1

Poslovni broj: Gž-574/2023-2

Poslovni broj: Gž-574/2023-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja J. M., iz R. S., Š., M…, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica I. F., odvjetnica iz U., protiv tuženika A. B., iz Č., U. D.. V. M..., OIB… i D. B., iz Š., U. J. T…,  OIB…, koje zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik iz Č., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie od 21. ožujka 2023. poslovni broj Psp-45/2022-22, 18. kolovoza 2023.,

riješio je

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie od 21. ožujka 2023. poslovni broj Psp-45/2022-22 se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da su tuženici A. B. i D. B., samovlasno smetali tužitelja J. M. u njegovom posljednjem  mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist nekretnine označene kao k.č. 668 k.o. N., kuća i dvorište 419 m2, upisane u zk.ul.br. 1239, a na teret nekretnine k.č. 669 k.o. N., kuća i dvorište 284 m², upisane u z.k. ul. 729, na način da su 24. lipnja 2022., pristupni put koji vodi od glavne prometnice na k.č. 2833, okomito preko k.č. 669, pa do k.č. 668, sve k.o. N.,  zatvorili na način da su na početku prilaznog puta na međi k.č. 669 sa k.č. 2833 k.o. N. i na kraju puta na međi k.č. 669 sa k.č. 668 k.o. N., postavili cca 2 metra visoku fiksnu ogradu od šiba i dasaka sa željeznim nosačima, a po sredini puta  postavili stol i stolice i na taj način onemogućili tužitelja da vrši služnost prolaza i provoza do svoje nekretnine oznake k.č. 668 k.o. N., kuća i dvorište 419 m2, upisane u zk.ul.br.1239. Istim rješenjem naloženo je tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja tako da uklone ogradu od šiba i dasaka sa željeznim nosačima, te stol i stolice sa pristupnog puta koji vodi od glavne prometnice na k.č. 2833 okomito preko k.č. 669, pa do k.č. 668 sve k.o. N., sve u roku od 15 dana, te se zabranjuje tuženicima svako takvo i slično smetanje ubuduće pod prijetnjom novčane kazne. Također, naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od  462,87 eura/3.487,49 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žale se tuženici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud njihovu žalbu uvaži, a pobijano rješenje preinači na način da odbije tužiteljev tužbeni zahtjev ili da  prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Tuženici u svojoj žalbi ne iznose žalbeni razlog bitne odredaba parničnog troška zbog čega je ovaj sud prvostupanjsko rješenje ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede postupka na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP). Ispitujući prvostupanjsko rješenje na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjsko rješenje nije opterećeno bitnom povredom.

6. Također, prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet spora zahtjev tužitelja usmjeren na pružanje sudske  zaštite posjeda prava služnosti provoza i prolaza preko k.č. 669 k. o. N.. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kupio nekretninu oznake k.č. 668 k. o. N. od ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika A. B. iz F., na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 2022. i da je stupio u posjed kupljene nekretnine, kao i to da su tuženici suvlasnici i posjednici susjedne nekretnine oznake k.č. 669 k. o. N.. Nije sporno ni da je tuženica A. B. osobno, uz suglasnost i znanje tuženika D. B., 21. ili 22. lipnja 2022. postavila cca 2 metra visoku fiksnu ogradu od šiba i dasaka sa željeznim nosačima, a  po sredini puta postavila stol i stolice i na taj način onemogućila tužitelja da preko k.č. 669 k.o. N. prelazi do svoje k.č. 668 k.o. N.. Dakle, nisu sporne radnje koje su u tužbi okarakterizirane kao čin smetanja posjeda. Sporno je da li je tužitelj posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza – puta koji se proteže od glavne prometnice na k.č. 2833 k.o. N., okomito preko k.č. 669 k.o. N., kao poslužne nekretnine, do k.č. 668, kao povlasne nekretnine. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je u ovoj posjedovnoj parnici sukladno odredbi članka  441. ZPP-a raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te da se u ovoj parnici ne raspravlja o pravu na  posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je pravo na zaštitu posjeda regulirano odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o  vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZOV) kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 10. stavak 1. ZOV-a propisano je da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema članku 20. stavak 1. i 2. te članku 21. stavak 1. ZOV-a samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, pa i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. U skladu s člankom 22. stavak 1. ZOV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U skladu s člankom 21. stavak 3. ZOV-a pravo na posjedovnu zaštitu prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Nakon ovakvog svojeg zaključka prvostupanjski sud u svojem rješenju reproducira sadržaj izvedenih dokaza i to iskaze saslušanih svjedoka te utvrđenja na očevidu koji je održan 6. veljače 2023. uz sudjelovanje mjerničkog vještaka V. M. kao i iskaze stranaka saslušanih u svrhu dokaza. Na temelju tako izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko k.č. 669 k.o. N., od glavne prometnice na k.č. 2833, okomito preko k.č. 669 do svoje k.č. 668 k.o. N., a sam čin poduzet od strane tuženice A. B. uz suglasnost i znanje tuženika D. B. prvostupanjski sud je okarakterizirao kao smetanje posjeda. Naime, u parnicama radi smetanja posjeda ne može se raspravljati o tome ima li tužitelj pravo stvarne služnosti puta ili mu je to pravo prestalo, već samo je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti puta  zbog čega je prvostupanjski sud zaključio da nisu odlučni prigovori tuženika da pravo služnosti prolaza i provoza nikada nije bilo, a niti je danas upisano u zemljišnim knjigama. Time što su pravni prednici tužitelja povremeno koristili predmetnu  nekretninu tuženika radi prolaska do svoje nekretnine, a ne stalno, odnosno samo  uglavnom tijekom ljeta, pa čak da nisu dolazili koju godinu, a što tuženici nisu dokazali, ne znači da je njihov posjed prava služnosti prolaza i provoza prestao, jer u skladu s člankom 29. stavak  2. ZOV-a, posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne  služnosti sve dok ga njegov vlasnik može izvršavati ako to želi, a pravni prednici tužitelja i to prodavatelj iz F. i njegovi preci to su činili sve dok  nekretninu nisu prodali tužitelju. Zbog toga prvostupanjski sud zaključuje da je u smislu odredbe članka 13. ZOV-a, od ranijeg korisnika tog posjeda posjed prenesen tužitelju. Zbog naprijed navedenog prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelju pružio posjedovnu zaštitu i naložio tuženicima uspostavu ranijeg posjedovnog stanja. Ovako utvrđeno činjenično stanje i ovakvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.

8. Prema odredbi članka 22. ZOV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U takvom postupku sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Dakle u parnici, kakva je parnica pokrenuta po tužbi tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odlučne činjenice koje je bilo potrebno utvrditi da li se tužitelj nalazio u posljednjem i mirnom posjedu prava služnosti prolaza i provoza i da  li su tuženici podizanjem ograde i postavljanjem stolova i stolica na eventualni pravac služnosti smetali tužitelja u posjedu prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika. S obzirom na provedene dokaze i po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se je tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika jer iz svih provedenih dokaza i to iskaza svjedoka vrlo jasno proizlazi da je upravo tim pravcem preko nekretnine tuženika postojao pravac služnosti prolaza i provoza za nekretninu tužitelja i da su se prednici tužitelja, dok su bili vlasnici njegove nekretnine, nesmetano služili provozom i provozom upravo tim pravcem preko nekretnine tuženika tako da radnje tuženika, koji su na pravac služnosti postavili ogradu te stol i stolice i tako onemogućili daljnji prolaz i provoz tužitelju, predstavljaju čin smetanja posjeda prava služnosti prolaza i provoza. Pri tome nisu odlučni navodi tuženika u žalbi da oni nikada nisu dozvolili tužitelju prolaz i provoz preko svoje nekretnine jer njihova dozvola nije odlučna činjenica u ovom postupku, već je odlučno samo da li su prednici tužitelja, a nakon toga tužitelj bili u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti prolaza i provoza. Također nije odlučna niti činjenica o tome da raniji vlasnici, već 20 godina nisu bili na svojoj nekretnini jer ta činjenica nije utvrđena u samom postupku, već naprotiv iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su prijašnji vlasnici dolazili na svoju nekretninu i tom prilikom uvijek su se koristili  pravom služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika. Osim toga, prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOV-a posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi već taj posjed prestaje samo kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda. Kako je tijekom postupka utvrđeno da sve do spornog čina smetanja posjeda tuženici nisu prestali trpjeti izvršavanje sadržaja prava služnosti na svojoj nekretnini jer je posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza do tada uvijek izvršava, njihove tvrdnje o žalbi nisu osnovane. Prema tome, s obzirom na naprijed navedeno, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo iz članka 22. ZOV-a kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba tuženika nije osnovana zbog čega je istu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

Koprivnica, 18. kolovoza 2023.