REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 541/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice Đ. Š., OIB ... i II. tužitelja T. Š., OIB ... , oboje iz M. L., koje zastupa punomoćnica A. G. C., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. B. e., OIB ... , K., Republika Austrija, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i brisanja prava zaloga, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-471/2022-2 od 17. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-161/18-44 od 24. ožujka 2022., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-471/2022-2 od 17. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-161/18- 44 od 24. ožujka 2022.

1.1. U prijedlogu postavljaju pitanje koje glasi:

„Da li se u konkretnom slučaju (a imajući u vidu nespornu činjenicu da je građanima Republike Hrvatske od strane austrijskih zadruga sa ograničenom odgovornošću odobreno i sa istima sklopljeno na tisuće ugovora o kreditima) sud kod donošenja odluke može izuzeti primjenu članka 322. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i primjeniti članak 322. stavak 1. Zakona o obveznim 1 odnosima , jer je iz velikog broja sklopljenih ugovora sa hrvatskim građanima razvidno da se radi o očitoj zloporabi hrvatskog pravnog poretka, konkretno članka 322. stavak 2. ZOO-a?”

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Postavljenim pitanjem problematizira se zapravo primjena materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova. Još se ukazuje na veliki broj sklopljenih takvih ugovora što da ukazuje na očiti primjer zloporabe hrvatskog pravnog poretka. Pri tome se poziva i na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 - dalje: ZIDZP). Prema pravnom shvaćanju suda iz pobijane odluke proizlazilo bi da tužitelji nisu tvrdili niti dokazali da bi u spornom ugovornom odnosu nastupali u svojstvu potrošača. Stoga je i na temelju takvog shvaćanja u odnosu na koje tužitelji ne postavljaju konkretno pitanje njihovo pozivanje na ZIDZP bez utjecaja. Pitanje koje tužitelji postavljaju vrlo je uopćeno i ne odnosi se na pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci. Pri tome, tužitelji zapravo pitanjem izražavaju nezadovoljstvo primjenom materijalnog prava što samo po sebi ne predstavlja pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga niti praksa na koju se pozivaju nije od utjecaja. Zbog toga nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovoga suda.

4. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 387. st.

2. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.