Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-699/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja– protutuženika A. P.1 iz S. , OIB: …, II. tužitelja-protutuženika S. P. iz O. G., OIB: …, III. tužitelja–protutuženika J. P.1 iz L., OIB: … i IV. tužitelja–protutuženika G. P. iz K. L., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku T. S., odvjetniku u S.1 , protiv I. tuženice S. P.2 iz K., OIB: …, II. tuženice R. P. iz S. , OIB: …, zastupane po punomoćnici T. M., odvjetnici u S.2 , III. tuženika B. G. pok. F., IV. tuženika S. – F. G. pok. S., V. tuženika J. G.1 pok. S., VI. tuženice B. P. ž. P., VII. tuženice I. G. ž. Š., VIII. tuženika R. G. pok. M., III.–VIII. tuženik nepoznatog boravišta, zastupani po privremenom zastupniku F. D., odvjetniku u S.1 , IX. tuženika–protutužitelja Z. G. iz K. Š., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. D. L., odvjetnici u S.2 , X. tuženice–protutužiteljice A.

V. iz D. R., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. D. L., odvjetnici u S.2 , XI. tuženice–protutužiteljice E. D. iz K., OIB: …, XII. tuženika I. G.2 pok. D., XIII. tuženika S. G. pok. D., XIV. tuženika J. G.2 pok. M., XII.–XIV. tuženik nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku F. D., odvjetniku u S.1 , radi utvrđenja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi prednice I. tuženice K. P. i II. tuženice R. P. i o žalbi X. tuženice–protutužiteljice A. V. i prednice XI. tuženice–protutužiteljice B. G.2 protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1215/11 od 29. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prednice I. tuženice K. P. i II. tuženice R. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1215/11 od 29. studenog 2016. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., V. i VI. izreke u odnosu na I. tuženicu i II. tuženicu.

II. Odbija se žalba X. tuženice–protutužiteljice A. V. i prednice XI. tuženice– protutužiteljice B. G.2 kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1215/11 od 29. studenog 2016. u pobijanom dijelu pod točkom III.,

IV., V. i VII. izreke u odnosu na X. tuženicu–protutužiteljicu i XI. tuženicu– protutužiteljicu.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prednice I. tuženice K. P. i II. tuženice R. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1215/11 od 29. studenog 2016. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke rješenja u odnosu na I. tuženicu i II. tuženicu.

II. Odbija se žalba X. tuženice–protutužiteljice A. V. i prednice XI. tuženice– protutužiteljice B. G.2 kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1215/11 od 29. studenog 2016. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke rješenja u odnosu na X. tuženicu–protutužiteljicu i XI. tuženicu–protutužiteljicu.

III. Odbija se zahtjev X. tuženice–protutužiteljice A. V. i prednice XI. tuženice– protutužiteljice B. G.2 za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.787,00 kn/635,34 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

"I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 dijela cjeline dijela čest. zem. 2821/2, Z.U. 2312, K.O. K. i to baš onog materijalno i fizički odvojenog dijela te nekretnine koji je u nalazu i mišljenju sudske vještakinje za geodeziju K. Š. od 31. srpnja 2014. i to u Prikazu lica mjesta „U S.2 , srpanj 2014.godine“ označen slovima A, B, C, D, A, a koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio izreke ove presude.

II. Dužni su tuženi pod 1. K. (K.) P., pod 2. R. P. trpjeti parcelaciju nekretnine oznake čest. zem. 2821/2, Z.U. 2312 K.O. K. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označen i preciziran u točki I. izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K.O. K.

III. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 dijela cjeline dijela čest. zem. 2821/1, Z.U. 2253, K.O. K., i to baš onog materijalno i fizički odvojenog dijela te nekretnine koji je u nalazu i mišljenju sudske vještakinje za geodeziju K. Š. od 31. srpnja 2014. i to u Prikazu lica mjesta „U S.2 , srpanj 2014.godine“ označen slovima D, C, E, F, G, D, a koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio ove presude.

IV. Dužni su tuženi pod 3. B. G.1 pok. F., pod 4. S. – F. G. pok. S., pod 5. J. G. 1 pok. S., pod 6. B. P.1 ž. P., pod 7. I. G. ž. Š., pod 8. R. G. pok. M., pod 9. Z. G., pod 10. A. V., pod 11. B. G.2 , pod 12. I. G. pok. D., pod 13. S. G. pok. D., pod 14. J. G. pok. M. trpjeti parcelaciju nekretnine oznake čest. zem. 2821/1, Z.U. 2253, K.O. K. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označen i preciziran u točki III. izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K.O. K.

V. Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija realnih dijelova čest. zem. 2821/2, Z.U. 2312, K.O. K. i čest. zem. 2821/1, Z.U. 2253, K.O. K., opisanih u točkama I. i III. izreke ove presude, u zemljišnoj knjizi nadležnog suda zatražiti i provesti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranim česticama zemljišta nastalim tim prijavnim listovima na svoje ime, svaki za po 1/3 dijela cjeline uz istodobno brisanje srazmjerno upisanog prava vlasništva sa imena tuženika pod 1. K. – K. P., pod 2. R. P., u odnosu na čest. zem. 2821/2, Z.U. 2312, K.O. K. odnosno tuženika pod 3. B. G.1 pok. F., pod 4. S. – F. G. pok. S., pod 5. J. G.1 pok. S., pod 6. B. P. ž. P., pod 7. I. G. ž. Š., pod 8. R. G. pok. M., pod 9. Z. G., pod 10. A. V., pod 11. B. G.2 , tuženih pod 12. I. G. pok. D., pod 13. S. G. pok. D., pod 14. J. G.2 pok. M. u odnosu na čest. zem. 2821/1, Z.U. 2253, K.O. K.

VI. Dužna je tužena pod l. R. P. u roku od 15 dana vratiti u prvobitno stanje sjeverozapadni dio čest. zem. 2821/2, Z.U. 2312, K.O. K. i to baš onaj materijalno i fizički odvojeni dio te nekretnine koji je u nalazu i mišljenju sudske vještakinje za geodeziju K. Š. od 31. srpnja 2014. i to u Prikazu lica mjesta „U S.2 , srpanj 2014.godine“ označen slovima: A,B,C,D,A, a koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio izreke ove presude, na način da sa istog ukloni postavljenu žičanu ogradu te ga preda u nesmetani posjed tužiteljima pod 1. A. P.1 , pod 2. S. P. i pod 3.

V. P.

VII. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev B. G.2 , Z. G. i A. G. koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostave prijašnje stanje na sjeverozapadnom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 2821/1, Z.U. 2253 K.O. K. u površini od cca 200 m2, na način da uklone zasađena stabla maslina, kao i istu tužiteljima predaju u nesmetan posjed. Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljima parnični trošak"."

2. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je :

"I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere predlagatelja pod 9. Z. G., pod 10. A. V., pod 11. B. G.2 koji glasi: "Zabranjuje se tuženicima pristup i korištenje sjeverozapadnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2821/1, Z.U. 2253 K.O. K. u površini od cca 200 m[2] pod prijetnjom novčane kazne.

Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja ovog spora."

II. Dužni su tuženi pod 1. K. (K.) P., pod 2. R. P., pod 9. Z. G. pod 10. A. V., pod 11. B. G.2 u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 55.500,00 kn sa zateznim kamatama od 30. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

3. Protiv presude i rješenja žalbu su podnijeli tadašnja I. tuženica K. P. (prednica sadašnje I. tuženice S. P.2 ) i II. tuženica R. P. iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalbu protiv presude i rješenja podnijeli su i X. tuženica–protutužiteljica A. V. i tadašnja XI. tuženica–protutužiteljica B. G.2 (prednica sadašnje XI. tuženice– protutužiteljice E. D.) također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno, da se isti preinače.

5. Tijekom žalbenog postupka tadašnji III. tužitelj-protutuženik V. P. i tadašnja XI. tuženica-protutužiteljica su preminuli, nakon čega je sud prvog stupnja rješenjem posl. broj Pst-1215/11 od 28. kolovoza 2020. utvrdio prekid postupka.

6. Tijekom žalbenog postupka preminula je i tadašnja I. tuženica K. P. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj Pst-1215/11 od 10. studenog 2020. utvrđen je prekid postupka zbog smrti K. P., te su istodobno pozvani J. P.1 (sada III. tužitelj- protutuženik), G. P. (sada IV. tužitelj-protutuženik) da, kao nasljednici preminulog tužitelja-protutuženika V. P., preuzmu postupak. Također, istim rješenjem pozvane su i S. P.2 (sada I. tuženica), kao nasljednica preminule tuženice K. P., te E. D. (sada XI. tuženica-protutužiteljica), kao nasljednica preminule tuženice B. G.2 da preuzmu postupak, te je postupak nastavljen.

7. Žalba I. tuženice K. P. (prednice sadašnje I. tuženice S. P.2 , daje u tekstu: I. tuženice) i II. tuženice R. P. (dalje u tekstu: II. tuženice) nije osnovana.

8. Žalba X. tuženice–protutužiteljice A. V. (dalje u tekstu X. tuženica) i ranije XI. tuženice–protutužiteljice B. G.2 (prednica sadašnje XI. tuženice–protutužiteljice E. D., dalje u tekstu XI. tuženica) nije osnovana.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima I. i II. tuženice, te X. i XI. tuženice, presuda nije nejasna i porturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu žalitelji.

10. I. i II. tuženica u žalbi ističu da je izreka presude nerazumljiva i da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev jer izreka presude ne prati numeraciju i slijed istog i iz razloga što su tužitelji dopunjavali tužbeni zahtjev, čime su, prema stavu tih tuženica, počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. ZPP. Takvi žalbeni navodi I. i II. tuženice nisu međutim, osnovani. Naime, izreka presude, suprotno stavu I. i II. tuženice, sadrži jasnu odluku suda prvog stupnja o prihvaćanju odnosno odbijanju pojedinih dijelova tužbenog i protutužbenog zahtjeva. Ista je sastavljena u potpunosti u skladu s odredbom čl. 338. st. 3. ZPP, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Naime, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP, sud odlučuje u granicama koji su stavljeni u tijeku postupka, pa stoga da bi se radilo o prekoračenju tužbenog zahtjeva potrebno je da sud odlučuje o zahtjevu koji pojedina stranka nije istaknula u postupku. Sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije odlučivao o tužbenom zahtjevu koji tužitelji nisu stavili u postupku tako da posljedično tome nije prekoračio tužbeni zahtjev. Okolnost što je izrekom presude odlučivao drugim redoslijedom od redoslijeda kojim su pojedini dijelovi tužbenog zahtjeva postavljeni tako što je točka 1. tužbenog zahtjeva prihvaćena točkom VI. izreke presude, ne znači i da je tužbeni zahtjev prekoračen. Također, niti okolnost što je u pojedinim dijelovima presude naznačen datum i mjesto izrade nalaza i mišljenja vještaka ne znači i da je sud prvog stupnja odlučivao o tužbenom zahtjevu koji nije stavljen u postupku. Stoga u tom dijelu nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju ukazuju I. i II tuženica

12. I. i II. tuženica u žalbi ističu i da je sud prvog stupnja nezakonito spojio parnice koje su se vodile pod posl. brojevima Pst-1215/11, Pst-1126/12 i Pst-856/14, te da je time tuženice onemogućio da raspravljaju pred sudom. Međutim, i ti žalbeni navodi I. i II. tuženice nisu osnovani. Naime, u sva tri spojena postupka predmet spora su iste nekretnine točnije dijelovi kčbr. 2821/1 i kčbr. 2821/2 (za koje dijelove i tužitelji i tuženici tvrde da su vlasnici), te posljedično tome zahtjevi tužitelja odnosno IX., X. i XI. tuženika za uspostavom prijašnjeg stanja. U takvom okolnostima kada je za rješenje više sporova sadržajno i suštinski bilo potrebno utvrditi tko je vlasnik spornih dijelova istih nekretnina nema nikakvih zapreka da se svi postupci spoje radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke. Stoga postupanje suda prvog stupnja odnosno spajanje parnica radi zajedničkog raspravljanja u konkretnom slučaju nije bilo protivno odredbi čl. 313. ZPP, te je bilo u skladu s načelom ekonomičnosti postupka iz čl. 10. st. 1. ZPP. Takvim postupanjem sud prvog stupnja I. i II. tuženici nije onemogućeno raspravljanjem pred sudom tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 313. st. 1. u svezi s čl. 354. st. 1. ZPP na koju sadržajno ukazuju I. i II. tuženica.

13. I. i II. tuženica u žalbi ističu i da im nakon spajanja postupka nisu dostavljeni tužba i zapisnici iz predmeta Pst-856/14 čime im je također onemogućeno da raspravljaju pred sudom. Međutim, odredbama ZPP nije propisana obveza suda da nakon spajanja postupaka strankama dostavlja pismena iz spojenih predmeta, već su tuženice u tom smislu mogle izvršiti uvid u spis.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi I. i II. tuženice kojima ističu da je sud prvog stupnja nije odlučio o preinaci tužbe. Naime, sukladno čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužitelji su tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od 6. listopada 2011. zahtijevali uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem ograde, dok su tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi podnijetoj u predmetu Pst-1126/12 zahtijevali utvrđenje prava suvlasništva na tim istim nekretninama i ovlaštenje da poduzmu sve pravne radnje i ishode od nadležnog tijela materijalnu diobu na dijelovima katastarskih čestica na kojima tvrde da su vlasnici i koji su predmetom njihove vlasničke. zaštite. Navedeni tužbeni zahtjevi su sadržano identični tužbenom zahtjevu koji su tužitelji postavili nakon provedenog geodetskog vještačenja i identifikacije predmeta spora podneskom od 20. svibnja 2015. Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelji tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. svibnja 2015. nisu istaknuli neki novi zahtjev ili povećali postojeći tako da se ne radi o preinaci tužbe iz čl. 191. st. 1. ZPP.

15. I. i II. tuženica u žalbi ističu da je sud nezakonito preotvorio glavnu raspravu, te da sukladno čl. 277. ZPP tužiteljima tužbu mogao vraćati na ispravak samo tijekom pripreme za glavnu raspravu, a ne nakon dovršetka dokaznog postupka i nakon zaključenja glavne rasprave. I X. i XI. tuženica svojim žalbenim navodima ističu da je sud prvog stupnja nezakonito preotvorio glavnu raspravu i nakon toga prekoračio tužbeni zahtjev. Međutim, i ti žalbeni navodi I. i II. tuženice odnosno X. i XI. tuženice su neosnovani. Naime, sud je tijekom cijelog postupka dužan po službenoj dužnosti paziti da li je tužbeni zahtjev određen, razumljiv i podoban za postupanje. Ako nakon zaključenja glavne rasprave utvrdi da tužbeni zahtjev je neodređen i u pravnom smislu nerazumljiv ovlašten je preotvoriti glavnu raspravu i pozvati tužitelja na ispravak i dopunu iste. U ovom konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je nakon zaključenja glavne rasprave utvrdio da je tužba tužitelja u pogledu vrste pravne zaštite neodređena, te je rješenjem od 22. kolovoza 2016. pozvao tužitelje da istu isprave i dopune tako da takvo postupanje suda prvog stupnja nije protivno odredbi čl. 277. ZPP niti je u tom smislu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koja je imala za posljedicu donošenje nepravilne i nezakonite odluke.

16. I. i II. tuženica u žalbi ukazuju i da su se protivile objektivnoj preinaci tužbe koju su tužitelji učinili podneskom od 1. rujna 2016. Međutim, tim podneskom tužitelji su postupajući po rješenju suda prvog stupnja od 22. kolovoza 2016. ispravljali tužbu odnosno dio tužbenog zahtjeva koji je do tada bio neodređen i iz kojeg nije bilo jasno koju vrstu vlasničke zaštite zahtijevaju da im sud pruži u parničnom postupku. Ispravljanjem neodređenog tužbenog zahtjeva nije preinačena tužba tako da su i ti žalbeni navodi tuženica neosnovani.

17. Neosnovani su i žalbeni navodi I. i II. tuženice, te X. i XI. tuženice koji su koji se odnose na prezakazivanje ročišta za objavu i uručenja presude. Naime, okolnost što je ročište za objavu i uručenje presude prezakazano s 5. prosinca na 29. studenog 2016. nije u konkretnom slučaju rezultiralo donošenjem nezakonite i nepravilne odluke tako da i ti žalbeni navodi tuženica ne utječu na pravilnost donijete odluke.

18. X. i XI. tuženica u žalbi ističu da XI. tuženica B. G.2 nije dala pristanak na stupanje u parnicu nakon što su tužitelji na ročištu održanom dana 24. ožujka 2015 subjektivno preinačili tužbu na način da su kako tuženika umjesto označenog tuženika F. G. kao tuženicu označili njegovu kćer B. G.2 . U odnosu na navedene žalbene navode potrebno je navesti da su tužitelji dana 3. listopada 2012 podnijeli tužbu u kojoj su kao XI. tuženika naznačili F. G. pok. M. koji je kao suvlasnik pod tim imenom bio upisan u zemljišnim knjigama bez bilo kakvih dodatnih podataka (primjerice, datuma rođenja ili adrese prebivališta). U takvim okolnostima kada je F. G. bio upisan u zemljišnim knjigama i kada sud prvog stupnja o tom tuženiku nije imao bilo kakvih drugih podataka, sud prvog stupnja je rješenjem Pst-1126/12 od 17. srpnja 2013. postavio privremenog zastupnika. Kada je na ročištu održanom dana 24. ožujka 2015. E. D. kao punomoćnica tada XI. tuženice B. G.2 izvijestila sud da je F. G. preminuo i da je XI. tuženica B. G.2 njegova nasljednica tužitelji su kao XI. tuženicu naznačili B. G.2 . U takvim okolnostima konkretnog slučaja kada je XI. tuženika u postupku zastupao privremeni zastupnik i kada se tijekom postupka utvrdilo da XI. tuženik nema stranačku sposobnost, naznaka tužitelja XI. tuženice nema karakter preinake tužbe, već istu treba smatrati ispravkom tužbe u smislu odredbe čl. 83. st. 1. ZPP. Stoga u takvom slučaju nije bio potreban pristanak B. G.2 da stupi u parnicu, pa predmetnim postupanjem suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju X. i XI. tuženica.

19. Nisu osnovani niti žalbeni navodi X. i XI. tuženice da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz razloga što je sud propustio nakon što je donio odluku o spajanju parnica ponovno provesti dokaz uviđajem na licu mjesta. Naime, u postupku su u različitim predmetima koji su u konačnici spojeni provedena tri dokaza uviđajem na licu mjesta. Također, provedena su i dva geodetska vještačenja po vještacima K. Š. i T. Č. koji su u bitnome suglasni i koji su na bitno identičan način identificirali spornu površinu i predmet spora Na nalaz i mišljenje vještaka X. i XI. tuženica su tijekom postupka imale priliku istaknuti prigovore, te ih je sud na ročištu održanom dana 11. srpnja 2016. pozvao da se očituju iz kojih razloga smatraju da je u postupku potrebno provoditi dokaz novim uviđajem i vještačenjem. U takvim okolnostima, kada su u postupku provedena tri uviđaja i dva, u pogledu identifikacije predmeta spora, u bitnome suglasna geodetska vještačenja, ovaj sud smatra da okolnost što tuženice nisu sudjelovale na uviđaju održanom prije spajanja predmeta 11. travnja 2014. ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je bila od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude. Također, niti okolnost što je uviđaj održan 11. travnja 2014 u predmetu Pst-1126/12 kada je taj postupak u odnosu na tuženika V. G. bio u prekidu nije imala utjecaj na donošenje pravilne odluke jer se u konkretnom slučaju uviđaj mogao održati obzirom da je prekid bio utvrđen samo u odnosu na tog tuženika.

20. Dakle, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP koje I. i II. tuženik, te X. i XI. tuženica ističu u svojim žalbama. Također, sud prvog stupnja nije počinio niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koje bi bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

21. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Sud prvog stupnja je tako u bitnome utvrdio:

- da je predmet spora dio kčbr. 2821/2 upisane u zk. ul. br. 2312. k.o. K. koji je u nalazu i mišljenju vještakinje K. Š. označen slovima A-B-C-D-A,

- da je predmet spora dio kčbr. 2821/1 upisan u zk. ul. br. 2253 k.o. K. koji je u nalazu i mišljenju vještakinje K. Š. označen slovima D-C-E-F-G-D,

- da sporni dijelovi kčbr. 2821/2 i kčbr. 2821/1 zajedno sa susjednom kčbr. 2822 predstavljaju cjelinu koja je bila u posjedu J. P.2 (pradjeda I. tužitelja), kojeg su naslijedila tri sina B., Š. i A.,

- da su sljednici pok. B. P.2 potpisali pisani sporazum o diobi kojim su potvrdili poštivanje ranijih realnih diobi nekretnina koju su 1957. izvršili tri brata B., Š. i A. P.1 ,

- da su članovi obitelji P. upisani kao suvlasnici kčbr. 2822, dok su kao suvlasnici kčbr. 2821/2 i kčbr. 2821/1 upisani tuženici,

- da su se sporne nekretnine nalazile u posjedu obitelji P. koja je predmetne nekretnine poljoprivredno obrađivala,

- da granica posjeda između nekretnina tužitelja i nekretnina tuženika predstavlja betonsko-kameni zid koji je izgrađen na mjestu starog suhozida,

- da između tužitelja i njihovih pravnih prednika te tuženika pod 1. - 2., 9. – 11. i njihovih pravnih prednika prije početka postupka nije bilo spora oko granica njihovih nekretnina, što proizlazi i potpisanog izvješća o stanju međa od rujna 2004.

- da je R. P. kad je počela graditi svoju obiteljsku kuću na nekretnini koja je međašnja nekretnini tužitelja poštivala granicu između njene nekretnine i nekretnine tužitelja te je na mjestu starog urušenog suhozida napravila današnji kameno- betonski zid,

- da tuženice R. P. i K. P. počele polagati pravo na sporne dijelove kčbr. kčbr. 2821/2 i kčbr. 2821/1 nakon što su na teren izvele geodeta koji im je rekao da se katastarski njihova čestica proteže oko 7,5 m izvan postojeće kameno-betonske ograde, nakon čega je R. P. postavila žičanu ogradu kojim je ogradila i spornu površinu kčbr. 2821/2 koja je u nalazu i mišljenju vještakinje K. Š. označena slovima A-B-C-D-A,

- da je tužitelj A. P.1 na sporne nekretnine postavio kontejner za vodu i vodovodni zid odmah uz postojeći kameno-betonski zid R. P.

- da granicu posjeda između nekretnine tužitelja i tuženika ne predstavlja žičana ograda, već betonsko-kameni zid koji je izgrađen na mjestu starog suhozida,

- da su tužitelji kvalificirani posjednici spornih nekretnina najmanje od 1965. godine.

22. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. I. i II. tuženica, te X. i XI. tuženica svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističu tuženici.

23. Tuženici u objema podnijetim žalbama osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja da su se u posjedu spornih nekretnina nalazili tužitelji i njihovi pravni prednici. Međutim, u odnosu na posjed spornih nekretnina sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kako materijalne, tako i personalne dokaze, te je na temelju istih utvrdio sve pravno relevantne činjenice tj. da su se u posjedu spornih nekretnina nalazili upravo tužitelji i njihovi pravni prednici i to u zakonom potrebnom vremenu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, i u ovom sudu je potpuno logično utvrđenje suda prvog stupnja da su tužitelji svoje nekretnine, pa tako i sporne dijelove kčbr. 2821/2 i kčbr. 2821/1 posjedovali do spornog kameno-betonskog zida koji je izgrađen na mjestu urušenog suhozida. Dakle, i ovaj prihvaća u prvostupanjskoj presudi iznijete razloge da predmetni betonsko-kameni zid ne predstavlja potporni zid, već zid koji je dijelio posjed tužitelja i I. i II. tuženice, te da je nelogično da bi II. tuženica takav zid gradila ne na međi, već unutar svoje čestice.

24. Pravilna su utvrđenja suda prvog stupnja koja se tiču trajanja i kvalitete posjeda tužitelja. Naime, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio iskaze tužitelja i svjedoka A. P.2 , M. U. i B. B., te je na temelju istih pravilno utvrdio da su se upravo tužitelji i njihovi pravni prednici nalazili u posjedu predmetnih nekretnina sasvim sigurno od 1965. godine kada je nedvojbeno utvrđeno postojanje ranijeg (kasnije urušenog) suhozida kao granice između posjeda tužitelja i tuženika. Okolnost što je u jednom dijelu presude sud prvog stupnja naveo da iz drugih dokaza proizlazi i da su se prednici tužitelja nalazili u posjedu i ranije tj. od 1957. ne znači da je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno ili da je pobijana presuda proturječna u mjeri da se ista ne može ispitati.

25. Nisu osnovani niti žalbeni navodi I. i II. tuženice, te X. i XI. tuženice kojima ističu da tužitelji nisu obrađivali sporne nekretnine, te da se stoga iste nisu nalazile u njihovom posjedu. U tom smislu I. i II. tuženica ukazuju da predmetne nekretnine nisu evidentirane u javnim knjigama kao oranica ili voćnjak. Naime, okolnost da se jednim dijelom sporne nekretnine nisu poljoprivredno obrađivale, te da iste nisu evidentirane u zemljišnim knjigama ili katastru kao oranica i voćnjak ne znači i da tužitelji nisu ostvarivali faktičnu vlast na istima, a kako to pravilno u presudi utvrđuje sud prvog stupnja.

26. I. i II. tuženica u žalbi navode da u odnosu na predmetne nekretnine nije provedena katastarska izmjera i tehnička reambulacija, te da je u postupku bilo potrebno provesti novo geodetsko vještačenje. Pritom ističu i da sporne kčbr. 2821/1 i kčbr. 2821/2 koje se u katastru i zemljišnim knjigama podudaraju nisu nikada mijenjale površinu. Međutim, niti ti žalbeni navodi I. i II. tuženice ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, sud prvog stupnja je pravilno svoju presudu temeljio na nalazu i mišljenju vještakinje K. Š. u odnosu na koji nalaz su tužitelji i postavili tužbeni zahtjev. Navedeni nalaz u odnosu na predmet spora je u pogledu identifikacije predmeta spora suglasan s nalazom vještaka T. Č. tako da u postupku nije bilo provoditi dokaz novim vještačenjem kako to smatraju I. i II. tuženica. Također, okolnost što površina spornih katastarskih čestica se nije mijenjala i što iste nisu naveden u priloženim rješenjima o nasljeđivanju kao ostavinska imovina ne znači i da se tužitelji nisu nalazili u posjedu spornih nekretnina.

27. Nisu osnovani niti žalbeni navodi X. i XI. tuženice koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje. Naime, navedene tuženice u žalbi u bitnome osporavaju utvrđenje sud prvog stupnja koji se odnosi na posjed tužitelja, te ističu da je takvo utvrđenje protivno ispravama. Također, navedene tuženice u žalbi osporavaju provedena geodetska vještačenja, te u pogledu provedenih personalnih dokaza iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda.

28. Međutim, i ti žalbeni navodi X. i XI. tuženica su neosnovani, te ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, kako je ranije u presudi navedeno, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP, pa tako i iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, te je na temelju iste pravilno utvrdio da su se upravo tužitelji od 1965. nalazili u posjedu spornih nekretnina za što je dao jasne i logične razloge. Kako je ranije već i navedeno, i prema ocjeni ovog suda provedena geodetska vještačenja kao i usmena očitovanja koja su vještaci dali na prigovore u potpunosti su podobna da se na istima temelji sudska odluka, tako da u postupku nije bilo potrebno provoditi dokaz novim geodetskim vještačenjem.

29. Nisu osnovani niti žalbeni navodi I. i II tuženice, te X. i XI. tuženice koji se odnose na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, na temelju utvrđenja da su se tužitelji i njihovi pravni prednici od najmanje 1965. godine nalazili u poštenom (savjesnom), istinitom i zakonitom posjedu pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 28. st. 2. i čl. 30. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOVO) i odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) kada je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na fizički odijeljenim dijelovima kčbr. 2821/1 i kčbr. 2821/2 i tužbeni zahtjev tužitelja za trpljenjem parcelacije prihvatio.

30. Također, kako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelji vlasnici spornog dijela kčbr. 2821/2 na kojem je postavljena žičana ograda kojom im je ista oduzeta iz posjeda, pravilno je sud prvog stupnja primijenio i odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZVDSP kada je prihvatio njihov tužbeni zahtjev usmjeren na pružanje vlasničke zaštite. S obzirom da je utvrđeno i da su tužitelji vlasnici spornog dijela kčbr. 2821/1 to je posljedično tome neosnovan protutužbeni zahtjev X. XI. tuženice kojim su iste zahtijevala uspostavu prijašnjeg stanja, pa je sud prvog stupnja pravilno protutužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanje privremene mjere X. i XI. tuženice odbio.

31. Osim odluke o glavnoj stvari, pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova koja je sadržana u točki II. pobijanog rješenja.

32. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbe I. i II. tuženice, te X. i XI. tuženice odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima.

33. X. i XI. tuženici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer njihova žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

34. Izreka ove presude i rješenja u dijelu kojem se isti odnose na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.