Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 15 Gž-830/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja R. p. d.o.o. R., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o. R., protiv tuženice K. M. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3877/2020-14 od 30. lipnja 2022., 16. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice K. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3877/2020-14 od 30. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom po javnom bilježniku mr.sc. J. R. iz Z., poslovni broj Ovrv- 3003/19 od 14. svibnja 2019. u dijelu u kojem se tuženici K. M. iz Z., OIB: … nalaže isplatiti tužitelju R. p. d.o.o., R., OIB: … iznos od 240,00 kn sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 80,00 kn od 3. kolovoza 2018. do isplate

- na iznos od 80,00 kn od 6. rujna 2018. do isplate

- na iznos od 80,00 kn od 7. rujna 2018. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana (točka I. izreke) te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 800,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica, ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe zaključuje da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da sud nije naveo razloge odluku u odnosu na njezine tvrdnje da ugovor o korištenju parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu nije bio vidljiv, da nije sklopljen jer ugovaratelj nije primio izjavu korisnika, da je ugovor nepostojeći, odnosno ništetan zbog fizičkog izostanka vlasnika vozila s parkirališnog mjesta te da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane iznose, da nije dopušteno isporučiti potrošaču proizvod ili uslugu koju potrošač nije unaprijed naručio, da nije pristala uzeti uslugu dnevne karte te da ista ne može biti naplaćena u punom iznosu, da usluga dnevne karte nije iskorištena u potpunosti i da stoga ne može biti ni naplaćena u punom iznosu. Smatra da je o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo odlučiti primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima kojima je reguliran obvezno pravni, dvostrani odnos, koji se temelji na ugovoru ili ponudi te prihvatu ponude.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu manjem od 10.000,00 kn, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kojega sadržajno u žalbi također ističe tuženica.

4.1. Pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženica.

4.2. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je vozilo reg. oznake … bilo parkirano na javnoj površini na mjestu koje je kao takvo obilježeno za parkiranje vozila s naplatom i to u … 25. srpnja 2018. i u … 28. kolovoza 2018. i 29. kolovoza 2018., - da su za navedene dane izdane dnevne parkirne karte u iznosu od po 80,00 kn i to dnevna parkirna karta … dana 25. srpnja 2018. s datumom dospijeća 2. kolovoza 2018., dnevna parkirna karta … dana 28. kolovoza 2018. s datumom dospijeća 5. rujna 2018. i dnevna parkirna karta … dana 29. kolovoza 2018. s datumom dospijeća 6. rujna 2018.,

- da je tuženica vlasnica navedenog vozila prema evidenciji Ministarstva …, prvostupanjski je sud održao na snazi predmetni platni nalog, pozivajući se na odredbe Odluke o uređenju prometa na području Grada R. (''Službene novine Primorsko-goranske županije'' broj 33/13 i ''Službene novine Grada R.'' broj 3/15), Odluku o visini naknade za parkiranje (''Službene novine Grada R.'' broj 2/14,7/15, 8/15, 12/15, 2/16 i 5/16) te odredbe čl. 16., čl. 18., čl. 26. i čl. 27. Općih uvjeta o načinu naplate parkiranja na javnom parkiralištu (''Službene novine Primorsko- goranske županije'' broj 51/13), kojima je regulirano parkiranje i naplata na javnim površinama na području navedene jedinica lokalne samouprave.

7. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima tuženica nije dovela u pitanje primjenu materijalnog prava sadržanu u pobijanoj odluci.

7.1. U odnosu na žalbene navode treba reći da je usluga parkiranja uslužna komunalna djelatnost u skladu s odredbom čl. 24. st. 1. t. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20 – dalje: ZKG) te da isporučitelj komunalne usluge koji obavlja uslužnu komunalnu djelatnost u svrhu obavljanja te djelatnosti u skladu s navedenim Zakonom i propisima donesenim na temelju toga Zakona te u skladu s posebnim propisima donosi opće uvjete isporuke komunalne usluge i sklapa s korisnikom komunalne usluge ugovor o isporuci komunalne usluge pa kako je tužitelj, kao isporučitelj uslužne komunalne usluge parkiranja, donio Opće uvjete koje je prvostupanjski sud primijenio, onda je pravni odnos između tužitelja, kao davatelja javne uslužne komunalne usluge parkiranja i tuženice, kao korisnika parkirališnog mjesta, ugovorni odnos.

7.2. Pojam i obvezatnost općih uvjeta ugovora definirani su odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). U konkretnom slučaju riječ je o ugovoru koji ima pravna obilježja ugovora o pristupu (adhezijskom ugovoru), a tehnika sklapanja tog ugovora u potpunosti isključuje mogućnost individualnog pregovaranja, tj. jedna strana određuje sadržaj ugovora koji nudi budućem suugovaratelju, dok ponuđeni ima slobodu prihvatiti ugovor u cjelini ili odbiti sklapanje ugovora. Dakle, riječ je o ugovoru čije opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom, u konkretnom slučaju tužitelj Općim uvjetima o načinu naplate parkiranja na javnom parkiralištu, kojima je uređen način korištenja i naplata parkiranja na javnim parkiralištima Grada R. u sporno vrijeme. Objavom navedenog općeg akta u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave smatra se da su opći uvjeti ugovora dostupni svim korisnicima parkirnih mjesta i da obvezuju drugu ugovornu stranu jer su joj isti bili ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

7.3. Stoga je tuženica, odnosno drugi korisnik vozila u njezinu vlasništvu, parkiranjem vozila na javnom parkiralištu, koristila uslužnu komunalnu uslugu parkiranja koju pruža tužitelj, čime je uspostavljen obveznopravni odnos između tužitelja kao pružatelja usluge i tuženice kao korisnika u smislu odredbe čl. 295. ZOO pa kako tuženica nije postupila u skladu s općim uvjetima koji su sastavni dio ugovora zaključenog među strankama, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano odredbama čl. 336. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO kada je ocijenio da je tuženica u obvezi platiti tužitelju sporne iznose, u visini propisanoj čl. 18. Odluke o visini naknade za parkiranje, kao i kamatu na neplaćeni iznos duga u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

7.4. Neosnovano je i pozivanje tuženice na odredbe Zakona o zaštiti potrošača jer u konkretnom slučaju nije nađeno da bi navedene odredbe općih uvjeta, koje je sud pravilno primijenio, bile suprotne načelu savjesnosti i poštenja, da bi prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu suugovaratelja sastavljača ugovora ili da bi ugrozile postizanje svrhe sklopljenog ugovora, a uzimajući pritom u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravnu narav ugovora, vrstu robe ili usluge koja je objekt činidbe, kao i ostale odredbe ugovora (čl. 296. st. 1. i 2. ZOO). Stoga, suprotno žalbenim navodima, predmetni ugovor nije ništetan ni nepostojeći, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7.5. Ostali žalbeni navodi predstavljaju ukazivanje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što u sporovima male vrijednosti nije dopušteno.

8. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), a određenim žalbenim navodima tuženica istu i ne dovodi u pitanje.

9. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 16. veljače 2023.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.