Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-427/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše, dr. sc. Tanje Pavelin, Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog C. O. G., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola od 8. rujna 2021. broj K-5/2022., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023. u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika B. J. i N. R. odvjetnika u P.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično optuženikova žalba te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se za kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11. prihvaća po prvostupanjskom sudu kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te se za kazneno djelo iz članka 111. točka 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina, a za koja kaznena djela je optuženi C. O. G. prvostupanjskom presudom proglašen krivim, pa se uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) godina, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. rujna 2021. godine, pa nadalje.

II Odbijaju se kao neosnovane žalba državnog odvjetnika u cijelosti i žalba optuženog C. O. G. u preostalom dijelu te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli - Pola optuženi C. O. G., proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv opće sigurnosti -– dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo iz članka 111. točka 1. KZ/11. utvrđena je kazne zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina te za kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 (dvadesetijednu) godinu. U tu kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. rujna 2021. pa nadalje.

2. Na temelju članka 69. KZ/11. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. u vezi s člankom 153. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećena S. R. upućena je s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08. te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda, dok je obvezan naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika visina kojih će se odrediti naknadno posebnim rješenjem kada ista bude poznata sudu.

5. Protiv te presude žali se državni odvjetnik i optuženik C. O. G..

5.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženiku za kazneno djelo iz članka 111. točka 1. KZ/11. utvrdi strožu kaznu, odnosno kaznu dugotrajnog zatvora te mu izrekne strožu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora.

5.2. Optuženik se žali po branitelju B. J. i po branitelju N. R. odvjetnicima u P. a žalbe će se jedinstveno razmatrati. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak

6. U odgovoru na žalbu državni odvjetnik predlaže optuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovih branitelja, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik, branitelji, kao i nadležni državni odvjetnik.

9. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja optuženika a u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

10. Žalba optuženika je djelomično osnovana a žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

11. Optuženik u žalbi ukazuje da je obrana istaknula prijedlog za isključenje javnosti sukladno članku 388. ZKP/08. s obzirom da su određeni mediji izravno prenosili sadržaj sudskih zapisnika, iskaze svjedoka ali sadržaje izvan spisa te prozivali predsjednicu vijeća i članovi sudskog vijeća, objavljivali slike optuženika i svjedoka i ostalim natpisima kontaminirali sud i javnost. S obzirom da je sud neosnovano odbio prijedlog, optuženik smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na nepristrano i pravično suđenje i da je tako došlo do postupanje protivno članku 6.1. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i članku 29. Ustava Republike Hrvatske kao i članku 3. stavak 1. ZKP/08. i to zato što je optuženik već bio osuđen prije donošenja meritorne odluke, pa je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08. Optuženik se u prethodno navedenom kontekstu poziva i na praksu Europskog suda za ljudska prava izraženu u presudi Peša protiv Hrvatske.

11.1. Naime, optuženik je podneskom od 19. srpnja 2022. (list 748) podnio prijedlog za isključenje javnosti s cijele rasprave pa je prvostupanjski sud na raspravi 21. srpnja 2022. (list 760) rješenjem uz obrazloženje, taj prijedlog odbio. U prvom redu valja ukazati da su se stranke odrekle prava na žalbu i pismeni otpravak rješenja nakon javne objave i usmenog obrazloženja a što je i konstatirano na zapisnik. Dakle optuženik nije koristio žalbu kao temeljni pravni lijek propisan člankom 390. ZKP/08. čime je implicite prihvatio izostanak žalbenih osnova pa tako i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, valja ukazati da presumpcija nevinosti propisana i u članku 6.1. stavak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99.

– pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. dalje - Konvencija) te je jedan od elemenata poštenog kaznenog suđenja koje zahtijeva članak 6.1. stavak 1. Dakle, nedvojbeno u svom relevantnom aspektu članak 6.1., stavak 2. Konvencije ima za cilj spriječiti ometanje poštenog suđenja izjavama koje prejudiciraju (u prvom redu suda ali i ostalih relevantnih društvenih čimbenika pa i sredstava javnog priopćavanja) a dane su u bliskoj vezi s postupkom (Predmet Peša protiv Hrvatske, zahtjev br. 40523/08 Europski sud za ljudska prava). Restrikcije vezane uz javnost rasprave koje su predviđene člankom 388. ZKP/08. te člankom 6.1. Konvencije („javnost štetna za interes pravde“) moraju se primjenjivati s osobitim oprezom da ne bi došlo do povrede sloboda izražavanja, zajamčena člankom 10. Konvencije koji uključuje slobodu primati i davati informacije. Stoga vodeći računa o sadržaju medijskih natpisa (list 740, prenesen u obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda - list 760) te o činjenici da je u trenutku objavljivanja (lipanj i srpanj 2022.) već proveden veći dio dokaznog postupka ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je odbijanjem prijedloga za isključenje javnosti s daljnjeg tijeka rasprave došlo je do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08.

12. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud na raspravi svjedokinji L. B. L. predočavao iskaz svjedoka dr. Š. pa se s postupovnog aspekta radi o pogrešnom postupanju suda, a što je utjecalo i na pravilnost pobijane presude. Dakle, optuženik suštinski smatra da došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Nadalje optuženik smatra da je prvostupanjski sud dvojbu oko utvrđivanja činjenica vezano uz iskazivanje tih svjedoka mogao razriješiti kroz ocjenu vjerodostojnosti prema članku 459. ZKP/08., a ne primjenjujući članak 426. ZKP/08. koji propisuje predočavanja ranijih iskaza istog svjedoka.

12.1. Naime, na raspravi 10. lipnja 2022. sud je ispitivao svjedokinju L. L. B. (list 705) pa je na prijedlog državnog odvjetnika dopustio predočavanje dijela iskaza kontradiktorno ispitanog svjedoka dr.D. Š., suprotno žalbenim navodima ne pozivajući se na članak 426. ZKP/08. Dakle, u konkretnom slučaju sud nije u tijeku rasprave nepravilno primijenio odredbu na koju se poziva optuženik u žalbi, niti bilo koju drugu odredbu ZKP/08. a s obzirom da su svjedoci ispitivani u odnosu na suštinski nesporne okolnosti okruženja u kolima hitne pomoći kao i njihove percepcije stanja oštećenika i sadržaja komunikacije, očito predočavanjem iskaza nije došlo do povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

13. Optuženik također u žalbi navodi da je odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka E. O. narušeno „pravo na obranu i ravnopravnost oružja u postupku“. Međutim iz žalbenih navoda je očito da se suštinski radi o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se naknadno u okviru te žalbene osnove i razmatrati.

14. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik relativizira zaključak suda u pogledu vjerodostojnost obrane i pritom ukazuje da se prvostupanjska presuda temelji na jednoj jedinoj izjavi i to onoj koju je oštećenik dao dr. D. Š. u kolima hitne pomoći. Smatra da je trebalo ispitati okolnosti u kojima je navodna izjava dana i to u pogledu mjesta, vremena, okoline i psihofizičkog stanja oštećenika prilikom davanja takve izjave i pritom citira dio nalaza mišljenja vještaka psihijatra dr. D. S. u dijelu u kojem ista navodi da okolnosti kojima je bio izložen oštećenik (alkohol, intoksiciranost ugljičnim monoksidom, opekline visokog stupnja, konzumacija droge i šok) drastično utječu na mogućnost reprodukcije sadržaja i shvaćanja okoline.

14.1. Iskaz saslušanog svjedoka dr. D. Š. ima doista velik značaj ali se prvostupanjska presuda temelji (suprotno stavu optuženika) i na drugim dokazima (čija će analiza biti iznesena naknadno). Suštinski optuženik ne osporava vjerodostojnost iskaza saslušanog svjedoka dr. D. Š. a i prvostupanjski sud je sukladno značaju, iznio detaljnu i preciznu analizu iskaza (točka 5.5. – 5.8.) te zaključio (točka 5.13.) da je svjedok razgovarao s oštećenikom u kolima hitne pomoći te da mu je oštećenik rekao „nešto u smislu sve sam mu dao, a to mi je napravio, polio me benzinom i zapalio“. Ovdje posebno valja ukazati na iskaz svjedokinje L. L. B. (točka 3.34.-3.34.2) koja prepričava razgovor sa svjedokom i posredno sadržaj razgovora svjedoka i oštećenika kao i na prijavu Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije policijskoj upravi – policijskoj postaji (list 17 spisa), sačinjenu upravo po svjedoku dr. D. Š. u kojoj je navedeno, između ostalog, da je oštećenika „oko ponoći prijatelj zalio benzinom i zapalio“.

14.2. Međutim, prethodno navedeni iskaz svjedoka dr. D. Š., posebno u dijelu u kojem isti opisuje da se je razgovor s oštećenikom vodio u prvih 10 do 15 minute intervencije, dakle prije tretiranja s opijatima, da je oštećenik rekao svoje ime i prezime, da je bio cijelim putem kontaktibilan kao i činjenica da je odlučio sadržaj razgovora na isti način prenijeti i medicinskoj sestri L. L. B. te upisati u medicinsku dokumentaciju, pokazuje da je razumio oštećenika i ozbiljno ga shvatio, pri čemu hipotetsko razmatranje vještakinje dr. D. S., (navodi da stanje šoka može djelovati negativno na kognitivne sposobnosti ali i da je korelacija veoma individualna - točka 3.28.1, kraj 13. strane), ne utječe na ispravan zaključak prvostupanjskog suda (točka 5.13.), da je upravo optuženik polio benzinom B. R. te ga potom zapalio. Taj zaključak prvostupanjski sud formira i na temelju dokaza koji će u nastavku biti analizirani.

15. Naime, optuženik u žalbi ne osporava rezultate kemijsko – fizikalnog, sudskomedicinskog i psihijatrijska vještačenja, ali navodi da prvostupanjski sud izvlači samo dijelove koji mu odgovaraju dok ostale navode koji idu u prilog obrani jednostavno ignorira i na iste se ne osvrće, pa tako ukazuje na dio nalaza vještaka za požare i eksplozije M. R. i vještaka sudske medicine dr. I. K. koji između ostalog analiziraju mogućnost zapaljenja benzina i benzinskih para kao i način na koji je oštećenik mogao doći u kontakt sa zapaljivom tekućinom, a koji dijelovi vještačenja po stavu obrane potvrđuju dinamiku događaja kako je to opisao optuženik. 15.1. Prvostupanjski sud je u presudi (točka 3.30.-3.30.3 i 3.25.2) u potpunosti citirao prethodno naveden nalaz i mišljenje vještaka za požare i eksplozije i vještaka sudske medicine, pa i dijelove na koje upućuje optuženik u žalbi pri čemu u analizi (točka 5.11.) osnovano ukazuje i daje odgovarajući značaj zaključku vještaka sudske medicine dr. I. K. da raspored opeklina na tijelu pokojnog B. R. upućuje na zaključak kako su iste u prvom redu mogle nastati mehanizmom zalijevanja njegovog tijela nekom zapaljivom tekućinom od strane druge osobe, tako da se ta osoba mogla nalaziti sučelice žrtvi, ali isto tako i u bilo kojem drugom položaju u odnosu na žrtvu (mijenjanjem položaja u odnosu na žrtvu) koji je omogućavao zalijevanje zapaljivom tekućinom kako prednje i stražnje strane tijela žrtve, nakon čega je tijelo žrtve bilo izloženo otvorenom plamenu. Potpuno je jasno da prvostupanjski sud, sukladno ostalim provedenim dokazima, prihvaća dinamiku događaja kako je to prethodno navedeno, pa dakle da ne prihvaća dinamiku događaja kako to opisuje optuženik i ocjenjuje njegovu obranu kao nevjerodostojnu. Ovdje valja ukazati da vještak sudske medicine dr. I. K. u odnosu na dinamiku događaja kako to opisuje optuženik, navodi da istu sa sudskomedicinskog ali i životnog aspekta ne može u potpunosti isključiti, ali s obzirom na prethodno navedeni izričaj u pogledu dinamike (točka 12.1. ove odluke), osnovano prihvaćene po prvostupanjskom sudu, razvidno je da toj dinamici daje relevantnu prednost.

16. Optuženik u žalbi ukazuje da sud u obrazloženju presude samo citira iskaz svjedoka P. Š., i to selektivno, te isti propušta analizirati i ne navodi koje se činjenice iz tog iskaza imaju utvrditi.

16.1. Međutim, prvostupanjski sud je citirao iskaz svjedoka P. Š. (točka 5.9.) i jasno naveo (točka 5.13., 5.20. i 5.27.) da je na temelju tog iskaza utvrdio dinamiku događaja, svađu i naguravanje i njihovu poziciju unutar garaže u tom trenutku, kao i činjenicu da se je između njih u tom trenutku nalazila kanta u kojoj je bilo cca 1 litra benzina. Naime, radi se doista o značajnoj činjenice jer je u tijeku postupka bilo sporno o kojoj se točno kanti i sadržaju radi pa u tom treba smislu shvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda (kraj točke 5.20.) u pogledu lakše manipulacije s obzirom na sadržaj i težinu kante, a na što upire optuženik u žalbi smatrajući obrazloženje nejasnim. Prvostupanjski sud ujedno, konfrontirajući prethodno navedeni iskaz svjedoka P. Š. i svjedokinje M. M., osnovano smatra iskaz te svjedokinje i obranu optuženika nevjerodostojnima. Prethodno navedenu analizu i ocjenu i iz njih izvedene zaključke u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pri čemu ipak valja ukazati da su daljnji navodi prvostupanjskog suda u pogledu procesnog trenutka iskazivanja svjedokinje M. M. i iznošenja obrane optuženika neprihvatljivi (na što ukazuje optuženik u žalbi) ali i nepotrebni s obzirom na snagu ostalih argumenata

17. Nadalje, optuženik u žalbi problematizira i smatra samovoljnim zaključak prvostupanjskog suda u pogledu povoda koji je mogao dovesti do počinjenje kaznenog djela i pritom upire na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra te ostale provedene dokaze, a posebno iskaz svjedoka P. Š., G. B., D. B. i M. M. o količinama popijenog alkohola od strane optuženika.

17.1. Naime, prvostupanjski sud (točka 5.27.) navodi, pozivajući se upravo na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. D. S. i na iskaz svjedoka P. Š., da je i najmanji povod kao što je bila svađa oko muzike s prijateljem dovela do potpuno nerazmjerne reakcije. U konkretnom slučaju razlog ili povod postupanje optuženika nije dio obilježja terećenog kaznenog djela niti je relevantna okolnost koja bi utjecala na odluku o kazni (npr. kriminalna količina) već prvostupanjski sud navodeći razlog odnosno povod počinjenju kaznenog djela dodatno pojašnjava utvrđenu dinamiku događaja. Pritom se osnovano poziva na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. D. S. koja definirajući strukturu osobnosti optuženika (dakle neovisno o inkriminiranom događaju) navodi (točka 3.28.-3.28.1 presude i list 581 spisa) da vještačenje pokazuje odmak od uobičajenog prosjeka populacije, npr. kontrole impulsa, vladanja svojim emocijama i nagonima te je optuženik emocionalno labilan, ljut, depriviran projektivnim itd. Ovdje valja ukazati da, pored ostalih provedenih dokaza, činjenica alkoholiziranosti i utjecaj medikamenata na eventualno ublažavanje prethodno navedenih elemenata koji čine strukturu osobnosti nema relevantni značaj u odnosu na zaključke suda vezano uz ispunjenje obilježje kaznenog djela.

18. U okviru žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio kao nevažan dokazni prijedlog obrane da se sasluša svjedok E. O. i pritom taj dokazni prijedlog uspoređuje s dokaznim prijedlogom državnog odvjetnika i oštećenika za saslušanjem svjedoka S. R. i N. G. koji po stavu obrane nemaju nikakvog saznanja. Međutim, prvostupanjski sud je temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08. odbio kao nevažan dokazni prijedlog da se u tijeku postupka sasluša svjedok E. O. i pritom je iznio (točka 3.3., druga alineja) razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati.

19. U odnosu na odluku o kazni žale se optuženik i državni odvjetnik. Optuženik smatra da je izrečena kazna neosnovana te da nisu cijenjene sve okolnosti slučaja, pogotovo mišljenje vještaka po pitanju ubrojivosti optuženika tempore criminis. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti i podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti te je trebao imati u vidu činjenicu da je optuženik još dodatno kažnjavan zbog počinjenih prekršaja s elementima nasilja.

19.1. Međutim, nakon što je ispitao odluku o kazni u svjetlu suprotstavljenih stanovišta stranaka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno u smislu članka 47. KZ/11., utvrdio sve okolnosti koje utječu na visinu kazne. Kao otegotne okolnosti je prvostupanjski sud osnovano cijenio prijašnji počiniteljev život i njegove osobne prilike (neodgovornost prema članovima obitelji), te bešćutost izvršenja kaznenog djela (nadilazi kvalifikatorni element) kao i olakotne okolnosti i to dosadašnju kaznenu neosuđivanost i stanje bitno smanjene ubrojivosti tempore criminis (suprotno žalbenim navodima optuženika). S obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela te izrečenu kaznu, činjenica prekršajne osuđivanosti (list 134 spisa) na koju ukazuje državni odvjetnik u žalbi nema relevantni značaj.

19.2. Stoga je i po stavu ovog drugostupanjskog suda odgovarajuća pojedinačno utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Međutim, za kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. KZ/11. je pojedinačno utvrđena kazna zatvora po prvostupanjskom sudu, u trajanju od 20 (dvadeset) godina, s obzirom na prethodno navedene olakotne okolnosti (kaznena neosuđivanost i bitno smanjene ubrojivosti tempore criminis), prestroga, dok je odgovarajuća kazna zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina. Stoga je, vodeći računa o prethodno utvrđenim kaznama zatvora, upravo jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) godina primjerena osobnim prilikama i ličnosti optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

20. U odnosu na trošak kaznenog postupka žali se optuženik te ukazuje da okolnosti imovnog stanja optuženika nisu naknadno provjeravane te sud nije cijenio kao bitnom činjenicu nezaposlenosti optuženika te je njegovo loše imovno stanje.

20.1. Međutim, prvostupanjski sud je osnovano i to na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženika u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6 ZKP/08. vodeći računa upravo o imovnom stanju optuženika kao i njegovoj obvezi uzdržavanje troje maloljetne djece (točka 11.). Taj sud je također naložio naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08., jer obveza naknade tih troškova ne ovisi o imovnom stanju optuženika i njegovim obavezama pa nije niti moguće primijeniti odredbu članka 148. stavak 6. ZKP/08.

21. S obzirom na to da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži, između ostalog, i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu te je utvrdio da žalba zbog odluke o sigurnosnoj mjeri nije osnovana, jer je mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. izrečena budući da su se za to stekle sve zakonom propisane pretpostavke čije je postojanje sud prvog stupnja ispravno utvrdio.

22. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 482. i 486. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.