Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-816/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja F. M., (OIB: ...) iz V., kojeg zastupa Sindikat, protiv tuženika J. V. P. Grada V. (OIB: ...) iz V., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: 8 Pr-31/2019-34 od 11. svibnja 2022., u sjednici vijeća 16. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: 8 Pr-31/2019-34 od 11. svibnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 01.01.2014. do 31.01.2019. bruto iznos od 34.180,60 kuna, zajedno s zakonskom zateznom kamatom i po stopi koja teče na iznose pobliže navedene u točki I. izreke.
2. U odluci pod točkom II. izreke nalaženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od 15 dana.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev odnosno podredno da istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sve kako je to pobliže navedeno u žalbi i žalbenom prijedlogu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza utvrdio slijedeće:
- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca-voditelja vatrogasne grupe, što je utvrđeno i uvidom u Ugovor o radu od 17. travnja 2007. (100),
- da je sporno da li se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2019., - da prema odredbi članka 56. stavak 1. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine", broj 106/99.), s danom početka primjene ovoga Zakona vatrogasne postrojbe - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općine, grada i Grada Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava, a prema odredbi stavka 2. istog članka, poslove i zaposlenike vatrogasnih postrojbi - postaja i ispostava Ministarstva unutarnjih poslova iz stavka 1. ovoga članka, koji su na dan primjene ovog Zakona zatečeni na poslovima u tim vatrogasnim postrojbama - postajama i ispostavama, preuzimaju općine, gradovi i Grad Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava i navedeni zakon počeo se primjenjivati od 1. siječnja 2000.,
- da se prema odredbi članka 58. istog zakona, sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravaju na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004., s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to:- u 2002. godini za 25%, - u 2003. godini za 50%, - u 2004. godini za 75%,
- da je odredbama članka 128. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. ("Narodne novine", broj 104/13.) i članka 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. ("Narodne novine", broj 112/17.) utvrđeno da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe ovog ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu,
- da će prema odredbi članka 58.a Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine", broj 106/99., 174/04.)., Vlada Republike Hrvatske donijeti odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini,
- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi ("Narodne novine", broj 15/15., 33/16., 13/17., 7/18., 2/19. i 128/19.) koje su donijete temeljem odredbe članka 58.a Zakona o vatrogastvu proizlazi da su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama za utuženo razdoblje, da su kriteriji utvrđivanja visine rashoda za plaće radnika Zakon o državnim službenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihov osnivač ostvaruje iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1%, a ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika se ostvaruje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.
6. Prvostupanjski sud na temelju prednje iznesenoga zaključuje da je osnivač tuženika uz mogućnost korištenja proračunskih sredstava, bio dužan osigurati uvjete kako bi utuženi iznos tužitelju mogao isplatiti u skladu s Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike i u skladu sa Zakonom o državnim službenicima, te da nije na zakonu osnovana Odluka osnivača tuženika o stavljanju van snage Odluke o primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava na zaposlene u J. V. P., V. od 5. lipnja 2012. (list 131 spisa predmeta) te da se na plaće i materijalna primanja tužitelja u utuženom razdoblju imaju primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
7. Tuženik u žalbenom stadiju postupka ponavlja tijekom postupka isticane tvrdnje da je u vrijeme važenja kolektivnog ugovora na koji se pozivaju tužitelji i koji je kao poslodavac potpisala Vlada Republike Hrvatske bio na snazi Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje ("Narodne novine", broj 82/12.), a kasnije Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata ("Narodne novine", broj 93/14. – dalje: Zakon o reprezentativnosti) koji propisi su uredili kriterije i postupak reprezentativnosti sindikata odnosno poslodavaca za kolektivno pregovaranje. U tom pravcu u žalbi kao uostalom i u prvostupanjskom postupku tuženik tvrdi da u smislu citiranih propisa Vlada Republike Hrvatske ni na koji način nije mogla pregovarati sa sindikatom koji predstavlja radnike tuženika te na taj način stvarati obveze za samog tuženika budući su sindikati u smislu citiranog propisa mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje grad V. kao osnivač tuženika.
8. Zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi ne izjašnjava o ovom prigovoru već je kao jedino sporno pitanje raspravljao primjenjuje li se na tužitelja odredbe KU za državne službenike i namještenike u pogledu plaće i materijalnih prava u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2019., I zaključeno je da je osnivač tuženika, uz mogućnost korištenja proračunskih sredstva bio dužan osigurati uvjete kako bi utuženi iznos tužitelju mogao isplatiti u skladu s kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike i u skladu s Zakonom o državnim službenicima i namještenicima. Treba napomenuti da je o ovom spornom pitanju tuženik iznio svoj stav detaljno već u odgovoru
na
tužbu
(list
31-42
spisa
predmeta).
9. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda za sada nije moguće prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o obvezi tuženika na isplatu na temelju navedenog KU od 3. kolovoza 2013. („Narodne novine“, broj 104/13.) i KU od 9. studenoga 2017. („Narodne novine“, broj 112/17.), glede obveze isplate plaće I materijalnih davanja za profesionalne vatrogasce. Treba napomenuti da je o ovom spornom pitanju tuženik iznio svoj stav detaljno već u odgovoru na tužbu. Zbog toga je posljedično i pogrešno utvrđeno da bi razliku plaće tužitelju, a po pobijanoj presudi trebalo isplatiti na temelju navedenog KU i slijedom toga je osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Slijedom navedenih razloga, žalbu tuženika je valjalo prihvatiti I prvostupanjsku presudu ukinuti te predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu na temelju članka 370. ZPP-a.
11. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će predmet spora raspraviti s aspekta primjene navedenog Zakona o reprezentativnosti i njegove odredbe članka 13. stavak 3. u konkretnom sporu jer iz za sada utvrđenih činjenica ne proizlazi zaključak jesu li sindikati o spornom pitanju pregovarali s ovlaštenim pregovaračkim odborom kojeg u konkretnom slučaju imenuje tijelo lokalne samouprave, Grada V. Od ove činjenice zavisi i primjena materijalnog prava kako onog sadržanog u važećim KU za navedeno utuženo razdoblje tako i odredbe članka 43. Zakona o vatrogastvu iz koje odredbe jasno proizlazi da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada. Tek nakon razjašnjenja ovih spornih pitanja prvostupanjski sud će biti u poziciji donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, a u ponovljenom suđenju biti će donesena i nova odluka o parničnim troškovima na temelju članka 164. stavak 4. ZPP-a.
U Splitu 16. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Boris Mimica, v. r.
