Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

GžOvr-27/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Daliboru Dukiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: ad 1. J. V. D., OIB:…, S., ad 2. A. D., OIB…, S., ad 3. M. K., OIB:…, G., K., ad 4. M. K., OIB…, svi zastupani po punomoćnicima B. R. i T. K., odvjetnicima u S., protiv ovršenika: ad 1. S. Š., OIB:…, iz O., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., i ad 2. Z. P., OIB:…, iz O., radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje, odlučujući o žalbi P. b. Z. d.d., OIB:…, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-446/13 od 21. veljače 2019. godine, dana 15. veljače 2023. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba P. b. Z. d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-446/13 od 21. veljače 2019. godine.

II. Odbija se zahtjev P. b. Z. d.d. za nadoknadom troškova nastalih povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem – na temelju ovršne isprave – određena je ovrha na novčanim sredstvima P. b. Z. d.d. u H. te je naloženo F. a. da H. izda nalog da iznos od 46.477,00 kn zaplijeni sa računa P. b. Z. d.d. koji se vodi u H., te ga prenese na račun Općinskog suda u Splitu broj HR692390001 300000195, model HR00, poziv na broj primatelja 301-446-13.

2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavila P. b. Z. d.d. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) i u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi:

4.1. da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Omišu broj I-302/92 od 3. ožujka 1999. godine naloženo ovršenicima da u roku od osam dana na polog suda polože iznos od 46.477,00 kn, koji iznos je potreban radi izvršenja radnji po trećoj osobi u korist vjerovnika, a sve temeljem rješenja o izvršenju broj I-302/92 od 6. studenog 1992. godine (list 19-20 spisa),

4.2. da ovršenici nisu postupili po nalogu iz toč. 4.1., pa je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Omišu broj I-302/92 od 4. ožujka 2002. godine određena zabrana raspolaganja štednim ulogom ovršenika ad 2. S. Š. koji posjeduje na deviznim štednim knjižicama kod P. b. Z., P. S., u iznosu od 46.477,00 kn, time da se P.b. Z. zabranjuje da za taj iznos namiri potraživanje dužniku, a dužniku se zabranjuje da to potraživanje naplati ili inače njime raspolaže (list 50-51 spisa),

4.3. da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr- 446/13 od 17. studenog 2016. godine naloženo P. b. Z. d.d. da na račun tog suda prenese novčana sredstva u iznosu od 46.477,00 kn, što su ovršeniku ad 2. S. Š., zaplijenjeni na temelju rješenja Općinskog suda u Omišu poslovni broj I-302/92 od 4. ožujka 2002. godine (list 77-79 spisa),

4.4. da P. b. Z. d.d. nije postupila po nalogu suda, kao i da je dopisom od 25. studenog 2016. godine FINA izvijestila sud da ne može postupati po osnovi za plaćanje iz toč. 4.3. iz razloga što je P. b. Z. d.d. naloženo da prenese novčana sredstva,

4.5. da je pobijanim rješenjem – na temelju ovršne isprave iz toč. 4.3. – određena ovrha na novčanim sredstvima banke (list 94-95 spisa).

5. Ispitujući pobijano rješenje, u povodu žalbe P. b. Z. d.d. po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi – suprotno žalbenim prigovorima – da je ovrha određena na temelju valjane ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja iz toč. 4.3. – a suglasno odredbama čl. 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018) kojima je regulirana provedba ovrhe na novčanim sredstvima banke na način da A. nalog za provedbu ovrhe dostavlja H., a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

6. Pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitne postupovne povrede, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, a niti je ostvario koji od žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 5. i 6. OZ, a na što sve drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ukoliko žalitelj smatra, pozivajući se na zastaru, da se u ovom slučaju radi o roku iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ valja odgovoriti da se ovdje ne radi o prekluzivnom roku koji ima na umu odredba čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ, a koji je predviđen za pokretanje ovršnog postupka kao npr. u slučaju iz čl. 444. ZPP (ovrha rješenja o smetanju posjeda). Dakle, prigovor zastare istaknut po žalitelju je zastarni rok iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ o kojem je ovlašten odlučiti prvostupanjski sud.

8. Iz navedenih razloga valjalo je neosnovanu žalbu P. b. Z. d.d. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

9. P. b. Z. d.d. sa žalbom nije uspjela pa trošak nastao tim povodom ostaje njoj na teret.

U Šibeniku, 15. veljače 2023. godine

S U D A C

Dalibor Dukić