Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 64 Gž Ob-65/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice PMČ iz [adresa], [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5/II, protiv tuženika PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, Andrije Medulića 3, uz sudjelovanje maloljetnog TM, kojeg zastupa posebna skrbnica ČM iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirane jedinice Rijeka, radi izvršavanja roditeljske skrbi, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P Ob-152/2021-57 od 13. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P Ob-152/2021-57 od 13. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P Ob-152/2021- 57 od 13. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika PM i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P Ob-152/2021-57 od 13. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
III. Uvažavaju se kao osnovane žalbe tužiteljice PMČ i tuženika PM i ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P Ob-152/2021-57 od 13. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkama II., III., IV., V. i VI. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
IV. Odluka o troškovima nastalima u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da će majka TMČ samostalno ostvarivati roditeljsku skrb o maloljetnom TM te da će ga sama zastupati u vezi s bitnim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova prebivališta, odnosno boravišta, dok će ga uz suglasnost oca PM zastupati u vezi s njegovim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova osobnog imena i izbor ili promjenu vjeroispovijesti (točka I. izreke). Odlučeno je da će se osobni odnosi oca PM s maloljetnim TM ostvarivati:
- svaki prvi vikend u mjesecu od subote u 9:00 sati do nedjelje u 18:00 sati na način da će se osobni odnosi u siječnju, veljači, travnju, svibnju, srpnju, kolovozu, listopadu i studenom ostvarivati u [adresa], a u ožujku, lipnju, rujnu i prosincu u [adresa]. U mjesecima kada se osobni odnosi ostvaruju u [adresa], tuženik će preuzimati i vraćati maloljetnog TM na adresu stanovanja tužiteljice, dok će u mjesecima kada se osobni odnosi ostvaruju u [adresa] tužiteljica dovoditi i preuzimati maloljetnog TM na adresi stanovanja tuženika,
- 15 dana tijekom ljetnih školskih praznika za vrijeme godišnjeg odmora oca na način da će otac preuzimati dijete na adresi stanovanja majke, a da će majka, po završetku susreta i druženja, dolaziti po dijete na adresu stanovanja oca,
- osam dana tijekom zimskih školskih praznika za vrijeme godišnjeg odmora oca na način da će otac preuzimati dijete na adresi stanovanja majke, a da će majka, po završetku susreta i druženja, dolaziti po dijete na adresu stanovanja oca,
- pet dana tijekom proljetnih školskih praznika za vrijeme godišnjeg odmora oca na način da će otac preuzimati dijete na adresi stanovanja majke, a da će majka, po završetku susreta i druženja, dolaziti po dijete na adresu stanovanja oca,
- putem sredstava daljinske komunikacije (telefonski i/ili video poziv) svakog ponedjeljka, srijede i petka između 18:00 i 19:00 sati. Rješenjem suda prvog stupnja ukinuta je t. I. rješenja o određivanju privremene mjere posl. br. Ovr Ob-1/2021 od 25. siječnja 2021. (točka I. izreke). Odlučeno je da se mijenja t. II. privremene mjere određene rješenjem toga suda posl. br. Ovr Ob-1/2021 od 25. siječnja 2021. na način da će se osobni odnosi oca PM s maloljetnim TM ostvarivati na sljedeći način:
- svaki prvi vikend u mjesecu od subote u 9:00 sati do nedjelje u 18:00 sati na način da će se osobni odnosi u siječnju, veljači, travnju, svibnju, srpnju, kolovozu, listopadu i studenom ostvarivati u [adresa], a u ožujku, lipnju, rujnu i prosincu u [adresa]. U mjesecima kada se osobni odnosi ostvaruju u [adresa], tuženik će preuzimati i vraćati maloljetnog TM na adresu stanovanja tužiteljice, dok će u mjesecima kada se osobni odnosi ostvaruju u [adresa] tužiteljica dovoditi i preuzimati maloljetnog TM na adresi stanovanja tuženika,
- 15 dana tijekom ljetnih školskih praznika za vrijeme godišnjeg odmora oca na način da će otac preuzimati dijete na adresi stanovanja majke, a da će majka, po završetku susreta i druženja, dolaziti po dijete na adresu stanovanja oca,
- osam dana tijekom zimskih školskih praznika za vrijeme godišnjeg odmora oca na način da će otac preuzimati dijete na adresi stanovanja majke, a da će majka, po završetku susreta i druženja, dolaziti po dijete na adresu stanovanja oca,
- pet dana tijekom proljetnih školskih praznika za vrijeme godišnjeg odmora oca na način da će otac preuzimati dijete na adresi stanovanja majke, a da će majka, po završetku susreta i druženja, dolaziti po dijete na adresu stanovanja oca,
- putem sredstava daljinske komunikacije (telefonski i/ili video poziv) svakog ponedjeljka, srijede i petka između 18:00 i 19:00 sati (točka II. izreke). Odlučeno je da privremena mjera iz toč. II. tog rješenja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluka suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu 2.500,00 kuna/331,81 eura (dvijetisućepetsto kuna /tristotridesetjedan euro i osamdesetjedan cent) u roku 15 dana (točka IV. izreke). U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka je odbijen (točka V. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka (točka V. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke te rješenje pod točkama III. i IV. izreke, pobija žalbom tužiteljica TMČ (naznačena u žalbi kao II. tužiteljica) zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu i rješenje u pobijanim točkama izreke presude i rješenja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak te podredno da preinači pobijane točke izreke presude i rješenja, uz nadoknadu troškova žalbe.
3. Tuženik PM pobija žalbom presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i rješenje, i predmet vratiti na ponovno postupanje.
4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
5. Polazeći od utvrđenja utemeljenom na socijalnoj anamnezi socijalne radnice Magdalene Tomić od 12. ožujka 2021. (str. 57-60 spisa predmeta) iz koje proizlazi da dosadašnji psihofizički razvoj maloljetnog TM protječe uredno i bez odstupanja, da je tužiteljica rođena u [adresa] gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju te dva fakulteta (pravni fakultet i javnu upravu), da je u [adresa] oko četiri godine radila u jednoj privatnoj firmi i oko četiri godine na sudu, da se nakon preseljenja u [adresa] zaposlila u građevinskoj firmi Fit inženjering d.o.o. gdje je radila do prosinca 2020., da je tuženik rođen u [adresa] gdje je završio osnovnu i srednju kemijsku školu, da je 20 godina radio u smjenama u procesnoj industriji (prerada etilena) u Dina petrokemiji, da je od 2004. do 2019. radio kao samostalni agent u inozemstvu (Saudijska Arabija, Rusija, Emirati, Belgija, Bugarska i Nizozemska), a zatim u KT-KINETICS TECHNOLOGY S.p.A. gdje je ostvarivao prosječna mjesečna primanja od oko 34.000,00 kuna, da je tužiteljici i tuženiku ovo drugi brak te da oboje imaju dijete iz prvog braka, da tužiteljica iz prvog braka ima sina ČMČ koji je maloljetan, stanuje s njom i pohađa [obrt], dok tuženik iz prvog braka ima punoljetnu kćer KM, kao i na nalazu i mišljenje psihologinje FM od 11. ožujka 2021. (str. 51-56 spisa predmeta) iz kojeg proizlazi da je provedena psihologijska obrada parničnih stranaka na temelju primijenjenih psihologijskih testova, saznanjima dobivenim u razgovorima s oba roditelja, opažanjem interakcije djeteta s majkom, očevidom u domu obitelji KM te uvidom u njihovu postojeću dokumentaciju te da je na temelju provedenih postupaka utvrđeno da tužiteljica ima zdrav vrijednosni sustav u kojem dominiraju opće društvene vrijednosti, da se radi o osobi zdrave strukture ličnosti, da rezultati testova ne ukazuju da ona izvještava o doživljavanju psihičkih problema koji bi imali kliničku značajnost te da posjeduje adekvatne osobine ličnosti te znanja i roditeljske vještine potrebne za ostvarivanje skrbi o maloljetnom TM, da dobiveni rezultati ukazuju da tuženik posjeduje zdrave osobine ličnosti i adekvatan sustav vrijednosti, da tuženik pokazuje visoku motivaciju i želju za sudjelovanjem u skrbi i odgoju maloljetnog TM i da nisu uočeni znakovi koji bi se mogli negativno manifestirati na razvoj djeteta, da tuženik želi što kvalitetnije ostvarivati ulogu oca i manifestira tugu zbog nemogućnosti ostvarivanja kontakta sa sinom, a da je tužiteljica svjesna važnosti lika oca za daljnji psihosocijalni razvoj njihovog zajedničkog sina te prijedloga stručnog tima Centra za socijalnu skrb Pazin da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb i da maloljetni TM s tuženikom ostvaruje osobne odnose te na temelju usmenog očitovanja socijalne radnice Magdalene Tomić i psihologinje FM, iskaza tužiteljice i tuženika te na temelju uvida u rješenje Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Kovm-101/21 od 2. veljače 2022. kojim je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola protiv tuženika radi kaznenog djela nasilja u obitelji i dva kaznena djela povredom djetetovih prava te zapisnika Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Kzd- 16/22-5, Kvm-33/22 od 17. ožujka 2022. iz kojeg je utvrđeno da je prijedlog tuženika za ukidanjem mjera opreza djelomično prihvaćen, pa da mu je ukinuta mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s maloljetnim TM, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 105. u vezi s odredbama čl. 91. st. 1., čl. 92. i čl. 95. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15, 98/19 – dalje: ObZ), odlučio da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb o maloljetnom TM te da će ga sama zastupati u vezi s bitnim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova prebivališta, odnosno boravišta, dok će ga uz suglasnost oca zastupati u vezi s njegovim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova osobnog imena i izbor ili promjenu vjeroispovijesti.
6. Polazeći od utvrđenja da će maloljetni TM stanovati s tužiteljicom u Republici Bugarskoj, sud prvog stupnja je prihvatio prijedlog Centra za socijalnu skrb (varijanta označena pod a) s kojim se suglasila posebna skrbnica maloljetnog djeteta, i odredio da će se osobni odnosi mlt. djeteta s ocem ostvarivati prvim vikendom u mjesecu, i to dva mjeseca zaredom u Republici Bugarskoj, a prvog vikenda trećeg mjeseca u nizu da će se ostvarivati u Republici Hrvatskoj (u godini četiri vikenda), kao i da će se ostvarivati tijekom ljetnih, zimskih i proljetnih školskih praznika te putem komunikacijskih sredstava (čl. 119., čl. 121. ObZ).
7. Naposljetku, s obzirom na to da su se izmijenile okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja privremene mjere poslovni broj Ovr Ob-1/2021 od 25. siječnja 2021. i da je odluka o tome da će maloljetni TM stanovati s tužiteljicom pravomoćna, sud prvog stupnja je ukinuo točku I. tog rješenja, kojom je određeno da će maloljetni TM stanovati s tužiteljicom u [adresa], na adresi [adresa], dok je privremenu mjeru o načinu ostvarivanja osobnih odnosa (točka II. tog rješenja) zbog promijenjenih okolnosti izmijenio te odredio osobne odnose tuženika s maloljetnim TM, kako je to određeno i pobijanom presudom te je stoga primjenom odredaba čl. 529. i 534. st. 1. ObZ u vezi s čl. 351. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 1112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), odredio privremenu mjeru.
8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja u dijelu u kojem je odlučio da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb o maloljetnom TM te da će ga sama zastupati u vezi s bitnim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova prebivališta, odnosno boravišta, dok će ga uz suglasnost oca zastupati u vezi s njegovim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova osobnog imena i izbor ili promjenu vjeroispovijesti, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
9. Nadalje, u tom, po tuženiku pobijanom dijelu, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1., u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi. Naime, sud može iskaze stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze, kao i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka - i nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, u pogledu navedenog i postupio. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je odbio dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost roditeljskih kompetencija tužiteljice provede kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje i za svoje je odluku dao relevantne razloge koje prihvaća i ovaj sud, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje. Naime, odluka o tome da će maloljetni TM stanovati s tužiteljicom (kao i odluka o uzdržavanju mlt. djeteta) postala je pravomoćna, u postupku je na temelju socijalne anamneze i nalaza i mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb koje je i dodatno usmeno obrazloženo, utvrđeno da majka ima sve potrebne roditeljske kompetencije i da nema zapreke da maloljetni TM nastavi stanovati s njom, da je iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi majka, time što je s mlt. djetetom otišla u [adresa] u vrijeme kada je na snazi bila mjera zabrane približavanja tuženika maloljetnom djetetu (i tužiteljici), a da je redovito dovodila dijete u [adresa] na susrete i druženja s tuženikom (što je tuženik potvrdio na ročištu od 29. rujna 2022.), kao i da tuženik nije podnio zahtjev za izmjenu pravomoćne odluke, htjela otuđiti dijete od oca i onemogućiti ga u ostvarivanju osobnih odnosa s maloljetnim djetetom, pa da bi na taj način naštetila psihofizičkom razvoju njihovog maloljetnog djeteta, zbog čega bi njezine roditeljske kompetencije bile dovedene u pitanje.
10. Slijedom navedenih razloga, u tom dijelu, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).
11. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ObZ, roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima.
12. Odredbom čl. 92. ObZ, propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Nadalje, prema odredbi čl. 105. st. 1. ObZ jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Prema st. 2. toga članka, jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog Zakona. Prema st. 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta. Kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. tog Zakona (st. 5.).
13. Nadalje, u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te sadržano u istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83.
14. Kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02 - dalje: EKLJP, s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13), Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III- 2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, br. 108/14 broj: U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine br. 34/14, zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...)“. Pritom, Ustavni sud u navedenim odlukama ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).
15. Sud prvog stupnja je na pravilno i postupno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih propisa, kada je, rukovodeći s najboljim interesom zajedničkog djeteta, odlučio o tome da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb o maloljetnom TM te da će ga sama zastupati u vezi s bitnim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova prebivališta, odnosno boravišta, dok će ga uz suglasnost oca zastupati u vezi s njegovim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova osobnog imena i izbor ili promjenu vjeroispovijesti.
16. Naime, iz prijedloga stručnog tima koji je utemeljen na socijalnoj anamnezi i provedenoj obradi, proizlazi kako je u najboljem interesu djeteta da majka ostvaruje samostalno roditeljsku skrb. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kako konfliktno razdvojeno roditeljstvo i iznimno loša komunikacija između stranaka, koja sada u potpunosti i izostaje, predstavlja rizik za dobrobit djeteta te da je ozbiljna indikacija za određivanje samostalne roditeljske skrbi, kao i da bi se, s obzirom na potrebu donošenja hitnih odluka koje se tiču odgoja, obrazovanja i zdravlja djeteta, narušenost roditeljske komunikacije zasigurno reflektirala na psihoemocionalni razvoj djeteta u slučaju kada bi roditeljska skrb bila zajednička, a pravilno je pritom cijenio i činjenicu da je rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Kovm-101/21 od 2. veljače 2022. potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola protiv tuženika radi kaznenog djela nasilja u obitelji i dva kaznena djela povredom djetetovih prava te da je zabrana približavanja i uspostavljanja i održavanja veze tuženika s tužiteljicom i dalje na snazi, pa je slijedom navedenog pravilno prihvatio prijedlog stručnog tima Centra za socijalnu skrb. Naposljetku, sud prvog stupnja je pravilno odlučio kako će tužiteljica sama zastupati maloljetno dijete u vezi s bitnim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova prebivališta, odnosno boravišta, dok će ga uz suglasnost tuženika zastupati u vezi s njegovim osobnim pravima koji se odnose na promjenu osobnog imena i izbor ili promjenu vjeroispovijesti, i za svoju je odluku u tom dijelu dao iscrpne, logične i uvjerljive razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.
17. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu odbiti, i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, potvrditi.
18. Nadalje, u pogledu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu osnovano upiru žalitelji u žalbi. Jednako tako, u tom je dijelu, ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi, a koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite odluke.
19. Naime, sud prvog stupnja je, donoseći odluku o ostvarivanju osobnih odnosa u vidu susreta i druženja, bio dužan, sve u postupku izvedene dokaze - iskaze stranaka, okolnost da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola poslovni broj: KPZ-DO-10/2021 od 14. siječnja 2021, tuženiku naložena mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja kontakta i veze s tužiteljicom, koja je produžena rješenjem poslovni broj KIR-DO-15/2021 od 19. ožujka 2021. i ostala je na snazi (iz zapisnika Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Kzd-16/22-5, Kvm- 33/22 od 17. ožujka 2022. proizlazi kako je tuženiku ukinuta mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s maloljetnim sinom TM), činjenicu da je mlt. TM sada u dobi od gotovo četiri godine (rođen **.**.2019.), i da pohađa vrtić (susreti i druženja djeteta s ocem s određeni kao da je riječ o školskom djetetu), ocijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP, prvenstveno imajući u vidu najbolji interes djeteta, a što je, prihvaćajući, u tom dijelu neobrazloženi prijedlog stručnog tima Centra za socijalnu skrb, kojem je i tuženik prigovorio, propustio učiniti.
20. S navedenim u vezi valja prvenstveno ukazati kako je ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti - Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., EKLJP, Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 1/10), i Europska konvencija o kontaktima s djecom (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 7/08).
21. Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe čl. 8. EKLJP, jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.
22. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (čl. 1. st. 3.).
23. Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.
24. Odredbom čl. 121. st. 1., 2. i 3. ObZ, propisani su isti oblici ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).
25. U okolnostima konkretnog slučaja, a imajući u vidu dob djeteta od gotovo četiri godine koje pohađa vrtić, da dijete živi u [adresa], a otac u [adresa], da je i nadalje na snazi mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja kontakta i veze tuženika s tužiteljicom, pobijanom odlukom određeni susreti i druženja djeteta s ocem, prema kojem su susreti i druženja djeteta s ocem određeni svaki prvi vikend u mjesecu od subote u 9.00 sati do nedjelje u 18,00 sati, na način da će tužiteljica kada se susreti i druženja održavaju u [adresa], a imajući u vidu udaljenost između [adresa] i [adresa], nisu u najboljem interesu djeteta, kako to osnovano upire tužiteljica u žalbi, dok su u dijelu, u kojem je određeno da će tužiteljica dovoditi i preuzimati maloljetnog TM na adresi stanovanja tuženika, u suprotnosti s mjerom opreza zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja kontakta i veze tuženika s tužiteljicom, kako to osnovano u suštini upire tuženik u žalbi. Pored navedenog, određeni susreti i druženja u vremenskom razdoblju koje se odnosi na školske praznike, nisu usklađeni s kronološkom dobi djeteta, odnosno okolnostima konkretnog slučaja, jer maloljetni TM još nije navršio niti četiri godine i (tek) pohađa vrtić, a ne školu, što je sud prvog stupnja ispustio iz vida. Slijedom navedenog, osnovani su žalbeni navodi stranaka kako pobijana odluka o održavanju osobnih odnosa djeteta s ocem nije u najboljem interesu djeteta. Naposljetku sud prvog stupnja propustio je raspraviti i prigovore tuženika na prijedlog stručnog tima Centra za socijalnu skrb u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem.
26. Slijedom navedenih razloga, presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, u pogledu održavanja susreta i druženja djeteta s ocem, valjalo je, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U konkretnom slučaju prethodnom odlukom suda prvog stupnja nisu bili određeni susreti i druženja djeteta s ocem (prvostupanjskim je rješenjem u tom dijelu bio određen prekid postupka, a koje je rješenje ukinuto odluko m ovog suda i predmet je vraćen na ponovan postupak), zbog čega je u ovom slučaju odluka o susretima i druženjima ukinuta po prvi puta, u skladu s odredbom čl. 366. a st. 1. ZPP.
27. Budući da je sud prvog stupnja odredio privremenu mjeru u pogledu održavanja susreta i druženja u načinu i dinamici istovjetno kao i u pobijanoj presudi, to je zbog prethodno iznesenih razloga, valjalo žalbe stranaka uvažiti, i ukinuti rješenje u pobijanom dijelu (čl. 380. toč. 3. ZPP).
28. Pobijano rješenje u dijelu pod točkom I. izreke, a kojim je ukinuta točka I. izreke rješenja suda prvog stupnja, poslovni broj Ovr Ob-1/2021od 25. siječnja 2021. (kojim je odlučeno da će maloljetni TM stanovati s majkom KMČ u [adresa], na adresi [adresa]) je odbijanjem žalbe tuženika valjalo potvrditi, budući da je pravomoćno odlučeno da će dijete stranka maloljetni TM stanovati s majkom te da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb o maloljetnom TM te da će ga sama zastupati u vezi s bitnim osobnim pravima koji se odnose na promjenu njegova prebivališta, odnosno boravišta (čl. 380. toč. 2. ZPP).
29. S obzirom na to da su presuda i rješenje kojim je određena privremena mjera djelomično ukinuti, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.
30. U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem s time što će raspraviti i utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem, a imajući u vidu navedeno u ovom rješenju te će potom, rukovodeći se najboljim interesom djeteta, donijeti novu odluku o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem.
31. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
U Zagrebu 15. veljače 2023.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor
