate 40,88

EUR 308,04 kn počevši od 31.01.2011. do isplate 43,76 EUR

329,70 kn počevši od 28.02.2011. do isplate 40,10 EUR 302,15

kn počevši od 31.03.2011. do isplate 40,76 EUR 307,10 kn

počevši od 30.04.2011. do Isplate 56,28 EUR 424,03 kn počevši

od 31.05.2011. do isplate 57,79 EUR 435,42 kn počevši od

30.06.2011. do isplate 70,76 EUR 533,12 kn počevši od

31.07.2011. do isplate 64,10 EUR 482,93 kn počevši od

31.08.2011. do isplate 56,81 EUR 428,00 kn počevši od

30.09.2011. do isplate 56,02 EUR 422,10 kn počevši od

31.10.2011. do isplate 55,46 EUR 417,87 kn počevši od

30.11.2011. do isplate 58,94 EUR 444,08 kn počevši od

31.12.2011. do isplate 61,97 EUR 466,92 kn počevši od

31.01.2012. do isplate 62,38 EUR 469,98 kn počevši od

29.02.2012. do isplate 60,28 EUR 454,18 kn počevši od

31.03.2012. do isplate 61,70 EUR 464,85 kn počevši od

30.04.2012. do isplate 62,66 EUR 472,15 kn počevši od

31.05.2012. do isplate 61,03 EUR 459,87 kn počevši od

30.06.2012. do isplate 61,45 EUR 463,10 kn počevši od

31.07.2012. do isplate 60,24 EUR 453,89 kn počevši od

31.08.2012. do isplate 57,60 EUR 433,99 kn počevši od

30.09.2012. do isplate 575,76 EUR 4.338,06 kn počevši od

29.10.2012. do isplate

sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. g., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.

g., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1.

siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku RBA d.d. Z. (OIB: …),da tužitelju K.J. iz V…. (OIB:), plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.804,37 eur/21.129,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče oddana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svakopolugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih narazdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate zareferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca

2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovora o kreditu broj: 198-50-3598506 od 03.kolovoza 2006., koji je solemniziran po javnom bilježniku M,K. iz

V… pod poslovnim brojem OV-985/2006, a da je istim ugovorom tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 19.709,64 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 84 mjeseca, a koji kredit je tužitelj trebao otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća.

1.1. Tužitelj navodi da je početno ugovoreni mjesečni anuitet iznosio 280,43 CHF, što je u kunskoj protuvrijednosti bilo 1.305,00 kn, a da su se tijekom otplate kredita anuiteti kako zbog povišenja kamatne stope, tako i zbog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu značajno povećavali. Tužitelj navodi da je on kredit u cijelosti otplatio.

1.2. Pored ugovorene glavnice tužitelj navodi da je on sukladno čl. 2. zaključenog ugovora o kreditu bio u obvezi plaćati i redovnu kamatu, za koju je u ugovoru navedeno da je promjenjiva i to u skladu sa odlukama tuženika, a da je na dan sklapanja ugovora ona iznosila 5,20% godišnje. Tijekom razdoblja otplate kredita navodi da se kamatna stopa u više navrata mijenjala, a da tužitelju nisu pojašnjeni parametri zbog kojih je došlo do povećanja kamatne stope, već mu je dostavljana samo jednostrana obavijest tuženika o povišenju kamatne stope i iznosu novog i to višeg anuiteta. Takav način postupanja i promjene kamatne stope po tužitelju je ništetan s obzirom da se ona mijenjala bez ikakvih jasnih parametara odnosno bez posebnog pregovaranja o istom i zbog toga takva odredba ne proizvodi učinak na obveznopravni odnos stranaka. Zbog toga je svako tako povišenje kamatne stope imalo za posljedicu stjecanje novčanih sredstava bez pravne osnove na strani tuženika, zbog čega osim utvrđenja ništetnosti iste odredbe o načinu promjene kamatne stope tužitelj tužbom od tuženika potražuje i povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

1.3. Pri tome se tužitelj posebno poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ističe da je ista presuda potvrđena i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, od 9. travnja 2015.

