REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 229/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz Č., OIB … , zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M., A. M. i I. G. iz R., protiv tuženika K. Č. d.o.o. R., OIB … , zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-486/2020-2 od 10. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-146/2019-11 od 10. veljače 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena odluka tuženika od 14. veljače 2019. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i odluka od 4. ožujka 2019. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava, te zahtjev da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i zahtjev da se tužitelja vrati na radnom mjesto na kojem je radio prije donošenja pobijane odluke o otkazu, ili na drugo odgovarajuće mjesto sukladno njegovom radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 386. st. 1. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema čl. 391. st. 2.ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten uvodno citiran izvanredni otkaz ugovora o radu, a nastavno i zahtjev za vraćanjem na radno mjesto na kojem je prethodno obavljao rad.

7. Povodom revizije tužitelja sporan je zaključak nižestupanjskih sudova da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijane odluke o otkazu.

8. Suprotno navodima tužitelja prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 365. st. 1. ZPP jer je sud drugog stupnja odgovorio na sve bitne žalbene razloge tužitelja.

9. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer navodi tužitelja da mu je rukovoditelj rekao da podnese molbu za zasnivanje radnog odnosa nisu od utjecaja na odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu. Nižestupanjski sudovi su odluku temeljili na ocjeni da je tuženik dokazao postojanje razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i za takvu odluku su iznijeli jasne i dostatne razloge.

10. Neosnovani su i revizijski navodi koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u skladu sa čl. 150. st. 1. i 3. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) u svezi sa čl. 153. st. 3. ZR. Pritom je tuženik sindikalnom povjereniku dostavio poziv na očitovanje o namjeri otkaza, u prilogu je dostavio prijavu radnika koji je nadređen tužitelju, kao i presliku poziva za iznošenje obrane. Na opisan način tuženik je sindikalnom povjereniku dostavio dostatnu dokumentaciju za očitovanje o namjeravanoj odluci o otkazu.

12. Odredbama ZR nije propisana obveza poslodavca da u postupku savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu treba dostaviti nacrt odluke o otkazu i da treba određeno navesti kakvu odluku o otkazu ugovora o radu namjerava donijeti (tako i ovaj sud u Revr 598/03, Revr 606/07, Revr 448/14), te stoga okolnost što je sindikalni povjerenik nije suglasio sa odlukom o otkazu ne čini istu ništetnom.

13. U odnosu na revizijske navode tužitelja kojima osporava ocjenu nižestupanjskih sudova da postoje opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj polazi od drugačijih činjeničnih utvrđenja od onih na kojima se zasnivaju nižestupanjske odluke.

14. Prvenstveno, a s obzirom na revizijske navode tužitelja, valja razjasniti slijedeće. Navodi o prethodnim opomenama tužitelja su razmatrani u konktekstu ocjene je li tužitelju bilo poznato da je postupanje zbog kojeg je donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopušteno (a ne kao usmena upozorenja na obveze iz radnog odnosa, kako to u reviziji interpretira tužitelj).

15. Naime, čl. 116. st. 1. ZR je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Stoga je za ocjenu je li odluka o otkazu ugovora o radu bila dopuštena ključno je li tužitelju bilo poznato da ne smije postavljati spremnike za skupljanje glomaznog otpada protivno unaprijed određenom rasporedu. Pritom valja uzeti u obzir i nespornu činjenicu da je dio otpada koji je tim spremnikom prikupljen tužitelj svojim vozilo odvezao i iskoristio za vlastite potrebe.

17. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tužitelju bilo poznato da ne smije postavljati spremnike za glomazni otpad protivno određenom rasporedu. Naime, tužitelju je prethodno, zajedno sa svim ostalim radnicima (vozačima) na sastanku u listopadu 2018. bilo priopćeno od strane neposredno nadređenog radnika da se na ovaj način mora postupati, a istom prilikom im je neposredno pretpostavljeni radnik skrenuo pažnju da se više neće tolerirati dotadašnji način postupanja (da postavljaju spremnike za glomazan otpad neovisno o rasporedu). Nižestupanjski sudovi su prihvaćanjem iskaza radnika koji je pretpostavljeni tužitelju utvrdili da je na obvezu opisanog postupanja dodatno skrenuo pažnju tužitelju i još jednom vozaču.

18. Valja dodati da obveza prethodnog pismenog upozorenja na obveze iz radnog odnosa odredbama ZR propisana samo prilikom donošenja odluke o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika (čl. 119. st. 1. ZR), a koja odluka u konkretnom slučaju nije niti donijeta.

19. Preostali revizijski navodi tužitelja sadržajno predstavljaju osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjskih sudova.

20. Međutim iz ovih razloga podnošenje revizije nije dopušteno (čl. 386. st. 1. ZPP) te se stoga u ovi revizijski navodi tuženika neće razmatrati.

21. Slijedom navedenog, a polazeći od naprijed iznijetih činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, proizlazi pravilnom ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR).

22. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.