REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2172/2018-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG, vl. građevinskog obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika Hrvatske elektroprivrede d.d., OIB 28921978587, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 37 i drugotuženika Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d.o.o., OIB 13148821633, sa sjedištem u Zagrebu, Kupska 4., kojeg zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, te umješača na strani prvotuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33., Podružnica Split, Trg hrvatske bratske br. 8., OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja IG i drugotuženika Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d.o.o. Zagreb, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1867/2017-2 od 26. travnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Pn-367/15-30 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja IG se odbacuje.

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1867/2017-2 od 26. travnja 2018. u odnosu na drugotuženika Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d.o.o. Zagreb u dijelu u kojem je odbijena njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Pn-367/15-30 od 30. lipnja 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Pn-367/15-30 od 30. lipnja 2017., i u odnosu na tog tuženika predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Revizija drugotuženika Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d.o.o. Zagreb, se odbacuje u odnosu na slijedeća pitanja:

„Može li prvostupanjski sud donijeti presudu bez navođenja iznijetih činjenica, dokaznih prijedloga stranaka, bez navođenja razloga odbijanja dokaznih prijedloga i bez razloga neutvrđivanja činjenica, te je li takvo postupanje protivno odredbi čl. 338. ZPP-a?

Može li sud drugog stupnja odbiti žalbu protiv takve presude bez ocijene žalbenih navoda stranke koja se žalila te je li takvo postupanje protivno odredbi čl. 375. ZPP-a?

Je li stajalište izneseno u odluci Ustavnog suda obvezujuće prirode za prvostupanjski i drugostupanjski sud?

Ukoliko dalekovod posjeduje sve dozvole za uporabu, je li sam po sebi opasna stvar, te na kome je teret dokaza da bi takav dalekovod bio uzrok štete? Je li sud dužan provesti vještačenje na okolnost uzroka štete i na kome je teret dokazivanja u postupku u kojem je dokazano da dalekovod posjeduje urednu dozvolu za uporabu?

Mora li vještak utvrditi točno određene količine materijala da bi se precizno mogla utvrditi visina štete, odnosno visina tužbenog zahtjeva?

Može li prvostupanjski sud držati dokazanim visinu tužbenog zahtjeva ukoliko se vještak ne može sa sigurnošću izjasniti glede količine uništenog građevinskog materijala?

Je li tužitelj dužan provesti osiguranje dokaza u situaciji kada postoji opravdana opasnost da se visina štete u sudskom postupku neće moći precizno utvrditi?

Je li tužitelj dužan provesti osiguranje dokaza kod naknade štete prije sudskog postupka, te je li posljedica takvog neprovođenja nemogućnost pouzdanog dokazivanja visine tužbenog zahtjeva?

Može li sud uzeti kao mjerodavno vještačenje za utvrđivanje visine štete provedeno 7 godina nakon štetnog događaja?

Predstavlja li propuštanje predlaganja i provođenja osiguranja dokaza nemogućnost utvrđivanja visine štete u postupcima u kojima je izvršeno vještačenje 7 godina nakon nastanka štete?“.

IV. Odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Djelomično se prihvaća precizirani tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu koji glasi:

''Tuženi HEP d.d.o. iz Zagreba, Ul. Grada Vukovara br. 37, OIB: 28921978587 i HOPS d.o.o. iz Zagreba, Kupska br. 4., OIB: 13148821633, dužni su solidarno naknaditi tužitelju IG, vl. građevinskog obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 172.641,06 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, pa do isplate, prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu sporednog potraživanja koje se odnosi na zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 172.641,06 kn, tekućom od dana 12. svibnja 2010. god. do 30. lipnja 2011. god. prema stopi od 14% godišnje, te od 1. kolovoza 2015. god. do 29. lipnja 2017. god. prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III/ Dužni su tuženici pod 1) i 2), u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak uzrokovan ovom parnicom u iznosu od 69.890,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, pa do isplate, prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok se žalba prvotuženika i drugotuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Pn- 367/15-30 od 30. lipnja 2017.:

- potvrđuje u točki II. izreke

- djelomično potvrđuje u točki I. izreke za dosuđujući dio u iznosu od 104.996,38 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate

- djelomično preinačava u točki I. za dosuđeni iznos od 67.644,68 kn i u tom dijelu se tužbeni zahtjev tužitelja odbija

- djelomično preinačava u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 16.806,65 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 30. lipnja 2017. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Drugotuženiku se dosuđuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.998,75 kn te se nalaže tužitelju da mu isti naknadi u roku od 15 dana.“.

3. Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli tužitelj i drugotuženik Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o., pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka VSRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 123/08 - ispravljeno, 67/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH - dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj u reviziji postavlja osam pitanja, a drugotuženik u reviziji postavlja sedamnaest pitanja, za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev prihvatiti a podredno pobijanu presudu ukinuti, a drugotuženik predlaže drugostupanjsku presudu preinačiti.

4. Na revizije nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije dopuštena, a revizija drugotuženika je djelomično dopuštena i osnovana (u odnosu na pitanja 1. – 6.) a djelomično nedopuštena (u odnosu na pitanja 7. – 17.).

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP) mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U takvoj reviziji, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Ocjena važnosti postavljenog pitanja uvjetovana je time, je li riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka o konkretnom sporu. Dakle, da bi ovaj sud mogao pristupiti ocijeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potrebno je da revizija ispunjava tri pretpostavke dopustivosti: određeno pravno pitanje i određeno navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, koja je nastala na skladištu građevinskog materijala otvorenog tipa na adresi [adresa], u predjelu [adresa], a koja šteta je nastala uslijed požara koji se dogodio na području [adresa] u vremenu od 19. do 21. rujna 2008.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:

- da se na području [adresa] dogodio požar, u vremenu od 19. do 21. rujna 2008. u kojem požaru je izgorjelo tužiteljevo skladište građevinskog materijala otvorenog tipa, na adresi [adresa] u predjelu [adresa],

- da je prvotuženik vlasnik dalekovoda [adresa], oznake DV 110 kw broj 61,

- da je prvotuženik osnovao drugotuženika, radi obavljanja djelatnosti prijenosa električne energije visokonaponskim dalekovodima te da se drugotuženik tim dalekovodima služi, održava ih, nadgleda, upravlja njima i brine se o njihovoj ispravnosti,

- da je uzrok požara stvaranje električnog luka i padanje užarenih čestica sa čeličnog stupa dalekovoda [adresa],

- da je tužitelj vlasnik građevinskog obrta IG, [adresa], naziv djelatnosti Fasadni i štukaturni radovi, izgradnja objekata niskogradnje podizanje zgrada, te da je na skladištu građevinskoga materijala tužitelj držao građevinske strojeve, opremu potrebnu za izgradnju kuća koje je gradio na čestici uz predmetno skladište,

- da je visina nastale štete 172.641,06 kn, te da tuženici nisu dokazali postojanje pretpostavki koje bi ih oslobodile odgovornosti za štetu.

9.1. Temeljem navedenih utvrđenja, a pozivom na odredbu čl. 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženike da solidarno isplate tužitelju iznos od 172.641,06 kn.

10. Drugostupanjski sud je pravnog shvaćanja, kako su tuženici solidarno odgovorni tužitelju ali ne na osnovu odredbe čl. 1066. ZOO, s obzirom da je utvrđeno da je prvotuženik vlasnik dalekovoda kojega je povjerio drugotuženiku na upravljanje u smislu odredbe čl. 15. i 16. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj 177/04, 76/07) te da je u konkretnom slučaju prvotuženik odgovoran kao vlasnik opasne stvari, a da tijekom postupka tuženici nisu uspjeli dokazati pretpostavke oslobođenja odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO, pa da za štetu uz drugotuženika kao osobu kojoj je vlasnik povjerio opasnu stvar na upravljanje, u smislu odredbe čl. 1064. ZOO, odgovara i vlasnik opasne stvari.

10.1. Pri tome, drugostupanjski sud zaključuje, da tužitelj nije dokazao vlasništvo materijala i opreme koja nije navedena u njegovim poslovnim knjigama i preinačenjem prvostupanjske presude odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 67.644,68 kn (koji se odnosi na čeličnu katnu oplatu autoprikolicu - prikolicu i željezne binder nosače).

11. Nadalje, nižestupanjski sudovi su pravnoga shvaćanja kako tužitelju zatezne kamate na dosuđene iznose pripadaju od dana presuđenja, jer se radi o zahtjevu za naknadu nenovčane imovinske štete koja nije reparirana, a slijedom čega i odbijaju preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata za vremenski period do dana presuđenja.

U odnosu na reviziju tužitelja

12. U odnosu na postavljena pitanja od 1 do 4, navodi se da se ta pitanja na mogu smatrati važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga što odgovor na postavljena pitanja dijelom ovisi o okolnostima konkretnog slučaja a dijelom odgovor na ta pitanja daju zakonske odredbe čl. 235., 244. 373. toč. 3., 365. i 375. ZPP, koje su odredbe jasne i nedvosmislene.

12.1. Osim toga, tužitelj nije, u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, obrazložio razloge zbog kojih smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti se u reviziji poziva na eventualno drugačiju praksu županijskih sudova odnosno revizijskoga suda.

13. U odnosu na peto postavljeno pitanje, kojim se problematizira početak tijeka zateznih kamata, navodi se da se odštetna tražbina (nenovčana materijalna- imovinska šteta) sudskom odlukom pretvara u novčanu tražbinu, zbog čega zatezne kamate na odštetnu tražbinu počinju teći od dana kada je postala novčanom tražbinom (tako i u Rev-2219/11 od 17. lipnja 2015., Rev-3054/1995 od 10. lipnja 1998. i Rev-x-926/16-2 od 5. travnja 2017.), a visina naknade za nenovčanu imovinsku štetu utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, pa i zatezne kamate na dosuđenu naknadu pripadaju od donošenja sudske odluke, a kako se ovdje radi o nenovčanoj imovinskoj šteti njezino se dospijeće sukladno odredbi čl. 1086. i 1089. st. 2. ZOO-a vezuje uz presuđenje (tako i u Rev-638/2020-2 od 12. siječnja 2021.). Stoga zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete, dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja (čl. 1089. st. 2. ZOO- a) teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena, osim ako je oštećenik sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke u kojem slučaju zatezne kamate teku od dana kad jer šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete.

14. U odnosu na šesto sedmo i osmo postavljeno pitanje, a koje se odnose na parnične troškove, navodi se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2005., zauzeto pravno shvaćanje, prema kojem pravomoćna odluka o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija. Prema tom shvaćanju, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka, jednako kao i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi, nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija, jer u pogledu parničnih troškova postupak ni ne počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom, počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

15. Slijedom navedenoga, ne radi se o pitanjima koja su važna za pravilnost primjene materijalnoga prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16. Iz navedenih razloga, reviziju tužitelja je valjalo odbaciti, temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP jer je ista nedopuštena.

U odnosu na reviziju drugotuženika

17. Revizijska pitanja drugotuženika od prvog do šestoga, svode se u bitnome na pitanje može li sud temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku, je li vještak dužan usmeno izložiti na raspravi svoj nalaz i mišljenje, ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju te predlagala izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku od strane vještaka odgovarajuće struke, je li na takav način postupljeno protivno odredbama čl. 250., 251., 259. i 260. ZPP. U opravdanju postavljenih pitanja drugotuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Revr 1428/11, Revx 776/10, Gzz-166169/04-2, Rev 118/04-2, Revr 608/04-2, Rev 2542/10-2, Rev 1208/07-2, Rev 424/09-2. S obzirom na izloženo, vijeće ovoga suda ocijenilo je kako je riječ o reviziji koja u odnosu na navedeno ispunjava pretpostavke dopustivosti.

18. Navedeno stoga, jer su shvaćanja u odnosu na to pitanje izraženo u nižestupanjskim presudama, u suprotnosti sa shvaćanjem ovoga suda izraženim u citiranim odlukama kao i u drugim odlukama (Rev 2277/2018, Rev 367/04, Rev 797/01). Sukladno odredbama čl. 251. st. 1. do 4. ZPP vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud na prijedlog stranaka, a kada je radi utvrđenja ili radi razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojem sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i prema potrebi traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1 ZPP). Sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti pismeno prije rasprave, a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 1. i 2. ZPP).

