REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4523/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Duga Osijek d.o.o., Osijek, Franje Krežme 8/I, OIB 07679422353, kojeg zastupa punomoćnik Nikica Zagorac, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstva gospodarstva, Zagreb, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3466/2017-2 od 17. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-137/2016-27 od 2. ožujka 2017., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 3.112.241,72 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke), toč. II. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 163.670,00 kn, a toč. III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova od 127.740,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u svezi sa čl. 497.a ZPP iz razloga propisanih čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema čl. 392.a. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete od 3.112.241,72 kn temeljem čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03, 79/07 i 150/11).
7. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena suda drugog stupnja da je u odnosu na potraživanje tužitelja nastupila zastara.
8. Suprotno navodima tužitelja prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud drugog stupnja iznio razloge zbog kojih smatra da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12, dalje: ZIDZPK) počeo tijek zastare u odnosu na potraživanje tužitelja.
9. Neosnovani su i revizijski navodi tužitelja kojima tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
10. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova štetnu radnju u konkretnom slučaju predstavlja donošenje prvostupanjskog upravnog rješenja od 8. travnja 2011. (Državnog inspektorata, Područne jedinice Osijek) kojim je tužitelju zabranjeno sklapanje ugovora o kreditu (što je njegova poslovna djelatnost).
11. Tužitelj, tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete koju je trpio uslijed donošenja naprijed citiranog rješenja u razdoblju od kada je primio prvostupanjsko upravno rješenje (15. travnja 2011.) pa do 19. listopada 2012. – kada je stupio na snagu ZIDZPK.
12. Obzirom da je navedeno upravno rješenje presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-6880/11-4 od 12. veljače 2015. poništeno, tužitelj u reviziji tvrdi da je zastarni rok počeo teći tek tada.
13. Suprotno revizijskim navodima tužitelja sud drugog stupnja je pravilnom primjenom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO) utvrdio da je u odnosu na potraživanje tužitelja nastupila zastara.
14. Naime, prema čl. 230. st. 1. ZOO je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
15. Kako je u konkretnom slučaju štetna radnja nastupila donošenjem prvostupanjskog upravnog rješenja od 11. travnja 2011. tužitelju je od primitka tog rješenja (15. travnja 2011.) bilo poznato tko je štetu učinio.
16. Nadalje, a kako je stupanjem na snagu ZIDZPK brisana zakonska odredba temeljem koje je tužitelj mogao sklapati ugovore o kreditu po dotadašnjim uvjetima (brisan je čl. 3. st. 1. toč. i) ZPK), tim trenutkom je tužitelj prestao trpjeti štetu.
17. Stoga je danom stupanja na snagu ZIDZPK u smislu čl. 230. ZOO tužitelj imao sva potrebna saznanja za podnošenje odštetnog zahtjeva jer mu je bio poznat opseg štete (razdoblje u kojem je štetu trpio i dobit koju je mogao očekivati), a saznanje o osobi koja je štetu počinila imao je već u trenutku donošenja prvostupanjskog upravnog rješenja (tako i ovaj sud u odluci Rev 2042/2018-2 od 8. lipnja 2022.).
18. Pozivanje tužitelja na drugačiju sudsku praksu u odnosu na početak tijeka zastare (odluka ovoga suda Rev 376/1995) nije opravdano jer ta odluka ne koincidira sa konkretnom situacijom (zahtjev se ne odnosi na naknadu štete, već na isplatu plaće).
19. Okolnost da je tek donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno prvostupanjsko upravno rješenje nije od utjecaja na tijek zastare, jer se protupravnost, kao pretpostavka za naknadu štete utvrđuje u svakom pojedinom odštetnom zahtjevu.
20. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
