REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4478/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. R. H., odvjetnica u R., protiv tuženice E. Š. iz R., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z. i T. K. iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-425/2019-2 od 3. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 1368/2017-17 od 19. listopada 2018., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-425/2019-2 od 3. svibnja 2019. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1368/2017-17 od 19. listopada 2018. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I - Nalaže se tuženoj E. Š. iz R., ..., OIB: ... da isplati tužitelju M. P. iz R., ..., OIB: ... iznos 5.752,03 eura (pettisućasedamstopedesetdvaeuraitricenta), u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate počevši od podnošenja ove tužbe 19. listopada 2017. pa do isplate, i to po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.086,20 eura (8.183, 95 kn), u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I - Nalaže se tuženoj E. Š. iz R., ..., OIB: ... da isplati tužitelju M. P. iz R., ..., OIB: ... iznos 5.752,03 eura (pettisućasedamstopedesetdvaeuraitricenta), u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate počevši od podnošenja ove tužbe 19. listopada 2017. pa do isplate, i to po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II - Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 4.562,00 kune (četiritisućepetstošezdesetdvijekune) u roku 15 dana, a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 600,00 kuna.

III - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te nižestupanjske presude preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti time da se naloži tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka, žalbe i revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da prema stavku 3. navedene zakonske odredbe u reviziji iz stavka 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Tuženica je u reviziji naznačila pravno pitanje koje glasi:

"U slučaju kada su bivši izvanbračni supružnici (izvanbračna zajednica prekinuta 1987. godine) vodili spor od 1989. godine radi utvrđenja bračne stečevine, koji je okončan presudom kojom je, između ostalog, utvrđeno da "zajedničku imovinu stranaka čini i 22.500,00 DEM koji je novac bio položen kod treće osobe" te je taj dio presude postao pravomoćan 25.10.2010.godine, od kada teče zastara za novčani zahtjev tužitelja kojim isti traži isplatu polovicu tog iznosa?"

8. Što se tiče razloga važnosti pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tuženica ukazuje na odluke ovoga suda broj Rev-x 511/12 od 28. travnja 2015., Rev-x 183/11 od 16. listopada 2013., Rev 1587/11 od 16. prosinca 2015., te odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5687/08 od 27. travnja 2010. i Gž-Ob 234/2017 od 25. travnja 2017.

9. Prema ocjeni ovoga suda pravno pitanje navedeno u reviziji jest pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i o rješenju istoga ovisi odluka u ovom sporu. Naime, postavljenim (materijalnopravnim) pitanjem u reviziji tuženica problematizira pravilnost primjene zastarnog roka od 10 godina iz odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/05) odnosno ranije čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje: ZOO/91).

10. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

11. Polazeći od činjeničnih utvrđenja, da je presudom Općinskog suda u Rovinju poslovni broj P-4/09-15 od 10. svibnja 2010. u toč. IV. izreke utvrđeno da zajedničku imovinu predmetnih stranaka stečenu u izvanbračnoj zajednici čini iznos od 22.500,00 DEM koji novac je položen kod Istarske banke na ime treće osobe Bože Đapića iz Rovinja, a koji postupak je započeo 1989. i koja presuda je u tom dijelu postala pravomoćna 25. listopada 2010., da je izvanbračna zajednica stranaka prestala 1987., da je učešće stranaka u stjecanju te imovine bilo 50% na strani tužitelja i 50% tuženice, da je njemačka marka kao samostalna valuta ukinuta 1. siječnja 2002. i uveden EUR, nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev u polovici tog iznosa odnosno iznosa od 5.752,03 EUR-a, nalazeći neosnovanim prigovor zastare. Naime, nižestupanjski sudovi su shvaćanja da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 10 godina jer da je riječ o tražbini utvrđenoj pravomoćnom sudskom odlukom (čl. 233. st. 1. ZOO/05). Pritom se pozivaju i na odredbu čl. 235. st. 1. ZOO/05 prema kojoj zastara ne teče između bračnih drugova.

12. Stoga, sukladno izraženom pravnom shvaćanju, a jer je predmetna tužba od 19. listopada 2017. nižestupanjski sudovi zaključuju da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 10 godina, "s tim da zastara ne teče između izvanbračnih drugova".

13. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.

14. Naime, prema shvaćanju ovoga suda, iako je predmetna tražbina utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rovinju u toč. IV. od 10. svibnja 2010. (u tom dijelu pravomoćna 25. listopada 2010.), navedena presuda nije stekla svojstvo ovršnosti jer nema naloga za ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje odnosno, na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) - čl. 25. Ovršnog zakona – "Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16i 73/17 – dalje: OZ). Kako navedena presuda nema svojstvo ovršne isprave, nema mjesta primjeni odredbe čl. 233. ZOO/05, a kako su to pogrešno ocijenili nižestupanjski sudovi.

15. Jednako tako, u okolnostima konkretnog slučaja, nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 235. st. 1. ZOO/05 budući iz stanja spisa proizlazi da je izvanbračna zajednica prestala još 1987. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi zastara ne teče između bračnih drugova, pa tako niti između dviju osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici dok ta zajednica postoji.

16. Slijedom izloženog za zaključiti je da u odnosu na utuženu tražbinu treba primijeniti opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO/05), a koji je počeo teći najkasnije od pravomoćnosti presude na kojoj se temelji tužbeni zahtjev, dakle od 25. listopada 2010., a koji rok je protekao prije podnošenja tužbe u ovom predmetu (19. listopada 2017.).

17. Obzirom na izloženo pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prigovor zastare ocijenili neosnovanim i tužbeni zahtjev prihvatili.

18. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava (zbog osnovanosti prigovora zastare) valjalo prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti primjenom čl. 395. st. 1. ZPP i odlučiti kao u st. I. izreke.

19. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

20. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova postupka, imajući na umu pravila iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP te primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: OT) tuženici pripadaju troškovi za odgovor na tužbu iznos od 1.250,00 kn (Tbr. 8.1. OT), za sastav žalbe iznos od 1.562,50 kn (Tbr. 10.1. OT) i za sastav revizije iznos od 1.875,00 kn (Tbr. 10.6. OT). Tuženici pripada i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 390,70 kn, za žalbu u iznosu od 1.543,75 kn i za reviziju u iznosu od 1.562,00 kn.

21. Stoga je tužitelju naloženo naknaditi tuženici ukupne troškove ove parnice u iznosu od 1.086,20 eura (8.183,95 kn) - st. II. izreke.

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.