K-966/2014-50

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna „Sveti Križ“

Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Marisi Matić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Astrid Bajto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika K.

V. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (NN br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda RH, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda RH, dalje: KZ/97) nakon javno održane rasprave dana 10. veljače 2023. u nazočnosti okrivljenih ad 1.) K. V., osobno i ad 2.) B. V. te zamjenika

O.-a u S. Ž. B., a objavljene dana 15. veljače 2023.

p r e s u d i o j e :

OKRIVLJENIK: ad. 1.) K. V. - OIB: …, sin pok.

L. i M. rođ. K., rođ. ….. u S. s prebivalištem u

B., …,drž. RH, sa završenom SSS, zaposlen u firmi svog

brata B. b., neoženjen, bez djece,

ad  2.)  B. V. –  OIB: …,  sin  pok. L. i M. rođ. K., rođ. …., u S. s prebivalištem u , B., vlasnik t.d. B. b., sa završenom VSS,

dipl. ing. brodogradnje,

k r i v i s u :

1. što su u razdoblju od 23. srpnja 2008. do 19. studenog 2008. na području Jesnica, prvookrivljeni u svojstvu vlasnika ugostiteljsko-turističkog obrta B. –. p. s. J., a drugookrivljeni kao vlasnik obrta za

gradnju brodova B. –. p. u nakani da prvookrivljenom omoguće

stjecanje znatne neosnovane materijalne koristi, najprije sklopili fiktivni Ugovor o gradnji broda kako bi neistino prikazali da Obrt prvookrivljenog ispunjava uvjete za dobivanje poticajnih sredstava od nadležnog M., nakon čega je prvookrivljeni M. mora, prometa i

infrastrukture podnio zahtjev za dodjelu financijske potpore za gradnju trupa broda u kojem je neistinito prikazao kako njegov Obrt ispunjava uvjete za dobivanje takvih subvencija potkrjepljujući to prilaganjem navedenog prividno sklopljenog Ugovora, premda je unaprijed odlučio da brod ne izgradi, već da poticajna novčana sredstva zadrži za sebe pa kad su mu odgovorne osobe M. mora , prometa i infrastrukture povjerovale i

donijele Odluku kojom se prihvaća njegov zahtjev i s njim sklopili Ugovor o potpori za gradnju trupa broda prema kojem je M. isplatilo iznos od 481.500,00 kuna, gradnju broda nije realizirao niti je vratio novac jer ga je utrošio nenamjenski za druge potrebe, čime je sebi priskrbio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 481.500,00 kuna, a na štetu Državnog proračuna R. H.,

dakle, prvookrivljeni K. V. s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi sebi, doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a drugookrivljeni B.

V. s namjerom pomogao prvookrivljenom K. V. da s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi sebi, dovede nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine učini,

II.čime su počinili kazneno djelo protiv imovine i to prvookrivljeni K.

V. - prijevarom – opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda RH, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda RH, dalje: KZ/97), a drugookrivljeni B. V. –

pomaganjem u prijevari – opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. i čl. 38. Kaznenog zakona/97.

III.Stoga se okrivljeniku ad 1.) K. V. na temelju čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97 izriče kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nakon čega mu se na temelju čl. 67. Kaznenog zakona/97 primjenjuje

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci prema okrivljeniku neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri ) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Okrivljeniku ad 2.) B. V. na temelju čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. i čl. 38. KZ/97 izriče se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega mu se na temelju čl. 67. Kaznenog zakona/97 primjenjuje

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema okrivljeniku neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V.Na temelju odredbe čl. 560. ZKP/08. utvrđuje se da novčani iznos 481.500,00 (četristoosamdesetjednutisućuipetsto) kuna / 63.910 (šezdeset i tri tisuće i devetsto deset ) Eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni ad 1.) K.

V. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97 za koje je proglašen krivim pa je slijedom toga postao je imovina R. H.

te se nalaže okrivljenomu K. V. da iznos od 481.500,00

(četristoosamdesetjednutisućuipetsto) kuna / 63.910 (šezdeset i tri tisuće i devetsto deset ) Eura uplatiti u korist državnog proračuna R. u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

VI.Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („NN“, broj: 152/08., 76/09., 80/11.,

91/11., odluka Ustavnog suda R. H. R., 143/12., 56/13., 145/13.,

152/14., 70/17., i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08) dužni su okrivljenici naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 125.00 (stotinu i dvadeset pet) Eura.

Obrazloženje

1.O. u S., podiglo je pred ovim sudom dana

16. svibnja 2014. godine optužnicu broj K-do-308/2014 od 13. svibnja 2014. godine protiv okrivljenih K. V. i B. V. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona/97.

2. Očitujući svoj stav kojeg zauzimaju prema optužnici okrivljenici K.

V. i B. V. izjavili su da se ne osjećaju krivim te će svoju

obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3.U dokazne svrhe, suglasnošću stranaka pročitan je dopis M. mora , prometa i infrastrukture klasa: 400-01/10-03/37 ur. broj 530-04-10-25 od 27. rujna 2010. (list 7-9), dopis M. mora , prometa i infrastrukture klasa: 400-01/10-

03/37 ur. broj 530-04-10-89 od 23. prosinca 2010., upućen M. financija ,

poziv za javno prikupljanje ponuda M. mora, prometa i infrastrukture objavljen u N. n. broj 86/2008 od 23. srpnja 2008., Odluka

M. mora, prometa i infrastrukture klasa: 400-01/08-03/102, ur. broj: 503-04- 08-62 od 17. studenog 2008. (list 15 spisa), U. o potpori za gradnju trupa broda sklopljen između M. mora, prometa i infrastrukture i ugostiteljsko –

turističkog obrta B. –. p. s. od 19. studenog 2008g., preslike e – mail poruka I. Ž. od 16. srpnja 2010. , zapisnik o obavljenom nadzoru gradnje putničkog broda obavljen 20. rujna 2010. , ugovor o gradnji i isporuci trupa i nadgrađa broda za nautički turizam broj: 181/01/2008 od 10. srpnja 2008., sklopljen između B. –. p. s. vlasništvo K. V. i B. –. p. vlasništvo B. V., dopis H. registra brodova od 18. kolovoza 2008.

upućen ugostiteljsko – turističkom obrtu B. –. p. s., Ugovor o gradnji i isporuci trupa i nadgrađa broda za nautički turizam broj : 191/01 od 10. svibnja 2009., sklopljen između obrta B. –. p. vlasništvo B. V. i ugostiteljsko – turističkog obrta J. vlasništvo A. R. (list 47-56 spisa), račun za avans broj: 15/09 od 18. svibnja 2009., konto kartica obrta J. /list 58 spisa), nalaz i mišljenje G. P. od 22. prosinca 2010. (list 59-64 spisa), prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja B. V. protiv ovršenika H. P. upućen javnom

bilježnika A. Z. od 2.studenog 1010. zajedno s pripadajućom dokumentacijom, presuda T. suda u S. pod poslovnim broj 8 P -1223/11 od 29. listopada 2013., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika B. V. od 16 travnja 2014. zajedno sa audio- video snimkom prvog ispitivanja, zapisnik o ispitivanju svjedoka D. M. od 18. travnja 2014. g., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika K. V. od 28. travnja 2014. zajedno s audio- video snimkom prvog ispitivanja, zapisnik o ispitivanju svjedoka S. od 29. travnja 2014. te izvadci iz KE za okrivljenike.

4.Stranke nisu imale prijedloga radi dopune dokaznog postupka niti daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Okrivljenik K. V. u svojoj obrani je naveo kako je točno da je zatražio i dobio od M. mora, prometa i infrastrukture poticajna sredstva u iznosu od 481.500,00 kuna, a sve temeljem Ugovora kojeg je zaključio s bratom koji ima firmu za izgradnju brodova te su ugovorili da bi on sagradio brod u turističke svrhe zbog čega je zatražio ovaj poticaj od države kojeg je uostalom i dobio. Njegova namjera je bila prodati brod koji je bio vlasništvo njihova oca te kojeg su on i brat prenamijenili u turističke svrhe te uz pomoć tog dobivenog novca i ovih poticajnih sredstava sagraditi novi veći brod. Negdje početkom kolovoza 2008. godine imao je havariju sa ovim očevim brodom T. te je brod uništen, odnosno potopljen tako da više nije mogao računati na novac kojeg bi mogao dobiti prodajom tog broda. Bez obzira na tu činjenicu uzeo je novce od ministarstva, a 2009. godine njegov je brat započeo sa radovima na izgradnji ovog novog broda, međutim, on mu nije uplatio niti jednu ratu tako da je on i prestao sa gradnjom u jednom trenutku, a prema Ugovoru kojeg je imao sa bratom, ugovor se mogao smatrati realiziranim tek uplatom prve rate koje on nije nikada uplatio. 2008. godine imao je havariju i znao da više nema broda niti sredstva koja može dobiti prodajom istog, ipak 2009. godine počinje s izgradnjom novog broda, jer je mislio da može dobiti neki kredit ili slično. Usprkos navodima u spisu da je ovaj novac od poticaja iskoristio i za popravak potopljenog broda to ne odgovara istini jer je on temeljem ovog novca započeo izgradnju broda za kojeg je dobio poticaj, a radovi na njemu su prekinuti kada je novca ponestalo tako da do danas nije izgrađen brod niti je novac vraćen u državni proračun. Bratu je dao sav ovaj novac i on je sav novac iskoristio za početnu fazu izgradnje ovog broda za kojeg je dobio poticaj tako da defakto taj novac u konačnici iskoristio on ali temeljem Ugovora sa njim.

6. Okrivljenik ad 2.) B. V. u svojoj obrani je naveo kako je točno da je s bratom, odnosno njegovim tadašnjim obrtom zaključio U. o gradnji broda, a koji U. je njegov brat priložio uz zahtjev za dobivanjem poticajnih sredstava od M. mora te na taj način ostvario pravo i dobio iznos od 481.500,00 kuna. On je izgradnju ovog broda za kojega je sam napravio nacrte započeo i prije dobivanja sredstava jer je to dugotrajan posao, materijal je trebalo nabaviti, a po njegovu izračunu već sam potrošio sigurno nekih 500.000,00 kuna samo na materijal. Namjera je bila prodati brod T. kojeg je njegov brat u to vrijeme eksploatirao u turističke svrhe te s tim novcem i novcem M. financirati izgradnju novog broda. Prije ljeta 2008. kontaktirala su ih dva kupca, ali na žalost oni nisu mogli odmah ponuditi novac te su tražili odgodu 3 – 4 godine, u svakom slučaju tog ljeta početkom kolovoza brat je imao havariju s ovim brodom te su ga sa svojim sredstvima izvukli i dovezli do hale bivšeg J. gdje on imao prostor za svoje brodogradilište. Brat je odlučio ovim novcem kojeg su dobili od Ministarstva popraviti T., prodati ga i nastaviti s gradnjom prvotnog broda, međutim, kako je na brodu T. postojala hipoteka banka nije pristajala skinuti je, a nitko nije htio kupiti brod s hipotekom. U međuvremenu, on se našao s ovim dugom od nekih 500.000,00 kuna za materijal i nemogućnošću nastavka gradnje te kako je dobio avans za gradnju drugog broda oni su onda prebili taj novac sa ovim što je on već imao. U svakom slučaju ovaj novi brod oni više nisu mogli sagraditi. Točno je kako njemu bratov obrt nije isplatio novac za izvođenje prve faze radova zbog čega taj Ugovor o gradnji broda nikada nije stupio na snagu. Poznato mu je da kako njegov brat do danas nije vratio ovaj novac Ministarstvu mora iako je već 2023 . godina ali jednostavno dogodio im se splet loših okolnosti zbog kojih nisu bili u mogućnosti, odnosno brat, a on mu eventualno pomoći oko izgradnje ovog broda za kojeg su dobili poticaj pa samim tim njegov brat nije ispunio uvjete Ugovora niti je vratio novac kojeg je dobio. Imali su problema i s bankom, naime brod T. je bio pod hipotekom temeljem koje je njegov djever dobio kredit i izgradio brod, nemjerljivo veće vrijednosti te je postojao dogovor da će se hipoteka s broda T. prebaciti na taj novi brod, međutim, banka na to nije pristala, ne znaju iz kojih razloga te zbog toga nisu mogli prodati brod T..

7.Nakon svih izvedenih dokaza i okončane rasprave, sud je brižljivom prosudbom pristupio ocjeni svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj povezanosti te je nedvojbeno utvrdio kako su okrivljenici počinili kazneno djelo protiv imovine i to prvookrivljeni K. V. - prijevarom – opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. –

Odluka Ustavnog suda RH, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda RH, dalje: KZ/97), a drugookrivljeni B. V. – pomaganjem u prijevari – opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. i čl. 38. Kaznenog zakona/97 na način kako je to opisano u izreci presude.

8.Za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st.4. KZ/97 od odlučnog je značaja utvrditi je li počinitelj drugu osobu doveo u zabludu ili je održavao u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica i time ga naveo da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, sve s ciljem pribavljanja znatnu imovinske koristi ili prouzročenja takve štete. Za postojanje ovog kaznenog djela nije dovoljno samo to da počinitelj nije ispunio svoju obvezu koju je preuzeo stupajući u imovinskopravne odnose s drugim osobama, već je potrebno postojanje specijalne namjere već pri samom uspostavljanju imovinskopravnih odnosa s drugom osobom, dakle da je u tom trenutku počinitelj imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu ili je ne ispuniti u ugovorenom roku.

9. Tijekom provedenog postupka nedvojbeno je dokazano da su optuženici K. i B. V. počinili kazneno djelo prijevare na način kako im je to optužnicom stavljeno na teret. Naime, iz svih izvedenih dokaza u spisu pa tako i obrane obojice okrivljenika potpuno je nesporno da su oni dobili poticajan sredstva države da bi izgradili brod točno određenih gabarita i da ta sredstva nisu namjenski utrošena, da brod nije izgrađen niti su novci vraćeni. Ono što optuženici osporavaju je zapravo njihova namjera da bi prevarili državu. Zapravo poticajna sredstva u svojim obranama predstavljaju kao supstitut za kredit kojeg su nastojali ishoditi da bi popravili brod kojeg su bili vlasnici, međutim tu treba naglasiti nekoliko stvari. Prvo, dobivena su namjenska poticajan sredstva koja se na drugi način ne mogu i ne smiju trošiti. Drugo već iz obrana optuženika jasno je da su u trenutku dobivanja poticaja ekonomski stajali izuzetno loše te se nije moglo očekivati da bi popravkom prethodnog broda došli do sredstava za realizaciju ovog za kojeg su dobili novac od nadležnog ministarstva RH. Dakle, svi su pokazatelji da su već u trenutku realiziranja poticajnih sredstava B. i K. V. namjeravali na drugi način utrošiti isključivo namjenska sredstva. Da brod koji je predmet izgradnje u smislu dobivanja poticajnih sredstava nije izgrađen je vidljivo iz dokumenta o nadzoru kojeg su izvršili službenici Ministarstva i to zapravo uopće nije sporno u ovom postupku.

10.Zbog svega navedenog, sud je okrivljenike proglasio krivim na način kako je to opisano u izreci presude.

11. Naime, i sam okrivljeni ad 2.) u svojoj obrani je naveo kako je počeo s izgradnjom broda i nabavom materijala i prije prijave na natječaj jer je to dugotrajan proces, nenavodeći kako je uvjet za dobivanje sredstava za poticaj bio da je riječ o brodu koji je bar 15 % izgrađen ili je nabavljen materijal i oprema za gradnju trupa broda ili položena kobilica broda pa ukoliko su htjeli dobiti ova sredstva, morali su predočiti dokaze da ispunjavaju bar jedan od ovih uvjeta. B. V. je za potrebe dokazivanja ovih činjenica u ime svog obrta dao izjavu u kojoj tvrdi kako mu je obrt prvookrivljenog izvršio uplatu prema računima23/08 i 32/08, a sve temeljem njihovog međusobnog ugovora o gradnji broda kojim se okrivljenik ad 2.) obvezuje u određenom roku i za određeni novac izgraditi brod prema narudžbi okrivljenog ad 1.). Okrivljeni ad 2.) uz zahtjev za odobrenje sredstava priložio je i kopije virmana o izvršenim uplatama obrta B. – plovni servis vlasništvo K. V. iako

