REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-771/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz L., S. M. 17, OIB, kojeg zastupaju punomoćnice A. V. i I. V., odvjetnice u R., A. S. 2, protiv tuženika D. K. iz S. N., J. 6d, OIB, kojeg zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., R. 1, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice A. V. i punomoćnika tuženika P. J., dana 15. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanoj tražbini po računima tužiteljice kao ovršenice te pljenidba i prijenos novčanih sredstava po njezinim računima po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine podnesenog 12. lipnja 2018. Financijskoj agenciji, na temelju ovršne odluke Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Labinu posl. br. P-953/2015 od 26. listopada 2015.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom iznosa od 627,61 euro / 4.728,73 kune[1] (šestodvadesetsedam eura i šezdesetjedan cent / četiritisućesedamstodvadesetosam kuna i sedmadesettri lipe) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju u postupku izravne naplate provodi Financijska agencija na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Labinu posl. br. P-953/2015 od 26. listopada 2015. S obzirom na to da su joj na temelju navedene osnove za naplatu (ovršne isprave) blokirani računi za iznos koji je naveden u zahtjevu za izravnu naplatu, u svojstvu ovršenika je podnijela prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos njezinih novčanih sredstava proglašavaju nedopuštenim. Rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Labinu posl. br. Ovr- 3413/2018 od 14. kolovoza 2018. njezin prijedlog je prihvaćen, ali je Županijski sud u Šibeniku rješenjem posl. br. Gž Ovr-357/2019 od 3. listopada 2019. ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu donio rješenje pod posl. br. Ovr- 1441/2019 kojim se njezin prijedlog odbija, kao i zaključak kojim je upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Istaknula je da je u presudi na temelju koje je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu, tuženiku naloženo da joj isplati iznos od 121.167,50 kuna sa zateznim kamatama (t. II. navedene presude). S obzirom da je na temelju navedene presude dužna isplatiti tuženiku iznos od 95.522,70 kuna sa zateznim kamatama (t. I. navedene presude) izjavom o prijeboju je izvršila prijeboj predmetnih potraživanja. Na temelju izjave o prijeboju i obračuna kamata koje je tuženik uredno zaprimio 7. prosinca 2016., preostali iznos koji joj je tuženik dužan isplatiti iznosi 34.194,30 kuna. Na temelju navedene isprave i izjave o prijeboju pokrenula je ovršni postupak protiv tuženika pod posl. br. Ovr-2615/2017 te je u tom postupku doneseno rješenje o ovrsi, a protiv kojeg je tuženik izjavio žalbu u kojoj je također istaknuo prigovor prijeboja potraživanja. Slijedom navedenog ona nema apsolutno nikakva dugovanja prema tuženiku. Osim toga, u nedostatku tzv. glavnog potraživanja, nije u obvezi plaćati nikakve troškove ni zatezne kamate, pa je i u tom dijelu ovrha (pljenidba i prijenos) nedopuštena. U osnovi za naplatu nije određena obveza plaćanja zakonske zatezne kamate u slučaju zakašnjenja, a Financijska agencija i sud su vezani ovršnom ispravom, pa je i iz tog razloga ovrha nedopuštena u dijelu koji se odnosi na prisilnu naplatu zakonske zatezne kamate. Istaknula je i da su parnične stranke podnijele zahtjev za ponavljanje postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli - Pola, Stalna služba u Labinu pod posl. br. P- 953/2015 u kojem je donijeta isprava na temelju koje je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. S obzirom na to da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev zasniva na tvrdnji da je izvršen jednostrani prijeboj međusobnih potraživanja stranaka, istaknuo je da je prijeboj moguće izvršiti isključivo sporazumno - dogovorom nositelja tih potraživanja, a takvog dogovora između stranaka nema. Osim toga, presudom Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Labinu posl. br. P-953/2015 od 26. listopada 2015. je pravomoćno presuđeno da međusobna potraživanja stranaka nisu kompatibilna i da se ista ne mogu prebiti zbog čega je i odbijen zahtjev za prijebojem tih tražbina koji je podnesen još za trajanja tog postupka (t. III. navedene presude). Da je tome tako govori okolnost i da tužiteljica svoju tražbinu (cjelinu) naplaćuje u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu pod posl. br. Ovr-936/2019.

3. U nastavku postupka tužiteljica je istaknula da je u međuvremenu ovršna isprava - presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Labinu posl. br. P- 953/2015 od 26. listopada 2015. stavljena izvan snage, pa da je u ovršnom postupku koji se vodi kod ovog suda, Stalne službe u Labinu pod posl. br. Ovr-1441/2019 zatražila da se ovrha obustavi. Međutim, rješenjem istog suda posl. br. Ovr-668/2022 njezin prijedlog je odbačen, pa ona i dalje ima pravni interes da se u ovom postupku ovrha proglasi nedopuštenom.

4. Tuženik je istaknuo da je sud predmetnu stvar dužan presuditi sa činjeničnim stanjem kako je navedeno u tužbi.

5. U dokaznom postupku pročitani su dopis tužiteljice od 1. prosinca 2016. (str. 7-10), rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe Labin posl. br. Ovr- 1441/19-33 od 27. rujna 2021. (str. 11-13), zaključak Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe Labin posl. br. Ovr-1441/19-32 od 27. rujna 2021. (str. 14-17), prijedlog ovršenika od 5. srpnja 2018. (str. 18-21), rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe Labin posl. br. Ovr-3413/18 od 14. kolovoza 2018. (str. 22-25), rješenje Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž Ovr-357/2019-2 od 3. listopada 2019. (str. 26-28), presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe Labin posl. br. P-953/15 od 26. listopada 2015. (str. 29-38), rješenje od 27. rujna 2021. (str. 39-41), rješenje posl. br. P-656/20-26 od 7. veljače 2022. (str. 249-254 tog spisa), rješenje posl. br. Ovr-668/22-5 od 15. rujna 2022. i žalba na to rješenje.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Labinu posl br. P- 953/15 od 26. listopada 2015. (str. 29-38) naloženo je tužiteljici (u tom postupku tuženici - protutužiteljici) da tuženiku (u tom postupku tužitelju - protutuženiku) isplati iznos od 95.522,70 kuna sa zateznim kamatama (t. I. navedene presude), dok je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 121.167,50 kuna sa zateznim kamatama (t. II. navedene presude). Utvrđeno je i da je tražbina tužiteljice u iznosu 121.167,50 kuna nekompatibilna s tražbinom tuženika, pa je odbijen prigovor prijeboja kao neosnovan (t. III. navedene presude).

8. S obzirom na to da je tuženik na temelju navedene presude pokrenuo postupak izravne naplate svog potraživanja kod Financijske agencije (u nastavku: Agencija), tužiteljica je 11. srpnja 2018. Općinskom sudu u Puli – Pola, Stalnoj službi u Labinu podnijela prijedlog da se pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava proglase nedopuštenim, odnosno da se naloži Agenciji odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (str. 18-21). U navedenom prijedlogu je navela da je u ovršnoj ispravi utvrđeno i potraživanje tuženika prema njoj i njezino potraživanje prema njemu, pa da je izjavom o prijeboju, koju je tuženik zaprimio 7. prosinca 2016., izvršila prijeboj predmetnih potraživanja. Stoga da ona po navedenoj osnovi nema nikakvih dugovanja prema tuženiku, već da je nakon izvršenog prijeboja tuženik njoj dužan iznos od 34.194,30 kuna sa zateznim kamatama.

8.1. Općinski sud u Puli – Pola, Stalna služba u Labinu je rješenjem posl. br. Ovr-3413/18 od 14. kolovoza 2018. (str. 22-25) naložio Agenciji da odgodi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa svih računa tužiteljice (ovršenice) na račun tuženika (ovrhovoditelja), kao i svu daljnju pljenidbu po presudi Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Labinu posl br. P-953/15 od 26. listopada 2015. Navedeno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž Ovr-357/2019-2 od 3. listopada 2019. (str. 26-28).

8.2. U ponovljenom postupku je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu rješenjem posl. br. Ovr-1441/2019-33 od 27. rujna 2021. (str. 11-13) odbio prijedlog tužiteljice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava te ju je zaključkom posl. br. Ovr-1441/2019-32 od 27. rujna 2021. (str. 14-15) uputio da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Ovršni sud je tužiteljicu uputio u parnicu budući se u skladu s čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., u nastavku: OZ) u slučaju izravne naplate tražbine, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. – 52. OZ-a).

9.1. U skladu s čl. 52. OZ-a ovršenik se upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako je izjavio žalbu iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a (st. 1.), i to zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu (st. 3.).

10. U konkretnom slučaju tužiteljica je upućena u parnicu jer je istaknula da nama nikakvih dugovanja prema tuženiku i da je njegovo potraživanje prestalo (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a). Iako je u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navela da su prijenos i pljenidba nedopušteni i iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, iz sadržaja njezinog prijedloga ne proizlazi da se tužiteljica poziva na zastaru potraživanja tuženika niti je iz tog razloga tužiteljica upućena u parnicu.

10.1. Stoga je u ovom postupku valjalo utvrditi da li je tražbina radi koje je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate prestala.

11. Tužiteljica je već u tužbi navela da su u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava obje strane podnijele prijedlog za ponavljanje postupka, a u međuvremenu je o njihovom zahtjevu i pravomoćno odlučeno.

11.1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu posl. br. P- 656/2020-26 od 7. veljače 2022. (str. 66-71) dopušteno je ponavljanje postupka iz kojeg potječe ovršna isprava, pa je ukinuta presuda posl. br. P-953/15 od 26. listopada 2015. na temelju koje je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 21. travnja 2022.

11.2. S obzirom na navedeno, tužiteljica je ovršnom sudu podnijela prijedlog za obustavu ovršnog postupka. Njezin prijedlog je odbačen rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu posl. br. Ovr-668/2022-5 od 15. rujna 2022. (str. 72-74) s obrazloženjem da se, vezano za taj ovršni postupak, već vodi parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

12. Iako se tužba u parnicama radi proglašenje ovrhe nedopuštenom može temeljiti samo na razlozima koje je ovršenik (tužitelj) istaknuo u žalbi (u konkretnom slučaju u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim), to ne znači da sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva neće uzeti u obzir važne činjenice koje su nastale do zaključenja glavne rasprave, odnosno da se u obzir mogu uzeti samo činjenice koje su navedene u tužbi (kako to smatra tuženik).

12.1. U konkretnom slučaju tužiteljica je u tužbi, kao i u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, istaknula da je tražbina tuženika prestala prijebojem, a u tijeku postupka je utvrđeno da je presuda na temelju koje je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate pravomoćno ukinuta. S obzirom na to da tražbina tuženika više ne postoji, odnosno da se tek treba utvrditi u ponovljenom parničnom postupku, sud nije ni mogao odlučivati o tome da li je ta tražbina (koja više ne postoji) prestala prijebojem. Prema tome, u takvoj pravnoj situaciji sud je, neovisno o razlozima zbog kojih je tužiteljica upućena u parnicu, ovlašten donijeti odluku o nedopuštenosti ovrhe (tako i Županijski sud u Splitu posl. br. Gž-1739/2022- 3 od 24. studenog 2022.).

12.2. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je ovršna isprava ukinuta, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

13. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

13.1. U skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, valjalo joj je dosuditi opravdane parnične troškove.

13.2. Tužiteljica je zatražila naknadu za zastupanje kod sastava tužbe u iznosu 1.000,00 kuna (132,72 eura), za zastupanje na ročištu od 27. listopada 2022. u iznosu 1.000,00 kuna (132,72 eura) i za zastupanje na ročištu od 5. prosinca 2022. u iznosu 1.500,00 kuna (199,08 eura), uvećano za PDV u iznosu 875,00 kuna (116,13 eura). Osim toga, zatražila je naknadu troškova na ime sudskih pristojbi.

13.3. Troškovi zastupanja kod sastava tužbe i na ročištima su opravdani i pravilno obračunati osim za zastupanje na ročištu održanom dana 27. listopada 2022. jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa nagrada prema Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u nastavku Tarife) iznosi 50 bodova (50 % od nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife) uvećano za PDV. Prema tome tužiteljici za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada nagrada u ukupnom iznosu od 3.000,00 kuna (398,17 eura) što uvećano za PDV u iznosu 750,00 kuna (99,54 eura) iznosi ukupno 3.750,00 kuna (497,71 eura).

13.4. Tužiteljici pripada i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu 652,50 kuna (86,60 eura) i na sudsku pristojbu na presudu u iznosu 326,25 kuna (43,30 eura) s obzirom na to da tužiteljica u skladu s čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., u nastavku: ZSP) ima mogućnost u roku tri dana od dana dostave odluke platiti pristojbu u visini polovice propisanog. Osim toga, prilikom odlučivanja o visini naknade na ime sudske pristojbe na presudu uzeto je u obzir i da je tužiteljica rješenjem o odobravanju pravne pomoći Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć Klasa: UP/I-701-03/21-01/427, Urbroj: 2163/1-24-02/24-21-02 od 12. studenog 2021. (str. 44-46) oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u opsegu od 50 % za sve radnje za koje je obveza plaćanja nastala od 11. studenog 2021. S obzirom na to da obveza plaćanja pristojbe na tužbu nastaje u trenutku kada je tužba predana (čl. 4. ZSP-a), a da je tužba podnijeta prije 11. studenog 2021., tužiteljica nema pravo na oslobođenje od 50 % za sudsku pristojbu na tužbu.

13.5. Slijedom navedenog opravdani troškovi tužiteljice iznose ukupno 627,61 euro / 4.728,73 kune.

13.6. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 627,61 euro / 4.728,73 kune (t. II. izreke), dok su odbijeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu i zahtjev tuženika u cijelosti (t. III. i IV. izreke).

U Pazinu dana 15. veljače 2023.

Sutkinja

Marija Grubor, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužiteljica p. p., uz sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 1.305,00 kuna /173,20 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu 652,50 kuna / 86,60 eura,

- tuženik p. p.