REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o., Z., OIB: … , kojeg zastupa K. B., odvjetnica iz S., protiv tuženika

Z., OIB: … , kojeg zastupa

A. M., odvjetnik iz Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 2. veljače 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 15. veljače 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice A. Š. iz Z. posl. br. Ovrv-319/2021 od 19.2.2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 23,31 eur / 175,64 kn[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos:

-2,49 eur / 18,78 kn od 15.5.2020. do isplate, -

2,50 eur / 18,86 kn od 15.6.2020. do isplate, -2,50

eur / 18,86 kn od 15.7.2020. do isplate, -9,53 eur /

71,80 kn od 15.8.2020. do isplate, -1,89 eur /

14,24 kn od 15.9.2020. do isplate,

-1,89 eur / 14,24 kn od 15.10.2020. do isplate,

-2,50 eur / 18,86 kn od 15.11.2020. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 20.7.2021. godine podnio javnom bilježniku A. Š. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od 175,64 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

2. Javni bilježnik A. Š. je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-

319/2021 dana 19.2.2021. godine. Protiv kojeg je tuženik uložio pravovremeni prigovor, u kojem prvenstveno prigovara zastari, a potom ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da on nije vlasnik nekretnine-vikendice u mjestu Ugljan na otoku Ugljanu na koji se odnosi potraživanje tužitelja. Nadalje navodi da usluga za koju se tereti tuženik nije niti izvršena, jer u utuženom razdoblju tuženik nije koristio uslugu tužitelja, jer da vikendicu koristi isključivo za ljetnih mjeseci. Prigovara i cijeni usluge, navodeći da nije obračunata u skladu sa važećim propisima. Pri tome se poziva na Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o održivom gospodarenju komunalnim otpadom.

3. Rješenjem ovog suda, posl. br. Povrv-871/21-2 od 23.7.2021. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Š., poslovni broj Ovrv-319/21 od 19.2.2021. godine u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Punomoćnik tužitelja u podnesku od 9.9.2021. navodi da je tuženik kao povremeni korisnik predmetne nekretnine i pasivno legitimiran. Isto tako navodi da je tuženik povremeno i proizvoljno uplaćuje iznose za pruženu uslugu tužitelja, a ne sukladno cjeniku. Navodi da je tužitelj omogućio tuženiku korištenje spremnika od 1100 litara (tkz. kontejneri) na javnoj površini, a sukladno čl. 6. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada. Okolnost što tuženik i povremeno koristi (sezonski) uslugu tužitelja, bez obzira što nije sklopio pisani ugovor sa tužiteljem znači da je u obvezi uslugu podmiriti i to iz razloga što je njegova obveza proizlazi iz zakona. Što se tiče visine cijene za usluge, navodi da se ista utvrđuje cjenikom usluga iz kojeg proizlazi da sezonski korisnici usluga za spremnik zapremine 240 l plaćaju ostatak godine 38,70 kn. Kako tužitelj kao pružatelj usluge nije još uvijek osigurao svu potrebnu tehnologiju u formi uređaja za praćenje količine predanog otpada, to tužitelj od korisnika usluge potražuje isključivo i samo cijenu obvezne minimalne javne usluge. Osporava prigovor zastare, navodeći da nije protekao jednogodišnji zastarni rok od dospijeća najstarijeg utuženog računa do podnošenja prijedloga za ovrhu.

Nadalje, tužitelj na ročištu 22.3.2022. godine navodi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo oca tuženika S. Ž., te da je istu naslijedio tuženik i podmirivao obveze tužitelju. Nadalje navodi da je tuženik evidentiran kao sezonski korisnik, te da je sukladno tom načinu korištenja vršen obračun pružene usluge, a sukladno aktima koje je tužitelj dostavio u spis.

4.1. Tuženik osporava naprijed navedene tvrdnje tužitelja, na istom ročištu, te tvrdi da on nije vlasnik predmetne nekretnine, već njegova sestra, te da nekretnina nije pravno riješena, te da on plati dio usluge koju on potroši. Nadalje navodi da je tužitelj dužan obračunati cijenu usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količina otpada, masa predanog otpada ili volumen i broj spremnika, sve sukladno Zakonu o održivom gospodarenju komunalnim otpadom.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan izvod iz otvorenih stavki (list 11 spisa), Pravilnik o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada (list 40-47 spisa), Glasnik Grada Zadra (list 48-67 spisa), uplatnice (list 69-70 spisa), Cjenik (list 71-85 spisa).

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Svu dokumentaciju koju je sud pročitao cijenio je kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti tuženik nije dovodio u pitanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada za nekretninu u Ugljanu, Otočkih dragovoljaca 9, za period od travnja do listopada 2020. godine.

9. Dakle, nesporno je među strankama da tuženik nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, ali da istu povremeno, odnosno sezonski (u ljetnim mjesecima) koristi.

10. Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi platiti utuženu naknadu tužitelju s obzirom na tvrdnju tuženika da samo povremeno koristi predmetnu nekretninu, te da nije vlasnik iste i u kojem iznosu. Sporna je i zastara.

11. Člankom 2. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada od 31.12.2009. propisano je da je isporučitelj komunalnih usluga Č. d.o.o., S. R., Z. na području otoka U.. Isto tako

je propisano da je korisnik komunalne usluge (skupljanja i odvoza komunalnog otpada) pravna ili fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik nekretnina na kojem isporučitelj obavlja uslugu. Člankom 3. je propisano da je korisnik dužan koristiti uslugu isporučitelja usluge na način i pod uvjetima koji su propisano tim Pravilnikom, te je dužan podnijeti obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge kao i dati točne podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. Korisnik i isporučitelj će zaključiti ugovor o korištenju usluge, ali se u slučaju da korisnik nije podnio naprijed spomenutu obavijest, ali koristi uslugu, smatra da je zaključen ugovor o isporuci komunalnih usluga.

Člankom 6. je propisano da isporučitelj vrši odvoz komunalnog otpada pražnjenjem spremnika za otpad ili skupljanjem vreća, pri čemu se spremnice 80, 120, 240 i 1100 litara i odvoze se 2 puta tjedno.

Člankom 20. Pravilnika je propisano da korisnik uslugu plaća temeljem ispostavljenih računa, od isporučitelja usluge, a čl. 21. propisuje da korisnik ima mogućnost podnošenja pisanih prigovora.

11.1. Točne su tvrdnje tužitelja da je tuženik kao povremeni korisnik usluga tužitelja imajući u vidu naprijed navedene podzakonske akte obveznik plaćanja komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, koju uslugu na spornom podruju pruža tužitelj. Također su točni navodi tužitelja da utužena tražbina nije zastarjela, s obzirom na jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/05-dalje: ZOO), te činjenicu da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 15.5.2020., a prijedlog za ovrhu je podnesen 26.1.2021. godine.

Postojanje ugovornog odnosa tužitelj obrazlaže navodeći da odgovara na prigovor tuženika, međutim, tuženik nije istaknuo taj prigovor.

11.2. Međutim, tuženik osporava obračun cijene pružene usluge, odnosno visinu utuženog potraživanja.

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

Tužitelj je utužio po računima dospjelim u periodu od 15.5. do 15.11.2020. ukupno iznos od 175,64 kn, navodeći da je tuženik svoju obvezu u utuženom razdoblju djelomično podmirio proizvoljnim uplatama. Dostavlja u spis izvod iz poslovnih knjiga iz kojeg je razvidan broj i datum računa koji su sporni, dospijeće plaćanja i iznos računa, te iznos koji je plaćen. Račune tužitelj ne dostavlja, kako bi se vidjelo na koji način i po kojem kriteriju je obračun vršen. Tužitelj dostavlja uplatnice za travanj do lipanj, te listopad 2020. godine na iznos od 57,56 kn, te za srpanj na iznos od 71,80 kn. Tužitelj također dostavlja i nekoliko cjenika sa različitim kriterijima prema kojima se usluga tužitelja obračunava, ali tijekom postupka ne navodi koji se od cjenika primjenjuje, odnosno sukladno kojem cjeniku je izvršio obračun usluge za tuženika kako bi se mogli provjeriti mjesečni iznosi koje je tužitelj naplaćivao od tuženika za pruženu uslugu i provjeriti je li iste tuženik uplatama podmirio. To stoga što tužitelj u svojim navodima tijekom postupka iznosi različite tvrdnje o volumenu spremnika i statusu tuženika, a navedeno je bitno zbog različite cijene obračuna. Tako navodi; da je postavio spremnik od 1100 litara na javnoj površini; da se visina cijene a samim time i tužbeni zahtjev utvrđuje cjenikom usluga iz kojeg proizlazi da sezonski korisnici usluga za spremnik od 240 litara plaćaju ostatak godine 38,70 kn (koliko je tužitelj i plaćao što bi proizlazilo iz izvoda). Poziva se na Uredbu o gospodarenju otpadom te formiranje cijene sukladno toj Uredbi, te tvrdi da s obzirom tužitelj nije osigurao tehničke uvjete za praćenje količine predanog otpada od tuženika potražuje isključivo i samo cijenu minimalne javne usluge. Cijene te minimalne usluge su različite prema priloženim cjenicima, ovisno opet o broju odvoza o tome je li zajednički spremnik ili nije, kolikog volumena i sl. Sve je to tužitelj bio dužan dokazati, a s obzirom da tuženik osporava obračun usluge, a ne iznositi kontradiktorne, neodređene, nejasne i paušalne tvrdnje koje sud nije mogao ispitati niti provjeriti. Nije na sudu da sam od svih Cjenika koje tužitelj primjenjuje u svom poslovanju bira koji bi se u konkretnoj situaciji primijenio i pokušava ga prilagoditi nejasnim tvrdnjama i paušalnim navodima tužitelja koje tužitelj ističe očito u mnogobrojnim postupcima koje tužitelj vodi protiv različitih tuženika, citirajući i sudsku praksu.

Osim toga je i sam tužitelj mijenjao iznose prilikom utuženja, koje potražuje od tuženika što sve u nedostatku računa koji bi sadržavali jasan obračun i kriterije za isti dovodi u sumnju visinu tužbenog zahtjeva prema tuženiku, a upravo istu, odnosno obračun iste tuženik osporava tijekom cijelog postupka.

12. Slijedom svega naprijed navedenog sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te je ukinuo platni nalog kao u izreci pod I. (čl. 451. st. 3 ZPP-a).

13. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

Posl. broj: 6 Povrv-871/21-10

14. Odluka o troškovima postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje Tarifa), te zahtjev tuženika.

15. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli postupak u smislu Tbr. 7/8 Tarife u iznosu od 500,00 kn odnosno 66,36 eura.

U Zagrebu, 15. veljače 2023. godine

Sudac

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja uz rješenju o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 13,27 eur / 100,00 kn

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb319-a01c1

Kontrolni broj: 0eafc-fb7ee-b849c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Martina Klanac, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.