REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1727/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dobrovoljno vatrogasno društvo O. G. G., O., OIB: …, koga zastupa punomoćnik J. F., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1765/15-2 od 1. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-896/14-20 od 19. veljače 2015., ispravljena rješenjem istog suda broj P-896/2014- 29 od 1. lipnja 2017., na sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1765/15-2 od 1. prosinca 2016., i sudi:

"I. Prihvaća se žalba tuženice te se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-896/14-20 od 19. veljače 2015., ispravljena rješenjem istog suda broj P-896/2014-29 od 1. lipnja 2017. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj Dobrovoljno vatrogasno društvo O. G. G. iz O., …, OIB: … kao izvanknjižni vlasnik temeljem zakona dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama koje dolaze upisane na kčbr.1491, k.o. O., kuća, četiri zgrade i dvor, ulica … (…) … sa 2358m2, zk.ul.131, upisano na imenu i vlasništvu tužene Republike Hrvatske.

Nalaže se brisanje prava vlasništva tužene Republike Hrvatske OIB: … na navedenim nekretninama uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na istima, a provedba ove presude i upisa prava vlasništva nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku, sve u roku od 15 dana.

Tuženi je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 30.858,05 EUR/232.500,00 kuna, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog dijela, u iznosu od 23.981,68 EUR/30.000,00 kn.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena ispravljena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I/ Utvrđuje se da je tužitelj Dobrovoljno vatrogasno društvo O. G. g. iz O., …, OIB: … kao izvanknjižni vlasnik temeljem zakona dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama koje dolaze upisane na kčbr.1491, k.o. O., kuća, četiri zgrade i dvor, ulica … (…) … sa 2358m2, zk.ul.131, upisano na imenu i vlasništvu tužene Republike Hrvatske.

Nalaže se brisanje prava vlasništva tužene Republike Hrvatske OIB: … na navedenim nekretninama uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na istima, a provedba ove presude i upisa prava vlasništva nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 305.625,00 kuna, sve u roku 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška, tuženik se odbija."

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica, navodeći da istu podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži troškove na ime sastava odgovora ne reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Pri tome revidentica niti približno ne opisuje u čemu bi se sastojala spomenuta bitna povreda odredaba parničnog postupka, već samo paušalno navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su isti razlozi nejasni.

7. Predmet spora je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini upisanoj kao kčbr.1491. k.o. O., kuća, četiri zgrade i dvor, u ulici … (sada …)., koju tužitelj neometano posjeduje preko 80 godina, pri čemu je sporno je li tužitelj pošteni (savjesni) posjednik predmetne nekretnine koja je prvotno bila u njegovom vlasništvu, ali je 1963. nacionalizirana, a tužitelj nije podnosio zahtjev za povrat oduzete imovine.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 13. veljače 1932. od prodavatelja F. G. kupio predmetne nekretnine, koje su tada bile upisane na starim katastarskim česticama broj 450 i 443/2,

- da je Ugovor proveden u zemljišnim knjigama 15. veljače 1932. na ime tužitelja, a prema uvjerenju o identifikaciji čestica starim kčbr.450 i 443/2 odgovara današnja kčbr.1491. k.o. O., kuća, četiri zgrade i dvor, u ulici … (sada …),

- da su predmetne nekretnine 11. siječnja 1963. nacionalizirane i upisane kao društveno vlasništvo,

- da se na predmetnim nekretninama, kao vlasnik, u svibnju 2010. upisala tuženica,

- da tužitelj obavlja djelatnost vatrogastva te je u posjedu predmetnih nekretnina od 1932. pa sve do danas.

- da tužitelj nije u zakonom propisanim rokovima zatražio povrat oduzete imovine,

- da je tužitelj tuženici u travnju 2010. podnio zahtjev za mirno rješenje spora u pogledu predmetne nekretnine, što je tuženica odbila.

9. Polazeći od tih utvrđenja, sudovi su ocijenili da je tužitelj na predmetnim nekretninama stekao pravo vlasništva dosjelošću, unatoč tome što je predmetna nekretnina nacionalizirana, odnosno oduzeta tužitelju kao prijašnjem vlasniku, po odredbi čl. 54. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“ broj 52/58), a tužitelj nije, unatoč dugogodišnjem posjedu predmetnih nekretnina, u zemljišnoj knjizi ponovo upisao pravo korištenja i upravljanja unutar društvenog vlasništva, što je moglo spriječiti upis prava vlasništva Republike Hrvatske po odredbi čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 143/13, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), a nije niti zatražio povrat oduzete imovine u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 1. srpnja 1997., uslijed čega se tuženica na predmetnoj nekretnini upisala kao vlasnica, na temelju odredbi čl. 362. st. 3. ZV i odredbi čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi). To zato što je tužitelj na temelju pravnog posla kupoprodaje postao vlasnikom predmetne nekretnine u kojoj obavlja djelatnost vatrogastva (kao djelatnosti od općeg interesa) i koju posjeduje preko 80 godina u kontinuitetu, neometano, uslijed čega je tužiteljev posjed pošten, savjestan i zakonit, a činjenica znanja ili neznanja posjednika za stanje u zemljišnim knjigama ne utječe na njegovo poštenje. Stoga su, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, u razdoblju od 8. listopada 1991. godine do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke neprekidnog trajanja tužiteljevog posjeda kao zakonitog, istinitog i poštenog kroz vrijeme od 20 godina. Pritom drugostupanjski sud dodaje da to što je tužitelj znao da nekretninu ne koristi kao vlasnik, s obzirom na činjenicu da se 2010. obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora radi priznanja prava vlasništva u pogledu predmetne nekretnine, nije odlučno za rješenje spora, već je pravno relevantno što je tužitelj 1932. kupio predmetne nekretnine i upisao se kao vlasnik u zemljišnim knjigama 15. veljače 1932., a prestao je biti vlasnikom zbog razloga koji se ne mogu njemu pripisati na teret - jer su mu spomenute nekretnine oduzete jednostranim aktom tadašnje države i pravnog režima i ne može se govoriti o nepoštenju kupca.

10. Izloženo stajalište nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti kao pravilno. 11. U pravu je revident kada tvrdi da se, pri ocjeni poštenja (ranija zakonska terminologija istog instituta koristila je riječ „savjesnost“) tužitelja, ne može ignorirati svijest o posljedicama pravnog režima društvenog vlasništva te da je pogrešna ocjena o poštenju tužitelja samo po osnovi toga što je tužitelj do 11. siječnja 1963. bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina i nikada nije deposediran iz predmetnih nekretnina. Prema shvaćanju ovoga revizijskoga suda, u situaciji kada je utvrđeno da je tužitelj znao da je sporna nekretnina nacionalizirana, tada tužiteljev posjed nije imao potrebnu kakvoću za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tj. taj posjed nije bio pošten (savjestan) u smislu čl. 159. st. 4. ZV. Prema tome nije ispunjena jedna od osnovnih pravnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, a to je kakvoća posjeda (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-1980/95-2 od 17. rujna 1998.).

12. Valja još napomenuti da je, u skladu s odredbom čl. 77. Zakona o naknadi, Republika Hrvatska ex lege stekla vlasništvo predmetnih nekretnina i to od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske i komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 80/02) iz razloga što nije podnesen zahtjev za povrat.

13. Stoga, pogrešna je ocjena drugostupanjskog suda da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu dosjelošću pa je valjalo usvojiti reviziju tuženice i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude te odlučiti kao u izreci.

14. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, prema odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka.

15. Tuženici pripada pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka odmjerenih u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora, a u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troškova postupka. Tako je ovaj sud utvrdio da tuženica ima pravo na naknadu troškova odgovora na tužbu (3.000 bodova prema Tbr. 8/1 OT), podneska od 24. rujna 2012. i 16. prosinca 2014. (za svaki po 3.000 bodova prema Tbr. 8/1 OT), troškova zastupanja na ročištima od 17. rujna 2012., 10. listopada 2012. i 27. siječnja 2015. (3.000 bodova za svako prema Tbr. 9/1 OT), troškova sastava žalbe (3.750 bodova prema Tbr. 10/1 OT), kao i troškova sastava revizije (4.500 bodova po Tbr. 10/6 OT) prema vrijednosti boda (Tbr. 50. OT). S obzirom na određeno postavljeni zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka valjalo joj je dosuditi ukupno 30.858,05 EUR/232.500,00 kn[1] pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

16. Troškovi za sastav podneska od 15. siječnja 2015. tuženici nisu priznati iz razloga što je tuženica navode iz podneska mogla usmeno iznijeti na ročištu. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

17. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa nema pravo na naknadu troškova odgovora na reviziju (čl. 152. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.