REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2675/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Brarać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Č. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., protiv tuženika V. i. o. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O. & p. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 208/2017-2 od 20. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-10167/14-44 od 14. veljače 2017., na sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od dana 28.12.2011. broj O-158/2011.

Sudski se raskida ugovor o radu broj … sklopljen između tužitelja i tuženika temeljem kojeg ugovora je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta šef odjela radionica u Službi mreže, Sektor v., s danom 02.04.2012. godine.

Nalaže se tuženiku V. i. o. d.o.o., Z., …, OIB …, da tužitelju V. Č. iz Z., …, OIB: …, isplati naknadu štete u ukupnom iznosu od 90.651,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim na iznos od 90.651,47 kn od dana donošenja presude, pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju određuje članak 29. stavak 2. zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 6.450,00 kn u roku od 8 dana.„

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida.

9. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj postupao suprotno pravilima propisanim u tuženikovim radnim uputama zbog toga što je dao nalog za ugradnju vodomjera na adresi Z., …, iako prethodno nije provjerio je li priključak na navedenoj adresi legalan te je nakon ugradnje vodomjera broj istog proslijedio u Službu prodaje i naplate da se evidentira kao legalan, a nije bio ovlašten dostavljati podatke u Odjel prodaje, kao i zbog toga jer je broj vodomjera proslijedio u Službu naplate da se evidentira kao legalan priključak, iako nije bio legalan jer za priključak nije sklopljen ugovor o izgradnji priključka, nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa što predstavlja opravdani razlog za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika, pa kraj utvrđenja da je tužitelju zbog takvog kršenja obveza iz radnog odnosa određen pritvor od strane istražnog suca, stajalište je nižestupanjskih sudova da tužiteljev boravak u pritvoru predstavlja okolnost zbog koje nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelja prije otkaza pozove na iznošenje obrane, dok je postupak savjetovanja s radničkim vijećem proveden u skladu s odredbom čl. 149. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11, dalje: ZR), zaključak je nižestupanjskih sudova da je otkaz dopušten pa slijedom toga odbijaju zahtjev na utvrđenje nezakonitom pobijane odluke o otkazu i nastavno zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 117. st. 1. ZR.

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj obrazlaže tvrdnjom da nižestupanjski sudovi u svojim odlukama marginaliziraju okolnost da tuženiku postupanjem tužitelja nije nastala nikakva materijalna šteta, a da je tužitelj postupao sukladno Elaboratu za evidenciju nelegalne potrošnje te da je stoga izostao glavni razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu, te da je na poslodavcu bio teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz u smislu čl. 131. st. 3. ZR, pri čemu tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane u smislu čl. 111. ZR. Tužitelj ističe da je 26. rujna 2011. donesena odluka o izvanrednom otkazu koja je stavljena van snage da bi zatim 28. prosinca 2011. bila donesena pobijana odluka o redovnom otkazu, pri čemu tužitelj nije počinio nikakve nove povrede radnih obveza, zbog čega smatra da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova pogrešno, pozivajući se na praksu revizijskog suda Revr- 1506/2016-2 od 2. svibnja 2018.

11. Suprotno tvrdnjama revidenta, nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge ističući da nije odlučno da li je postupanjem tužitelja tuženiku nastala materijalna šteta, već je odlučno da je tužitelj prekršio obvezu iz radnog odnosa postupajući protivno pravilima postupanja sadržanim u radnim uputama tuženika, što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Okolnost što je tuženik sačinio elaborat u cilju legalizacije ilegalne potrošnje isporučenih usluga ne opravdava postupanje tužitelja protivno pravilima u uputama tuženika u odnosu na ugradnju (novog) vodomjera jer iz sadržaja dokumentacije u spisu proizlazi da je u odnosu na spajanje na sustav ilegalnih priključaka propisana procedura uz podnošenje zahtjeva za legalizaciju priključka iz čega slijedi da se vodomjeri mogu ugraditi na priključak koji je legalan tj. u odnosu na koji je sklopljen ugovor o izgradnji priključka ili je legaliziran. Nadalje, okolnost što je tužitelju u kritično vrijeme bio određen pritvor u trajanju od najmanje mjesec dana predstavlja okolnost zbog kojeg nije bilo opravdano očekivati od tuženika da omogući radniku da iznese svoju obranu u smislu odredbe čl. 111. st. 2. ZR, a time se, protivno navodima tužitelja, ne prejudicira krivnja tužitelja, već se ukazuje na objektivnu okolnost (boravak radnika u pritvoru zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela vezano uz obavljanje poslova povjerenih mu kod tuženika i njegovo trajanje) zbog koje tužitelj nije pozvan na iznošenje obrane. Zaključno, nižestupanjski sudovi zaključuju da to što je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju redovitim otkazom, koji je povoljniji za radnika, a da je prethodno stavio izvan snage izvanredni otkaz ugovora o radu, ne čini otkaz sam po sebi nedopuštenim s obzirom na pravilno utvrđenje u postupku da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR u vezi s čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR. 12. Dakle, neosnovano revident ističe da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tužitelja prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

13. Nadalje, pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, budući da tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (kršenje obveza iz radnog odnosa), riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

14. Tužitelj ističe i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pozivajući se na pravno shvaćanje izneseno u odluci Revt-1506/2016 od 2. svibnja 2018. prema kojem poslodavac nakon danog upozorenja radniku kojim je ukazano na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju daljnjih kršenja obveza može zakonito otkazati radniku ugovor o radu stavljajući mu na teret skrivljeno ponašanje tek u slučaju opetovanog kršenja obveza od strane radnika. Međutim, u konkretnoj slučaju tužitelju je već izrečena mjera upozorenja zbog povrede radne obveze 12. veljače 2010., a tužitelj je nalog za ugradnju vodomjera na neovlašteni priključak na adresi …, Z., i evidencije istog kao legalnog priključka dao 1. listopada 2010., dakle nakon izrečenog upozorenja, te se radi upravo o opetovanom radnikovom kršenju obveza iz radnog odnosa. Dakle, pravilno su sudovi primijenili odredbu čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog i to ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

15. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja protiv pobijane presude odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.