Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ob-316/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice R. L., iz V. G., OIB: …, zastupane po punomoćnici V. M., odvjetnici u K., protiv tuženika M. L., iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 3 P-595/20-28 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 3 P-595/20- 28 od 3. ožujka 2022.

a) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke u cijelosti i u djelu pod točkom II. izreke preko iznosa od 70.000,00 kuna do iznosa od 1.000.000,00 kuna sa pripadajućom kamatom,

b) ukida u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 70.000,00 kuna sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, te u odluci o trošku postupka i u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužiteljica R. L., iz V. G., OIB: …, sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice R. L., ranije iz K., OIB: …, kasnije u S., sada u V. G., i tuženika M. L., iz K., OIB: …, svakog u po 1/2 dijela, predstavlja slijedeće:

– kuća u K., koja je izgrađena na kč.br. 456, broj d.l. 103, od 511 m[2] ; dvorište od 324 m[2] , dvorišna zgrada, od 31 m2; gospodarska zgrada, od 44 m ; kuća od 112 m ; upisana u zk.ul. 601, k.o. K. I.,

- garaža u K. od 18 m[2] , koja je izgrađena na kč.br. 3437/9 broj d. l. 126, koja dolazi upisana u zk.ul. 8709, k.o. K. I.

- 15.suvlasnički dio: 1/34 etažno vlasništvo (E-15), dvosobni stan na VIII katu, pravo od ulaza koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i balkona, ukupne površine 51,90 m2; koji je sagrađen na kč.br. 1935/9 broj D.L. 117 G. T. od 294 m2; stambena zgrada, K., 294 m2; što ukupno iznosi 294 m2; koji dolazi upisan u zk. 1172, k.o. K. I..

- rbr. 84. suvlasnički dio: 1/91 etažno vlasništvo (E-84), jednosobni stan na I.katu koji se sastoji od jedne sobe, kupaonice, kuhinje, predsoblja i lođe, ukupne površine 28,43 m2, na adresi …; koji je sagrađen na kč.br. 2481/1, broj d.l. 116, C. M. od 1829 m2, dvorište od 1010 m2, stambena zgrada od 819 m2, što ukupno iznosi 1829 m2, koji dolazi upisan u zk.ul. 1042, k.o. K. I.

- rbr. 64 suvlasnički dio 1/66 etažno vlasništvo (E-64), rbr. 64.5.suvlasnički dio etaže 1/1, jednosobni stan na V katu, brj 34/C koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika I balkona ukupne površine 41,53 m2; koji je sagrađen na kč.br. 2176/1 broj d.l. 110, od 495 m2, stambena zgrada, od 495 m2; što ukupno iznosi 495 m2; koji dolazi upisan u zk. 7613, k.o. K. I..

- rbr. 64 suvlasnički dio 1/207 etažno vlasništvo (E-64), jednosobni stan na VI katu, lijevo od ulaza, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice sa WC-om, predsoblja i lođe, ukupne površine 39,88 m2; koji je sagrađen na kč.br. 2476 broj d.l. 115, od 4251 m2, dvorište od 2362 m2, stambena zgrada od 1889 m2, što ukupno iznosi 4251 m2; koji dolazi upisan u zk. 950, k.o. K. I..

što je tuženi M. L., iz K., OIB: …, dužan priznati i dozvoliti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama tužiteljica upiše kao suvlasnik na navedenim nekretninama u ½ dijela uz prethodni otpis sa imena tuženika.

2. Nalaže se tuženom platež tužiteljici troškova ovog parničnog postupka u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po eskontnoj stopi HNB-a važećoj zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 % poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tužiteljica R. L., iz V. G., OIB: …, sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Nalaže se tuženom M. L., iz K., OIB: … da tužiteljici R. L., ranije iz K., OIB: …, kasnije u S., sada u V. G., u roku od 15 dana isplati iznos od 1.000.000,00 kn, sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje, od podnošenja tužbe do isplate, a u s slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB važećoj zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena.

II. Nalaže se tuženom da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi parnične troškove sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB važećoj zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužiteljici R. L., iz V. G., OIB: …, platiti tuženiku M. L., iz K., OIB:…, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 76.125,00 kuna, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud, usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili pak preinači pobijanu presudu na način da usvoji zahtjev tužiteljice.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice R. L. i tuženika M. L., svakog za 1/2 dijela predstavljaju nekretnine pobliže navedene u točki I. izreke, te podredni zahtjev na isplatu iznos od 1.000.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

6. Između stranaka je sporno, je li imovina koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koja je predmet tužbe, bračna stečevina ili predstavlja posebnu imovinu tuženika M. L..

7. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da između stranaka nije sporno da su sklopile brak 29. kolovoza 1998. u kojem braku je rođen sin I. L. rođen 10. prosinca 2001. i kćer R. L. rođena 4. lipnja 2010.,

- da nije sporno da je u spisu R1 Ob-284/2019 Općinskog suda u Karlovcu 30. siječnja 2020. donesena presuda kojom je razveden brak stranaka te odlučeno da će dijete stranaka mlt. R. L., rođena 4. lipnja 2010. stanovati s ocem M. L. na adresi K.,

- da između stranaka nije sporno da je bračna zajednica prestala 29. kolovoza 2019.,

- da je bračna zajednica stranaka trajala od sklapanja braka 29. kolovoza 1998. do napuštanja bračne zajednice od strane tužiteljice dana 29. kolovoza 2019.,

- da je iz potvrdu HZMO, PU Sisak od 11. prosinca 2019. (list 122 – 124 spisa) utvrđeno da je tužiteljica R. L. za vrijeme trajanja bračne zajednice bila u radnom odnosu u periodu od 1. veljače 1999. do 10. prosinca 2002. sa trajanjem staža osiguranja od 3 godine 10 mjeseci i 10 dana u V. d.o.o. za trgovinu i obrtništvo K., zatim u periodu od 7. ožujka 2006. do 26. lipnja 2006. sa trajanjem staža osiguranja od 3 mjeseca i 20 dana u S. d.o.o., K., i u periodu od 11. svibnja 2007. do 31. listopada 2014. sa trajanjem staža osiguranja od 7 godina, 5 mjeseci i 20 dana kod fizičke osobe L. V., kućanstvo, K., (kod majke tuženika), da isto proizlazi i iz podataka koje je dostavio HZMO PU Karlovac uz svoj dopis od 24. kolovoza 2021. (list 286 – 288 spisa).

- da je uvidom u dopis i potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje PU Karlovac (list 271 – 272 spisa) utvrđeno da je tužiteljica R. L. bila upisana u evidenciji nezaposlenih osoba za vrijeme trajanja bračne zajednice u periodima od 7. rujna 1998. do 5. veljače 1999., zatim od 23. prosinca 2002. do 31. listopada 2003., zatim od 15. travnja 2004. do 6. ožujka 2006., zatim od 17. srpnja 2006. do 10. svibnja 2007., zatim od 11. studeni 2014. do 2. siječnja 2017.,

- da je uvidom u rješenje Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti od 23. veljače 2010. (list 66 – 67 spisa) utvrđeno da se Marijan Ljubić priznaje hrvatskim ratnim vojnim invalidom II. skupine s 100% oštećenja organizma od 1. ožujka 2010. stalno, temeljem ranjavanja, psihičkog oboljenja (PTSP-a) i hepatitisa C zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te ima pravo osobnu invalidninu od 1. ožujka 2010. i nadalje sve dok budu ispunjeni zakonski uvjeti u mjesečnom iznosu od 2.792,18 kuna i ortopedski doplatak drugog stupnja od 1. ožujka 2010. i nadalje sve dok budu ispunjeni zakonski uvjeti u iznosu od 841,48 kuna,

- da primanja koja je tuženik M. L. ostvarivao po osnovi svog invaliditeta kao hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata nije imovina koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine, pa su ti prihodi temeljem članka 39. stavak 2. Obiteljskog zakona vlastita imovina tuženika M. L.,

- da je uvidom u izvod iz prometa po računu (list 121 spisa), utvrđeno da se isti odnosi na račun tuženika M. L., otvoren u E. & S. bank iz kojeg je vidljivo da je na dan 28. kolovoza 2019., dakle jedan dan prije nego što je tužiteljica R. L. napustila bračnu zajednicu, tuženik M. L. sa svog računa podigao iznos od 52.000,00 kuna (prije te isplate saldo računa tuženika bio je 1.725.671,24 kuna, a nakon isplate saldo je bio 1.673.671,24 kune), koji da je isplatio tužiteljici,

- da je uvidom u dopis Opće bolnice Karlovac i otpusno pismo (list 273 – 275 spisa) utvrđeno da se tužiteljica R. L. liječila na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice Karlovac od 2. – 13. kolovoza 2019. sa dijagnozom opći anksiozni poremećaj i uz terapiju lijekovima,

- da je uvidom u ugovor o kupoprodaji stana zaključen dana 19. srpnja 2001. između Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata kao prodavatelja i L. M. kao kupca, utvrđeno da je tim ugovorom u članku 1. ugovoreno da kupac kupuje, a prodavatelj prodaje stan koji se nalazi u K., površine 52,03 m2 i da je u članku 2. ugovoreno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da cijena stana iznosi 0,00 kuna,

- da je uvidom u privremeni kupoprodajni ugovor zaključen 14. veljače 2005. između M. L. kao prodavatelja i B. R. iz K., kao kupca (list 72 – 73 spisa) utvrđeno da je tim ugovorom tuženik M. L. svoj stan u K., kao svoju vlastitu imovinu prodao za iznos od 46.800,00 EUR-a,

- da je uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 18. ožujka 2005. (list 74

– 76 spisa) utvrđeno da je 18. ožujka 2005., dakle u kratkom roku nakon što je prodao stan u K., tuženik M. L. od prodavatelja B. M., iz K., kupio trosobni stan, površine 72,53 m2, u stambenoj zgradi u K., za kupoprodajnu cijenu od 44.000,00 EUR-a,

- da je uvidom u darovni ugovor od 18. siječnja 2005. (list 77 – 79 spisa) utvrđeno da su roditelji tuženika V. L. i Ž. L. kao darovatelji tuženiku M. L. kao daroprimcu darovali svaki svoju 1/2 suvlasnog dijela trosobnog stana u K., površine 68,62 m2,

- da je uvidom u ugovor o kupoprodaji stana koji je tuženik M. L. kao prodavatelj zaključio sa T. D. iz K., kao kupcem dana 10. ožujka 2005. (list 80 – 82 spisa) utvrđeno da je tuženik M. L. isti trosobni stan u zgradi u K., koji je stekao darovnim ugovorom od 18. siječnja 2005. od svojih roditelja, prodao za iznos od 53.500,00 EUR-a,

- da je uvidom u darovni ugovor zaključen dana 17. studenog 2006. između tuženika M. L. kao darodavca i njegove majke V. L. kao daroprimca (list 83 – 85 spisa) utvrđeno da je tuženik tim ugovorom svojoj majci V. L. darovao trosobni stan u K.,

- da je uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. svibnja 2007. (list 86 – 88 spisa) utvrđeno da je tuženikova majka V. L. prodala B. I. iz K., svoj trosobni stan na drugom katu površine 86,84 m2 za iznos od 81.000,00 EUR-a, koji stan je bio posebna imovina tuženikove majke i nije u nikakvoj vezi sa strankama, odnosno njihovom bračnom zajednicom,

- da je uvidom u ugovor o prodaji zaključen dana 29. svibnja 2007. između T. G. kao prodavateljice i tuženikove majke V. L. kao kupca (list 93 – 97 spisa) utvrđeno da je ubrzo nakon što je prodala svoj vlastiti stan u K., (za iznos od 81.000,00 EUR-a), tuženikova majka V. L. kupila kuću, gospodarsku zgradu i dvorište u K. za iznos od 63.000,00 EUR-a,

- da je uvidom u kupoprodajni ugovor zaključen 21. travnja 2008. (list 89 – 92 spisa) između tuženikove majke V. L. kao prodavateljice i B. H. utvrđeno da je tuženikova majka prodala i trosobni stan u K., površine 72,53 m2 za iznos od 82.000,00 EUR-a,

- da je majka tužitelja prodajom svog stana stekla kupovninu od 81.000,00 EUR-a te prodajom stana koji joj je kao svoju vlastitu imovinu ranije darovao tuženik stekla kupovninu od daljnjih 82.000,00 EUR-a, odnosno ukupno iznos od 163.000,00 EUR- a, koji novčani iznos predstavlja imovinu majke tuženika V. L.,

- da je majka tuženika kuću u K. u ulici kupila i adaptirala novčanim sredstvima koja potječu od prodaje stana i stana budući je prodajom stanova uprihodila iznos od 163.000,00 EUR-a, a kuća je plaćena 63.000,00 EUR-a, pa da proizlazi da je tuženikovoj majci preostao iznos od 100.000,00 EUR-a za adaptaciju kuće,

- da je uvidom u darovni ugovor od 18. veljače 2014. godine (list 98 – 100 spisa) utvrđeno da je majka tuženika V. L. kao darodavatelj svom sinu tuženiku M. L. kao daroprimatelju darovala vlasništvo kuće broj 9, gospodarske zgrade i dvorišta u K.,

- da je tuženik vlasništvo kuće u K. stekao darovanjem od svoje majke i ta kuća da predstavlja njegovu vlastitu imovinu,

- da je uvidom u darovni ugovor od 31. siječnja 2005. (list 101 – 102 spisa) utvrđeno da je tuženikova majka V. L. svome sinu M. L. (tuženiku) darovala 1/2 suvlasnog dijela kuće i dvorišta u B. na K.,

- da je uvidom u darovni ugovor zaključen između darovatelja V. L. i daroprimatelja M. L. od 17. listopada 2014. (list 103 – 104 spisa) utvrđeno da je drugu polovinu suvlasnog dijela kuće u B. na K. tuženik stekao darovanjem od svoje majke,

- da je kuća na K. u B. upisana u zk.ul. 980 k.o. B. N., vlastita imovina tuženika M. L. jer je ista stečena darovanjem od njegove majke, koja mu je suvlasne dijelove te kuće darovala kao svoju vlastitu imovinu,

- da su prihodi od iznajmljivanja apartmana u kući u B. na K. do 31. siječnja 2005. bili isključivo prihod i posebna imovina tuženikove majke V. L. kao vlasnice te kuće, a u periodu od 31. siječnja 2005. do 17. listopada 2014. prihod tužiteljeve majke V. L. u 1/2 dijela i tuženika M. L. u 1/2 dijela jer su u tom razdoblju bili suvlasnici te kuće svaki u 1/2 dijela, od 17. listopada 2014. pa do prodaje te kuće 1. kolovoza 2019. (ubrzo nakon toga došlo je i do prestanka bračne zajednice 29. kolovoza 2019.) prihodi od najma apartmana u kući u B. da predstavljaju posebnu i vlastitu imovinu tuženika M. L. jer isti proizlaze iz tuženikovog vlasništva te kuće, a ne radi se o imovini stečenoj radom,

- da je uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 105 – 110 spisa) od 1. kolovoza 2019. zaključen između M. L. kao prodavatelja i R. C. i S. C., vlasnika obrta P., za trgovinu i turizam sa sjedištem u Z., kao kupaca, utvrđeno da je tuženik M. L. prodao, a kupci R. C. i S. C. kupili svaki u 1/2 dijela kuće u K., B. za iznos od 3.321.000,00 kuna, koji iznos da je njegova vlastita imovina jer je vlasništvo te kuće stekao darovanjem od svoje majke V. L.,

- da tuženik priznaje da je novcem od kupovnine za kuću u B. (3.321.000,00 kuna) već nakon prestanka bračne zajednice (29. kolovoza 2019.) kupio i upisao kao svoje vlasništvo nekretnine u K. i to kčbr. 3437/9 garažu N., površine 18m2, dvosobni stan koji se nalazi …, jednosobni stan površine 28,43 m2, koji se nalazi …, jednosobni stan površine 41,53 m2 koji se nailazi ….površine i jednosobni stan od 39,88 m2 koji se nalazi …., koji stanovi i garaža da su vlastita imovina tuženika M. L.,

- da je sud uvidom u uvjerenje PU Karlovačke od 21. veljače 2020. (list 15 spisa) utvrdio da je kao vlasnik vozila marke Š. O. 1.6 TDI, godina proizvodnje 2011. tuženik,

- da je uvidom u račun izdan od P. Z. A. tuženiku M. L., broj računa 10038785/2011 od 24. ožujka 2011. utvrđeno da je tuženik kupio osobno vozilo O. C. A. plus 1.6 TDI, broj šasije ..., za iznos od 17.611,43 EUR odnosno 130.852,92 kuna, koji automobil da je bio oslobođen plaćanja carine, posebnog poreza i PDV, sukladno članku 60. stavak 3. Zakona o hrvatskim braniteljima,

- da je uvidom u ugovor o prodaji br. 124-20-10 zaključen između M. L. (tuženika) kao prodavatelja i A. H. A. d.o.o., P. K., kao kupca (list 116 spisa), utvrđeno da je tuženik M. L. predmetni osobni automobil Š. O. C. 1.6 TDI prodao za 36.000,00 kuna dana 9. ožujka 2020.,

- da je uvidom u račun A. H. A. d.o.o. od 13. siječnja 2020. utvrđeno da je, nakon prestanka bračne zajednice tuženik sebi kupio osobni automobil V. G. V. 2.0 TDI DSG comfort line za iznos od 219.000,00 kuna, time da je kao napomena na računu naveden otkup Š. O. C. u iznosu od 36.000,00 kuna,

- da je tuženik za kupnju osobnog automobila WV G. V. dao prodavatelju A. H. A. pod račun osobni automobil Š. O. C. koji je kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice za iznos od 36.000,00 kuna,

- da je isti kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka 2011. godine, koji predstavlja bračnu stečevinu stranaka a vrijednost tog automobila od 36.000,00 kuna da je tuženik upotrijebio da sebi kupi novi automobil,

- da tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je predmetna Š. O. bračna stečevina stranaka, pa da sud nije mogao odlučivati o eventualnoj naknadi tužiteljice za taj automobil u visini od 18.000,00 kuna (1/2 dijela),

- da tužiteljica u odnosu na skuter Liberty od 150 cm3 za koji u tužbi navodi da je isti tuženik prodao za 12.000,00 kuna ne dostavlja nikakve dokaze, a ni u odnosu na isti nije postavila tužbeni zahtjev radi utvrđenja da predstavlja bračnu stečevinu stranaka, pa da u odnosu na skuter Liberty sud nije mogao donijeti nikakvu odluku.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavne odredbe članka 36. stavak 1. i 39. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 - u daljnjem tekstu ObZ). Tužbeni zahtjev u odnosu na kuću u K. da je neosnovan iz razloga što je tuženik dokazao slijed stjecanja nekretnina odnosno stanova prodajom kojih je došlo do stjecanja kuće u K., na način da su te nekretnine bile njegova vlastita imovina. Stan u K., da je stekao bez naknade kao hrvatski ratni vojni invalid i hrvatski branitelj, dok tužiteljica nije dokazala da je stjecanje tog stana vezano uz činjenicu da je tuženik s njom bio u braku. Tuženik da je jasno dokazao slijed stjecanja kuće u K. (vlastitom imovinom i darovanjem) kao i razloge zašto je ista njegova vlastita imovina, dok s druge strane tužiteljica R. L., na kojoj da je teret dokaza, nije dokazala da je kuća u K., stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Štoviše, tužiteljica predloženim dokazima nije dokazala da je izvršila bilo kakva ulaganja u predmetnu kuću koja bi potjecala od imovine koju su ona ili tuženik stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, time da je teret dokaza bio upravo na tužiteljici. Iz ugovora koje je dostavio tuženik proizlazi da je prodajama stanova od kojih kupoprodajnih cijena da je kupljena kuća u K. od strane majke tuženika stečen novčani iznos koji za 100.000,00 EUR-a premašuje iznos kupoprodajne cijene za kuću u K., a koja činjenica potvrđuje tvrdnju tuženika da su novčana sredstva koja su ulagana u uređenje te kuće bila njegova vlastita imovina i vlastita imovina njegove majke V. L. U odnosu na preostale nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva i to garaža u…, stan u …., stan u …., stan u … i stan u … da je utvrđeno da je sve te nekretnine tuženik kupio novcem koji je dobio kupoprodajom kuće na otoku K. u mjestu B., za iznos od 3.321.000,00 kuna. Tu kuću na K. tuženik M. L. da je stekao darovanjem od svoje majke V. L. i zato ista predstavlja njegovu vlastitu imovinu. Činjenica da je ta kuća iznajmljivana te da je kod iznajmljivanja postojao i neki manji doprinos u radnom angažmanu tužiteljice, ne može biti temelj stvarnopravnog zahtjeva budući je tuženik u ovom postupku jasno dokazao da je ta kuća u B. bila njegova vlastita imovina stečena darovanjem od majke. Stoga da je prvo postavljeni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan pa da je presuđeno kao u točki I. izreke

