REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 512/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]; kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-167/2021-2 od 8. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-344/2017-33 od 21. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbija se kao neosnovan.

II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje: prijedlog) protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-167/2021-2 od 8. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 344/2017-33 od 21. siječnja 2021.

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je predložio ovom revizijskom sudu da ga odbaci i tuženicu obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila pitanje za koja smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), koje glasi:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?“

5. Neosnovano, međutim, tuženica smatra da su u vezi s tim pitanjem u odlukama ovoga revizijskog suda na koje se u prijedlogu pozvala izražena pravna shvaćanja s kojima nisu podudarna pravna shvaćanja iz predmetne drugostupanjske presude, što joj je osnova za zaključak da se radi o pravnom pitanju važnom u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP.

6. Naime, niti u jednoj od odluka ovoga suda na koje se tuženica pozvala nije izraženo shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava, pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage.

7. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

8. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (toč. II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek