Poslovni broj: 9 UsI-190/19-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice I. S. iz D., koju zastupa B. D., odvjetnik u G., protiv tuženog H. zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., , kojeg zastupa opunomoćenica I. C., radi naknade za tjelesno oštećenje, 16. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-06/18-01/01173183602, URBROJ: 341-99-05/3-18-7695 od 10. prosinca 2018.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-06/18-01/01173183602, URBROJ: 341-99-05/3-18-7695 od 10. prosinca 2018. uvažena je žalba tužiteljice, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Bjelovaru KLASA: UP/I 141-06/17- 01/01173183602, URBROJ: 341-02-05/3-17-13275 od 28. rujna 2018. i riješeno je da se tužiteljici utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, s time da od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja se postojanje tjelesnog oštećenja od 50% odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta te je odbijen njezin zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporavano rješenje nije na zakonu osnovano, jer se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na bitnoj povredi odredaba upravnog postupka te na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da su vještaci pravilno utvrdili da je kod nje nastupilo tjelesno oštećenje od 80%, no da su na temelju medicinske dokumentacije izveli pogrešan zaključak da je tjelesno oštećenje od 80% nastalo zbog bolesti. Smatra da je minimalno 30% tjelesnog oštećenja nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, slijedom čega joj pripada naknada zbog tjelesnog oštećenja. Opisuje da to iz razloga što je 2006. pretrpila ozljedu na radu u vidu površinske ozljede glave, uslijed koje ozljede je došlo i do nastanka jednog dijela tjelesnog oštećenja, dok je 2007. također na radu ozlijedila koljeno, a koja ozljeda nikada nije prijavljena kao ozljeda na radu iz njoj nepoznatog razloga. Mišljenja je da je kada se uzme u obzir sve navedeno evidentno da je od 80% nastalog tjelesnog oštećenja minimalno 30% oštećenja nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Slijedom navedenog predlaže poništiti rješenje tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Dodaje da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Iznosi da su navodi tužiteljice neosnovani, jer prema stanju u predmetu i svim utvrđenim činjenicama i provedenom vještačenju od strane Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i u skladu s kriterijima Liste oštećenja organizma Uredbe o metodologijama vještačenja u mirovinskom osiguranju kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje kako je to rješenjem utvrđeno te je pravilno odbijen zahtjev za priznanje naknade za tjelesno oštećenje u smislu odredbe članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika, izvedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima za medicinu prof. dr. sc. B. Š., spec. kirurg-subspec. traumatolog, spec. ortopedije i traumatologije, i dr. med. S. T., spec. neuropsihijatar, te je održano ročište na kojem su navedeni vještaci saslušani.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužiteljica 30. lipnja 2017. podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku taj zahtjev odbijen. 8. Člankom 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16.) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.), s time da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.) te da se vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju posebnim propisom (stavak 3.).

9. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 26. studenog 2018. proizlazi da ukupan postotak tjelesnih oštećenja tužiteljice iznosi 80%, a da se od toga na donje ekstremitete odnosi 50%.

10. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka za medicinu od 13. lipnja 2022. proizlazi da je dr. med. S. T., spec. neuropsihijatar, svoj dio nalaza u ovom predmetu izradio temeljem medicinske dokumentacije te da obzirom na zadatak suda nije bilo potrebe za kliničkim pregledom tužiteljice jer isti ne bi mogao promijeniti nalaz i mišljenje. Iznio je da je nesporno da je tužiteljica 16. siječnja 2006. doživjela ozljedu na radu u vidu površinske ozljede glave što se sukladno MKB 10 šifrira sa S00. Dodao je da se je nakon spomenute ozljede tužiteljica liječila i kontrolirala kod neurologa i psihijatra, a da je liječenje psihijatra trajalo do studenoga 2006. Naveo je da je prilikom proučavanja spomenute dokumentacije zaključio da se tužiteljica, od samog početka, fiksirala za navedenu ozljedu na radu tako da i sada negira rezultate kliničke i neuroradiološke obrade koja nesporno govori da tužiteljica boluje od multiple skleroze te da se demijelinizacijske promjene nalaze i u mozgu i u vratnom dijelu kralježnične moždine (vratna kralježnica nije ozlijeđena 16. siječnja 2006.). Objašnjava da je multipla skleroza progresivna bolest koja kod većine oboljelih ostavlja invalidnost, ali dovodi i do različitih psihičkih promjena. Dodaje da psihičke promjene, kao niti neurološki ispadi nisu kod svih oboljelih osoba identični. Obrazlaže da je u konkretnom slučaju slabost donjih ekstremiteta također dijelom posljedica multiple skleroze, a dijelom degenerativnih promjena. Smatra da nakon ozljede na radu od 16. siječnja 2006. kod tužiteljice nije zaostalo tjelesno oštećenje u vidu invalidnosti s neurološkog i psihijatrijskog motrišta. Prof. dr. sc. B. Š., spec. kirurg- subspec. traumatolog, spec. ortopedije i traumatologije naveo je da je tjelesno oštećenje tužiteljice od 80% (s time da se od tog ukupnog postotka 50% odnosi na oštećenje donjih ekstremiteta odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta), a koje je utvrđeno rješenjem HZMO, Središnje službe od 10. prosinca 2018., nastalo kao posljedica bolesti, a ne ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Opisao je da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da je tužiteljica 16. siječnja 2006. doživjela ozljedu na radu u vidu površinske ozljede glave što se sukladno MKB 10 šifrira sa S00, a da navedena ozljeda nije dovela do tjelesnog oštećenja te da tužiteljica nije imala drugih ozljeda na radu. Iznosi da je tjelesno oštećenje utvrđeno temeljem degenerativnih promjena vratne i slabinske kralježnice sa politopnim protruzijama i.v. diskova, oštećenja živca medianusa u zapešću obje ruke, multiple skleroze, artroze oba koljena, više lijevog. Istaknuo je da sve navedeno predstavlja kronične bolesti koje nisu povezane s ozljedom na radnom mjestu niti predstavljaju profesionalnu bolest. U objedinjenom nalazu naveli su da su suglasni sa rješenjem HZMO, Središnje službe od 10. prosinca 2018. da je tjelesno oštećenje kod tužiteljice od 80% ( s time da se od tog ukupnog postotka 50% odnosi na oštećenje donjih ekstremiteta odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta) nastalo kao posljedica bolesti, a ne ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

11. Iz očitovanja Višeg vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje od 4. srpnja 2022. proizlazi da je vještačenje stalnih sudskih vještaka u potpunosti prihvatljivo.

12. Na ročištu 10. veljače 2023. stalni sudski vještaci su ostali u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Iznijeli su da sada dostavljena medicinska dokumentacija (MR lijevog koljena, nalaz ortopeda, nalaz kirurga, MR mozga, nalazi psihijatra od 9. siječnja 2023. i neurologa od 27. srpnja 2022.) govore u prilog ranije utvrđenim stanjima u nalazu i mišljenju vještaka. Nastavili su da MR koljena ukazuje na degenerativne promjene hrskavice koljena i leziju stražnjeg roga lateralnog meniska, a da navedeni nalazi potječu iz 2022. i da ne predstavljaju ozljedu na radu ili profesionalnu bolest. Naveli su da, također, nalaz MR vratne kralježnice pokazuje degenerativne promjene diskova najizraženije na razini C5 i C6 gdje je vidljiva i manja dorzalna protruzija diska, s time da MR mozga od 12. srpnja 2022. ukazuje na izrazito značajne promjene u moždanom parenhimu u sklopu multiple skleroze. Na pitanje opunomoćenika tužiteljice da li je površinska ozljeda glave u bilo kakvoj svezi sa zdravstvenim stanjem tužiteljice, vještaci su odgovorili da površinska ozljeda glave kod tužiteljice nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa tjelesnim oštećenjem kod tužiteljice jer takva ozljeda niti kod tužiteljice, a niti općenito, ne može dovesti do nekih trajnih posljedica, a time i do tjelesnog oštećenja.

13. Na temelju navedenih nalaza i mišljenja i očitovanja, koje sud prihvaća jer su jasni, valjano obrazloženi i sukladni, utvrđeno je da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od 80% (s time da se od tog ukupnog postotka 50% odnosi na oštećenje donjih ekstremiteta odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta) nastalo kao posljedica bolesti, a ne ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Stoga je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja pri čemu je sud imao u vidu sadržaj članka 61. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju.

14. Slijedom navedenog na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (točka I. izreke).

15. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 79. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog na temelju članka 79. stavka 6. istog Zakona odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 16. veljače 2023.

Sutkinja

Vanja Crnković