REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 647/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. i p. u V., i punomoćnica A. U., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. o. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i L. u Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-977/2021-3 od 25. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2646/19-12 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-977/2021-3 od 25. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 2646/19-12 od 29. listopada 2020.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. st. 1. i st. 3. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prvo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, primjenjuje li se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011.), opći zastarni rok od pet godina ili zastarni rok od deset godina, nije pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To iz razloga što su sudovi u ovom predmetu, primjenom petogodišnjeg, a ne desetogodišnjeg zastarnog roka, ocijenili neosnovanom tvrdnju tužiteljice da je nastupila zastara tražbine osigurane predmetnom zadužnicom. Osim toga, pobijana odluka utemeljena je na pravnom shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sedmoj sjednici Građanskog odjela 19. studenoga 2018., broj: Su-IV/18-17 koje glasi:
"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "Narodne novine" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."
6. Drugo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se odnosi na prekid zastare odnosno pitanje počinje li ponovno teći i teče li zastara nakon podnošenja osnove za plaćanje Financijskoj agenciji ako je uslijed nedostatka sredstava po računima ovršenika, osnova zavedena u redoslijed osnova za plaćanje koje vodi Financijska agencija, nije pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je odgovor na isto revizijski sud odgovorio u odluci ovog suda broj Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022. Sukladno navedenom, odredbe Ovršnog zakona prema kojima se ovrha dovršava dostavom rješenja o ovrsi banci odnosno Financijskoj agenciji, ne mogu se primijeniti u slučaju kad na računu dužnika nema dovoljno novčanih sredstava. Dakle, u slučaju kada do izvršenja osnove za plaćanje ne dođe zbog nedostatka sredstava na računu i zadužnica nije povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu, ne prestaje već i dalje traje.
6.1. Slijedom navedenog, u ovom slučaju prekid zastarijevanja koji je nastupio podnošenjem zadužnice na naplatu 11. rujna 2012., nije prestao niti je zastara počela ponovno teći 12. rujna 2012. kako to tužiteljica pogrešno zaključuje. To iz razloga jer je Financijska agencija predmetnu zadužnicu, zbog nedostatka sredstava, zavela u redoslijed osnova za plaćanje i ista je sve do isknjiženja koje je Financijska agencija izvršila po službenoj dužnosti 2018., bila zavedena u redoslijedu naplate, pa je cijelo to vrijeme trajao prekid zastare. Treba navesti i da je predmetna zadužnica ponovno je evidentirana u redoslijedu napate 6. svibnja 2019., pa s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. svibnja 2019., niti u kojem slučaju nije mogla nastupiti zastara jer nije protekao petogodišnji zastarni rok.
7. Odluke na koje se tužiteljica poziva kao na razloge važnosti za postavljena pravna pitanja donesene su u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od onih u ovoj parnici te ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti za postavljena pitanja.
8. Slijedom iznesenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
