REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 23 Pr-2976/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, Z., OIB: …, protiv I-tuženice K.K.₁ iz Z., OIB: … i II-tuženika S. d.o.o. iz Z. , OIB: …, zastupan po punomoćnici R.N., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17, siječnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja M.T., dipl. pravnika, Su-…, I tuženika osobno i zamjenika punomoćnice II tuženika D.G., odvjetnika, 16. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Zavoda, Z., OIB: …, koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 04.02.2019. godine, a kojeg su sklopili I-tuženik K.K.₁ iz Z., OIB: … i II-tuženik S. d.o.o., Z., OIB: … ništetan"

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

III./ Nalaže se tužitelju Zavod, Z., OIB: … da II-tuženiku S. d.o.o. iz Z., OIB: … naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su I-tuženica i II-tuženik sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 4.2.2019. s početkom rada I-tuženika s danom 5.2.2019. isključivo radi ostvarivanja prava na naknadu plaće za vrijeme spriječenosti za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta obzirom da je I-tuženoj dana 5.2.2019., dakle, istog dana kada je zasnovala radni odnos kod II-tuženika izabrana doktorica primarne zdravstvene zaštite, ginekologica utvrdila privremenu spriječenost za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta. Dijete M.K. je rođeno dana …

Dalje navodi da su I-tuženik i II-tuženik zasnovali radni odnos dana 5.2.2019. samo da bi I-tuženica ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila gore navedena prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Cilj I-tuženice i II-tuženika bio je ostvariti pravo na naknadu plaće na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Čl. 122 st. 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovor o radu. Čl. 8 Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor o radu za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Čl. 285 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Sukladno čl. 187 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Stoga tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je Ugovor o radu od dana 04.02.2019. kojeg su sklopili I-tuženik i II-tuženik ništetan. 2. I-tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su navodi tužitelja neistiniti i pogrešni, te moralno i društveno neprihvatljivi. Navodi da je potpuno šokirana optužbom da želi ostvariti pravo na naknadu plaće, kada je potpuno svjesna da kao zaposleni roditelj ne ispunjava uvjet staža osiguranja u trajanju od najmanje 12 mjeseci neprekidno ili 18 mjeseci s prekidima u posljednje 2 godine. Prema tome, navodi da ima pravo na naknadu koja iznosi 70% proračunske osnovice za vrijeme korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta (čl. 24 st. 7 Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama NN 54/13, 152/14 i 59/17). Ugovor o radu s poslodavcem zaključila je dana 4.2.2019. Poslodavac ju je kontaktirao zbog povećanja opsega posla, a na temelju prethodne suradnje i rada kod poslodavca preko student servisa. Isti je bio upoznat da je trudna. Osjećala se dobro, te je željela raditi maksimalno koliko može. Majka je dvoje djece, te je kao nezaposlena majka za prvo dijete primala naknadu u iznosu od 2.328,20 kn mjesečno, a u istom iznosi i sada prima naknadu za rodiljni dopust za drugo dijete. Dakle, cijelo razdoblje rodiljnog i roditeljskog dopusta prima minimalnu naknadu u iznosu od 2.328,20 kn. Razlika u ove dvije situacije je jedna, ali iznimno važna, da ulazi u porodiljno razdoblje kao zaposlena i da se nakon isteka godine dana ima pravo vratiti na posao. Svojim postupkom sklapanja ugovora o radu, nije oštetila Državni proračun jer je naknada u iznosu od 2.328,20 kn minimalna naknada i u konkretnom slučaju identična naknadi koju bi primala kao i nezaposlena majka. Smatra da je postupila ispravno, pošteno i da je nepravedno optužena. Sklapanjem ugovora o radu nije dobila veća prava niti je iz Državnog proračuna dobila 1 lipu više nego što joj pripada. Ovu tužbu, koja joj je uzrokovala veliki stres u najosjetljivije vrijeme kada treba biti posvećena djetetu i dojenju, smatra krajnje neprimjerenom i totalno kontradiktorno pronatalitetnoj politici koju navodno država potiče i direktno kršenje čl. 63 Ustava Republike Hrvatske (NN 05/14). Predlaže da ju se oslobodi navedene optužbe.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je Ugovor o radu između K.K.₁ i društva S. d.o.o., koje obavlja djelatnost knjigovodstveni i računovodstveni poslovi, zaključen je dana 04.02.201 jer je to vrijeme kada Društvo ima povećan obim posla zbog izrade godišnjih prijava poreza na dohodak, prijava poreza na dobit te godišnjih financijskih izvješća. Naravno da im je bilo poznato da je imenovana trudna i da je očekivani termin poroda početak ožujka, međutim trudnica se osjećala dobro te su smatrali da će moći odraditi dio posla prije poroda. Cilj za

sklapanje rečenog ugovora bio je da imenovana što prije počne raditi. Naknada za vrijeme spriječenosti za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta zaposlene majke identična je kao i naknada nezaposlene majke i u oba slučaja iznosi 2.328,20 kn, što je 70% proračunske osnovice. Prema čl. 24. st. 7. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine broj: 54/13, 152/14. i 59/17.) zaposleni roditelj koji ne ispunjava uvjet staža osiguranja u trajanju od najmanje 12 mjeseci neprekidno ili 18 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine, za vrijeme korištenja prava prema ovom Zakonu ima pravo na novčanu naknadu koja iznosi 70% proračunske osnovice. lsto je propisano čl. 31. st. 1. i čl. 33. st.1. cit. Zakona za nezaposlenu majku. II- tuženik, a niti K.K.₁ nisu oštetili Državni proračun jer je naknada u iznosu 2.328,20 kuna minimalna naknada i u konkretnom slučaju identična naknadi koju bi K.K.₁ primala i kao nezaposlena majka. lz priloženih izvadaka o prometu tekućeg računa Privredne banke Zagreb IBAN: HR…, vidljivo je da je gđa K.K.₁ kao nezaposlena majka za prvo dijete R.M.K. iz Državnog proračuna primala naknadu u iznosu 2.328,20 kn mjesečno, dakle u istom iznosu kao što sada prima naknadu za rodiljni dopust za drugo dijete M.K. Dakle, gđa K.K.₁ zbog zaključenog ugovora o radu nije dobila veća prava niti je iz Državnog proračuna dobila 1 lipu više nego što bi dobila kao nezaposlena majka. Stoga je neosnovana tvrdnja tužitelja da je ugovor o radu zaključen isključivo radi ostvarivanja prava na novčanu naknada za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, odnosno ostvarivanja prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, jer su sukladno pozitivnim zakonskim propisima ta prava za K.K.₁ identična. S obzirom na navedeno nisu raskidali zaključeni ugovor o radu koji je predmet ove tužbe te stoga predlaže odbiti tužbu tužitelja.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Potvrdu HZZO-a (list 2 spisa), osobni zdravstveni karton I tuženice (list 3-9 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 4.2.2019. (list 10 spisa), Prijavu HZMO-a (list 11 spisa), bilješku HZZO-a od 6.3.2019. (list 12 spisa), Zahtjev-izjavu I tuženice od 28.2.2019. s dokumentacijom (list 13-20 spisa), izvode sa tekućeg računa I tuženice i elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO-a (list 25-34 spisa), saslušan je svjedok N.R.P. i I tuženica (list 65-66 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. J.M. (list 75-76 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Na ročištu 17.1.2023. punomoćnici stranaka i II-tuženica su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu od dana 04.02.2019. kojeg su sklopili I-tuženica K.K.₁ i II-tuženik S. d.o.o.,

time da u činjeničnim navodima tužbe tužitelj navodi da I-tužena na dan sklapanja ugovora o radu nije bila radno sposobna, da su I i II tuženik zasnovali radni odnos isključivo kako bi I-tužena ostvarila pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja obveznog rodiljnog dopusta, odnosno kako bi koristila određena prava propisana Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, te je cilj sklapanja navedenog ugovora o radu bio ostvariti pravo I-tuženoj na naknadu plaće na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje ugovorom određenih poslova, iz čega proizlazi da se radi o prividnom ugovoru.

8. Među strankama je sporno je li ugovor o radu kojeg su sklopili I i II tužena dana 04.02.2019. ništetan.

9. Prema čl. 322. st. 1.. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan, a time i ništetan. Člankom 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (čl. 285. st. 2. ZOO-a).

11. Tužitelj, dakle, kao razlog ništetnosti navodi prividnost, koja podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje, pri čemu prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (čl. 285 st. 1 ZOO), što dovodi do ništetnosti u smislu čl. 322 st. 1 ZOO-a, ističući da je prava volja stranaka iz ugovora o radu bila da I-tužena ostvari pravo na naknadu plaće na teret tužiteljevih sredstava, a ne obavljanje ugovorenih poslova.

12. Prividan (simuliran ili fiktivan) je ugovor kod kojeg postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora. Takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama jer između njih nije postignuta suglasnost volja.

13. Sukladno prijedlozima stranaka sud je saslušao I-tuženicu i svjedokinju N.R.P., dok je II-tuežnik odustao od saslušanja zakonskog zastupnika II-tuženika.

14. Svjedok N.R.P. je izjavila da je ona prokurista i vlasnica II-

tuženika, te u veljači imaju više posla tj. veći opseg poslova, jer je potrebno predati porezne prijave do kraja veljače. I-tuženica je nekada prije radila kod II-tuženika preko student servisa, a kako ona (svjedokinja) ima artritis, te su imali povećani opseg poslova u veljači, ona je zvala I-tuženicu i pitala ju da li bi ona odradila ovaj posao sastavljanja godišnjeg izvješća, te ju je pitala da li je ona dobro budući je znala da je trudna, te je I-tuženica odgovorila da je odlično i pristala je odraditi posao. Navodi da je znala da je I-tuženica nezaposlena i da prima naknadu 2.328,00 kn, a ovo zapošljavanje im je bilo potrebno zbog većeg opsega poslova, a znala je da I- tuženica time neće ostvariti veću naknadu od one koju bi ostvarila kao nezaposlena niti je mogla na taj način ostvariti neka veća prava, a niti je time oštećen državni proračun. I-tuženica je kod II-tuženika radila preko student servisa negdje 2011. i 2012., a na isti način je radio i K.K.₂ negdje 2016. i 2017. I-tuženicu su zaposlili zbog povećanog opsega poslova, te jer ona ima artritis pa u zimskim mjesecima ima upale i teško joj je tipkati, pa joj je zato trebala mlada i brza osoba. Navodi da nije zvala K.K.₂, jer je on bio zaposlen u drugoj firmi. I-tuženica je sklopila ugovor o radu 4.2.2019., te je 5.2.2019. otišla na redovni pregled, te joj je doktorica rekla da joj mora otvoriti porodiljni dopust, tako da I-tuženica niti nije radila. Kada je to saznala, mogla ju je odjaviti, ali to nije učinila jer je mislila da time nikoga neće oštetiti, a niti će ona ostvariti veća prava. Na kraju su uspjeli ovaj posao obaviti do kraja veljače i bez I-tuženice. Za I-tuženicu nije predvidjela rad od kuće, iako je ona bila u visokom stupnju trudnoće, te je imala malo dijete. Bila je zadovoljna sa radom I-tuženice dok je radila preko student servisa, a sklopljen je ugovor na određeno vrijeme, jer tko danas sklapa ugovor na neodređeno vrijeme. I-tuženica je nećakinja od njenog supruga.

15. I-tuženica je u svom iskazu navela da je sklopila ugovor o radu sa II- tuženikom jer je imala namjeru odraditi posao, te joj je to bio isključivi cilj, te joj cilj nije bio da ostvari neku financijsku dobit. Prije zapošljavanja kod II-tuženika, bila je nezaposlena, te je primala naknadu nešto više od 2.000,00 kn, a prema ugovoru su dogovorili plaću oko 5.000,00 kn, a kako je bila na porodiljnom, ostvarila je istu naknadu koju bi dobila i kao nezaposlena od 2.328,20 kn. Nakon sklapanja ugovora, imala je dogovoren redovni pregled kod ginekologa, te se je dobro osjećala, ali ju je liječnik potjerao na porodiljni, tako da nije radila kod II-tuženika. Ima još jedno dijete, te joj je u međuvremenu suprug obolio od leukemije, te je i to bio razlog njenog zapošljavanja. Nakon prvog porodiljnog, bila je nezaposlena 2 mjeseca. Sklopili su ugovor na određeno vrijeme jer je cilj bio riješiti povećani opseg poslova. Iako je naknada bila ista, cilj je bio odraditi posao, te je bio cilj da ne radi na crno.

16. Sud je prihvatio kao istinite iskaze I-tuženice i svjedokinje N.R.P. budući su jasni, logične i suglasne, te su suglasni i sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, odnosno u spisu ne postoje dokazi iz kojih bi proizlazilo suprotno.

17. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 04.02.2019., kao i iz iskaza I- tuženice i svjedokinje N.R.P., utvrđeno je da je I-tuženica bila u radnom odnosu kod II- tuženika od 05.02.2019. do 5.8.2019. na knjigovodstvenim poslovima, te je ugovoreno puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno, tijekom petodnevnog radnog tjedna.

18. Nadalje, iz iskaza I-tuženice i svjedokinje N.R.P. proizlazi da je II-tuženik imao povećani opseg poslova u veljači, a svjedokinja N.R.P. je imala zdravstvenih tegoba, pa je II-tuženiku bila potrebna pomoć druge osobe, a kako je I-tuženica u to vrijeme bila nezaposlena, a već ranije je radila kod II-tuženika preko student-servisa (pa je II-tuženiku bila poznata kao dobar radnik), te je u to vrijeme bila u visokom stupnju trudnoće, odlučili su da II-tuženik zaposli I-tuženicu. Također, utvrđeno je da je prokuristica II-tuženika zvala I-tuženicu i pitala ju da li je ona dobro budući je znala da je trudna, te je I-tuženica odgovorila da je odlično i pristala je odraditi posao. Nadalje je utvrđeno da je I-tuženica sklopila ugovor o radu 4.2.20169., a dana 5.2.2019. je bila kod liječnika koji joj je otvorio bolovanje radi obveznog korištenja rodiljnog dopusta tako da ista niti nije radila kod II-tuženika.

19. Nadalje, Iz iskaza I-tuženice proizlazi da je I-tuženica sklopila ugovor o radu sa II-tuženikom jer je imala namjeru odraditi posao, te je ugovor sklopljen na određeno vrijeme u cilju da se riješi povećani opseg posla kod II-tuženika, te je cilj bio da ne radi na crno. Iz iskaza I-tuženice i detalja o prometa tekućeg računa Privredne banke d.d. za I-tuženicu, utvrđeno je da je I-tuženica dok je bila na porodiljnom, ostvarivala istu naknadu koju bi dobila i kao nezaposlena u iznosu od 2.328,20 kn.

20. U postupku je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vješkau medicine rada dr. J.M. koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju navela da je I tuženica K.K.₁, rođena ….g., po zanimanju prvostupnica ekonomije. Bila je povremeno zaposlena u razdoblju od lipnja 2013.g. do srpnja 2019.g. Radilo se o zaposlenjima kraćeg trajanja do 3 mjeseca, osim rada u Ministarstvu u trajanju od godine dana 2016/2017.g. Od siječnja 2018. do siječnja 2019.g. mirovinsko osiguranje isplaćivano joj je iz državnog proračuna kao roditelju koji obavlja roditeljsku dužnost u prvoj godini djetetova života. Od 05.02.2019.g. do srpnja 2019.g. (do tada postoje podaci) bila je zaposlena kod II- tuženika. Dana 04.02.2019.g. zasnovala je radni odnos s II-tuženikom na određeno vrijeme od 6 mjeseci za obavljanje knjigovodstvenih poslova u mjestu sjedišta poslodavca u punom radnom vremenu, tijekom petodnevnog radnog tjedna u prvoj

smjeni. Prema priloženom osobnom zdravstvenom kartonu I-tuženice za razdoblje svibanj 2017. do veljača 2019.g., I-tuženica je u ožujku 2018.g. bila u razdoblju dojenja iza normalnog poroda, a od srpnja 2018.g. bilježi se nadzor nad drugom normalnom trudnoćom koja protječe uredno. Očekivani termin porođaja je bio 04.03.2019., zadnji nadzori su provedeni 15.01.2019. i potom 14.02.2019.g. kada je izdano izvješće o bolovanju i potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad u razdoblju 05.02.-04.08.2019.g. uz dijagnozu jednoplodnog spontanog porođaja. Izvješće o bolovanju utvrđuje da je uzrok privremene nesposobnosti za rad bio korištenje rodiljnog dopusta. Prema svemu navedenom može se zaključiti da je I-tuženica sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme od 6 mjeseci sa II-tuženikom 28 dana prije očekivanog termina poroda iza uredne jednoplodne trudnoće. Stanje normalne trudnoće nije patološko, nego fiziološko stanje žene, ali ono u zadnjim tjednima trudnoće mijenja funkcioniranje tijela žene na način koji ograničava njenu radnu sposobnost za uvjete rada koji uključuju fizički rad, te statodinamička opterećenja u vidu dugotrajnijeg rada u prisilnom položaju tijela, što uključuje dugotrajno stajanje i sjedenje. U Republici Hrvatskoj svakoj trudnici najmanje 28 dana prije očekivanog termina poroda zakonski je utvrđen obavezan rodiljni dopust, tj. privremena nesposobnost za bilo kakav rad, upravo zbog ograničenja radne sposobnosti koje fiziološki nastaju kod trudnica u zadnjim tjednima normalne trudnoće, kako radna opterećenja ne bi kompromitirala uredan završetak trudnoće i porod ( Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, NN 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20). Dakle, I-tuženica je 28 dana prije očekivanog termina poroda sklopila ugovor o radu za obavljanje knjigovodstvenih poslova u mjestu sjedišta poslodavca u punom radnom vremenu, što uključuje rad u prisilnom položaju tijela (rad u sjedećem položaju uz rad na računalu cijelu radnu smjenu), kao i put na posao i s posla, pet dana u tjednu. Zaključuje daI- tuženica u vrijeme sklapanja ugovora o radu nije bila radno sposobna za obavljanje poslova prema ugovoru o radu, ali je bila radno sposobna za obavljanje istih poslova (knjigovodstvenih) u režimu rada od kuće u slobodnom ritmu rada (koji omogućuje povremeni prekid prisilnog položaja tijela) do poroda.

21. Sud je u prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru. Valja dodati da je tužitelj izjavio da prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu utvrđene radne sposobnosti, ali ne predlaže dopunsko očitovanja vještaka, dakle, tužitelj je paušalno iskazao ne slaganje sa nalazom i mišljenjem vještaka, ali u tom smjeru nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, a niti je dokazao suprotno.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je I-tuženica 28 dana prije očekivanog termina poroda sklopila ugovor o radu za obavljanje knjigovodstvenih poslova, te I-tuženica u vrijeme sklapanja ugovora o radu nije bila radno sposobna za obavljanje poslova prema ugovoru o radu, ali je bila radno sposobna za obavljanje istih poslova (knjigovodstvenih) u režimu rada od kuće u slobodnom ritmu rada (koji omogućuje povremeni prekid prisilnog položaja tijela) do poroda.

23. Prvenstveno, valja reći da sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (kako je to naprijed već navedeno). Stoga prema pravnom shvaćanju ovoga suda posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, pa je on pravno nepostojeći pravni posao i takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama i ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja odredba posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Identično pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev- 3586/2018 i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj. Gž R-3638/21 od 29. lipnja 2022. (Županijski sud u Zagrebu). Dakle, već zbog toga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Podredno, ovaj sud je ocijenio da su I. i II. tuženik zaključili ugovor o radu sa svrhom da I-tuženica obavlja rad kod tuženika, da je I-tuženica u vrijeme zaključivanja ugovora o radu s II-tuženikom bila radno sposobna za obavljanje knjigovodstvenih po slova u režimu rada od kuće u slobodnom ritmu rada (koji omogućuje povremeni prekid prisilnog položaja tijela) do poroda, da I-tuženica nije radila kod II-tuženika jer je s početkom rada 5.2.2019. otvorila porodiljni dopusti, a nakon što je otišla na porodiljni dopust, primala je naknadu u iznosu kojeg bi primala i u slučaju da je bila nezaposlena odnosno da nije bila u radnom odnosu kod II- tuženika. Stoga ovaj sud nije prihvatio navode tužitelja da su tuženici sklopili ugovor o radu sa svrhom koja je protivna karakteru tog ugovora odnosno kako bi ostvarili korist na štetu tužitelja.

25. Dakle, tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno da su l. i II. tuženik prilikom sklapanja ugovora o radu sklopili neki drugi ugovor, odnosno da ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, niti koji ugovor taj posao zapravo prikriva, odnosno zašto je zaključen, a niti da su na taj način oštetili tužitelja.

26. Zbog svega navedenog, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovanim. pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

27. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi I-tuženiku temeljem čl. 154. st 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 148/09, 148/09, 142/12, 126/22). Tako je II-tuženiku priznat trošak cijelog prvostupanjskog postupka u vidu jednokratne naknade po Tb. 7/8 - 200 bodova, što uz vrijednost boda od 15,00 kn iznosi 3.000,00 kn, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 3.750,00 kn odnosno 497,71 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

U Zagrebu, 16. veljače 2023.

Sudac:

Monika Ferić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. I-tuženici

3. Pun. II-tuženika

4. Spis