Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11267/2022

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. V. B. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi tužitelja Republike Hrvatske, Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 82. Pp-3325/2021 od 28. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Republike Hrvatske, Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, ukida presuda u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), okr. V. B. oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanom u t. II. izreke pobijane presude, a okr. V. V. je oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanom u t. VI. izreke pobijane presude te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada ne teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv dijela te presude kojom je okr. V. B. oslobođena od optužbe, tužitelj Republika Hrvatska, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet u tom dijelu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a te da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, što pravilno ističe i tužitelj u žalbi.

5. Tužitelj u žalbi osnovano navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 121. PZ-a, izdvojivši kao nezakonite dokaze materijalnu dokumentaciju Prve policijske postaje Osijek od 24. rujna 2021. te određenu materijalnu dokumentaciju Centra za socijalnu skrb Valpovo o postupanju povodom prijave oca djece V. V. protiv majke djece V. B. zbog zlostavljanja djece, iako je izdvojena dokumentacija podobna da se na istoj temelji sudska odluka jer ista može poslužiti kao izvor saznanja o postupanju tih tijela povodom predmetnih događaja, a koji u tom dijelu nisu nezakoniti jer iz istih proizlazi da su ta tijela postupala povodom događaja koji je predmet ovog prekršajnog postupka te da su sačinjena od strane ovlaštenih državnih tijela u okvirima njihove nadležnosti pa sud njihovim izvođenjem može utvrđivati određene bitne činjenice u postupku.

5.1. Naime, sukladno odredbi čl. 158. st. 4. PZ-a, ovlaštene osobe tijela državne uprave, postupajući u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora ili ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj, sastavit će službenu bilješku o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji taksativno navedenih u st. 1. do 3. istog članka. Tako sastavljene službene zabilješke o radnjama državnog tijela, sastavljene su na zakonit način i mogu se koristiti kao zakonit dokaz te se na njima može temeljiti sudska odluka. Međutim, ukoliko takve službene bilješke sadrže razgovore službene osobe s drugim osobama koje nisu upozorene na zakonit način o propisanim pravima u propisanoj formi (zakonska prava i upozorenja građanima ispitanima u svojstvu svjedoka i okrivljenika) ili prepričavanje tih razgovora, tada se takve službene zabilješke, odnosno, službene zabilješke u tom dijelu ne mogu koristiti kao zakonit dokaz u prekršajnom postupku, budući da bi se u tom slučaju, posredno i na zaobilazan način, u dokazni materijal unijelo nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku. Tako sastavljene službene zabilješke imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesene u dokazni materijal, nego se na temelju čl. 121. st. 1. PZ-a moraju izdvojiti iz spisa predmeta te se na njima ne može temeljiti sudska odluka sukladno čl. 90. st. 2. t. 2. PZ-a.

5.1.2. Slijedom iznesenog, Posebno izvješće I. policijske postaje Osijek od 24. rujna 2021., Prijava fizičkog kažnjavanja djece od 4. kolovoza 2021. dostavljena I. policijskog postaji Osijek od Policijske postaje Belišće, Službena zabilješka o dojavi od 20. srpnja 2021. Policijske postaje Belišće, Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 15. rujna 2021. Policijske postaje Belišće, koje je prvostupanjski sud izdvojio kao nezakonite dokaze, su zakonite radnje policije u smislu čl. 158. st. 4. PZ-a te sudu predstavljaju izvor saznanja o tome na koji način može utvrđivati određene bitne činjenice u postupku. Isto tako, zapisnici Centra za socijalnu skrb od 20. srpnja 2021. o obavljenim razgovorima s V. B. i V. V. su isprave koje potvrđuju da je takva radnja ispitivanja u upravnom postupku provedena, te nisu dokaz u prekršajnom postupku, niti se mogu tijekom prekršajnog postupka koristiti ili predočavati, ali predstavljaju izvor saznanja koja ukazuju na potrebu okolnosnog ispitivanja okr. V. B. i okr. V. V. o tome jesu li njihova djeca bila prisutna inkriminiranim radnjama okr. V. B. od 16. srpnja 2021. za koje je podnesen optužni prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku. Ovakav stav u skladu je s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-496/13 od 5. rujna 2013. Iz tog razloga ti zapisnici nisu mogli biti izdvojeni iz spisa kao nezakoniti dokazi jer se ne radi o dokazima pribavljenima na nezakonit način u smislu čl. 90. st. 2. t. 2. PZ-a.

5.1.3. Stoga je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 121. PZ-a, izdvojivši kao nezakonite dokaze materijalne dokaze navedene u odlomku 5.1.2., čime je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka u tijeku glavne rasprave iz čl. 195. st. 2. PZ-a, a što je svakako utjecalo na presudu jer je imalo za posljedicu nepotpuno činjenično utvrđenje koju povredu također ističe tužitelj, u nastavku.

5.2. Naime, prvostupanjski je sud odluku o oslobađanju okr. V. B. od optužbe za prekršaj psihičkog nasilja u obitelji na štetu djece iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, temeljio isključivo na obranama okr. V. B. i okr. V. V. i njihovom suočenju, ocjenjujući ih nevjerodostojnima zbog njihovih poremećenih odnosa, uzevši u obzir i da je u tijeku postupak oko dodjele (izmjene) skrbništva nad zajedničkom djecom na prijedlog okr. V. V. koji po stavu prvostupanjskog suda, prijavom nasilja nad djecom u ovom postupku želi za sebe ostvariti povoljniji položaj u parnici. Pritom je prvostupanjski sud ujedno prihvatio dijelove njihovih iskaza u kojima je oboje suglasno iskazalo da djeca nisu bila prisutna kada je okr. V. B., prema optužbi, verbalno i fizički napala bivšeg supruga okr. V. V., što je uznemirilo njihovu djecu koja su plakala pa je time počinila nasilje u obitelji na štetu djece, zbog čega je u nedostatku dokaza oslobodio okr. V. B. od optužbe za terećeni prekršaj.

