Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
1 Poslovni broj Kž-42/2023-4
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Osijeku Osijek, Europska avenija 7 |
||
|
|
||
Poslovni broj Kž-42/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. J. L., OIB: … i II opt. K. B., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi II opt. K. B. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu br. K-228/2019-30 od 6. listopada 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2023. godine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe II opt. K. B. osobno i po branitelju, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu br. K-228/2019-30 od 6. listopada 2021. godine, I opt. J. L. i II opt. K. B. proglašeni su krivima i to: I opt. J. zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, a II opt. K. B. zbog počinjenja kaznenog djela poticanjem na krivotvorenje isprave iz čl. 278. st. 1. u svezi čl. 37. KZ/11, pa je I opt. J. L. za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 278. st. 1. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, I opt. J. L. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, na koju je osuđena, neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, te je II opt. K. B. za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 278. st. 1. u vezi čl. 37. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), I i II optuženik su dužni platiti
trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i to I opt. J. L. u paušalnom iznosu od 400,00 kn, a II opt. K. B. u iznosu od 700,00 kn.
2. Protiv te presude žali se II opt. K. B. osobno i po branitelju B. B., odvjetniku iz Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, koje žalbe se međusobno nadopunjuju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-40/2023 od 31. siječnja 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
5. Žalbe II opt. K. B. su neosnovane.
6. Žalitelj (II opt. K. B.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude proturječna razlozima navedenim u obrazloženju presude, da u presudi nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6.1. Suprotno žalbenim navodima II optuženika, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja tako da nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje optuženik, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08. To što žalitelj obrazlažući ovaj osnov, između ostalog, navodi da nije utvrđena namjera II optuženika u predmetnom slučaju, zapravo predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja predstavlja žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će nastavno biti riječi.
7. Žalitelj (II opt. K. B. osobno i po branitelju) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama II optuženika sadržana bitna objektivna obilježja, a posebno subjektivnog obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
7.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane I opt. J. L. i II opt. K. B. koji negiraju počinjenje kaznenog djela, iskaza O. Ž., a posebno pozornom ocjenom materijalne
dokumentacije sadržane u spisu, analizirajući svaki od navedenih dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. J. L. i II opt. K. B. počinili kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.
7.2. Žalitelj u žalbi ističe da se presuda isključivo temelji na iskazu O. Ž. koji je u tijeku istrage imao status okrivljenika, na čije ispitivanje nisu pozvani II optuženik i njegov branitelj, slijedom čega se radi o dokazu na kojem se ne može isključivo temeljiti pobijana presuda. Suprotno žalbenom navodu, obzirom da je O. Ž. tijekom istražnog postupka zaista bio ispitan u statusu suokrivljenika, a da je u međuvremenu preminuo zbog čega je obustavljen postupak protiv njega za terećeno kazneno djelo, ovaj drugostupanjski sud smatra da osim sadržaja iskaza pok. O. Ž. prvostupanjski sud je imao na raspolaganju čitav niz relevantnih dokumenata kojima je nepobitno utvrdio protupravno ponašanje I opt. L. i II opt. B. Uslijed navedenog razvidno je da se prvostupanjska presuda ne zasniva isključivo na sadržaju iskaza O. Ž., uslijed čega se žalbeni navod II opt. B. u tome dijelu ukazuje neosnovanim.
7.3. Žalitelj (II opt. B.) ističe u žalbi da tijekom postupka nije utvrđena opstojnost namjere II optuženika glede počinjenja terećenog kaznenog djela. Suprotno žalbenom navodu iz sadržaja činjeničnog opisa vrlo jasno je opisana opstojnost namjere I i II optuženika tempore criminis, pri čemu nije od značaja činjenica to što u činjeničnom opisu nije eksplicitno navedeno da se u konkretnom slučaju radi o počinjenju kaznenog djela kao rezultat namjere ili nehaja. Stoga niti u ovome dijelu žalbeni navod II optuženika nije osnovan.
7.4. Stoga nisu osnovane žalbe II opt. K. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, taj žalbeni navod, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju II opt. K. B. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. u svezi čl. 37. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.
9. Nije osnovana žalba II opt. K. B. zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na II optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Iz podataka o ranijoj kaznenoj osuđivanosti proizlazi da je II optuženik do sada u pet navrata kazneno osuđivan zbog različitih kaznenih djela. Dakle, radi se o osobi čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja II optuženika s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela. Dosadašnja višestruka osuđivanost nije polučila pozitivne rezultate kod II optuženika da ne čini nova kaznena djela, već je nastavio postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način.
9.1. Polazeći od stupnja krivnje II optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud II opt. K. B. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 278. st. 1. u svezi čl. 37. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena II optuženiku dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).
10. Slijedom navedenog žalbe II opt. K. B. su neosnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 18. kolovoza 2023.
|
|
|
Predsjednik vijeća Mario Kovač |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.