REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2489/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Brarać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. A., odvjetniku u S., protiv tuženika E. E.-k. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu D., T., B. & K. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-646/2018-2 od 17. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-619/17-17 od 29. svibnja 2018., na sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 15.02.2017. godine, tuženika E. - K. d.d. iz Z., … (OIB: …) nije dopuštena. Određuje se dan prestanka radnog odnosa između tužitelja i tuženika s danom 30.06.2017. godine.

Nalaže se tuženiku E. - K. d.d. iz Z., … (OIB: …) da tužitelju M. J. iz S., … (OIB: …) isplati naknadu plaće do dana prestanka radnog odnosa, tj. od dana 20.02.2017. godine do 30.06.2017. godine u ukupnom iznosu od 65.021,067 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29 stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se od 01.08.2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče na iznos od:

- 7.224,563 kn od 15.03.2017. godine do isplate,

- 14.449,126 kn od 15.04.2017. godine do isplate,

- 14.449,126 kn od 15.05.2017. godine do isplate,

- 14.449,126 kn od 15.06.2017. godine do isplate,

- 14.449,126 kn od 15.07.2017. godine do isplate.

Nalaže se tuženiku E. - K. d.d. iz Z., … (OIB: …) da tužitelju M. J. iz S., … (OIB: …) isplati iznos od 14.449,126 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29 stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se od 01.08.2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Nalaže se tuženiku E. - K. d.d. iz Z., … (OIB: …) da tužitelju M. J. iz S., … (OIB: …) isplati naknadu štete u visini 8 mjesečnih plaća tužitelja isplaćenih zadnja tri mjeseca odnosno iznos od 15.593,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29 stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se od 01.08.2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od donošenja presude do isplate.

Nalaže se tuženiku da nadoknadi parnični trošak tužitelju u roku od osam dana."

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od osam dana.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu. Traži troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Kako je drugostupanjska presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa, to je protiv iste, dopuštena redovna revizija, sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. U takvim okolnostima sa revizijom tužitelja, bez obzira što ju je tužitelj podnio pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija) je trebalo postupiti kao da se radi o reviziji podnesenoj prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida.

8. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj na radnom sastanku održanom 2. veljače 2017. za vrijeme radnog vremena u prostorijama poslodavca teško vrijeđao i prijetio radnicima poslodavca te vrijeđao i prijetio neposredno mu nadređenoj osobi kod poslodavca, rukovoditelju proizvodne linije, te da je slijedom podnesenih pritužbi, zaprimljenih od strane svih radnika poslodavca koji su sudjelovali na tom sastanku, ovlaštena osoba poslodavca pozvala i saslušala tužitelja te mu je objasnila što mu se stavlja na teret (teško i grubo vrijeđanje, kao i izrečene prijetnje, slijedom toga narušena radna disciplina) pa da zbog tih okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć, da se radničko vijeće suglasilo s izvanrednim otkazom očitovanjem od 14. veljače 2017., to nižestupanjski sudovi zaključuju da unošenje u lice, vrijeđanje i prijetnje nekolicini drugih radnika, predstavlja incidentno ponašanje tužitelja koje narušava radnu disciplinu, izaziva nelagode, napetost i strah kod radnika, pa imajući u vidu da su u tuženikovu Pravilniku o radu u odredbi člana 83. propisane osobito teške povrede obveze iz ugovora o radu ili u vezi s radnim odnosom, između ostalog i osobito teško vrijeđanje člana Uprave, poslodavca ili drugog radnika, čime da su se ispunili uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju koji je uslijedio 15. veljače 2017., u smislu čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14).

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj obrazlaže tvrdnjom da mu nije omogućeno iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. ZR, jer da je postupak povodom prijava radnika radi zaštite dostojanstva prešao u postupak izvanrednog otkazivanja bez da je tužitelj o tome obaviješten pri čemu je mislio da obranu daje isključivo u postupku zaštite dostojanstva radnika.

10. Suprotno tvrdnjama revidenta, nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge ističući da je tužitelj nakon sastanka bio pozvan u ured ovlaštene osobe poslodavca na kojemu mu je bilo omogućeno da iznese svoje viđenje događaja sa sastanka od 2. veljače 2017., a također je obaviješten i o stajalištu uprave zbog događaja sa sastanka te mu je prvo ponuđen sporazumni otkaz uz otkazni rok od 6 mjeseci za koje vrijeme bi se tužitelju isplaćivala plaća, odnosno do ispunjenja uvjeta za mirovinu sve uz oslobođenje obveza rada, što je tužitelj uvjetovao isplatom otpremnine u iznosu od 20.000 Eura, pa poslodavac nije pristao na takav prijedlog, stoga se ne mogu prihvatiti tvrdnje revidenta da je mislio da daje obranu u postupku zaštite dostojanstva radnika.

11. Osim toga tužitelju se ukazuje da je odredbom čl. 134. ZR (kojom je regulirana zaštita dostojanstva radnika) propisano da ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, dakle ako se i u postupku radi zaštite dostojanstva radnika utvrdi da je uznemiravanje postojalo, poslodavac ima dužnost poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, što uključuje i mogućnost otkazivanja ugovora o radu.

12. Nadalje, pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st.

1. u vezi čl. 8. ZPP, a ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, budući da tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (za donošenje odluke o zakonitosti odluke o otkazu), ovdje je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

13. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja protiv pobijane presude odbiti kao neosnovanu.

14. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.