REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 195/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica TR, dipl. iur. u SSSH-u, Teritorijalni ured SSSH Split, Marmontova 1/II, protiv tuženika Vodovod d.o.o., Makarska, Obala kralja Tomislava 16/I, OIB: 06527308831, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1895/2019-2 od 3. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-657/18 od 13. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika protiv rješenja kojim je odlučeno o privremenoj mjeri se odbacuje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 21. lipnja 2018., te da radni odnos tužiteljice nije prestao. Rješenjem sadržanim u istoj odluci potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je određena privremena mjera i naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radnom mjesto referenta obračuna i naplate vode sukladno ugovoru o radu od 28. ožujka 1996.

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju podnosi tuženik pozivom na čl.382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 386. st. 1. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija u odnosu na presudu nije osnovana, a u odnosu na rješenje nije dopuštena.

5. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu i da tužiteljici radni odnos nije prestao, te zahtjev da se tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila u vrijeme donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

7. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijane odluke o otkazu.

8. Suprotno navodima tuženika prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 7., 8., 10., čl. 151., 154., 164., 219., 220. i 338. st. 3. ZPP.

9. Kako tuženik u reviziji ne opisuje na koji način bi ove povrede bile učinjene, a od strane ovoga suda nije niti utvrđeno da bi nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja postupali protivno naprijed citiranim odredbama, ne postoje niti okolnosti koje bi eventualno mogle biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 354. st. 1. ZPP).

10. Nadalje, suprotno revizijskim navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge kojima je odgovoreno na bitne žalbe navode tuženika pa stoga prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Imajući u vidu sadržaj obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u kojoj nije navedeno da je tuženik kao poslodavac utvrdio da bi tužiteljica počinila određenu povredu obveze iz radnog odnosa, već se poziva na obavijest Općinskog državnog odvjetništva o podizanju optužnice protiv tužiteljice zbog kaznenog djela pronevjere i krivotvorenja službene isprave, kao i okolnost da u osporavanoj odluci o otkazu poslodavac nije naveo druge razloge otkaza, nižestupanjski sudovi su pravilno pristupili utvrđivanju postojanja razloga za otkaz ugovora o radu u kontekstu je li poslodavac imao opravdani razlog da zbog ovakve obavijesti izgubi povjerenje prema tužiteljici i ocijeni da nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Ovakav pravni pristup nižestupanjskih sudova je u okolnostima konkretnog slučaja nužan jer od saznanja tuženika o optužbi koja se tužiteljici stavlja na teret (20. lipnja 2012.), a koja je povezana sa obavljanjem njenih radnih zadataka, pa do donošenja odluke o izvanrednom otkazu (21. lipnja 2018.) je proteklo dulje razdoblje (tijekom kojeg je poslodavac vodio parnicu u kojoj je donijeta presuda koja nadomješta suglasnost radničkog vijeća za donošenje odluke o otkazu). Također tijekom ovog razdoblja je tužiteljica u kaznenom postupku nepravomoćnom presudom bila proglašena krivom, koja presuda je ukinuta.

14. Stoga su nižestupanjski sudovi, polazeći od činjeničnih utvrđenja da su radnje koje se u navodima optužnice tužiteljici stavljaju na teret (izmjena podataka o stanju brojila, unošenje pogrešnih podataka u sustav) osim tužiteljice mogle izvršiti i drugi radnici tuženika, jer je tuženik kao poslodavac organizirao način rada na način da se nije moglo utvrditi koji se radnik koristio računalom i tko je vršio izmjene podataka o potrošnji vode u sustavu, pravilno ocijenili da u konkretnom slučaju tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

15. Člankom 135. st. 3. ZR je propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

16. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tuženik nije dokazao da je okolnost što je protiv tužiteljice podignuta optužnica kojom joj se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela na štetu poslodavca sama po sebi razlog gubitak povjerenja u tolikoj mjeri da bi to opravdavalo izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

17. Gubitak povjerenja je subjektivni osjećaj poslodavca prema radniku i mora biti utemeljen na objektivno utvrđenim činjenicama koje se utvrđuju u svakom pojedinom slučaju.

18. Stoga je pozivanje tuženika na praksu ovoga suda (odluke Revr 1056/16, Revr 643/2017, Revr 1422/16 i Revr 29/17) neutemeljeno jer su okolnosti u pojedinačnim slučajevima bile drugačije (utvrđene su konkretne povrede obveza iz radnog odnosa, i sl.)

19. U konkretnom slučaju, kada je poslodavcu bilo poznato da je rad organizirao na način da je osim tužiteljice radnje koje joj se činjeničnim opisom optužnice stavljaju na teret mogao izvršiti i neki drugi radnik, ili više njih, a u pomanjkanju bilo kakvih drugih dokaza da je te radnje izvršila upravo tužiteljica (jer nisu navedene u pobijanoj odluci o otkazu), nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili da poslodavac nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu čl. 135. st. 3. ZR (tako i ovaj sud u Revr 283/2018).

20. Tuženik pobija drugostupanjsku odluku i u odnosu na privremenu mjeru.

21. Budući da u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri tuženik nije podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. i čl. 387. ZPP, to revizija u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri nije dopuštena, pa je stoga u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 392. st. 7. ZPP revizija tuženika odbačena.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa