Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1943/2021-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz S., OIB: ......, protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ...., koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-349/2019-26 od 9. lipnja 2021., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-349/2019-26 od 9. lipnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, utvrđeno je da je od strane tuženika nepošteno i ništetno primijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prilikom otplate Ugovora o kreditu broj 53401228 od 21. listopada 2008. zaključenog između tužiteljice i tuženika. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 25.760,39 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.716,00 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda u točki I. izreke ukine i odbaci tužba, a u preostalom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 25.760,39 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice i prednika tuženika Banke 2 d.d., 21. listopada 2008. sklopljen predmetni ugovor o kreditu, kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 350.000,00 kn, sa rokom vraćanja od petnaest godina, te ugovorenom redovnom promjenjivom kamatnom stopom prema važećoj odluci banke, a koja je u vrijeme sklapanja kredita iznosila 6,95% godišnje, te da je tužiteljica otplaćivala kredit sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Također, nije sporno da je tuženik tijekom trajanja ugovora svojim odlukama povisivao početno ugovorenu kamatnu stopu i o tome izvještavao tužiteljicu. Sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine tužiteljice i tijek zateznih kamata.

7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći sadržaj predmetnog ugovora i ostale priložene dokumentacije, zaključuje da je ugovor sklopljen na unaprijed tiskanom obrascu i da se prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo, te da ne sadrži razumljiv način određivanja parametara za primjenu promjenjive kamatne stope, slijedom čega pozivom na čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO) zauzima stav da je ugovor u spornom dijelu ništetan, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje da je od strane tuženika nepošteno i ništetno primijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prilikom otplate predmetnog kredita.

7.1. Pri tome, prvostupanjski sud cijeni i utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., zauzevši stav o obvezujućem učinku te presude na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 138.a Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje:ZZP/07) te čl. 502.c ZPP-a, pa zaključuje da nije niti bilo potrebno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti sporne ugovorne odredbe.

8. U odnosu na restitucijski zahtjev, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tuženik tijekom otplate kredita mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu na način da je ista iznosila u razdoblju 1. prosinac 2008. do 31. svibnja 2009. 6,95%, 1. lipanj 2009. do 31. srpanj 2014. 8,35%, 1. kolovoz 2014. do 31. kolovoz 2014. 7,85%, 1. rujan 2014. do 31. siječanj 2015. 8,60%, 1. veljače 2015. do 31. srpanj 2015. 8,35%, 1. kolovoz 2015. do 31. siječanj 2016. 7,85%, 1. veljače 2016. do 31. siječanj 2017. 7,67%, 1. veljače 2017. do 31. srpnja 2017. 6,95%, 1. kolovoz 2017. do 31. siječanj 2018. 6,61%, 1. veljače 2018. do 31. srpnja 2018. 6,35% i 1. kolovoz 2018. do 31. prosinac 2018. 5,93% te da je zbog povećanja kamatnih stopa nastala razlika anuiteta u preplaćenom iznosu od 25.760,39 kn.

9. Cijeneći prethodno utvrđenje o pretplati anuiteta, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 2. u vezi s čl. 1111. ZOO-a zauzima stav da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici preplaćeni iznos s osnove ništetne ugovorne odredbe, sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pretplate koje teku od izvršenih uplata do isplate, slijedom čega obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama pozivom na čl. 29. ZOO-a.

10. Pri tome, prvostupanjski sud odbija prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, cijeneći da je upravo tužiteljica sklopila s tuženikom predmetni ugovor o kreditu, a da okolnost da li je uplate po predmetnom ugovoru vršila tužiteljica ili netko drugi, nije odlučna.

11. Također, prvostupanjski sud odbija prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020., a cijeneći da utužena tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti budući da bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću pobijane presude kojom je kao prethodno pitanje ustanovljena ništetnom sporna odredba ugovora o kreditu.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

13. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.2. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima, tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je od strane tuženika nepošteno i ništetno primijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prilikom otplate predmetnog kredita, zapravo traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o primjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, dakle radi se o imovinsko pravnom sporu radi utvrđenja određenog pravnog odnosa, a u kojem sporu sukladno odredbi čl. 1. ZPP-a odlučuje sud pa pobijanom presudom nije odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost.

14. Međutim, osnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije iznio razloge o svim odlučnim činjenicama.

15. Naime, u pravu je tuženik kada tvrdi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u skladu s čl. 502.c ZPP-a, budući da se obvezujući učinak te presude odnosi samo na ugovore o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dok se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u kunama.

16. Stoga je u konkretnom slučaju o ništetnosti sporne ugovorne odredbe valjalo prosuđivati primjenom čl. 96. – 102. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i utvrditi sve odlučne činjenice, te o istima iznijeti jasne i neproturječne razloge, a što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio učiniti. Naime, prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je predmetni ugovor sklopljen na unaprijed tiskanom obrascu zaključio da stranke prije sklapanja ugovora nisu pojedinačno pregovarale i da ugovor ne sadrži razumljiv način parametara za primjenu promjenjive kamatne stope, međutim tuženik je na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obavještavanja tužiteljice o smislu i posljedicama odredbi ugovora, predlagao saslušanje svjedoka M. J., ranijeg zaposlenika tuženika, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio kao nepotreban zbog pogrešnog stava o direktnom učinku prethodno navedene presude donesene u kolektivnom sporu.

16.1. Naime, sukladno čl. 96. st. 2. ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, međutim radi se o oborivoj presumpciji s obzirom da sukladno čl. 96. st. 4. ZZO/07 trgovac može dokazivati da se o ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, kako to tvrdi tuženik i na koju okolnost predlaže određene dokaze.

17. Pri tome, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik upire na pogrešnu odluku prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznog prijedloga saslušanjem javnog bilježnika kao svjedoka. To iz razloga jer javni bilježnik, a čije je saslušanje tuženik predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja, prilikom solemnizacije ugovora o kreditu ne daje niti ima zakonsku ovlast dati potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke pa se njegovim saslušanjem ne može utvrditi činjenica obaviještenosti tužiteljice o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora, slijedom čega se izvođenje tog dokaza ukazuje nepotrebnim.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 370. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika, kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, kao u izreci.

19. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje sukladno prethodno navedenom, na način da će utvrditi sve odlučne činjenice sukladno čl. 96.-102. ZZP/07 o kojima ovisi utvrđenje o nepoštenosti, a posljedično tome ništetnosti sporne ugovorne odredbe, između ostalog, da li je tužiteljica u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila obaviještena o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe (parametrima promjene kamatne stope), o kojim činjenicama će iznijeti jasne i neproturječne razloge, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o predmetu sporu i troškovima cijelog postupka.

U Rijeci 15. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan