REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-122/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz L., S.. M. 31, OIB, kojeg zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., R. 1, protiv tuženika F. L. iz N., Š. 167, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., S.. K. 14, radi prestanka uznemiravanja, nakon glavne rasprave zaključene 16. studenog 2022. u prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika P. J., tuženika i njegovog punomoćnika M. B., dana 15. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„Dužan je tuženik uspostaviti ranije građevinsko-posjedovno stanje po dijelu nekretnine k. č. 1658 k. o. Š., odnosno sa iste ukloniti drvenu građu, sve sukladno skici mjerničnog vještaka.“

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev:

„Dužan je tuženik nadoknaditi štetu tužitelju u visini od 12.000,00 kuna.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 663,61 eura / 5.000,00 kuna[1] (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent / pettisuća kuna) u roku 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka se odbija.

V. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja na dijelu k. č. 1658 k. o. Š., odnosno radi uklanjanja drvene građe na dijelu te nekretnine. Postavio je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je zatražio naknadu štete u iznosu 12.000,00 kuna.

1.1. U tužbi je naveo da je suvlasnik k. č. 1658 k. o. Š., koja u naravi predstavlja pašnjak - oranicu i da kao suvlasnik ima pravo vršiti sve vlasničke ovlasti glede te nekretnine, pa tako i štititi posjedovno stanje. Naveo je da je tuženik vlasnik i posjednik susjedne k. č. 1656/3 k. o. Š. (nekretnina u zemljišnim knjigama i dalje dolazi upisana na pok. R. L., tuženikova oca) i da je u razdoblju od 15. svibnja 2021. do 1. lipnja 2021. po dijelu k. č. 1658 k. o. Š., uz među prema k. č. 1656/3 k. o. Š., uklonio žičanu ogradu duljine oko 70 metara na način da je posjekao drvene stupove i uklonio žicu kojom su stupovi bili zavezani, odnosno da je po toj nekretnini posjekao šumu - raslinje i posječenu drvenu građu ostavio na toj nekretnini.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Naveo je da iz podataka u zemljišnim knjigama proizlazi da tužitelj nije vlasnik ni suvlasnik k. č. 1658 k. o. Š., već da je vlasnik te nekretnine J. j.d.o.o. za dekoriranje i uređenje interijera, OIB, O., V. statuta 2. Od direktora navedenog trgovačkog društva J. S. ishodio je suglasnost da počisti raslinje na zidu koji se nalazi između njihovih parcela, što je na temelju navedene suglasnosti i učinio. Na isti je način čistio tu među i ranijih godina, a to je činio i njegov otac R. L., raniji vlasnik k. č. 1656/3 k. o. Š.. Vlasnik k. č. 1658 k. o. Š. je ranije bila J. S. i tada mu je ona osobno davala suglasnost da obavlja čišćenje raslinja na toj međi. Istu suglasnost je ranije davao i sada pok. I. V. dok je bio vlasnik te nekretnine. Osporio je da je uklonio žicu kako je to u tužbi naveo tužitelj.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvaci iz zemljišne knjige (str. 4-5, 11- 12), djelomično rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1668/21-21 od 19. siječnja 2022. (str. 6-9), izvod iz katastarskog plana (str. 13) i izvješće Policijske postaje Labin od 20. srpnja 2022. (str. 25-26). Pored toga izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka D.

V., J. S. i M. S. te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

3.1. Nije izveden dokaz čitanjem izjave trgovačkog društva J. d.o.o. (str. 28) jer se ne radi o pisanom odobrenju tog trgovačkog društva za poduzimanje radnji na k. č. 1658 k. o. Š., već izjavi koja je sastavljena u tijeku parničnog postupka. Izjavu je sastavila J. S. kao direktor tog trgovačkog društva, a u dokaznom postupku je izveden dokaz i njezinim saslušanjem.

3.2. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja da se provede uviđaj na licu mjesta te mjernično i građevinsko vještačenje jer su ti dokazi predloženi na okolnosti koje između stranaka nisu sporne (t. 6. obrazloženja), pa izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno.

4. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

5. U ovom postupku tužitelj zahtijeva od tuženika uspostavu ranijeg građevinsko-posjedovnog stanja na k. č. 1658 k. o. Š. navodeći da je tuženik na dijelu te čestice uklonio žičanu ogradu (posjekao drvene stupove i uklonio žice kojom su stupovi bili povezani) i time uznemirio njegovo pravo vlasništva.

5.1. Vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) može se podnijeti u slučaju ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika u vlasništvu njegove nekretnine na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, tako da vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

5.2. Prema čl. 167. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u nastavku: ZV) da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo na prestanak uznemiravanja, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Pravo na zaštitu od uznemiravanja ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik) te se na zaštitu njegovog vlasništva od uznemiravanja na odgovarajući način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika (čl. 167. st. 4. ZV-a).

5.3. Dakle, da bi tužitelj imao pravo na zaštitu od uznemiravanja mora dokazati svoje pravo vlasništva/suvlasništva na predmetnoj nekretnini ili svoje predmnijevano vlasništvo te nekretnine i neosnovano uznemiravanje od strane tuženika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženik posjekao raslinje i uklonio ogradu na dijelu k. č. 1658 k. o. Š.. Iako je tuženik u odgovoru na tužbu osporio da je uklonio žicu, u svom iskazu je pojasnio da su tanki drveni stupovi bili povezani dvjema metalnim trakama (jedna na visini od 40 cm od tla, a jedna na metar od tla, ukupne dužine oko 160 m), a ne žicom, te je potvrdio da je upravo on s predmetne nekretnine uklonio te drvene stupove i metalne trake. Nije sporno ni da se uklonjena ograda nalazila uz među s k. č. 1656/3 k. o. Š. te da je vlasnik te nekretnine tuženik iako je u zemljišnim knjigama kao vlasnik i dalje upisan njegov pok. otac R. L. (str. 11-12).

7. Tuženik je osporio da bi tužitelj bio vlasnik/suvlasnik nekretnine na kojoj je izvršio uklanjanje ograde i naveo da je za te radnje imao odobrenje vlasnika. Stoga je valjalo utvrditi da li je tužitelj vlasnik/suvlasnik k. č. 1658 k. o. Š. u odnosu na koju zahtijeva zaštitu prava vlasništva.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je kao vlasnik k. č. 1658 k. o. Š. upisano trgovačko društvo J. j.d.o.o. za dekoriranje i uređenje interijera (str. 4-5), a između stranaka nije sporno da je direktor i osoba ovlaštena za zastupanje tog trgovačkog društva J. S., tužiteljeva sestra.

9. U ostavinskom postupku iza pok. I. V. (oca tužitelja) koji se vodi kod ovog suda, Stalne službe u Labinu donijeto je nepravomoćno djelomično rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1668/21-21 od 19. siječnja 2022. (str. 6-10). Tim je rješenjem utvrđeno da se njegova ostavinska imovina sastoji od većeg broja nekretnina - izvanknjižnog vlasništva, među kojima i od k. č. 1658 k. o. Š., te su njegovim nasljednicima proglašena njegova djeca D. V. i J. S., svaki u 1/2 dijela.

9.1. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je navedeni ostavinski postupak bio prekinut i da je tuženik bio upućen na pokretanje parnice protiv nasljednice J. S., da je tuženik pokrenuo parnični postupak, da je u tom postupku donijeta presuda posl. br. P-629/2019 od 26. srpnja 2019. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je navedeno koje nekretnine ulaze u ostavinu iza pok. I. V. i da je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-862/2019 od 26. studenog 2020. U obrazloženju je navedeno i da je nasljednica J. S. u tom postupku isticala da bi tužitelj imao pravo samo na nužni dio, a da nužni dio ne potražuje te je navedeno da nekretnine u zemljišnim knjigama nisu upisane na pok. I.

V., već da su prenijete na nasljednicu J. S., a potom i na treću osobu.

10. I iz u tom dijelu suglasnih iskaza svjedokinje J. S. i tužitelja utvrđeno je da je k. č. 1658 k. o. Š. u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo trgovačkog društva J. j.d.o.o., da je ona tu nekretninu stekla od svog oca I. V. na temelju ugovora o kupoprodaji, da se vezano za tu nekretninu vodio parnični postupak u kojem je utvrđeno da se nije radilo o ugovoru o kupoprodaji, već o ugovoru o darovanju, pa da je u parničnom postupku utvrđeno da sve nekretnine koje su bile predmet ugovora, uključujući i predmetnu, predstavljaju ostavinu iza njihovog pok. oca I. V.. Nakon toga da je u ostavinskom postupku donijeto rješenje prema kojemu su, u odnosu na tu nekretninu, oboje proglašeni nasljednicima u 1/2 dijela, ali da to rješenje nije postalo pravomoćno.

