REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4563/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. K. S. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š. u R., protiv tuženika A. C. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u R., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-432/19-2 od 23. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-540/17-50 od 26. veljače 2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku A. C. iz R., OIB: ..., da tužiteljici C. K. S., OIB: ..., iz K., isplati iznos od 302.055,10 kn (tristo dvije tisuće pedeset i pet kuna i deset lipa) kuna s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 20. studenog 2017. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
II. S preostalim iznosom, iznad dosuđenog iznosa tužiteljica se odbija.
III. Nalaže se tuženiku A. C. iz R., OIB: ..., da tužiteljici C. K. S., OIB: ..., iz K., naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 42.431, 25 Kn, sve u roku od 15 dana.“
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se žalba tuženika A. C. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-540/17-50 od 26. veljače 2019. godine u dijelu pod točkom I i III izreke.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se revizija prihvati i drugostupanjska presuda ukine.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno navodima iz revizije, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju upire revident, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.
8. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi tuženika-protutužitelja izneseni u tom pravcu nisu mogli biti razmatrani.
9. Predmet spora u konkretnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa iz bračne stečevine stranaka.
10. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:
- da su stranke bile u braku od 26. listopada 1997.,
- da je njihov brak razveden u ožujku 2017.,
- da su u njihovom braku rođena dva sina A. ... i M. ...,
- da je tužiteljica bila zaposlena u Hotelskom poduzeću, a tuženik je bio vlasnik obrta,
- da tuženik stanuje u R., ..., u stanu od 65,99 m2 koji je upisan na oca tuženika,
- da je stan kojeg koristi tuženik kupljen na ime njegovog oca dana 22. svibnja 2017. za 68.500 €,
- da stranke nisu imale punomoć na bankovnim računima jedan drugome,
- da je ekonomska i emotivna zajednica života stranaka prestala 1. siječnja 2017., budući da je od tada tuženik doprinosio uzdržavanje za dvoje maloljetne djece, povremeno dolazio u stan na kojem su stranke suvlasnici u 1/2 dijela i kao suvlasnik sudjelovao u svojim režijskim troškovima,
- da tuženik, na okolnost da mu je stan u R. kupljen sredstvima njegovog oca B. C., kao i da je njegov otac platio proviziju agenciji za nekretnine, porez na promet nekretnine, kao i financirao adaptaciju stana i njegovo opremanje, nije ponudio niti jedan dokaz osim svojeg iskaza, koji sud ocjenjuje neživotnim i nelogičnim,
- da je na tu okolnost tuženik mogao dostaviti visinu mirovine svojih roditelja, njihovu ušteđevinu u banci te isplatu sa bankovnog računa u vrijeme sačinjavanja kupoprodajnog ugovora u svibnju 2017., rješenje Porezne uprave vezano za određeni porez na kupljenu nekretninu ili tražiti da sud službenim putem zatraži sve te podatke odnosno predložiti saslušanje svojih roditelja te, eventualno, vlasnika agencije za nekretnine,
- da je nelogičan iskaz tuženika da je imao stan u samovlasništvu koji je prodao prije zaključenja braka te da je taj novac potrošio za kupnju zemljišta i gradnju kuće, a onda mu je još tog novaca i ostalo nepotrošeno pa ga je s ostalim novcem u listopadu 2016. podigao kao novac koji ne predstavlja bračnu stečevinu,
- da je tuženik 25. listopada 2016. sa svog računa podigao 80.000 € i od tog iznosa 58.273 € istog dana prebacio na drugi račun, a 16. studenog 2016. na treći račun,
- da tuženik navedeni iznos nije podijelio s tužiteljicom,
- da je tuženik sredstvima bračne stečevine kupio 2017. stan u R. za 68.500 €, platio 3% proviziju za agenciju 2.055 € te sam platio porez na nekretninu od 4%,
- da je u to vrijeme porez na nekretninu iznosio 4%, a što ukupno iznosi 73.295 €,
- da 1/2 tog iznosa - 36.999 € pripada tužiteljici,
- da navedenom iznosu treba dodati 25.000,00 kuna što predstavlja 1/2 iznosa od 50.000,00 kuna koliko je tuženik potrošio na uređenje stana.
11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, prihvativši činjenična utvrđenja i razloge drugostupanjskog suda, obrazlažući da je tuženik s računa podigao iznos od 80.000 €, koji je predstavljao bračnu stečevinu stranaka te nije dokazao svoju tvrdnju da bi isti podijelio s tužiteljicom, niti da bi taj novac tužiteljica potrošila, slijedom čega predmetni iznos predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima.
12. Prema odredbi čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 5/15 i 103/15 – dalje: OBZ), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 551. st. 1. OBZ-a, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.
13. S obzirom na utvrđenje sudova da iznos od 80.000 € predstavlja bračnu stečevinu stranaka odnosno da je predmetni stan u Rijeci u kojem živi tuženik kupljen i uređen sredstvima iz bračne stečevine (koje utvrđenje se ne može preispitivati u ovom stupnju postupka, arg. iz odredbe čl. 385. ZPP-a), to su sudovi pravilno postupili kada su shodno navedenim odredbama obvezali tuženika na isplatu iznosa 302.055,10 kuna (koji iznos prema daljnjem utvrđenju sudova predstavlja polovicu novčanih sredstava kojima je tuženik kupio i uredio predmetni stan).
14. Stoga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
15. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tuženik iznosi čitav niz navoda kojima osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova vezanih za stjecanje stana u kojem živi (tvrdnjama da je njegov otac kupio i uredio predmetni stan odnosno da iznos od 80.000 € ne može biti predmetom podjele, budući da je potrošen za vrijeme trajanja bračne zajednice). Navedeno se zapravo svodi na revidentovu vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kao što je to prethodno navedeno, revizija se u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, ne može izjaviti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
16. Na osnovu svega izloženog, valjalo je reviziju tuženika podnesenu protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
