- 1 -              U-zpz 13/2023-4

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 13/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u upravnom sporu tužiteljice J. Š. iz V., koju zastupa opunomoćenik D. A., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, radi prava na doplatak pomoć i njegu, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-18/2023-7 od 12. srpnja 2023. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3418/22-2 od 7. prosinca 2022., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3418/22-2 od 7. prosinca 2022., odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem tuženika klasa: UP/II-551-07/21-01/1279, urbroj: 524-11-02/5-21-2 od 8. srpnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb V., klasa: UP/I-551- 07/21-01/174, urbroj: 2196-127-05/13-21-3 od 13. svibnja 2021., kojim joj prestaje pravo na doplatak za pomoć i njegu zaključno sa 15. ožujka 2021.

 

2. Presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-1007/2021-9 od 20. travnja 2022. u točki I. izreke poništeno je rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II-551-07/21-01/1279, urbroj: 524-11-02/5-21-2 od 8. srpnja 2021. U točki II. izreke poništeno je rješenje Centra za socijalnu skrb V., klasa: UP/I-551- 07/21-01/174, urbroj: 2196-127-05/13-21-3 od 13. svibnja 2021. U točki III. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude.

 

3. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3418/22-2 od 7. prosinca 2022., u točki I. izreke poništena je presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 Us I-1007/2021-9 od 20. travnja 2022., u točki II. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II-551-07/21-01/1279, urbroj: 524-11-02/5-21-2 od 08. srpnja 2021., te je u točki III. izreke  odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

 

4. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude uz tvrdnju da je pobijanom presudom sud pogrešno primijenjen čl. 57. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20. - dalje: ZSS). Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev i preinači presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usž-3418/22-2 od 7. prosinca 2022. na način da odbije žalbu tuženika tužbeni zahtjev odbije.

 

5. Tuženik nije odgovorio na zahtjev, dok je tužiteljica  podržala podneseni zahtjev.

 

6. Zahtjev je neosnovan.

 

7. U ovoj upravnoj stvari sporno je tumačenje i primjena čl. 57. st.2. ZSS-a.

 

9. Rješenjem Centra za socijalnu skrb V. od 7. listopada 2019. J. Š. priznato je pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 600,00 kuna mjesečno počev od dana 9. travnja 2018., trajno jer je utvrđeno da se radi o osobi iz čl. 57. st. 1. ZS-i, te je rješenjem od 13. svibnja 2021. utvrdio da je J. Š. s danom 15. ožujka 2021. prestalo pravo na doplatak za pomoć i njegu iz razloga što je dana 16. ožujka 2021. s Domom za starije osobe D. P. u R. sklopila ugovor o pružanju usluga smještaja te joj je od tog dana i osiguran smještaj u navedenom domu, a što je u skladu s odredbom čl. 57. st. 2., podstavak 7. ZSS-i.

 

10. Prvostupanjski sud je poništio oba rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak i rješenje Centra za socijalnu skrb V.) uz obrazloženje da tuženik zanemaruje činjenicu kako se odredba čl. 57. st. 2. podstavak 7., ZSS-i odnosi na smještaj utemeljen na odluci javnopravnih tijela koji se barem djelomično financira javnim sredstvima, dok u konkretnom slučaju smještaj tužiteljice nije osiguran od strane nadležnog javnopravnog tijela, te je isključivo financiran od strane same tužiteljice i njezine kćerke.

 

11. Drugostupanjski sud je poništio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za poništenje navedenog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja pozivom na odredbu čl. 57. st. 2. podstavka 7. ZSS-i uz obrazloženje da je svrha predmetnog prava novčana potpora u slučaju izvaninstitucionalne pomoći druge osobe prilikom hranjenja, oblačenja, održavanja higijene i obavljanja drugih osnovnih životnih aktivnosti, pa osoba, kojoj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe, nema pravo na novčanu potporu, ako joj je pomoć i njega u udovoljavanju osnovnim životnim potrebama osigurana u ustanovi u kojoj je ta osoba smještena, posljedično čemu je činjenica smještaja korisnika prava na doplatak za pomoć i njegu u dom za starije i nemoćne predstavlja zapreke za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu, neovisno o načinu financiranja tog smještaja, a i činjeničnu osnovu za prestanak tog prava ako ta okolnost nastane nakon priznavanja prava.

 

12. Neosnovana je tvrdnja podnositelja zahtjeva da je drugostupanjskom presudom povrijeđen zakon. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske mišljenja je da smještaj osobe kojoj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u ustanovu socijalne skrbi, zdravstvenu ili koju drugu ustanovu, a koji smještaj se financira isključivo vlastitim sredstvima, ne isključuje priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi.

 

13. Odredbom čl. 57. st. 1. ZSS-i pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Sukladno st. 2. podstavku 7. čl. 57. ZSS-i predmetno pravo ne može se priznati osobi kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama ovog Zakona ili drugim propisima.

 

14. Sukladno shvaćanju drugostupanjskog suda, i po shvaćanju ovog suda, odredbom čl. 57. st. 2. podstavku 7. ZSS-i pravo na doplatak za pomoć i njegu isključeno je osobama kojima je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje neovisno o tome financira li se takav smještaj isključivo vlastitim ili javnim sredstvima jer je smisao priznavanja takvog prava (na doplatak za pomoć i njegu) samo osobama koje ne mogu same udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega im je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Stoga u situaciji ako je takva pomoć tim osobama osigurana u navedenim ustanovama podrazumijeva se, odnosno normalno je, da im pored pružene takve pomoći u tim ustanovama ne pripada još i prao na navedeni doplatak, jer se  ona, sukladno čl. 57. st. 1. ZSS-i, priznaje samo osobama koje se nisu smještene u navedenim ustanovama i koje bi i tu pomoć morale plaćati osobama koje bi im je pružile jer se ne nalaze  institucijama koje ima u vidu odredba čl. 57. ZSS-i, u kojima je takva pomoć već osigurana. Da je zakonodavac imao cilj i namjeru to pravo na dodatak ostaviti osobama koje same financiraju svoj smještaj u navedenim ustanovama to bi svakako i jasno propisao, a kako nije ni sudovi im ne mogu dati to pravo. Izneseno shvaćanje svoj temelj nalazi i u načelnim odredbama čl. 3., 5. i 7. ZSS.

 

15. Dakle, sukladno odredbi čl. 57. st. 2. podstavka 7. ZSS-i proizlazi da činjenica smještaja korisnika prava na doplatak za pomoć i njegu u dom za starije i nemoćne predstavlja zapreku za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu, neovisno o načinu financiranja tog smještaja, a i činjeničnu osnovu za prestanak tog prava ako ta okolnost nastane nakon priznavanja prava, jer je svrha navedenog prava novčana potpora u slučaju izvaninstitucionalne pomoći druge osobe prilikom hranjenja, oblačenja, održavanja higijene i obavljanja drugih osnovnih životnih aktivnosti. Stoga osoba, kojoj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe, nema pravo na novčanu potporu ako joj je pomoć i njega u udovoljavanju osnovnim životnim potrebama osigurana u ustanovi u kojoj je ta osoba smještena, neovisno o tome na koji način je financiran njezin smještaj u navedenim ustanovama.

 

16. Prema tome, imajući na umu utvrđenja prvostupanjskog suda kao i sadržaj navedenih odredbi (čl. 3., 5., 7.  i 57. ZSS-i), neovisno o činjenici što tužiteljica financira svoj smještaj u domu, prema shvaćanju ovog suda, ona nema pravo na doplatak za pomoć i njegu, s obzirom na sadržaj citiranih odredbi ZSS-i, te je pobijana presuda donesena u skladu sa čl. 57. st. 2. podstavak 7. ZSS-i.

 

17. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 78. st. 5. ZUS-a odbiti zahtjev DORH-e te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.