REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 424/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika Agram Life osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB 18742666873, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3327/2019-2 od 15. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-763/2018-9 od 22. veljače 2019., na sjednici održanoj 15. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3327/2019-2 od 15. prosinca 2020. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-763/2018-9 od 22. veljače 2019. u toč. I. izreke, a za dosuđeni iznos od 9.800,75 Eur/73.843,78 kn, s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-763/2018-9 od 22. veljače 2019. u toč. I. izreke, za dosuđeni iznos od 9.800,75 Eur/73.843,78 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao i toč. III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u toč. I. izreke, održan na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja Javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-8140/17 od 3. listopada 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34.254,71 Eur/258.092,13 kn sa zateznim kamatama na iznos od 9.800,75 Eur/73.843,78 kn od 1. svibnja 2015. do isplate, na iznos od 10.646,89 Eur/80.218,97 kn od 1. svibnja 2016. do isplate, a na iznos od 13.807,07 Eur/104.029,38 kn od 1. svibnja 2017. do isplate, sve po stopi pobliže opisanoj u istoj toč. izreke, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.052,61 Eur/7.930,92 kn sa zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. izreke. Toč. II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u toč. I. spomenutog rješenja Javnog bilježnika Radojke Galić u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 383,17 Eur/2.887,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 3. listopada 2017. do isplate, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.659,04 Eur/12.500,00 kn.
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2833/2021 od 17. studenoga 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
"Dospijevaju li tražbine naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za prethodnu godinu jednom godišnje - 30. travnja naredne godine ili svaki pojedini obrok akontacije te naknade dospijeva tromjesečno na točno određeni dan i predstavlja samostalno potraživanje, a s obzirom na odredbe čl. 62. st. 2. Zakona o šumama i čl. 3. Pravilnika o načinu obračuna, obrascima, posebnom računu i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma te posljedično, od kada počinju teći zatezne kamate u slučaju zakašnjenja?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev ili da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2014., 2015. i 2016. godinu po osnovi Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 143/13 i 94/14 dalje ZŠ), koja naknada se plaća unaprijed, kao akontacija, pri čemu je u revizijskoj fazi postupka sporna zastara predmetnog potraživanja za 2014. - do 3. listopada 2014. (akontacije dospjele na naplatu 30. travnja, 30. lipnja i 30. rujna 2014.), koje je tužitelju dosuđeno u iznosu od 9.800,75 Eur/73.843,78 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. svibnja 2015. do isplate.
8. Ocjenjujući da je u konkretnoj stvari tužitelj aktivno legitimiran, jer je nakon stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o šumama ("Narodne novine", broj: 94/14) 8. kolovoza 2014. određeno da se naknada za opće korisnu funkciju šuma ne uplaćuje na račun Hrvatskih šuma d.o.o., već u državni proračun (izmijenjena je odredba članka 62. stavka 2. ZŠ), na temelju ispisa bilance i računa dobiti i gubitka tuženika za 2014., a uzimajući u obzir postotke od osnovice za obračun propisane odredbama ZŠ i Pravilnika o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma ("Narodne novine", broj 22/07, 84/10, 39/12, 94/14 dalje: Pravilnik) prvostupanjski je sud, pozivajući se na čl. 62. st. 1. ZŠ i čl. 2. Pravilnika, odbio tuženikov prigovor zastare i prihvatio tužbeni zahtjev i u odnosu na potraživanje za 2014. u iznosu od 9.800,75 Eur/73.843,78 kn, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. svibnja 2015. do isplate i u tom dijelu održao na snazi platni nalog. Obrazlažući razloge zbog kojih nije prihvatio tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju radi o akontaciji naknade koja se plaća tromjesečno i po završnom računu na žiroračun državnog proračuna i dospijeva tijekom godine i to do 30. travnja, 30. lipnja, 30. rujna i 30. prosinca, dok se konačni obračun vrši do 30. travnja naredne godine pa se, stoga, potraživanje tužitelja po osnovi ove naknade smatra povremenim davanjem koje se ne isplaćuje u obrocima, uslijed čega se na takvu tražbinu primjenjuje zastarni rok od 3 godine propisan odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO). Smatra da plaćanje u akontacijama ne predstavlja obročno plaćanje novčane tražbine, jer je kod obročne tražbine unaprijed poznat ukupan iznos obveze koji je obveznik dužan platiti u obrocima, dok plaćanje akontacije podrazumijeva isplatu prije konačnog obračuna ukupne visine obveze.
9. Prihvaćajući razloge prvostupanjskog suda, a smatrajući da nije sporna visina predmetne naknade, drugostupanjski sud dodaje da, s obzirom da je najstarija tražbina počela zastarijevati 1. svibnja 2015., a da je prijedlog za ovrhu preporučenom pošiljkom podnesen 2. listopada 2017., nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 226. st. 1. ZOO.
10. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
11.1. S obzirom na:
- odredbu čl. 62. st. 1. ZŠ prema kojoj pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma,
- odredbu st. 2. istog članka ta se je naknada u vrijeme utuženog razdoblja plaćala u visini 0.0265% ukupnog prihoda tuženika,
- odredbu čl. 3. st. 1. Pravilnika, prema kojoj se akontacija naknade plaća tromjesečno, u sljedećim rokovima: 1.) za razdoblje 1. 1. – 31. 3. do 30. 4.; 2.) Za razdoblje od 1. 4 – 30. 6. do 30.6.; 3.) za razdoblje 1. 7. – 30. 9. do 30. 9.; 4.) za razdoblje 1. 10. – 31. 12. do 31. 12.,
- odredbu čl. 3. st. 2. i st. 4. Pravilnika prema kojoj zaduženje obveznika za iznos tromjesečne akontacije u tekućoj godini vrši se na temelju konačnog obračuna na obrascu OKFŠ za prethodnu godinu (za razdoblje 1. 1. – 31. 12., a razliku obveznik treba uplatiti do 30. 4. naredne godine),
dospijeće razlike akontacije je određeno.
Ujedno, propisano je da se u slučaju prekoračenja rokova određenih ovim člankom, zaračunava zakonska zatezna kamata (čl. 3. st. 6. Pravilnika).
11.2. Stoga, prema shvaćanju ovoga suda, navedenom je odredbom dospijeće akontacija izričito propisano (tako ovaj sud u odlukama broj Revt-419/2017-2 od 19. veljače 2020. i dr.) pa u konkretnom slučaju, a imajući na umu u revizijskom postupku nespornu aktivnu legitimaciju tužiteljice, zastara teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka akontacije, kao dana od kojega je tužitelj kao vjerovnik mogao tražiti ispunjenje obveze od tuženika kao dužnika (čl. 215. st. 1. ZOO), pri čemu se, prema citiranoj odredbi čl. 3. st. 1. Pravilnika, akontacija naknade dijeli na obroke koji se plaćaju tromjesečno i to: do 30. travnja za prvo tromjesečje, do 30. lipnja za drugo tromjesečje, do 30. rujna za treće tromjesečje i do 31. prosinca za četvrto tromjesečje, dok možebitno nastala razlika dospijeva 1. svibnja naredne godine. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.
11.3. Valja naglasiti da time što je odredbom čl. 3. st. 3. Pravilnika propisano da se konačni obračun naknade vrši za razdoblje od 1. siječnja – 31. prosinca, a dostavlja se do 30. travnja naredne godine, nije stavljena van snage odredba st. 1. istog čl. prema kojoj se akontacija naknade plaća po tromjesečjima, a iz st. 6. istog čl. ne proizlazi da bi predmetni tromjesečni rokovi bili izuzeti iz primjene tog st., odnosno da se na njih ne bi primjenjivalo pravilo o zaračunavanju zateznih kamata (dakle po dospijeću) ako se protekom svakoga od tih tromjesečnih rokova odgovarajući obrok akontacije ne plati. Stoga ih sudovi nisu samoinicijativno mogli izuzeti iz primjene u ovom konkretnom slučaju.
12. Budući da su nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustili ocijeniti je li nastupila zastara dijela tužiteljevog potraživanja za pojedina tromjesečja u 2014. (imajući u vidu da je ovršni prijedlog u ovom konkretnom postupku podnesen 2. listopada 2017.), i kolika je, imajući navedeno na umu, točna visina onih obroka ili dijela obroka akontacije predmetne naknade za 2014. koji, eventualno, ne bi bili u zastari, nije bilo uvjeta za preinačavanje drugostupanjske odluke, već je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u tom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku nižestupanjski će sudovi ponovo ocijeniti tuženikov prigovor zastare s obzirom na dospijeće svakoga obroka akontacije predmetne naknade po pojedinim tromjesečjima u 2014., a imajući u vidu da je ovršni prijedlog u ovom konkretnom postupku podnesen 2. listopada 2017. i, shodno tome, donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku.
14. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
16. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 15. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30856-636bf
Kontrolni broj: 04304-d6616-58f39
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.