su oba okrivljenika u svojim obranama izričito naveli kako prvookrivljeni nije drugookrivljenom nikada izvršio niti jednu uplatu što bi značilo da su ovi računi i kopije virmana prikazani lažno samo za potrebe dobivanja ovih sredstava. Sporno je i to jesu li potvrda i predračun firme H. – trade Z. od koje su naručeni limovi za izgradnju ovog broda radnog naziva N. 1. te račun iz kojih proizlazi kako je obrt drugookrivljenog uplatio određeni iznos poduzeću H. – trade Z.

uopće limovi koji su naručeni i korišteni za izgradnju broda K. V. ili za neki drugi brod koji se tada gradio u brodogradilištu B. V.. Sam slijed događaja prema kojem dana 10. srpnja 2008. godine braća V. zaključuju međusobno Ugovor o izgradnji broda, a sve kako bi isti priložili natječaju koji je taj dan i objavljen za dobivanjem novčanog poticaja za razvoj hrvatske male brodogradnje od Ministarstva mora prometa i infrastrukture u trenutku kada isti ne raspolažu prema vlastitom iskazu nikakvim novčanim sredstvima kojima bi mogli financirati svoj dio obveze iz Ugovora s ministarstvom upućuje da je njihovo postupanje od samog početka bilo prijevarno. Naime, u trenutku zaključenja ovog međusobnog Ugovora braća imaju u vlasništvu brod T. kojeg K. eksploatira u turističke svrhe i odlučuju se za izgradnju novog broda kojeg namjeravaju financirati primarno prodajom broda T.. Pred sezonu 2008. godine, oni pokušavaju prodati taj brod, međutim, svi kupci koji su pokazali interes tražili su odgodu plaćanja na tri do četiri godine što defakto znači da u srpnju 2008., okrivljenici ne samo da nemaju sredstava za izgradnju broda, nego već mogu pretpostaviti da ista neće moći nabaviti tako jednostavno kao što su mislili. Neovisno o tome K. V. 23. srpnja 2008. godine pristupa pozivu za javno prikupljanje ponuda M. mora, prometa i infrastrukture, očito, razmišljajući da će brod

T. ipak uspjeti prodati. Dana 9. kolovoza 2008. godine, okrivljenik K.

V. doživljava havariju s brodom T. koji je teško oštećen i ne može se više koristiti, a pogotovo prodati što je bila namjera okrivljenih, međutim, iste to ne sprječava da nastave pregovore s M. mora i traže ova poticajna sredstava

iako je u tom trenutku potpuno jasno da oni više nemaju niti potencijalni izvor prihoda a uz pomoć kojeg bi u slučaju eventualne prodaje mogli pristupiti izgradnji broda. Uostalom, i sam K. V. vrlo nonšalantno iskazuje kako je računao da će se sve riješiti nekim kreditom.

12. Okrivljenik B. V. u dogovoru s bratom, a u svojstvu vlasnika

obrta za gradnju brodova B. –. p. uz ovaj fiktivni U. , M. kao

što je već rečeno dostavlja i dokaze o uplati koju je njemu tobože izvršio brat K.

V. kao i dokaze o narudžbi lima za izgradnju broda te plaćeni račun firmi od koje je lim nabavljen, a sve kako bi konačno dana 19. studenoga 2008. godine K. V. zaključio U. sa M. mora, prometa i infrastrukture

kojim je ostvario pravo na novčanu potporu u visini od 15 % cijene trupa broda što iznosi 481.500,00 kuna.

13. Iz gore navedenog, nesumnjivo proizlazi kako K. V. "ulazi" u projekt izgradnje broda za kojeg dobiva poticajna sredstava u iznosu od 15% vrijednosti broda pri čemu on u tom trenutku nema nikakva sredstva kojima bi mogao ostvariti svoju obvezu iz ovog Ugovora. Istovremeno drugookrivljeni mu u tome pomaže na način da je zaključio fiktivni Ugovor s njim te izdao lažne račune.

14. Uvidom u zapisnik o obavljenom nadzoru gradnje putničkog broda za U. B. –. p. s. dana 20. rujna 2010. godine ,a koji je obavljen na zahtjev

M. mora, prometa i infrastrukture uz stručnu pomoć djelatnika H.

registra brodova, a sve kako bi se utvrdilo na koji način je K. V. iskoristio poticajna sredstva koja je dobio dana 19. studenog 2008. godine kada se obvezao da će izgraditi brod i staviti ga u exploataciju na dan 31. prosinca 2008. godine proizlazi kako je K. V. uputio dopis M. 23. studenog 2008. godine u kojem je izjavio da se porinuće broda očekuje oko 25 lipnja 2009. godine, a kompletna gotovost do 1. srpnja 2010. godine. Članovi povjerenstva su dana 17. rujna 2010. godine brzojavom i osobnom dostavom upoznali okrivljenika ad 1.) i ad 2.) da će se 20. rujna 2010. godine u 12,00 sati obaviti nadzor gradnje broda. Nadalje iz ovog zapisnika proizlazi kako su nadzoru bili nazočni i K. i B.

V. te je upravo K. V. korisnik ovih sredstava za poticaj, pokazao članovima komisije dvije krmene sekcije ugovorenog broda koje su se počele graditi početkom 2009. godine. Prilikom pregleda ovih sekcija procijenjeno je kako je gotovost trupa s ove dvije sekcije oko 30 – 40 %. Članovi komisije posebno su istaknuli kako tijekom pregleda postojećih (dvije krmene sekcije) nije moguće utvrditi da bi iste bile izgrađene od limova koji su bili namijenjeni izgradnji ugovorenog broda jer u potvrdi HRB od 13. studenog 2008. godine nisu napisani brojevi – certifikata limova već samo dimenzije, količina i kvaliteta. Brodograditelj B. V. te je prilike izjavio kako su svi navedeni limovi ugrađeni u ove dvije sekcije, međutim, identifikaciju ugrađenih limova bilo je moguće napraviti samo temeljem certifikata kojeg posjeduje brodograditelj, odnosno okrivljenik ad 2.) od kojeg je i zatraženo da taj certifikat dostavi. Članovi komisije utvrdili su također da dimenzije ovih sekcija ne odgovaraju dimenzijama navedenim u ovjerenom tehničkom opisu predmetnog broda, što je okrivljenik ad 1.) K. V. objasnio na način da je iskazao kako su povećali dimenzije broda sa predviđene dužine 28,5 metara na 37,5 metara i sa širine 7 metara na 8 metara pa je to razlog što dimenzije ne odgovaraju ranije priloženim dimenzijama u ovjerenom tehničkom opisu broda za kojega su dobivena poticajna sredstva. Ove prigode K. V. je istaknuo da daljnji radovi ovise i visini kredita koji je zatražen od banke te će nakon toga definirati pramac i izraditi tehnička dokumentacija koja će se podnijeti H. na odobrenje te da predviđa porinuće do ljeta 2011., a brod bi trebao biti gotov do lipnja 2012. godine.

15.Iako je od brodara zatraženo da dostavi radioničku dokumentaciju temeljem koje su gradili ovaj brod kao i certifikat iz kojeg bi bilo vidljivo da su u gradnji ovog broda korišteni limovi koji su u tu svrhu bili i kupljen, isti nije dostavio ovu dokumentaciju niti je dokazao da je u izgrađene sekcije novogradnje ugradio sve limove koje je prikazao prilikom podnošenja zahtjeva MMPI sa sredstvima državne potpore te se pretpostavlja da je utrošena količina limova manja od prikazane količine u dokumentaciji za plaćanje, a za koju je brodar dobio sredstva držane potpore. Dakle, utvrđeno je kako je okrivljenik ad 1.) K. V. temeljem danih dokumenata koje mu je pribavio okrivljenik ad 2.) u studenom 2008. godine, dobio sredstva za poticaj međutim svoje obveze iz Ugovora o potpori nije izvršio niti je M. ova sredstva vratio, a u vrijeme kada je podnio zahtjev te dobio sredstva evidentno nije raspolagao nikakvom imovinom kojom bi mogao financirati gradnju ovog broda, što znači da je u trenutku podnošena zahtjeva i potpisivanja Ugovora isti nije imao mogućnosti izvršiti obvezu o gradnji broda temeljem ovog Ugovora kojega je potpisao.