19. Značaj sudskog nalaza i mišljenja, u smislu navedenih zakonskih odredbi, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojega je odredio sud. Premda nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu izraditi također stalni sudski vještaci, njihov pisan nalaz i mišljenje nije zatražio sud. Stoga, takav nalaz i mišljenje nema jednaku dokaznu snagu kao i nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud i koje vještačenje je provedeno u smislu odredaba ZPP kojima je uređeno izvođenje toga dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane te pojedine stranke u postupku, koja je dokazno sredstvo, i kao takvu je treba ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. U tom smislu, tek u slučaju da je spomenuti pisani nalaz i mišljenje pribavljen izvan sudskog postupka dostavljen protivnoj stranci i da ona nije prigovarala njegovu sadržaju, niti predložila vještačenje u sudskom postupku, prvostupanjski sud bi ga mogao prihvatiti kao dokaz čija valjanost nije dovedena u pitanje i tek potom na njemu temeljiti odluku.

20. Stoga, odgovor na postavljeno pitanje glasi „Sud ne može temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku ukoliko nije provedeno po vještaku odgovarajuće struke (specijalizacije) ukoliko vještak nije saslušan u postupku, ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju te predlagala izvođenje dokaza vještačenja u sudskom postupku, pa je postupajući na takav način postupljeno suprotno odredbama čl. 250. i 259. ZPP.“ (tako i ovaj sud u odluci Rev 168/2017-2 od 26. siječnja 2021. i Rev 2443/2017-2 od 10. studenog 2020.).

21. U konkretnom slučaju, sud nije postupio na opisani način već je utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari utemeljio na nalazu vještaka angažiranih izvan ovog sudskog postupka, usprkos tome što je drugotuženik iznio prigovore i zatražio provođenje vještačenja po vještacima koje će odrediti sud. Na taj je način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 220. st. 2. i 251. st. 1. ZPP koju nije otklonio drugostupanjski sud, jer obrazloženje presude drugostupanjskog suda ne sadrži ocjenu tih žalbenih navoda tuženika, pa je posljedično počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

22. Stoga je, valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijane nižestupanjske presude u odnosu na drugo tuženika i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. Sedmo i osmo postavljeno pitanje u reviziji drugotuženika, se ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. To stoga što odgovor na ta pitanja daju zakonske odredbe čl. 338. i čl. 375. ZPP, koje zakonske odredbe su jasne i nedvosmislene te ne ostavljaju prostora za drugačije tumačenje.

24. Nadalje, odgovor na postavljena pitanja od devet do jedanaest, ovisi o okolnostima konkretnog slučaja i ta pitanja nisu postavljena dovoljno općenito. Odgovor na ta pitanja može biti od značenja samo za preispitivanje pravilne primjene materijalnog prava u ovoj parnici ali ta pitanja ne mogu predstavljati pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

24.1. Pitanja postavljena u reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP koja bi opravdala intervenciju ovog revizijskog suda i zauzimanje pravnog shvaćanja, moraju imati i opći karakter (značenje, važnost) tako da bi shvaćanje koje ovaj sud izražava u odnosu na njih moglo biti općenito i ubuduće primjenjivo u neograničenom broju slučajeva u primjeni norme na koju se odnose (važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni).

25. Pitanja u reviziji drugotuženika koja se odnose na visinu postavljenog zahtjeva (pitanja od dvanaest do sedamnaest) su pitanja u odnosu na koja revident nije obrazložio i iznio razloge zbog kojih smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualnu drugačiju praksu drugih županijskih sudova odnosno revizijskoga suda.

26. Prema tome, u konkretnom slučaju, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopustivost predmetne revizije drugotuženika, u odnosu na postavljena pitanja od sedam do sedamnaest, podnesene temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

27. Stoga je u tom dijelu, valjalo reviziju drugotuženika odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

28. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina