Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-862/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz V., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetnikom uredu mr.sc. E. K. i A. K. u P., protiv tuženica: 1. A. M. ud. M., nepoznata mjesta boravka i zastupana po privremenom zastupniku D. V., odvjetniku u P., i 2. R. T. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik V. P. odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva a povodom prijedloga za ponavljanje postupka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju Rovigno broj P-232/2016-79 od 8. srpnja 2022., 15. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju Rovigno broj P-232/2016-79 od 8. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja od 24. svibnja 2019. za ponavljanje postupka, kao nedopušten.

2. Protiv tog rješenja dopuštenu i pravodobnu žalbu je izjavio tužitelj i to kako se navodi u žalbi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

– u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se žalba prihvati, preinači pobijano rješenje na način da se dopusti ponavljanje postupka ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud povodom prijedloga tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog presudom tog suda P-232/2016 od 24. svibnja 209. koja je potvrđena presudom ovog suda broj Gž-142/17 od 22. travnja 2017. (ujedno je i odbačena revizija rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-833/2017- 2 od 12. veljače 2019. te odbačena ustavna tužba istog tužitelja odlukom Ustavnog suda broj U III-1842/2019 od 4. ožujka 2020.), a uz koji prijedlog je dostavljena dokumentacija o povijesti sporne nekretnine koju je pribavila tužiteljeva kćer nakon što je zaprimljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (i to dokumentacija koja se nalazi u spisu – l.s.162.-191., među kojim je i dopis G. P. od 13. srpnja 2017. te potvrda G. P. od 23. svibnja 2019.) koju dokumentaciju dostavlja na očitovanje tuženicama s tim da se o toj dokumentaciji očitovala drugotuženica, te zaključuje da prijedlog za ponavljanje postupka nije dopušten jer predlagatelj nije dokazao podnesenim ispravama da bez svoje krivnje nije mogao te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom presudom jer je na njemu bio teret dokaza te pozivom na članka 425. ZPP-a odbacuje tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka kao nedopušten.

6. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tužitelja.

7. Kako je već rečeno žalba se izjavljuje i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s tim što žalba navodi bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 425. stavak 2. i članka 427. stavak 1. ZPP-a, te povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. ZPP-a. No, ovaj sud kao drugostupanjski sud te povrede ne nalazi. To što je prvostupanjski sud povodom prijedloga tužitelja za ponavljanje postupka prijedlog dostavio protivnim strankama, a potom odbacio, odnosno što nakon toga nije zakazao ročište nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. Istina je da je člankom 425. stavak 1. ZPP propisano da će sud nepravovremene, nepotpune i nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbaciti rješenjem bez održavanja ročišta, dok je stavkom 2. citiranog članka propisano da ako ne odbaci prijedlog, primjerak prijedloga će dostaviti protivnoj stranci koja ima pravo odgovoriti na prijedlog te da će nakon što stigne odgovor na prijedlog (što se dogodilo u konkretnom slučaju jer je drugotuženica dala odgovor na prijedlog) odrediti ročište za raspravljanje o prijedlogu. Prema tome prvostupanjski sud bez obzira što odmah nije odbacio prijedlog za ponavljanje postupka (dakle prije dostave prijedloga protivnoj stranci) mogao je i nakon dostave prijedloga protivnoj stranci odbaciti prijedlog kao nedopušten i to bez održavanja ročišta. Stoga nije ni počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što prvostupanjski sud nije zakazao ročište jer ukoliko se prijedlog za ponavljanje postupka odbacuje nije potrebno zakazati ročište. Ovaj sud ne nalazi ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijana odluka može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.

8. Ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti a u smislu članka 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP-a ovaj sud ne nalazi ni neku od povreda navedenih u tom članku.

9. Dalje prvostupanjski sud je pravilno na temelju onoga što je priloženo uz prijedlog, među inim i potvrda zaključio da predlagatelj-tužitelj nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao te razloge iznijeti i prije nego što je prijašnji parnični postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom- presudom, uzimajući u obzir i činjenicu da postupak koji je okončan pravomoćnom presudom je započeo još 2004. godine. Pri tome je za istaknuti da je člankom 422, stavkom 2. ZPP-a propisano da razlog za ponavljanje postupka (među inim zbog novih činjenica i novih dokaza na temelju kojih bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka-članak 421. stavak 1. točka 10. ZPP-a) može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen sudskom odlukom.

10. Žalba dalje analizira što proizlazi iz priloženih isprava uz prijedlog za ponavljanje postupka te ističe da se prvostupanjski sud nije upustio u ocjenu njihovog značaja i sadržaja pa u vezi toga je za istaknuti da prvostupanjski sud a s obzirom da je odbacio prijedlog za ponavljanje postupka (a ne odbio) i nije trebao analizirati sadržaj tih isprava te cijeniti da li bi te činjenice i dokazi doveli do povoljnije odluke za predlagatelja-tužitelja u odnosu na odluku koja je ranije donesena i postala pravomoćna.

11. Prema tome prvostupanjski sud je pravilno i zakonito odbacio prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka kao nedopušten.

12. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci a temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. veljače 2023.

Sudac:

Đorđo Benussi