11. Tužitelj je, radi dokazivanja svog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, dostavio samo nepravomoćno djelomično rješenje o nasljeđivanju, a time, prema mišljenju ovog suda, navedeno nije dokazao. Ostavinski postupak iza pok. I.

V. još nije pravomoćno okončan i još uvijek nije donijeta odluka o tome tko je i u kojem omjeru vlasnik/suvlasnik predmetne nekretnine, a tužitelj u ovom postupku nije dostavio dokaze na temelju kojih bi ovaj sud o tome mogao odlučiti kao o prethodnom pitanju. Za donošenje te odluke potrebno je, osim činjenice da je u parničnom postupku utvrđeno da i ta nekretnina ulazi u ostavinu iza pok. I. V., uzeti u obzir i sve druge okolnosti koje se utvrđuju u ostavinskom postupku i o kojima ovisi donošenje odluke o pravu tužitelja i na spornu nekretninu (je li nasljeđivanje zakonsko ili/i oporučno, je li povrijeđeno pravo tužitelja na nužni dio i ako je, u kojem dijelu je povrijeđeno njegovo pravo te je li zbog povrede nužnog dijela došlo zbog raspolaganja oporukom, darovanjem ili oboje i dr.), posebno uzimajući u obzir da nije sporno da je pok. I. V. navedenu nekretninu otuđio za vrijeme života ugovorom o darovanju i da u zemljišnim knjigama te nekretnina nije upisana na njega ni na J. S. (kojoj je nekretninu darovao), već na treću osobu.

12. Tužitelj, pored toga što nije dokazao svoje pravo suvlasništva na k. č. 1658 k. o. Š., nije dokazao ni da je u posjedu navedene nekretnine niti to uopće tvrdi u ovom postupku. S obzirom na navedeno, tužitelj i zbog navedenog razloga ne bi bio aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi prestanka uznemiravanja. Iz odredbe čl. 167. st. 2. ZV-a jasno proizlazi da je tužitelj, osim svog prava vlasništva, dužan dokazati i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, pa ako tužitelj nije u posjedu predmetne nekretnine, nije mogao biti ni uznemiravan u izvršavanju svojih ovlasti glede te nekretnine. Dakle, vlasnik stvari ima pravo na zaštitu od uznemiravanja samo u slučaju kada je i posjednik te nekretnine, pa ga treća osoba uznemirava u pravu vlasništva na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, dok bi vlasnik neposjednik svoje pravo vlasništva mogao štititi samo pravom vlasničkom tužbom iz čl. 161. ZV-a (tako i VSRH u odlukama posl. br. Rev-1735/2016-2 od 6. listopada 2020. i Rev-2930/2017-2 od 7. srpnja 2021.)

13. Sve da je tužitelj i aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe, tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan jer je utvrđeno da je tuženik za radnje koje je poduzeo imao odobrenje svjedokinje J. S.. Ona je osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva J.. j.d.o.o. koje je upisano u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne k. č. 1658 k. o. Š., a nesporno je i zakonska nasljednica pok. I. V., pa je u svakom slučaju bila ovlaštena dati odobrenje tuženiku za poduzimanje radnji na spornoj nekretnini.

14. Ona je u svom iskazu navela da je tuženik sve radnje na predmetnoj nekretnini poduzeo uz njezinu suglasnost, odnosno suglasnost njezine firme. On joj je na taj način radio uslugu, a zbog toga je nažalost završio na sudu. Njezin suprug i ona su često išli kod tuženika te ga je zamolila da raslinje koje se nalazi na njezinoj nekretnini, a uz njegovu nekretninu, ukloni i počisti. Jedan dio sporne nekretnine je ograđen žicom, ali ne zna da li je bio ograđen i dio prema tuženikovoj nekretnini, međutim njoj uopće ne smeta što je tuženik tu žicu uklonio. Tuženiku ovo nije bio prvi put da je počistio raslinje na toj nekretnini jer su i on i njegov pokojni otac to često radili, a sve uz suglasnost njezinog pokojnog oca koji je s ocem tuženika bio dobar prijatelj. Da je i njezin otac za te radnje dao odobrenje tuženiku i njegovom ocu zna jer je tamo bila s njim, dok to ne mogu znati tuženik i njihova majka. Njihova majka se od njihovog oca razvela još 2005. ili 2006. i tamo nije bila prisutna, a tamo nije bio prisutan ni tuženik jer s njihovim ocem nije bio u dobrim odnosima i s njim nije pričao 10 godina prije njegove smrti 2012. Navela je i da tuženik nije mogao znati da postoje bilo kakvi sporovi oko te nekretnine jer mu ona o tome nije govorila, rekla mu je samo da je to njezino vlasništvo kako je i upisano na papirima. Na spornu nekretninu ne zalazi često jer joj tuženik prijeti smrću, a smrću prijeti i njezinom suprugu te svakom radniku kojeg tamo pošalje da pokosi ili da počisti, a o svemu tome postoje i zapisnici na policiji.

14.1. Svjedokinja D. V. je u svom iskazu navela da je poznavala tuženikovog oca, da su on i njezin bivši suprug su bili kao pas i mačka i da su se često svađali jer je tuženikov otac bacao graju (šipražje, žbunje) na njihovu nekretninu. Tuženikov otac nikada nije održavao i njihovu nekretninu, već je održavao i čistio isključivo svoju, a samo je graju bacao na njihovu nekretninu. Njezin bivši suprug nikada nije pokrenuo nikakav spor protiv tuženikovog oca, ali misli da je bilo bezobrazno što je on svoje smeće gurao na njihovu parcelu. Navela je i da je njezin sin sa svojim ocem bio u super odnosima, a kada su se između njih vodili nekakvi sporovi, više nisu razgovarali. Prije nego je njezin bivši suprug umro 2012., oni nisu razgovarali duži niz godina. Žičanu ogradu su postavili njezin sin (tuženik) i suprug prije više od 25 godina kako im ovce ne bi odlazile s nekretnine. U to vrijeme živjela je sa svojim suprugom u Š., u blizini te nekretnine i u to vrijeme su svi bili u dobrim odnosima.

14.2. Da je ranije predmetnu nekretninu čistio i na njoj sjekao živicu i tuženikov pok. otac R. L. potvrdio je u svom iskazu i tuženik, ali je naveo i da on za to nije imao suglasnost njegovog oca. To njegovom ocu nije smetalo i s njim se nije htio svađati jer su bili susjedi i prijatelji. R. L. nikada nije dirao žičanu ogradu i drvene stupove već je isključivo sjekao živicu. Kada je i tuženik nastavio sjeći živicu to mu nije toliko smetalo, a i u to vrijeme nije imao papire da je suvlasnik te nekretnine jer su u tijeku bili sudski postupci. Međutim, kada je posjekao žičanu ogradu i drvene stupove morao je reagirati i zaštititi svoju nekretninu. Svima u Š. je poznato da se između njega i njegove sestre vode sporovi vezano za tu nekretninu. Da se oko te nekretnine vode sudski postupci znao je i tuženikov otac jer je s njim vezano za to razgovarao. Vezano za vlasništvo te nekretnine nikada nije razgovarao s tuženikom, a sve dok nije dirao žičanu ogradu, odnosno dok je samo sjekao živicu, nije imao ni potrebe reagirati. Smatra da je suvlasnik predmetne nekretnine na temelju presude prema kojoj sve nekretnine njegovog pok. oca ulaze u ostavinu, a koja je potvrđena od strane višeg suda. Nikada nijednu od tih presuda ili rješenja nije pokazao tuženiku jer za to nije imao potrebe. Nakon što je protiv tuženika podignuo tužbu, tuženik je uklonio svu drvenu građu koja je stajala na toj nekretnini (negdje u rujnu 2021.), međutim nije vratio žičanu ogradu i drvene stupove.

14.3. Tuženik je u svom iskazu naveo da su njegov pok. otac R. i tužiteljev otac I. bili jako dobri prijatelji jer, da to nije bilo tako, sigurno ne bi pok. I. V. balirao sijeno niti bi on često dolazio kod njegovog oca. Još dok je pok. I. V. bio živ, on i njegov otac su na predmetnoj nekretnini sjekli živicu kako bi sve bilo kulturno i uredno, a nekada je s njegovim ocem to radio i pok. I. V.. Za to su imali odobrenje pok. I. V. jer je i njemu odgovaralo da to sve bude uredno. Nakon što je I. V. umro prije više od 10 godina, njegov otac i on su i dalje nastavili sjeći tu živicu. Da li i dalje mogu sjeći tu živicu pitao je J. S. jer je u zemljišnim knjigama vidio da je ona vlasnica te nekretnine 1/1. Ona mu je rekla da slobodno čisti sve što mu smeta i da će mu ona na tome biti zahvalna, a da jedino ne dira staru smokvu koju on i nije dirao. Ta smokva raste na njegovoj nekretnini, ali pada na njezinu, pa je mislio da nije fer da ju ukloni bez njezine suglasnosti. Nije mu bilo poznato da se vezano za predmetnu nekretninu vodio bilo kakav spor na sudu niti su mu o tome ikada pričali tužitelj ili njegova sestra J. ili mu pokazali kakvu sudsku odluku. U Š. živi posljednjih šest godina i od nikoga u selu nije čuo ništa vezano za neriješene odnose tužitelja i njegove sestre oko te nekretnine, a i inače ga ne zanimaju tuđi problemi. Ne zna kako je raspoređena ostavina iza pok. I. V. i ne zna kako bi to mogao znati. Znao je da je pok. I. V., osim J. S., imao i sina D. V., a za odobrenje je pitao samo J. S. iz razloga što je ona bila uknjižena kao vlasnica u zemljišnim knjigama. I susjed koji je čuvao krave mu je rekao da je uvijek za odobrenje pitao nju i upravo mu je on dao broj telefona J. S.. Metalna traka i drveni stupovi postavljeni su prije puno godina, pa su ti stupovi već bili truli, a metalna traka je bila puna hrđe i oštećena od krava, pa je pitao J. S. da li te drvene stupove i metalne trake može ukloniti. S obzirom na to da mu je za to dala odobrenje, on je to uklonio negdje u svibnju 2021. S obzirom na to da se često govorilo da zbog neodržavanja zemljišta dolazi do požara, čistio je predmetnu nekretninu uz njezin rub prema njegovoj nekretnini, pa kad je vidio da mu ta metalna traka i stupovi smetaju za čišćenje, da su truli i da nemaju funkciju, pitao je J. S. da ih ukloni.

14.4. Svjedoku M. S. nisu poznate nekretnine koje su predmet ovog postupka niti išta vezano za neriješene odnose između stranaka. Naveo je samo da je tužitelj prije 20 godina od njega kupio preko 100 kolaca i zelenu žicu za postavljanje žičane ograde kako bi ogradio neku parcelu u Š..

15. Sud je prihvatio iskaze svjedokinje J. S. i tuženika jer su iskazivali međusobno suglasno te na objektivan i uvjerljiv način. Istinitim je ocijenjen i iskaz tužitelja jer je u pretežitom dijelu iskazivao na vjerodostojan način i suglasno s iskazima svjedokinje J. S. i tuženika. Njegov iskaz nije prihvaćen jedino u dijelu u kojem je naveo da tuženik i njegov pok. otac R. L. nisu imali odobrenje njegovog oca da spornu nekretninu čiste i na njoj sijeku živicu. Neistinitim je ocijenjen i iskaz svjedokinje D. V. u kojem je navela da su njezin bivši suprug i tuženikov otac bili u lošim odnosima, da su se često svađali i da tuženikov otac nije čistio i održavao spornu nekretninu, već da je na nju bacao raslinje i smeće. Ona je u tom dijelu iskazivala neuvjerljivo te u suprotnosti s iskazima svjedokinje J. S. i tuženika, kao i u suprotnosti s iskazom tužitelja koji je potvrdio da su oni bili dobri prijatelji i da je tuženikov otac sjekao živicu i na spornoj nekretnini.

15.1. Iz suglasnih iskaza svjedokinja i tužitelja utvrđeno je da se D. V. razvela od pok. I. V. prije puno godina, kao i da tužitelj dugi niz godina nije razgovarao sa svojim ocem. Stoga je logično da oni ni ne mogu imati saznanja o dogovorima između pok. I. V. i pok. R. L., odnosno da ne mogu znati je li tuženikov otac za radnje koje je poduzimao na spornoj nekretnini imao odobrenje pok. I. V.. S obzirom na to da su oni bili susjedi i dobri prijatelji te da su bili vlasnici susjednih nekretnina, životno je uvjerljivo da su se dogovarali oko održavanja tih nekretnina i da su si međusobno pomagali.

15.2. Prihvaćen je i dio iskaza tuženika u kojem je naveo da su drveni stupovi bili truli, a metalna traka puna hrđe i oštećena od krava, odnosno da nisu imali funkciju i da su mu smetali za čišćenje, jer je i u tom dijelu iskazivao na uvjerljiv način. Da su drveni kolci i metalne trake (žice) bili stari (postavljeni su prije više od 20 godina) proizlazi i iz iskaza tužitelja, a da je ta ograda urasla u nisko raslinje (šikaru) proizlazi i iz njegove prijave Policijskoj postaji Labin (str. 25-26).

16. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tuženik, uz suglasnost J. S., čistio i održavao dio sporne parcele (uz među s njegovom parcelom), kao što je to ranije, uz suglasnost ranijeg vlasnika I. V., činio njegov otac. Oni su duži niz godina sjekli živicu na spornoj nekretnini, a s obzirom na to da se na tom dijelu nekretnine nalazila ograda (drveni kolci povezani metalnim trakama / žicom) koja je bila trula i koja je urasla u raslinje, tuženik je u svibnju 2015. tu ogradu uklonio te je i za tu radnju imao odobrenje J. S.. Tuženik nije sudjelovao u postupcima koji su se vodili između tužitelja i njegove sestre J. S., oni mu nisu pokazali odluke donijete u tim postupcima niti su mu o tome uopće govorili, pa nije mogao znati za njihove neriješene imovinskopravne odnose, a koje se tiču i sporne nekretnine. On je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige te je odobrenje za svoje

radnje dobio od J. S., osobe koja je ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva koje je u zemljišnim knjigama upisano kao vlasnik predmetne nekretnine.

17. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg građevinsko-posjedovnog stanja (t. I. izreke).

18. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je suvlasnik k. č. 1658 k. o. Š. i da je u postupku utvrđeno da je tuženik za radnje koje je izvršio na toj nekretnini imao odobrenje J. S., nije osnovan ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za naknadu štete. Pritom nije relevantno tko je postavio ogradu koju je uklonio tuženik i tko je kupio materijal za njezinu izradu jer je ona postavljena prije više od 20 godina u vrijeme kada je vlasnik sporne nekretnine i postavljene ograde bio pok. I. V..

18.1. Budući da tuženik tužitelju nije prouzročio štetu, tužitelj nema pravo na naknadu štete u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), kao ni u smislu čl. 167. st. 3. ZV-a (naknada štete prouzročena uznemiravanjem prava vlasništva) jer nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi prestanaka uznemiravanja.

18.2. Stoga je i taj tužbeni zahtjev valjalo odbiti (t. II. izreke).

19. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

19.1. U skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

19.2. Tuženik je zatražio naknadu za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištima od 10. lipnja 2022. i 20. rujna 2022. u iznosima od po 1.000,00 kuna (132,72 eura), a za zastupanje na ročištu od 16. studenog 2022. u iznosu 1.500,00 kuna (199,08 eura), uvećano za PDV u iznosu 1.125,00 kuna (149,31 euro).

19.3. Troškovi zastupanja kod sastava tužbe i na ročištima su opravdani i pravilno obračunati osim za zastupanje na ročištu održanom dana 10. lipnja 2022. jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa nagrada prema Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u nastavku Tarife) iznosi 50 bodova (50 % od nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife) uvećano za PDV.

19.4. Prema tome tuženiku za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada nagrada u ukupnom iznosu od 4.000,00 kuna (530,89 eura) što uvećano za PDV u iznosu 1.000 kuna (132,72 eura) iznosi ukupno 5.000,00 kuna (663,61 euro).

19.5. Stoga je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 5.000,00 kuna / 663,61 eura (t. III. izreke), dok su odbijeni zahtjev tuženika u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja cijelosti (t. IV. i V. izreke).

U Pazinu dana 15. veljače 2023.

Sutkinja

Marija Grubor, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužitelj p. p., uz sudsku pristojbu na presudu,

- tuženik p. p.