REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 193/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. iz Z., s prebivalištem u N., Italija, OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. D. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, predaje u posjed i razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž- 1875/17-2 od 18. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2735/2015 od 23. lipnja 2017., na sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tužiteljice.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica R. B. iz Z., s prebivalištem u N. … – Italija, ... OIB: …, temeljem nasljeđivanja i diobe stekla pravo suvlasništva na nekretninama opisanim kao

1. čest. zem. 2623/2 u naravi pašnjak, ukupne površine 949 m2, upisane u zk. ul. 11721 k.o. Z. za ½ dijela,

2. čest. zem 2623/3 u naravi pašnjak, ukupne površine 311 m2, upisane u zk. ul. 9416 k.o. Z. i to za ½ dijela,

što je tuženik dužan priznati u ujedeno trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti iste upiše kao suvlasnica za ½ dijela predmetnih nekretnina, te trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice geometrijskom diobom.

Utvrđuje se da je tužiteljica, temeljem nasljeđivanja i diobe stekla pravo vlasništva na opisanim kao

3. čest. zem. 1288/2 u naravi oranica, površine 1518 m2, upisane u zk. ul. 5733 k.o. C. za cijelo,

4. čest. zem. 1241/1 u naravi oranica, ukupne površine 1692 m2, upisane u zk. ul. 5731 k.o. C. za cijelo,

5. čest. zem. 1241/2 u naravi oranica, ukupne površine 1304 m2, upisane u zk. ul. 5732 k.o. C. za cijelo i

6. čest. zem. 1289/1 u naravi vinograd, površine 953 m2, upisane u zk. ul. 5733 k.o. C. za cijelo

što je tuženik dužan priznati i ujedeno trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje s imena tuženika, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku predaja nekretnina iz točke I. 1. i 2. tužiteljici u suposjed, te predaja nekretnina iz točke I 3. 4. 5. i 6. u samostalni posjed slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 42.552,50 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužiteljice odbiti u cijelosti. Traži troškove sastava revizije.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. S obzirom da vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn te da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP.

7. U skladu s tim, a postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nasljeđivanjem i diobom stekla pravo suvlasništva na nekretninama opisanim kao zkčbr. 2623/2 i 2623/3 k.o. Z. u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica u zemljišne knjige upiše kao suvlasnica za ½ dijela predmetnih nekretnina, uz predaju u supodjed, te trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice geometrijskom diobom; kao i zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nasljeđivanjem i diobom stekla pravo vlasništva na nekretninama opisanim kao zkčbr. 1288/2, 1241/1, 1241/2 i 1289/1 k.o. C. u cijelosti, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama, kao i predati u posjed.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su se ispunili uvjeti iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP) kojim je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Naime, zajednički prednik parničnih stranaka Š. B. imao je sinove M.-D. B. i K.-K. B., koji su bili suvlasnici predmetnih nekretnina. M.- D. B. imao je kćeri A. G., V. D. te M. D.1 , koja ima sina A., a njegov sin je tuženik M. D.2 Baka tuženika M. D. je s sestrama A. G. i V. D. sklopila ugovor o diobi nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva da bi nakon toga M. D.1 i A. G. svoje suvlasničke udjele darovale ocu tuženika A. D., a on tuženiku M. D.2 S druge strane K.-K. B. imao suprugu K., sinove J., Š. i K., te kćeri Š. i V. J. B. imao je suprugu D. D. udana B., sina E. i kćeri A. i tužiteljicu R. N. B., pri čemu je iz pisanih izjava majke, sestre i brata tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio da su ustupili tužiteljici vlasništvo svih nekretnina u k.o. Z., C., B. i A. kojih je bio vlasnik ili suvlasnik njihov prednik J. B. jer da je to bila njegova želja za života. Slijedom navedenog, a pozivom na odredbu čl. 162. ZVDSP prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev.

10. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je istaknuo da je tužiteljica nasljeđivanjem iza svoga oca J. B. mogla naslijediti samo 1/12 dijela predmetnih nekretnina, ali je to trebala i dokazati. Međutim iz dokaza koje je tužiteljica prezentirala sudu ne zna se kada je njezin otac umro, je li iza njega vođena ostavinska rasprava i ako je, što je prijavljeno kao ostavinska imovina. Zbog toga se ne može zaključiti da je tužiteljica dokazala da je nasljeđivanjem stekla predmetne nekretnine niti u 1/12 dijelova, a ne mogu se prihvatiti niti tvrdnje tužiteljice da je ove nekretnine stekla diobom s obzirom da iz ponuđenih dokaza ne proizlazi da je između K. i M. B. odnosno kasnije njihovih nasljednika došlo do bilo kakve diobe predmetnih nekretnina, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odbio tužbeni zahtjev.

11. Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer da iz izjave oca tuženika A. D., oca tuženika, od 17. ožujka 2008. proizlazi da je isti priznao da su predmetne nekretnine bile suvlasništvo K. i M. B. svakog u ½ dijela, pa da je time de facto priznat tužbeni zahtjev tužiteljice. Međutim, valja reći da je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužiteljica zakonskim nasljeđivanjem iza svoga djede K. B. i oca J. B. mogla eventualno naslijediti samo 1/12 dijela predmetnih nekretnina, ali je to trebala i dokazati (ne zna se datum smrti, niti činjenica je li vođena ostavinska rasprava i što je činilo ostavinu), pogotovo u situaciji kada tuženik ističe da su prednici tužiteljice podnijeli opciju za talijansko državljanstvo 1950-tih godina, te da je njihova imovina tim činom prestala biti njihovo vlasništvo pozivom na Sporazum o primjeni Sporazuma između FNRJ i Republike Italije od 18. prosinca 1954. (Službeni list SFRJ MU br. 8/65).

12.1. Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presuda je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

12.2. Naime, budući da tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (nedostatak rješenja o nasljeđivanju iz pok. oca J. B.), ovdje je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

13. Tužiteljica u reviziji samo uopćeno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da pri tome izrijekom, a niti opisno ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti.

14. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

15. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.