- 1 -              Rev 1138/2021-3

 

 

 

 

Broj: Rev 1138/2021-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasenke Žabčić, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u V., protiv tuženice S. K.-M. iz V., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., H. i V. j.t.d. u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-756/2018-2 od 24. kolovoza 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-380/15-19 od 4. travnja 2018., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I              Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-756/2018-2 od 24. kolovoza 2020., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II              O troškovima postupka odgovora revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V. broj Ovrv-460/15 od 5. svibnja 2015. i tuženica je obvezna platiti tužitelju iznos od 6.143,51 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano u točki I izreke, dok je prema stavku II izreke isti u preostalom dijelu ukinut, dok je prema stavku III tuženica obvezna naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 7.661,25 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ujedno je preinačena presuda u dijelu točke III izreke na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.165,163 kn, dok se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.661,25 kn odbija kao neosnovan.

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3790/2020-2 od 10. veljače 2021. dopuštena je revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-756/2018-2 od 24. kolovoza 2020., zbog pravnog pitanja:

 

              ''Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni sukladno članku 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (''Narodne novine'' broj 88/13, 14/14, 102/14 i 95/15) i dalje plaćati preostale troškove zajedničkog toplinskog sustava (primjerice trošak priključka snage), izuzev troška toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (primjerice stan)?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku odluku, podredno ukine uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tužitelja je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.534,81 kn zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose za razdoblje od prosinca 2014. do travnja 2015., a sve s osnova fiksnih troškova toplinske energije.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da se tuženica, kao vlasnica stana isključila iz sustava grijanja na temelju radnog naloga od 1. ožujka 2012., ali se ponovno samoinicijativno uključila početkom 2014., odnosno prije utuženog razdoblja,

 

- da tuženica prilikom ponovnog isključivanja iz sustava grijanja trebala poštivati postupak propisan odredbom čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije (''Narodne novine'' broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 - dalje: ZTTE), a što ista nije učinila,

 

- da tuženica nakon ponovnog uključenja nije koristila usluge tužitelja u utuženom razdoblju.

 

9. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje pozivom na odredbu čl. 45. st. 3. ZTTE, prema kojoj je krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, da je tuženica obvezna platiti utuženi iznos koji je tužitelj izračunao sukladno odredbama ugovora o potrošnji toplinske energije.

 

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je odredbom čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (''Narodne novine'' broj 34/14) propisano da je krajnji kupac koji se uz suglasnost izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati ove troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Međutim, smatra da tuženica izdvajanjem iz zajedničkog sustava toplinske energije više nije krajnji kupac u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE, pa da stoga nije u obvezi plaćati troškove priključne snage, sve prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev-x 670/2011-2 od 10. studenoga 2011. O istom pitanju izneseno je identično pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-32774/2003 od 9. veljače 2006.

 

11. Nasuprot tome, u odlukama suda Europske unije broj C-708/17 i C-725/17 u predmetu Rayoonen sad Asenovgrad (Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska), (C-708/17 i Sofijski Rayoonen sad (Općinski sud u Sofiji, Bugarska), (te 725/17) izneseno je slijedeće pravno shvaćanje:

 

              ''1.) Čl. 27. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi s čl. 5. st. 1. i 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu.

 

              2.) Čl. 13. st. 2. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ i čl. 10. st. 1. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se u zgradi u suvlasništvu računi koji se odnose na potrošnju toplinske energije unutarnjih instalacija svakom vlasniku stana u zgradi ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana.''.

 

12. Iako je o spornom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci broj Rev-x 670/2011-2 od 10. studenoga 2011., na koju odluku se referirao i drugostupanjski sud, vijeće je stava da bi, osobito uvažavajući razloge koje je tužitelj iznosio tijekom prvostupanjskoga postupka (posebice u dijelu u kojem se poziva na odredbe ZTTE i Ugovora o potrošnji toplinske energije), te naprijed iznesene razloge u citiranim odlukama Suda Europske unije, trebalo izmijeniti sudsku praksu.

 

13. Naime, nakon izdvajanja pojedine samostalne uporabne cjeline (stana tuženice) iz zajedničkog toplinskog sustava, Ugovor o potrošnji toplinske energije i nadalje obvezuje te suvlasnike zgrade u smislu odredbe čl. 45. st. 3. ZTTE plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, iz koje zakonske odredbe proizlazi da se oni i nadalje smatraju krajnjim kupcima iz st. 1. čl. 45. ZTTE, prema kojoj odredbi se krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje određenih uvjeta, ali ne proizlazi da time gubi status krajnjeg kupca. Zbog navedenog, tuženica jeste krajnji kupac i ima na zakonu utemeljenu obvezu, i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava, plaćati sve druge troškove, osim troškova toplinske energije, za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, pa je u navedenom sadržan i odgovor na postavljeno pitanje.

 

14. Nižestupanjski sud se, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije bavio ostalim žalbenim navodima tuženice zbog čega nema uvjeta za preinaku presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku taj sud, vodeći računa o izraženom shvaćanju, o tužbenom zahtjevu odlučiti novom odlukom.

 

15. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 12. rujna 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.