8. U odnosu na zahtjev kojim tužiteljica potražuje isplatu novčanog iznosa od 1.000.000,00 kuna prvostupanjski sud smatra da je u cijelosti neosnovan. Naime, tim zahtjevom tužiteljica da traži vraćanje uloženog s osnove vlastitog rada i ulaganja, a radi neosnovanog bogaćenja tuženika temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO). Tuženik da je dokazao da su ulaganja u adaptaciju kuće u K. plaćena novcem od prodaje stanova, dok s druge strane tužiteljica nije dokazala da su stranke ulagale svoja novčana sredstva stečena radom u adaptaciju kuće u K., pa da zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova eventualnih ulaganja u adaptaciju kuće u K., nije dokazan, kao što nije dokazala ni da je vršila ulaganja u kuću u B. niti je dokazala visinu tih ulaganja, a odustala je od dokaza za provedbom građevinskog vještačenja. U odnosu na skuter Liberty tužiteljica da se suglasila da je kupljen i prodan za vrijeme braka i da je novac od njegove prodaje potrošen na potrebe kućanstva, pa da proizlazi da za skuter nema bračne stečevine. Što se tiče osobnog automobila Š. O. sud da nije mogao naložiti tuženiku da tužiteljici plati 1/2 vrijednosti tog automobila (18.000,00 kuna) jer da je tužiteljica propustila postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ona vlasnica za 1/2 dijela osobnog automobila Š. O.. Cijeneći izvod iz prometa po računu tuženika sud da je prihvatio kao istinit i dokazan navod tuženika da je navedenih 52.000,00 kuna tuženik podigao upravo kako bi isplatio tužiteljici na ime njezinih 15.000,00 DEM koje je unijela u bračnu zajednicu koji iznos da je prilikom raskida bračne zajednice tuženik tužiteljici predao, obzirom da je to životno i logično zaključiti u situaciji kada su stranke odlučile okončati svoju bračnu zajednicu, odnosno u trenutku kada je tužiteljica odlučila napustiti bračnu zajednicu stranaka, tuženik da je na zahtjev tužiteljice istoj vratio iznos koji je ona unijela u bračnu zajednicu, to tim više što je u tom trenutku na navedenom računu raspolagao iznosom od 1.725.671,24 kune, pa da je imao dostatna novčana sredstva da tužiteljici vrati iznos koji je unijela u bračnu zajednicu.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ukazuje žalba, kao niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda glede točke I. izreke i dijela točke II. izreke imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP pa takva utvrđenja u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio rezultate provedenoga dokaznog postupka i dao logične i uvjerljive razloge za svoju ocjenu dokaza te je pravilno zaključio da nekretnine navedene u točki I. izreke predstavljaju posebni imovinu tuženika, a kako i proizlazi iz iscrpnog obrazloženja prvostupanjske presude koje obrazloženje u tom dijelu u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Naime, tuženik je stan u K., stekao bez naknade kao hrvatski ratni vojni invalid i hrvatski branitelj po osnovi odluke Vlade Republike Hrvatske o provedbi stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata od 16. srpnja 1998. i članka 24. stavak 5. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne Novine broj 108/96) te Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne Novine 43/9, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02, dalje ZPS), dakle radi se o darovanju od strane Republike Hrvatske tuženiku, čija je otkupna cijena stana 0,00 kuna. Imovina koju je jedan bračni supružnik stekao u ostvarivanju svojih prava invalida Domovinskog rata na temelju naprijed citiranog Zakona predstavlja njegovu vlastitu imovinu o čemu se izjasnila i sudska praksa (Rev-103/12-2 od 29. ožujka 2017). Ovo stoga što se tako stečena imovina-kojoj su temelj stjecanja svojstva, odnosno status bračnog druga (ratni vojni invalid) i prava koja mu iz tog statusa pripadaju-ne može smatrati imovinom stečenom u braku i ne može predstavljati bračnu stečevinu, već se radi o imovini koja je vlastita imovina tog bračnog druga jer je stečena po drugoj pravnoj osnovi i izvan one iz članka 36. ObZ. Okolnost što su stranke u vrijeme stjecanja te imovine bile u braku nije od značaja za pravni status te imovine (Rev-2744/11-2 od 27. lipnja 2012.). U odnosu na ostale nekretnine-stanove koji su stjecani do kupnje kuće u K. od strane majke tuženika, tuženik je dokazao slijed stjecanja istih, kao i razloge zašto je kuća u K. njegova vlastita imovina, dok s druge strane tužiteljica na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da je kuća u K., stečena radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, kao što nije dokazala ni da je vršila ulaganja u istu. Dapače, tuženik je dokazao da je njegova majka za iznos od 63.000,00 EUR-a kupila te adaptirala kuću u K. novčanim sredstvima koja je dobila prodajom dva stana za iznos od 163.000,00 EUR-a, koju je darovala tuženiku, pa ista ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka već posebnu imovinu tuženika. Kuću u B. na otoku K. tuženik je dobio darovanjem od majke, a prihodi od iznajmljivanja apartmana u kući do prvog darovanja 31. siječnja 2005. bili su majke tuženika, a nakon 31. siječnja 2005. do 17. listopada 2014. (drugog darovanja) majke tuženika i tuženika za po 1/2 dijela, te nakon 17. listopada 2014. do 1. kolovoza 2019. tuženika jer potječu iz vlastite imovine tuženika a ne radi se o imovini stečenoj radom u bračnoj zajednici. Nadalje tuženik tu kuću u B. kao svoju vlastitu imovinu prodaje za 3.321.000,00 kuna od kojeg iznosa nakon prestanka braka kupuje četiri stana u K. (jedan dvosobni i tri jednosobna ) te garažu, koji stanovi i garaža su vlastita imovina tuženika kako to i pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, kao što pravilno utvrđuje da ni skuter Liberty ne predstavlja bračnu stečevinu stranka obzirom da je kupljen i prodan za vrijeme braka.

12. Isto tako prema shvaćanju ovog suda zakonska presumpcija iz članka 36. ObZ- prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drugačije ugovorili)-odnosi se samo na udjel u stjecanju bračne stečevine, pa da stoga činjenice za zaključak o tome predstavlja li neka nekretnina zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu treba dokazati onaj koji to tvrdi, a to je tužiteljica, što ista u konkretnom slučaju nije dokazala.

13. Dakle, tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije dokazala da su predmetne nekretnine stečene radom za vrijeme trajanja braka niti je dokazala da je vršila ulaganja u iste ni visinu ulaganja, odnosno koliko je uložila sredstava u gradnju kuće kako osobno tako i sa suprugom-tuženikom temeljem čega bi ostvarila pravo na suvlasnički dio, osim što je dokazala da su nekretnine stečene za vrijeme trajanja braka stranaka, a što ne znači da iste predstavlja bračnu stečevinu stranka. Kako tužiteljica nije sa predloženim dokazima dokazala je li i u kojem omjeru zajedno sa suprugom sudjelovala u kupnji nekretnina i ulaganju u iste, odnosno nije dokazala da bi predmetne nekretnine bile kupljene zajedničkim sredstvima pribavljenim radom te da bi predstavljale bračnu stečevinu stranaka, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je zahtjev tužiteljice glede nekretnina, kao i ulaganja u iste valjalo odbiti.

14. U smislu članka 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Imajući u vidu sve rezultate provedenoga dokaznog postupka i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica u postupku nije dokazala odlučne, a među strankama prijeporne činjenice koje se odnose na to da bi predmetne nekretnine bile kupljene zajedničkim sredstvima bračnih drugova kako to tužiteljica tvrdi, a teret dokaza svih odlučnih činjenica u tom pogledu leži na tužiteljici.

15. Dakle, žalbenim razlozima tužiteljice nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude u odnosu na naprijed navedeno, a ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća kao potpuno i pravilno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je zasnovano na rezultatima raspravljanja te pravilnoj i svestranoj ocijeni u postupku izvedenih dokaza, kao to nalaže odredba članka 8. ZPP. Način na koji tužiteljica u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njeni osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima obzirom da nije dokazala da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu iste i tuženika.

16. Slijedom naprijed navedenog, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u izreci drugostupanjske presude.

17. Međutim, osnovano tužiteljica pobija odluku glede isplate iznosa od 52.000,00 kuna koji iznos se odnosi na njenu vlastitu imovinu koju je unijela u bračnu zajednicu, a što tuženik i ne spori, kao i glede zahtjeva kojim se nalože tuženiku da tužiteljici plati 1/2 vrijednosti automobila Š. O. (18.000,00 kuna).

18. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik taj iznos vratio tužiteljici a koji zaključak izvodi na temelju izvoda iz računa tuženika iz kojeg da je vidljivo da je tuženik dan prije nego je tužiteljica napustila bračnu zajednicu podigao taj iznos sa svog računa.

19. U okolnostima kada tužiteljica negira da joj je tuženik isplatio iznos od 52.000,00 kuna i ne postoji priznanica o isplati, samo podizanje novca sa računa ne znači da je taj iznos tuženik na kojem je teret dokaza dao tužiteljici pa se za sada ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da je tužiteljici dao taj novac, kao što se ne može prihvatiti utvrđenje suda da je zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu 1/2 vrijednosti automobila Š. O. (18.000,00 kuna) valjalo odbiti iz razloga što ista nije glavnim tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje da automobil predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

20. Dakle, ne postavljanje takvog zahtjeva u glavnom tužbenom zahtjevu ne znači da sud nije mogao utvrđivati jeli tuženik dužan s osnova bračne stečevine isplatiti tužiteljici traženi iznos.

21. Stoga je u tom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

22. Kako je djelomično ukinuta prvostupanjska presuda to je valjalo ukinuti i odluku o trošku postupka, pa će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci, a sve sukladno odredbi članka 166. ZPP.

23. Stoga je trebalo na temelju odredbe 370. ZPP prihvatiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao u izreci drugostupanjskog rješenja.

24. U nastavku postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke, te će postupiti sukladno tužbenom traženju i uputama iz drugostupanjskog rješenje a potom će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice, te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog traženja u odnosu na ukinuti dio presude.

U Splitu 15. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.