5.2.1. Međutim, po stavu ovog suda, prvenstveno prvostupanjski sud nije mogao istovremeno ne prihvatiti obrane okrivljenika kao istinite te im ujedno pokloniti vjeru u dijelu u kojem su suglasno iskazali da inkriminiranom događaju nisu bila prisutna njihova djeca, budući da se ocjena vjerodostojnosti nekog iskaza treba cjelokupnom iznošenju te osobe pa ako sud ocijeni da je dio obrane iz temeljiti na

nekog razloga neprihvatljiv, tada takva obrana predstavlja dokaz nepouzdane kvalitete te mu se ne može sa sigurnošću u cijelosti pokloniti vjera, a sve činjenice koje proizlaze iz takvog iskaza ostaju nedostatno utvrđene. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan izvođenjem drugih dostupnih dokaza provjeriti odlučnu činjenicu navedenu u optužnom prijedlogu koju okrivljenici poriču - jesu li djeca bila nazočna kritičnom događaju, budući da je dužnost suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist te potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u smislu čl. 88. st. 1. PZ-a.

5.2.2. Stoga je u pravu tužitelj kada ističe da je ovako utvrđeno činjenično stanje pogrešno i nepotpuno jer je prvostupanjski sud olako zaključio da djeca, po koju je došao okr. V. V., nisu mogla čuti što se događa u stanu jer su se igrala u dvorištu, a da nije utvrdio jesu li doista mogla čuti ili vidjeti postupanje njihove majke, budući da se radi o vrlo maloj djeci od kojih je jedno dijete osoba s poteškoćama u razvoju, zbog čega su vrlo vjerojatno bila u njenoj blizini ili vidokrugu, a kako je bilo ljetno doba, postoji vjerojatnost da su vrata stana koja vode u dvorište bila otvorena, što je sve prvostupanjski sud trebao utvrditi, umjesto preuranjenog zaključka utemeljenog na iskazima oboje okrivljenika.

6. Nadalje, iako tužitelj u žalbi kao relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ističe i pogrešno primjenu odredbe čl. 99. st. 7. PZ-a jer je prvostupanjski sud spojio dva prekršajna postupka, onaj pokrenut optužnim prijedlogom tužitelja protiv okr. V. B. zbog prekršaja iz čl. 10. t. 3. (čl. 22. st. 5.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu djece, s onim pokrenutim optužnim prijedlogom V. B. kao oštećenice protiv okr. V. V. zbog prekršaja iz čl. 10. t. 1. i 4. (čl. 22. t. 3.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na njenu štetu u nazočnosti djece navodno tijekom istog događaja, čime je po stavu tužitelja došlo do dvostrukih procesnih uloga jer se oštećenik ispitivao kao okrivljenik, a okrivljenica kao oštećenica, što se odrazilo na nemogućnost utvrđivanja materijalne istine, budući da je okr. V. B. podnošenjem privatnog optužnog prijedloga, samu sebe stavila u položaj oštećenice, odnosno, svjedoka, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena povreda na koju tužitelj ukazuje.

6.1. Naime, po stavu ovog suda, a uvidom u navedene optužne prijedloge (optužni prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj: PP-DO-7072021- 6 od 12. studenog 2021., sudski broj: Pp-3325/2021-1 i optužni prijedlog oštećenice V. B. od 13. siječnja 2022., sudski broj: 82. Pp-110/2022), u konkretnom slučaju je jedinstvenost prekršajnog događaja i većina istih predloženih dokaza, dovoljno opravdan razlog za spajanje navedena dva postupka koja se vode pred istim sudom, radi učinka ekonomičnosti i efikasnosti prekršajnog postupka. U predmetnom jedinstvenom postupku se po prirodi stvari nije mogla isključiti različita procesna pozicija okrivljenika i oštećenika koji su, prema optužbama, istodobno počinili prekršaje jedan prema drugome, pri čemu je prvostupanjski sud trebao jedino imati na umu da spajanjem postupaka okrivljenici ne budu stavljeni u postupovno nepovoljniji položaj, što se u konkretnom slučaju niti nije dogodilo budući da je oboje okrivljenika bilo ispitano u svojstvu okrivljenika, što je uključivalo veća prava u smislu čl. 171. st. 2. i 4. i čl. 85. st. 2. PZ-a (okrivljenik nije dužan iznijeti obranu; može se očitovati o svim okolnostima koji ga terete i iznositi sve činjenice koje mu koriste).

6.2. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda o spajanju dva postupka koja su međusobno povezana na način da je oštećenik (V. V.) u prvom postupku istodobno okrivljenik u naknadno pokrenutom postupku po privatnoj tužiteljici oštećenici (V. B.), radi provođenja jedinstvenog postupka i izvođenja istih dokaza, u smislu čl. 99. st. 2. i 7. PZ-a

7. Slijedom iznesenog je trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet u tom dijelu dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će prvostupanjski sud ponovno ispitati okr. V. B. te kao svjedoka V. V., oboje na okolnost gdje su se točno nalazila njihova djeca u inkriminirano vrijeme i na kojoj udaljenosti od okr. V. B., a ako su se nalazila u dvorištu, jesu li vrata stana bila otvorena i jesu li mogli čuti i vidjeti ponašanje koje se okr. V. B. stavlja na teret, provesti i druge dokaze koje se ukažu potrebnim, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. veljače 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu, Centar za socijalnu skrb i tužitelja.