Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D.B. iz V…, OIB , zastupan po Ivanu Kalauz odvj. iz Vinkovaca, protivtuženika RBA d.d. Z… OIB zastupan po punomoćniku M.K odvj. iz Odvj. društva K… i partneri, Z…,radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana12.siječnja 2023. u nazočnosti tužiteljice osobno , punomoćnika tužiteljice I,K. odvj. iz V…., te punomoćnika tuženika u zamjeni odvj .vježbenice

K.P. iz V.., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 15.veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku RBA, Z.., OIB: 5 da tužiteljici D.B. iz V…,

OIB: … isplati iznos od 3.241,73 eur/ 24.424,92 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 0,22 EUR /1,64 kn za razdoblje od 01.08.2007. do isplate,

- na iznos od 1,02 EUR /7,70 kn za razdoblje od 01.09.2007. do isplate,

- na iznos od 0,22 EUR /1,67 kn za razdoblje od 01.12.2007. do isplate,

- na iznos od 2,25 EUR /16,93 kn za razdoblje od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,81 EUR /28,69 kn za razdoblje od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 6,48 EUR /48,84 kn za razdoblje od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 2,46 EUR /18,55 kn za razdoblje od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 0,89 EUR /6,68 kn za razdoblje od 01.06.2008. do isplate,

- na iznos od 2,87 EUR /21,66 kn za razdoblje od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,10 EUR /0,75 kn za razdoblje od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 1,83 EUR /13,80 kn za razdoblje od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 14,94 EUR /112,58 kn za razdoblje od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR /46,40 kn za razdoblje od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 17,32 EUR /130,52 kn za razdoblje od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 19,04 EUR /143,45 kn za razdoblje od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 19,82 EUR /149,30 kn za razdoblje od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR /136,55 kn za razdoblje od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 18,54 EUR /139,70 kn za razdoblje od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 15,19 EUR /114,45 kn za razdoblje od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 12,72 EUR /95,86 kn za razdoblje od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 13,38 EUR /100,81 kn za razdoblje od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 14,68 EUR /110,61 kn za razdoblje od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 14,57 EUR /109,75 kn za razdoblje od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR /99,85 kn za razdoblje od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 15,72 EUR /118,44 kn za razdoblje od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 17,70 EUR /133,34 kn za razdoblje od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 20,51 EUR 154,53 kn za razdoblje od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 19,86 EUR /149,67 kn za razdoblje od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 23,68 EUR /178,44 kn za razdoblje od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 22,96 EUR /172,98 kn za razdoblje od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 24,37 EUR /183,62 kn za razdoblje od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 36,59 EUR /275,69 kn za razdoblje od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 34,07 EUR /256,73 kn za razdoblje od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,76 EUR /314,63 kn za razdoblje od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 39,10 EUR /294,63 kn za razdoblje od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 34,83 EUR /262,45 kn za razdoblje od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 43,84 EUR /330,34 kn za razdoblje od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 55,31 EUR /416,71 kn za razdoblje od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 47,19 EUR /355,55 kn za razdoblje od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 50,04 EUR /377,00 kn za razdoblje od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 46,42 EUR /349,72 kn za razdoblje od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 47,07 EUR /354,62 kn za razdoblje od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 62,43 EUR /470,41 kn za razdoblje od 01.06.2011. do isplate

- na iznos od 63,93 EUR /481,69 kn za razdoblje od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 76,50 EUR /576,36 kn za razdoblje od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 69,93 EUR /526,85 kn za razdoblje od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 62,73 EUR /472,65 kn za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 61,34 EUR /462,20 kn za razdoblje od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 60,80 EUR /458,07 kn za razdoblje od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 64,19 EUR /483,67 kn za razdoblje od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 67,16 EUR /505,98 kn za razdoblje od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 67,55 EUR/ 508,97 kn za razdoblje od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 65,50 EUR /493,54 kn za razdoblje od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 66,89 EUR /503,96 kn za razdoblje od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 67,83 EUR /511,09 kn za razdoblje od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 66,24 EUR/ 499,09 kn za razdoblje od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 66,66 EUR /502,25 kn za razdoblje od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 65,47 EUR /493,25 kn za razdoblje od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 62,89 EUR /473,82 kn za razdoblje od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 65,64 EUR /494,54 kn za razdoblje od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 66,96 EUR /504,48 kn za razdoblje od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 66,03 EUR /497,51 kn za razdoblje od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 60,84 EUR /458,42 kn za razdoblje od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 65,25 EUR /491,63 kn za razdoblje od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 65,64 EUR /494,53 kn za razdoblje od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 63,91 EUR /481,52 kn za razdoblje od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 58,53 EUR /441,03 kn za razdoblje od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 58,40 EUR /440,01 kn za razdoblje od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 59,72 EUR /449,95 kn za razdoblje od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 61,83 EUR /465,89 kn za razdoblje od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 64,76 EUR /487,97 kn za razdoblje od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 63,25 EUR /476,58 kn za razdoblje od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 64,32 EUR /484,64 kn za razdoblje od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 65,54 EUR /493,79 kn za razdoblje od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 66,29 EUR /499,47 kn za razdoblje od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 67,89 EUR /511,49 kn za razdoblje od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 67,36 EUR /507,55 kn za razdoblje od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 65,60 EUR 494,25 kn za razdoblje od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 65,03 EUR /489,99 kn za razdoblje od 01.06.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove 2.404,38 eura/18.115,80 kn sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 15.veljače 2023. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na parnični trošak kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom dana 16.05.2007. sklopila Ugovor o kreditu u CHF broj:198-50-4105163 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.163,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz dogovoren rok otplate od 84 mjeseca. Prema ugovoru o kreditu anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta, a potraživanje koje je tuženik imao prema tužiteljici temeljem spomenutog ugovora o kreditu tužiteljica je u cijelosti isplatila.

1.2. Tužiteljica dalje navodi da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužiteljice Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazi(o) i ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P- 1401/12, od 04. srpnja 2013. godine, u dijelu, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepošteneugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2221/18 od dana 03. rujna 2019. godine, odbijena je revizija tuženika protiv gornje drugostupanjske presude kao neosnovana (toč. II izreke navedene revizijske presude). Predmetni Ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužiteljica ni na koji način nije bila u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Prema odredbi čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u predmetnom Ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao tužiteljicu da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro (dapače, tužiteljica je upravo od strane tuženika upućena na sklapanje kredita u valuti CHF, kao za nju najbolju opciju), usprkos tome što je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata tuženiku, ali ne i tužiteljici, koja kao prosječan potrošač ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem i nije bila svjesna rizika kojeg preuzima, odnosno, nije mogla znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogla ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njene financijske obveze.

1.3.Nadalje tužiteljica navodi da je odredbom čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), a identična je i odredba čl. 138.a (ranijeg) Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09), propisana je obvezujuća snaga sudske odluke, donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača,

za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene zbog postupanja tuženika. Imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tužiteljica smatra da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule. Naime, tuženik je za cijelo vrijeme trajanja kredita obračunavao tužiteljici anuitete u kunama, uz primjenu enormnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i time stekao nepripadnu imovinsku korist. Sukladno odredbi čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), u slučaju ništetnosti ugovora/ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora/ugovorne odredbe. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1111 st. 1 Zakona o obveznim odnosima kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok odredba stavka trećeg istog članka Zakona određuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, s time da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju i zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja (čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima).

1.3.Tužiteljica tvrdi da je gore opisanim jednostranim i protupravnim postupanjem tuženik stekao, bez ikakvog temelja u sklopljenom pravnom poslu (Ugovoru), nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 24.913,00 kuna za koji iznos je umanjena imovina tužiteljice. Slijedom navedenog, tužiteljica temeljem odredbe čl. 1111 st. 1, u vezi odredbe čl.1115 Zakona o obveznim odnosima, potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 24.913,00 kuna, sa zateznim kamatama, tekućim od svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate.

2. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 20.rujna 2022. potražujući preplaćeni iznos od 3.241,73 eur / 24.424,92 kn iskazivanjem utuženoga iznosa i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22, 88/22).

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tuženik nadalje navodi kako je tužiteljica mogla zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužiteljicu nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja.

4. U svom očitovanju tužiteljica se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovom postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

5. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: P-399/21-7 od 22.10.2021. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Splitu svojom odlukom broj: Gž-1857/21-2 od 12.siječnja 2022. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda od 22.10.2021.

6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj:198-50-4105163 sklopljenog 16.svibnja 2007. (list 7-11) uvid u otplatni plan po predmetnom kreditu (list 12-24), uvid u prijepis knjigovodstvene kartice (list 25-29), ponudu auto kuće Šimun na listu 45, zahtjev za kredit na listu 46-50, te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku M.I. dipl.oec. iz Ž… (list 214-221), očitovanje vještaka na primjedbe tuženika 31.08.2022., te dopuna nalaza vještaka iskazivanjem iznosa i u valuti eura od 13.09.2022. (list 282- 286), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 12.01.2023. (list 297).

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće:

8. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključila ugovor o kreditu dana 16.svibnja 2007. na iznos od 18.163,97 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.

9. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

10. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je dana 16.05.2007. zaključila Ugovor o kreditu sa tuženikom sa namjenom kupovine osobnog automobila. Bila je u poslovnici tuženika u Vinkovcima. Kada se došla interesirati za kredit saslušala je osobnog bankara o kamati, valuti i sl. Bila je upućena od auto kuće Šimun d.o.o. kod kojega je kupovala osobni automobil da zaključi ugovor sa RBA d.d. jer su oni imali poslovnu suradnju. Tvrdi da nije imala velikog izbora u

pogledu banke nego je odmah i išla u tu banku kako bi ondje podigla kredit. Ne sjeća se točno kakav su joj kredit nudili ali misli da su joj nudili samo kredit u CHF odnosno govorili joj o prednostima kredita u CHF. Imali su već pripremljeni ugovor te nije ništa mogla pregovarati oko visine kamate nego je samo bilo "uzmi ili ostavi".

12. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

13. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

14. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

15. Analizirajući sporne odredbe čl.1. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.163,97 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe čl. 1. i 7. nisu razumljive, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe čl. 1. i 7. nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u

Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

17. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku M. I. dipl.oec. iz Ž ., koji

u svom nalazu navodi da su tužiteljica i tuženik ugovorili iznos kredita 18.163,97 CHF i rok otplate 84 mjeseca sa kamatnom stopom 5,20%, iznos anuiteta 258,44 CHF, a primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 21.05.2007. godine u visini 4,429202 kuna za 1 CHF a visina anuiteta iznosi 1.144,68 kuna.

17.1.Vještak nadalje navodi da je za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 30.11.2007. godine kamatna stopa je 6,20 %, a visina anuiteta 266,61 CHF, od 31.05.2008. godine kamatna stopa je 6,75 %, a visina anuiteta 270,85 CHF, od 31.03.2009. godine kamatna stopa je 7,75

%, a visina anuiteta 277,67 CHF, od 31.07.2011. godine kamatna stopa je 7,50 %, a visina anuiteta 276,68 CHF i od 31.10.2011. godine kamatna stopa je 6,75 % a visina anuiteta 273,94 CHF.Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 3.241,73 eur/24.424,92 kuna.Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF- a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 4,44 eur/ 33,47 kuna.Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 3.237,39 eur/ 24.391,45 kuna.

18. Vještak M.I svojom dopunom nalaza od 13.09.2022. iskazao je sve iznose i u eurima, a sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22 i 88/22). Na sačinjenu dopunu nalaza vještaka stranke nisu imale primjedbe.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M.I. kao i dopunu nalaza, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 3.241,73 eur/24.424,92 kn, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 20.09.2022.

20. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužiteljica zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platila viši iznos od ukupno 3.241,73 eur/24.424,92 kn, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude. Iako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev postavila na način da preplaćene anuitete potražuje u kunama/eurima sud je, obzirom da je sukladno članku 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 88/22) od 01. siječnja 2023. euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u RH, dosuđene iznose iskazao na način kako je navedeno u izreci presude.

21.Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan da vrati tužiteljici navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima.

22. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 06.09.2021. to znači da potraživanje tužiteljice nije obuhvaćeno zastarom.

23. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužiteljici za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.404,38 eur/18.115,80 kn. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100

bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 3 ročišta kod suda (28.06.2022., 01.12.2022.

I 12.01.2023.) svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 4 obrazložena podneska (od 13.10.2021., 03.12.2021., 24.08.2022.i 20.09.2022.) svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 850 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 15 kn 1.692,22 eura/12.750,00 kuna što uz 25% PDV-a u iznosu od 422,99 eura

/3.187,00 kn, te uz odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 7,95

eur/59,9 kn, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 15,77 eur/118,81 kn, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.404,38 eur/18.115,80 kn.

24.1. Sud tužiteljici nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 21.09.2021., 9.11.2021. i 06.09.2022. obzirom da tužiteljica u istima ne iznosi nikakve nove činjenice ni dokazne prijedloge, a prema Tbr. 8 toč. 1 važeće Odvjetničke tarife ima pravo na trošak za najviše 4 obrazložena pismena podneska.

24.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužiteljici priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2

Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 15.veljače 2023.

Sudac:

Snježna Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DNA:

1. Odvj I.K. iz V… – pun.tužitelja

2. Odvj. društvo K… i partneri, Z… – pun. tuženika

Broj zapisa: eb319-a72f7

Kontrolni broj: 03d46-d496d-79c08

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SNJEŽANA KOZINA, L=VINKOVCI, O=OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vinkovcima potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.