1.4. Osim odredbe o načinu ugovaranja promjene kamatne stope po tužitelju je ništetna i odredba ugovora o kreditu a kojom je ugovorena primjena valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF, smatrajući da tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. I u odnosu na taj dio svog tuženog zahtjeva tužitelj se također poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a kojom je također potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/12, od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.5. Kako je odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku određeno da se u pojedinačnim parnicama koje fizičke i pravne osobe podnesu radi naknade štete iste mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude koja bude donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja,

a da je isto propisano i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, to tužitelj smatra da pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuju i ovaj sud i zbog čega je tužitelj najprije deklaratornim tužbenim zahtjevom predlagao da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu i to u dijelu čl.

2. a koji regulira način promjene kamatne stope, te u dijelu čl. 1. i 7. koji se odnose na plaćanje podignutoga iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, te u odnosu na čl. 9. a koji regulira primjenu općih akata kreditora.

1.6. Kako je po tužitelju posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o načinu promjene kamatne stope, kao i valutne klauzule vezane uz CHF, anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi povišenja kamatne stope, bilo po osnovi povišenja tečaja, odnosno da se ima uzeti početno ugovoreni anuitet u kunskoj protuvrijednosti po onom tečaju kojeg je tuženik primjenjivao na dan isplate, to je kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj u podnesenoj tužbi najprije zahtijevao da mu tuženik na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjena kamatne stope i valutne klauzule isplati ukupan iznos od 40.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, kao i da mu tuženik naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

1.7. Naknadno nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu tužitelj je svojim podneskom od 23.siječnja 2023. konačno specificirao kondemnatorni dio svog tužbenog zahtjeva na način da je sada na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zahtijevao isplatu iznosa od 657,11 eur/4.950,96 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dok je u odnosu na isplatu koja se temelji na ništetnosti ugovorene valutne klauzule sada tužitelj potraživao isplatu novčanog iznosa od 2.222,76 eur/16.747,38 kn također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je ponajprije isticao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da su parnične stranke odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika, te je zbog toga tuženik predlagao da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i odluči da će se daljnji postupak nastaviti pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

2.1. Nadalje, opreza radi tuženik je u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj neosnovano svoj zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., i poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018.

2.2. Tuženik smatra da se u naprijed navedenim postupcima koji su vođeni povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača pravna zaštita pruža na općenitoj razini neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova, a u tom sporu se nisu izvodili nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe upravo tužiteljevog ugovora o kreditu.

2.3. Nadalje, navodi da je tužitelj ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, te da se upravo iz tog razloga naprijed donesene presude povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača ne mogu primijeniti na auto kredite, pri čemu se tuženik poziva na odgovarajuće obrazloženje iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018.

2.4. Unatoč činjenici da se naprijed navedena odluka u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne odnosi na tužiteljev ugovor o kreditu, a ukoliko bi su zauzeo drugačiji stav, tuženik smatra da bi tužitelj morao dokazati nepoštenost konkretnih ugovornih odredbi, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze.

2.5. Tuženik smatra da prema odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07, tužitelj prije svega mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, jer ukoliko to ne bi dokazao nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost, a ako nemaju bilo koje od naprijed navedena tri obilježja, da se tada provodi test poštenosti kada je potrebno utvrditi da li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, odnosno da ta odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.6. U pogledu navoda tužitelja da je ništetna valutna klauzula iz konkretnog ugovora o kreditu, tuženik ističe da je ista odredba bila tužitelju jasna, razumljiva i lako uočljiva, te da se o njoj pojedinačno pregovaralo, pa da stoga ona nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.7. Tuženik smatra da je tužitelju, ako se on promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila uočljiva, jasna i razumljiva, te da je stoga mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tečaja.

2.8. Posebno tuženik navodi da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnoga bilježnika, te da sukladno odredbi čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu bilježnik mora strankama objasniti smisao i sadržaj posla i utvrditi da li su stranke isti ugovor razumjele odnosno da li on odgovara njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, a kako je predmetni ugovor solemniziran smatra se da on odražava njihovu pravnu volju, te je na te okolnosti tuženik predlagao saslušanje javnog bilježnika Mirodara Kovača.

2.9. Nadalje, u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule stav je tuženika da je nužno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja, odnosno da li je on prilikom zaključenja ugovora postupao kao pažljiva i oprezna osoba, zbog čega je na te okolnosti predlagao saslušanje tužitelja kao stranke.

2.10. Posebno je isticao da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu, pa tako navodi da je u to vrijeme tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili euru, zbog čega je predlagao da se na tu okolnost sasluša kao svjedok Ivan Olujić koji je djelatnik tuženika.

2.11. I u pogledu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik smatra da je ona tužitelju također bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, a da su metoda i kriterij promjene kamata propisani tuženikovim Općim aktima, čija primjena je ugovorena u čl. 9. st. 3. ugovora o kreditu, te je tužitelj prilikom potpisivanja ugovora nesporno potvrdio da je upoznat s tekstom takvih Općih akata.

2.12. Ističe da promjene kamatnih stopa nisu posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, te da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza niti tuženika, niti drugih banaka, da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, već je tuženik sukladno tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom propisano opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu.

2.13. Naknadno je još tuženik istaknuo i prigovor zastare smatrajući da stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koji se poziva tužitelj nije utemeljeno na zakonu, nego predstavlja novo pravno pravilo stvoreno sudskom praksom, a da je tužitelj sukladno odredbi čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača neovisno o postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogao pokrenuti postupak pred nadležnim sudom i na taj način prekinuti zastaru.

2.14.U okviru odgovora na tužbu tuženik se protivio i specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 23.01.2023. kao neosnovanom u cijelosti.

3. Tužitelj se u cijelosti protivio svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to prije svega istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda pozivajući se pri tom da je u brojim već pravomoćnim odlukama različitih županijskih sudova u Republici Hrvatskoj zauzet stav da je odredba ugovora o kreditu kakva je sadržana i u ovom konkretnom slučaju nepoštena i stoga ništetna, a sve to iz razloga jer se o njoj nije posebno pregovaralo već je ista sastavni dio tipskog ugovora na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, zbog čega je predlagao da se odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

3.1. Protivio se također i prigovoru tuženika da niti kojim dokaznim prijedlozima ne pokušava dokazati nepoštenost odnosno ništetnost pojedinih ugovornih odredbi,

pri čemu tužitelj i nadalje smatra da je o tome već zauzet stav u presudi koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, zbog čega se tužitelj protivio dokaznim prijedlozima tuženika da se u ovom postupku saslušavaju kao svjedoci i to javni bilježnik Mirodar Kovač i djelatnik tuženika Ivan Olujić, odnosno da se eventualno saslušava tužitelj kao stranka.

3.2. Posebno se tužitelj protivio istaknutom prigovoru zastare smatrajući da je u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev2245/17, od 20. ožujka 2018., jasno izraženo stajalište da zastarni rok od pet godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu teče od 14. lipnja 2014. i da su isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupno preplaćenoga iznosa koji je posljedica ugovaranja ništetnih odredbi.

3.3.Na raspravi održanoj 06.prosinca 2022. punomoćnik tuženika povukao je prijedlog za saslušanjem svjedoka I.O. dok su se na ročištu od 24.siječnja 2023. pun.stranaka suglasili sa dokaznim prijedlogom za saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti odbijen je kao neosnovan rješenjem ovoga suda poslovni broj P-749/19-6 od 13.prosinca 2019. Koje rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-37/20-2 od 21.01.2020.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu s lista 5 do 8 spisa, otplatni plan (list 9-11), obavijest o promjeni kamatne stope (list 12-13), otplatni plan (list 14-18), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku T.B. dipl.oec. iz V.. (list 131- 137), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 23.01.2023. (list 161-163).

6. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-3598506 od 03.08.2006. (dalje u tekstu: ugovor o kreditu), nesporno je utvrđeno da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 19.709,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 2. st. 1. ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7.1. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je kreditom ugovoren rok otplate na 84 mjeseca, te da je isti kredit u cijelosti otplaćen, kao i da je temeljem ugovora o kreditu i prvotnog otplatnog plana, uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje, mjesečni iznos anuiteta trebao iznositi 280,43 CHF u protuvrijednosti kuna.

7.2. Međutim, uvidom u knjigovodstvenu karticu po predmetnom ugovoru o kreditu kao i u pregled promjena kamatnih stopa nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate na način da je u jednom periodu ona iznosila i 7,75% godišnje, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se je visina mjesečnog anuiteta s prosječnih oko oko 1.300,00 kn mjesečno u početku otplate kredita dosegla iznos i do 1.826,26 kn mjesečno u 2011.g.

7.3. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

7.4. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.5. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda

Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj Rev-2221/18, od 3. rujna 2019.

8. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga ugovora o kreditu, i to konkretno dio članaka 1., 2. i 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

8.1. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, kao što je sporno i da li tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose počev od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa ili mu iste kamate eventualno pripadaju počev od podnošenja tužbe.

9. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe ZZP/07.

9.1. Prema odredbi čanka 96. stavak 1. ZZP/07, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.2. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.3. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.4. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 98. Zakona o zaštiti potrošača.

9.5. Odredbom članka 102. stavak 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

9.6. Analizirajući spornu odredbu članka 2. ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora ,proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

9.7. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.

9.8. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

9.9. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

9.10. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2.

unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

Tužitelj u svom iskazu na raspravi od 24.01.2023. iskazao je da je 03.06.2006. zaključio ugovor o kreditu sa tuženikom za kupnju automobila i dobiveni novac koristio je isključivo u ovu svrhu. Djelatnik banke ponudio mu je kredit u CHF kao najpovoljniji kredit. Nije znao da će tijekom otplate dolaziti do promjene kamate i tečaja jer nema saznanja o financijama obzirom da nije financijske struke. Ugovor je bio unaprijed pripremljen te ga je samo odnio na potpis kod javnog bilježnika, I pročitao ga ali ga nije najbolje razumio. U to vrijeme nije imao otvoren nikakav obrt niti je kredit koristio radi nekih poreznih olakšica.

9.11. Upravo radi naprijed navedenog stav je suda da je ista odredba članka 2. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 102. stavak

1. ZZP/07, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 96. stavak 1. ZZP/07.

9.12. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.

9.13. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 96. ZZP/07, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

9.14. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj P-1401/12, od 4.

srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

9.15. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to dijelu čl. 1. i 7. ugovora o kreditu, a kojim se tužitelj obvezuje otplaćivati kredit u iznosu od 19.709,64 CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

9.16. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

9.17. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18, od 19. ožujka 2019.

9.18. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku saslušava javni bilježnik Mirodar Kovač.

9.19. Ova presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i to upravo povodom podnese ustavne tužbe ovdje tuženika protiv presude Rev-3142/18, od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom, te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije neobrazloženo niti je proizvoljno.

9.20. Neosnovano se pri tome tuženik poziva na to da presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije moguće primijeniti na ovaj konkretan spor budući je tužitelj sa tuženikom imao zaključen autokredit a ne stambeni kredit, budući su se u postupku povodom kolektivne tužbe potrošača ocjenjivale samo odredbe iz stambenih kredita.

9.21. Ovo iz razloga jer prema odredbi čl. 5. st.1. toč.15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 97/03) i prema svim kasnijim izmjenama istog zakona tužitelj ima status potrošača i kao takvom mu pripada pravna zaštita koju pruža isti zakon, pa tako i primjena utvrđenja iz presuda koje su donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača i to neovisno o namjeni kredita.

10. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.

11. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borkovića, dipl. oec. iz Vinkovaca.

11.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka T..B., od 29.03.2021.

utvrđeno je da su tužena RBA dd Zagreb kao Kreditor, i tužitelj dana 03.08.2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-3598506, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 19.709,64 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za kupovinu vozila. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 84 mjeseca. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,a prema otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita nakon isplate kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31.12.2006. godine. Člankom 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 5,20 % godišnje, promjenjiva, sve kako je navedeno istim člankom i u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

11.2.U zaključku vještak je naveo kako je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 198-50-3598506 uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od 4.950,96 kn, pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 1. nalaza. Razlika anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate odobrenja, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog anuiteta iskazanih u Tablici 2. Nalaza pojedinačno za svaki mjesec utuženog razdoblja, utvrđena je u ukupnom iznosu od 16.747,38 kn. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate - odobrenja ugovora o kreditu na dan 04.08.2006. za 1 CHF = 4,611264 kn utvrđen je u iznosu od – 834,27 kn. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate - odobrenja ugovora o kreditu na dan 04.08.2006. za 1 CHF = 4,611264 kn utvrđen je u iznosu od 17.581,65 kn.

12. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga sukladno istom nalazu i mišljenju i postavio tužbeni zahtjev od 23.siječnja 2023. koji je uskladio sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH.

13. Tuženik je podneskom od 04.05.2021. naveo da nema prigovora na matematički izračun vještaka no ističe da isti ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF te su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga, ovakvom simulacijom otplatnog plana na kunski se kredit primjenjuje fiksna kamata u visini početno ugovorene kamate na kredite vezane uz valutu CHF.

14. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke, dok su primjedbe koje ističe tuženik primjedbe koje se zapravo odnose na postavljeni zadatak vještaku i radi se o primjedbama pravne naravi.

14.1. S obzirom na to da je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na način promjene redovne kamate odredba o bitnom sastavnom dijelu ugovora, a koji je nesporno utvrđen ništetnim, potrebno je utvrditi može li se ugovor održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

14.2. Pri tome su mjerodavne odredbe čl. 102. ZPP/07, a prema kojoj odredbi je ništava nepoštena ugovorna odredba, dok prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, a podredno i opća odredba iz čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima), a prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

14.3. Iste odredbe je potrebno tumačiti na način da predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te se taj dio odredbe ugovora o kreditu ima smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

14.4. S obzirom na to da su stranke ugovora o kreditu iskazale volju da se na isti ugovorni odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,20%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 5,20% sve dotle dok se na zakonom pripisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatnih stopa. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti.

14.6. Stav je suda da u odnosu na predmetni ugovor o kreditu do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 112/12), a čiji se čl. 5., koji regulira ugovore o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom, primjenjuje od siječnja 2013., nije došlo do nikakvoga mehanizma promjene kamatne stope po nekoj od naprijed navedenih osnova kojom bi se dopunom ugovora nadomjestila ništetna odredba i na temelju kojeg bi tužena bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora pa do siječnja 2013. obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 5,20%. Naime, nesporno je da odlukom suda nije došlo do intervencije u predmetni ugovorni odnos na način da se presudom dopunjava ugovor o kreditu tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope, a takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje na predmetni ugovor.

14.7. Nadalje, niti zakoni koji su uređivali ovu materiju od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i to počevši od ZZP/07, te Zakona o potrošačkom kreditiranju, proizlazi da nije bilo nikakve zakonske intervencije u ugovorne odnose iz ugovora o potrošačkom kreditiranju bilo propisivanjem visine kamatne stope za određena razdoblja, propisivanjem najviše stope redovne kamate za određena razdoblja ili nekom drugom normom.

14.8. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, smatra se da je nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% (tako u svojoj odluci navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1172/2018, od 19. ožujka 2019.) i to počev od zaključenja Ugovora o kreditu.

14.9. Nesporno je da je od siječnja 2013. stupio na snagu izmijenjeni čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim zakonom je zakonodavac intervenirao u obvezne odnose zasnovane na već postojećim ugovorima o potrošačkim kreditiranjima, pa je tako čl. 5. istog zakona dodan čl. 11. a, koji glasi: "1. Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanje istih parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojem se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope." Po istoj zakonskoj odredbi parametri koji utječu na korekciju promjenjive kamatne stope mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik RH i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.

14.10. Dakle, zakonom je naloženo banci da kod sklapanja ugovora definira parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope tako što će izabrati jedan od ponuđenih parametara promjenjivosti. Radi se o prisilnom propisu, pa su tuženik kao banka i tužitelj kao korisnik kredita nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012.

mogli u konkretnom slučaju nadomjestiti ništetnu odredbu o načinu promjene kamatne stope i to samo u skladu sa naprijed citiranim čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012., kojim se nadomješta ništetna odredba, i koji se primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos samo za ubuduće dok traje isti ugovorni odnos.

14.11. Tijekom ovoga postupka tuženik uopće nije dostavio nikakve akte iz kojih bi bio vidljiv način formiranja kamatnih stopa sukladno čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

14.12. Dakle, definiranje jednog od parametara kao kriterija za donošenje odluke o načinu promjene kamatne stope nije samo po sebi dovelo do dopune ugovora o kreditu i stoga tuženik nije mogao na taj način steći pravo potraživati kamatu po stopi višoj od 5,20% u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama

Zakona o potrošačkom kreditiranju/2012, te se stoga i nakon stupanja na snagu istog zakona ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa što navodi u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1172/18, od 19, ožujka 2019.

14.13. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, smatra se da je nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 5,20%.

15. Nadalje, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ, od 5. travnja 1993, o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošač mora dovesti u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe, odnosno da je nužno uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka,

te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak to je i u predmetu C-421/14 Sud Europske unije protumačio odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 na način da kad sud utvrdi nepoštenom odredbu, da ju je obvezan izuzeti iz primjene, ali da nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, odnosno da ugovor mora nastaviti postojati bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo i načelo zabrane revizije nepoštene odredbe, što znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene a što i navodi u svojoj odluci Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž 838/21, od 12. listopada 2021.

15.1. Upravo iz tog razloga, a uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan i jer je sačinjen upravo po nalogu suda, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude i tuženik je obvezan temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isplatiti tužitelju iznos od 657,11 eur/4.950,96 kn na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

16. U pogledu preplate iznosa temeljem ništetne odredbe o načinu promjene valutne klauzule tužitelj je svojim tužbenim zahtjevom od 23.01.2023. sukladno izračunu vještaka potraživao isplatu iznosa od 2.222,76 eur/16.747,38 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

17. Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od

13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13. lipnja 2014., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je u cijelosti odbijen prigovor zastare tuženika u odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na preplatu zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje u tekstu: OT), te su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni trošak sastava tužbe prema Tbr.

7. toč. OT sa 100 bodova, trošak sastava podneska od 03.01.2020. a kojim se tužitelj očituje na navode iz odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova, sastav podneska od 07.05.2020. 100 bodova, sastav podneska od 28.04.2021. 100 bodova,

sastav podneska od 23.01.2023. 100 bodova, trošak zastupanja na 4 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova (12.12.2019., 25.02.2021., 6.12.2022., 24.01.2023.)odnosno ukupno 400 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude 16.02.2023. prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova, odnosno za sve radnje ukupno 950 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 2.364,13 eura /17.812,50 kn. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak plaćenog financijskoknjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 75,25 eura/567,00 kn, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 2.804,37 eura/21.129,50 kn. U Vinkovcima, 16.veljače 2023.

Sudac

Snježana Kozina

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Dostaviti

1. Odvj D.V. iz V. –pun. tužitelja

2. Odvj. društvo G…i G….iz Z. – pun. tuženika

Broj zapisa: eb319-b3390

Kontrolni broj: 00af5-7a2d9-aecf1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SNJEŽANA KOZINA, L=VINKOVCI, O=OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vinkovcima potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.