16.Iz spisa predmeta nespornim proizlazi kako je M. bilo vrlo tolerantno prema okrivljeniku ad 1.) te je dopustilo da isti krši rokove predviđene U. o datumu izgradnje broda, a sve kako bi dali istom dovoljno vremena da ovaj brod stvarno i izgradi. Upravo iz tog razloga tek dana 20. rujna 2010. godine M. provodi nadzor nad gradnjom broda oznake N. 181 u B.

B. plov i tada utvrđuju kako U. B. plovni servis iz J. nije ispuni niti jednu od obveza preuzetih prethodno navedenim U., odnosno da uopće nije započeo gradnju ugovorenog trupa i nadgrađa broda.

17.Kritične prigode, članovima komisije su vlasnik U. B. plovni servis

K. V. i vlasnik brodogradilišta B. plov B. V. prezentirali

sekciju broda koji se gradi za potrebe naručitelja obrt J. kao gradnju broda za potrebe naručitelja U. B. plovni servis. Uvidom na licu mjesta, članovi komisije, utvrdili su kako predmetna sekcija odgovara dimenzijama broda koji se gradi za potrebe naručitelja obrt J. i koji je temeljem zaključenog U. o gradnji trebao biti stavljen u eksploataciju do 21. rujna 2011. godine, a nikako dimenzijama broda koji se trebao graditi za potrebe naručitelja U. B. plovni servis. I. proizlazi i iz Nalaza i mišljenja inženjera brodogradnje G. P.

od 22. prosinca 2010. godine iz kojeg je vidljivo kako su ove sekcije broda koje su okrivljenici pokušali prikazati kao dio broda prvookrivljenika, u stvarnosti dijelovi broda obrta J. 18.Naprijed istaknuto ukazuje kako okrivljenici ne samo da su u pravni posao s M. ušli s prijevarnom namjerom već su iste i dalje pokušali držati u zabludi kako se pridržavaju obveza iz Ugovora prikazujući im kao svoj, potpuno drugi brod.

19.Sve gore navedeno uz iskaz drugookrivljenog kako su poticajna sredstva iskorištena za popravak broda T. nakon doživljene havarije, a ne za izgradnju novog broda u koju svrhu su im dana ukazuje kako je okrivljenik ad 1.) kao stvarni potpisnik ovog U. sa M. i dobivatelj novčanih sredstava počinio kazneno

djelo prijevare prema M., a fiktivnim ugovorom i lažnim računima drugookrivljeni mu pomogao da to i ostvari.

20.Okrivljenici su kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. te okrivljenik ad 2. .) iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. i čl. 38. KZ/97 počinili s izravnom namjerom jer su bili svjesni svojih čina i posljedica koje mogu nastupiti pa su ipak poduzeli u izreci opisanu radnje, odnosno, tj. bili su svjesni protupravnosti svog ponašanja i željeli njegovo počinjenje, odnosno svjesno su neistino predočili oštćeniku da uredno posluju i imaju novac potreban za izgradnju broda te održavali oštećenika, koji je ušao u poslovni odnos u dobroj vjeri, u lažnom uvjerenju da i oni poštuju načelo savjesnosti i poštenja u prometu, i naveli ga da na štetu svoje imovine nešto učini pri čemu oštećenik nije ni bio svjestan prijevarnog postupanja okrivljenih i nije znao da je doveden u zabludu.

21.Što se tiče ubrojivosti okrivljenih , ona tijekom postupka nije bila upitna niti isticana kao sporna pa sud uzima da su okrivljenici in tempore cirimins bili ubrojivi.

22.Stoga su okrivljenici K. i B. V. krivi zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci presude.

23.Prilikom odlučivanja o izboru, vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud na strani okrivljenika K. V. olakotnim cijenio korektno ponašanje pred

sudom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela kao i složene poslovne prilike u vrijeme počinjenja djela dok je otegotnim cijenio činjenicu kako okrivljenik sve ovo vrijeme nije pokušao vratiti ni dio sredstava koje je prisvojio. Također okrivljeniku B. V. olakotnim je cijenjeno korektno ponašanje pred sudom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela kao i složene poslovne prilike u vrijeme počinjenja djela, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao. 24.Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do 5 godine) Sud je okrivljeniku ad 1.) K. V. na temelju čl. 22. st. 4. svezi sa st. 1. Kaznenog zakona/97 izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nakon čega mu je na temelju čl. 67. Kaznenog zakona/97 primijenio uvjetnu osudu time da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci prema okrivljeniku neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri ) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Okrivljeniku ad 2.) B. V. na temelju čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. i čl. 38. KZ/97 sud je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega mu se na temelju čl. 67. Kaznenog zakona/97 primijenio uvjetnu osudu time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema okrivljeniku neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

25.Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, društvenu opasnost kaznenog djela za koje su okrivljenici proglašeni krivima, a koje se očituju kroz zakonom propisanu kaznu za kazneno djelo koje je premet ovog postupka, ovaj sud smatra da se na ovaj način izrečene kazne ukazuju odgovarajućima za kazneno djelo za koje je okrivljenike proglasio krivima te će se istima ostvariti svrha kako specijalne prevencije prema okrivljenicima te će oni svoje ponašanje uskladiti sa zakonskim propisima odnosno generalne prevencije prema drugima u vidu osude prema počiniteljima kaznenih djela .

26.S obzirom da je od počinjena kaznenog djela koje je okrivljeniku stavljeno na teret pa do presuđenja, izmijenjen kazneni zakon, pa je tako dana 01. siječnja 2013. na snagu stupio novi Kazneni zakon („NN“ br. 125/11., 144/12.,

56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), potrebno je ocijeniti koji je zakon blaži za okrivljenika (članak 3. stavak 2. KZ/11.), i s tim u vezi da kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 pri čemu se kod kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. KZ/11 radi o manjoj količini kriminalne djelatnosti jer je u članku 87. stavak 29. KZ/11 zakonski regulirano pravno shvaćanje kaznenog odjela VSRH od 27. prosinca 2012. a u kojoj odredbi je

propisano da je vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna.

27.No primjenom načela konkretnosti za okrivljenika je u ovom slučaju ipak blaži KZ/97 i to u odnosu na zakonski minimum, jer je kod kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora od jedne do osam godina (iako u tom slučaju sud ne bi mogao izreći veću kaznu od veću kaznu od pet godina kako je to propisano za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97), a iz čega proizlazi da se za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 okrivljeniku može izreći i kazna zatvora ispod jedne godine bez primjene odredaba o ublažavanju, što je za okrivljenika povoljnije, pa je to u konkretnom slučaju sud i učinio.

28.Na temelju odredbe čl. 560. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos 481.500,00 (četristoosamdesetjednutisućuipetsto) kuna / 63.910 (šezdeset i tri tisuće i devetsto deset ) Eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni ad 1.) K.

V. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97 za koje je proglašen krivim pa je slijedom toga postao je imovina R. H.

te se nalaže okrivljenomu K. V. da iznos od 481.500,00

(četristoosamdesetjednutisućuipetsto) kuna / 63.910 (šezdeset i tri tisuće i devetsto deset ) Eura uplatiti u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

29.Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („NN“, broj: 152/08., 76/09., 80/11.,

91/11., odluka U. suda R. H. R., 143/12., 56/13., 145/13.,

152/14., 70/17., i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08) sud je okrivljenika obvezao te su dužni okrivljenici naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 125.00 (stotinu i dvadeset pet) Eura, a sve imajući u vidu duljinu trajanja i složenost ovog kaznenog postupka te materijalne prilike okrivljenih kao i nastale troškove.

30.U skladu s naprijed iznijetim, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu,15. veljače 2023..godine

S U D A C:

Marisa Matić,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud.